Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Kupih i ja ''Istoriju pčela'', nisam ni obratila pažnju na prevodioca. Radoš i ja smo inače generacija, išli smo u istu srednju školu. Znam da prevodi za Geopoetiku.
Verovatno ću za vikend još jedanput skoknuti do Sajma, Handkea bih uzela i možda Priče o prkosnim Srpkinjama tj.moj spisak je podugačak, pa svaki put nešto precrtam. Izašlo je novo ilustrovano izdanje Harija Potera, kao i četvrta Galbrajtova knjiga, ali mislim da ću to uzeti naknadno. Puškinova brda sma uzela po preporuci koleginice i verovatno ću najpre ću čitati od ovih koje sam kupila. I ''Retrovizor, rame, žmigavac'' sam uzela, da probam nešto od Štrika jer nemam dosad iskustva s njima.

Da li ste videli da se Prosveta ove godine oprašta od Sajma? Pisali su da im je ovo poslednji put. Baš tužno.

Moj utisak je da ove godine Sajam nije toliko posećen. Moguće da se varam jer sam oba puta bila radnim danom. Doduše, vidim da i većina vas nije bila, pa možda i ima nešto u tome. Ja zaista volim da idem, uživam u tome, uvek nađem nešto za sebe, a i održava se samo jednom godišnje, pa mi žao da propustim. Pošto sam u knjiškim vodama, uvek sretnem i neke prijatelje, poznanike koji tamo rade i obradujem se.
 
Procitala sam knjigu "Hladnokrvno", Truman Capote i prosto ne znam sta da kazem,
a svasta cu reci:) Knjiga je mesavina rekonstrukcije, skupljanja indicija, intervjua
i autorove upornosti da 6 puta putuje u taj Kanzas i da se zanima za svaku sitnicu
koju i opisuje. Vec na samom pocetku citalac zna da ce porodica biti ubijena
i mene je nekako jeza hvatala kada autor pocinje , vec na samom pocetku knjige
da istovremeno opisuje i ovu nesrecnu porodicu ( narocito cerku od 16 godina)
i ovu dvojicu ubica, a koji su pa opet na neki nacin i simpaticni. Samo ubijanje i nije
bas tako strashno, to i ne opisuje jer nije bio prisutan. Drugi deo knjige ( mada je i prvi pun detalja)
tice se samo ovih ubica jer su oni na neki nacin i simpaticni, a narocito taj koji je stvarno nemilosrdno
pucao jer on pise pesme, cita, uvek vucara gitaru i svira, uvek ima citave kartone pune knjiga.

Jako cudna prica, ali je istinita, taj je "slucaj" poremetio Ameriku.
Sud koji sudi ovoj dvojici ( dobili su smrtne kazne) sud je koji je poznavao
zrtve i tu ima i diskusija i razmisljanja o smrtnoj kazni.

Meni se zapravo najvise dopalo u knjizi opisivanje zivota jednog farmera ( ali boljestojeceg),
opisi dece, njihove svakodnevnice 1959-te godine,. Ova devojcica od 16 godina stigne i da ide
u skolu, da sama sebi sije haljinu, da se brine o svom konju, usput i da devojcici iz komsiluka
objasnjava kako se pravi pita od visanja. A to je stvarno ( bilo) tako jer autor nije tu nista izmisljao.

Dani hvala:heart:


 
Већ сте раније хвалили Довлатова, па можете да замислите моје одушевљење када сам, претурајући по мојим јадним књигама које опет, или и даље, стоје у кутијама (мада тврдим да им је тамо најбоље) нашла књижицу (155 страна) са његовим приповеткама и то на руском Жизнь коротка (Живот је кратак). И у њој картончић на 50. страни, што значи да сам је дотле прочитала. Наравно да се не сећам шта сам читала, кад се не сећам ни да имам књигу, али највећа непознаница је откуд мени та књига. Да је неко издање из прошлог века мислила бих да сам је купила, јер сам куповала руске књиге у средњој школи. Али издата је 2006. и то ме баш буни. Мистерија.
 
Bela tvrđava, Orhan Pamuk, Geopoetika, 168 str. još jedna "pročitana" audio knjiga. http://www.geopoetika.com/book.php?id=125
Ovo je jedan prijemčiviji Pamuk, nije razvučen i spor kao u nekim drugim romanima, što se vidi i po broju strana. Opet ja moram da primetim, da bi mnoge knjige bile bolje da su kraće.
Lepo i bogato je prikazan život u Turskoj u 17. veku, navike, običaji, planiranja, osvajanja, bogataši, raja, gledano očima jednog mladog Mlečana, zarobljenika, koji se polako navikava i prihvata taj život.
Posle nekoliko godina u zatvoru, sultan ga poklanja Hodži koji mu je po mnogo čemu sličan. Zajedno prave vatromet za svečanost, a onda i druge naprave, uče jedan od drugoga i jedan drugoga, zajedno se razvijaju, bave astrologijom, tumače snove, konstruišu raze naprave i oružje, dok "sasvim lagano, senke ne zamene mesta".
 
Bela tvrđava, Orhan Pamuk, Geopoetika, 168 str. još jedna "pročitana" audio knjiga. http://www.geopoetika.com/book.php?id=125
Ovo je jedan prijemčiviji Pamuk, nije razvučen i spor kao u nekim drugim romanima, što se vidi i po broju strana. Opet ja moram da primetim, da bi mnoge knjige bile bolje da su kraće.
Lepo i bogato je prikazan život u Turskoj u 17. veku, navike, običaji, planiranja, osvajanja, bogataši, raja, gledano očima jednog mladog Mlečana, zarobljenika, koji se polako navikava i prihvata taj život.
Posle nekoliko godina u zatvoru, sultan ga poklanja Hodži koji mu je po mnogo čemu sličan. Zajedno prave vatromet za svečanost, a onda i druge naprave, uče jedan od drugoga i jedan drugoga, zajedno se razvijaju, bave astrologijom, tumače snove, konstruišu raze naprave i oružje, dok "sasvim lagano, senke ne zamene mesta".
Meni je, zanimljivo, to bila jedina razvučena Pamukova knjiga i prva koju sam čitala. Da nisam kasnije "po službenoj dužnosti" morala da čitam Sneg, zauvek bih ostala neznalica po pitanju Pamuka. Sa Snegom me je kupio zauvek i svaka mi je njegova posle bila fantastična, izuzev Žene crvene kose koja mi je bila onako, mada je se još uvek dobro sećam, a čitala sam je čim je objavljena.
 
Kupih i ja ''Istoriju pčela'', nisam ni obratila pažnju na prevodioca. Radoš i ja smo inače generacija, išli smo u istu srednju školu. Znam da prevodi za Geopoetiku.
Verovatno ću za vikend još jedanput skoknuti do Sajma, Handkea bih uzela i možda Priče o prkosnim Srpkinjama tj.moj spisak je podugačak, pa svaki put nešto precrtam. Izašlo je novo ilustrovano izdanje Harija Potera, kao i četvrta Galbrajtova knjiga, ali mislim da ću to uzeti naknadno. Puškinova brda sma uzela po preporuci koleginice i verovatno ću najpre ću čitati od ovih koje sam kupila. I ''Retrovizor, rame, žmigavac'' sam uzela, da probam nešto od Štrika jer nemam dosad iskustva s njima.

Da li ste videli da se Prosveta ove godine oprašta od Sajma? Pisali su da im je ovo poslednji put. Baš tužno.

Moj utisak je da ove godine Sajam nije toliko posećen. Moguće da se varam jer sam oba puta bila radnim danom. Doduše, vidim da i većina vas nije bila, pa možda i ima nešto u tome. Ja zaista volim da idem, uživam u tome, uvek nađem nešto za sebe, a i održava se samo jednom godišnje, pa mi žao da propustim. Pošto sam u knjiškim vodama, uvek sretnem i neke prijatelje, poznanike koji tamo rade i obradujem se.
Ih kakve smo srodne duše, sve isto! :zag:
Ja kupila ovaj ilustrovani Vatreni pehar, Nikola mi izgovor :lol: Mada mi audio knjige HP u izvođenju Stivena Fraja ostaju nedostižan ideal ne samo za uživanje u HP knjigama, nego i u audioknjigama uopšte. Čovek je genije.
A Galbrajta sam čitala čim je izašao na engleskom - ko će čeka prevod ! :)
 
Meni je, zanimljivo, to bila jedina razvučena Pamukova knjiga i prva koju sam čitala. Da nisam kasnije "po službenoj dužnosti" morala da čitam Sneg, zauvek bih ostala neznalica po pitanju Pamuka. Sa Snegom me je kupio zauvek i svaka mi je njegova posle bila fantastična, izuzev Žene crvene kose koja mi je bila onako, mada je se još uvek dobro sećam, a čitala sam je čim je objavljena.
Ja sam je posle Snega citala i i meni je bila nekako razvucena. Sneg je poezija i muzika
 
Vi mora da niste čitale Muzej nevinosti kad vam je Bela tvrđava razvučena. Muzej je najrazvučenija knjiga koju ja pamtim. Bilo je možga i gorih, ali njih se ni sećam.
Mada, možda je stvar u tome što je ovo audio knjiga, pa sam je slušala dok sam dubila paprike za punjenje ili razvlačila testo za kiflice, ili parala rajfešlus na jakni, pa sam bila zabavljena i poslom i slušanjem.
 
Музеј невиности му је најразвученији роман али је можда и најквалитетнији.

Meni se i to mnogo dopalo, iako je nekima bilo razvuceno.
Inace je za mene alfa i omega romana o Istanbulu Tanpinar sa svojim romanom
Spokoj. Posto sam Spokoj citala posle svih ovih silnih knjiga od Pamuka dosla
sam do nekog svog zakljucka da je Pamuk malo i kopirao ovog genijalnog coveka.
 
Ja zahvaljuci Tanpinaru imam poseban tretman kod kardiologa Tureta.
Iz cista mira sam ga pitala nesto o specijalizaciji ( kardiolog/internista)
i kad mi je rekao da je gimnaziju zavrsio u Istanbulu ja sam pocela da drvim
o Tanpinaru i tu sam odmah dobila 7000 poena pa sada mogu da radim sta hocu
nego hvala Bogu bas i ne moram :D Tamo je Tanpinar kao sto je kod nas nekada bio Njegos.
Ovaj je njegov Spokoj za mene i moj knjizevni ukus najlepsa ljubavna knjiga ikada napisana, ali
ta knjiga sadzi dve ljubavi pa citalac ne zna koja je lepsa i poeticnija, Da li ljubav prema zeni ili
ljubav prema Istanbulu.

Koristim priliku da javno prozovem forumasicu Lamar i da je pitam
kada ce nam prijaviti svoje knjige.:D

Nikako nije pala u zaborav,. Moje budno oko sve snima:D
 
Pročitao sam Handkeov Strah golmana od penala. Kratko, ali prilično naporno štivo.
U nastavku, moj prikaz sa Goodreads:
Jozef Bloh, nekadašnji golman, sada monter, upravo otpušten s posla, počini, kako se čini, nemotivisano ubistvo i ostatak knjige tone u nervno rastrojstvo dok čeka da ga policija identifikuje i pronađe. Ovo jeste siže romana (ili novele?), ali čini sve da potencijalni čitalac stekne sasvim krive pretpostavke o djelu. Bloh niti je Raskoljnikov, niti je Merso, niti ga izjedaju moralne dileme, niti pada u ludilo. Prije bi se moglo reći da dolazi do poremećaja na relaciji junak–okolina–jezik, i da pisac knjigu gradi na toj sasvim filozofskoj, vitgenštajnovskoj situaciji, a ubistvo i posljedice više su neki konvencionalni književni motor, koji je možda mogao biti i drugačiji, ali svakako treba da bude tu, da čitalac ne ostane baš sasvim zabezeknut onim što čita.
Intelektualna pretencioznost u ovoj knjizi nije bez pokrića, mada forsirani nedostatak dinamike prijeti da ugrozi i sasvim književne kvalitete teksta, kakvi su pronicljiva upotreba detalja i simbola.

Dakle, potrudiću se da pročitam još nešto od Handkea, ali nekako mi se ne žuri.
 
Ja ne znam kada cu, ali i da li cu da ga citam.
Tolko Nobelovaca ima, a ja jednostavno ne postizavam.
Pre neki dan sam bas u vezi Handkea nesto guglala po nemackm izvorima
i tu naidjem na neku anketu ( stara je valjda i deset godina) u kojoj Spiegel
pita poznate knjizevne kriticare sta i koga nisu citali. I sad njih petoro-sestoro
( izmedju ostalih i moj preminuli kriticar) mrtvi ladni kazu da nisu citali Prustovo delo,
da nisu citali Dzojsovo delo i da su se mucili sa Muzilom pa su ga i batalili, pri
cemu je moj matori cika Muzilovo delo nazvao monstrumskim i rekao da razume
one Vagnijanere ( ljubitelji muzike Vagnera koji imaju svoju publiku, klubove),
ali ove Muzlilijanere nikako. Prusta su pa opet svi citali, ali onako ne od A-do SH,
moj Matori kaze da je 7 x pocinjao Dzojsa, ali mu nije islo, jedna kriticarka koju jako
volim kaze da je njoj bilo OK poslednjih 50 strana Uliksa :D Sve je tu shvatila.

Elem, ne mora sve da se cita.
 
Tu sam ja 😎
Samo ne citam.
Pre par dana sam nastavila davno zapocet "Slucaj Kukocki". Knjiga je sasvim po mojoj meri. Nadam se da cu ovih dana da nastavim.

Tu tvoju "Spokoj" sam uzimala privucena temom, ambijentom i tvojom preporukom, ali mi nesto nije isla. Ali nema veze, posto moj kardiolog i onako nije cuo za tog pisca 😊
 
Tu sam ja 😎
Samo ne citam.
Pre par dana sam nastavila davno zapocet "Slucaj Kukocki". Knjiga je sasvim po mojoj meri. Nadam se da cu ovih dana da nastavim.

Tu tvoju "Spokoj" sam uzimala privucena temom, ambijentom i tvojom preporukom, ali mi nesto nije isla. Ali nema veze, posto moj kardiolog i onako nije cuo za tog pisca 😊
Loodijo 1 :D
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top