Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Moon, divno si opisala knjige, a i svaka čast na strpljenju :D
Slažem se! Ne divno već predivno. Baš onako kako i ja mislim, al' ne umem da se izrazim. Hvala ti, Mesečino. :heart2:

Laki, ako te ni Moon nije ubedila, onda si stvarno srca kamenoga... Ni Kamenita nije takava... :lol:

- - - - - - - - - -

Sad imam sve knjige, samo da ih čitam redom, neću morati da budem strpljiva.
A inače ja jesam strpljiva. I previše. Mada ne razumem ljude koji nisu, koji samo negde žure, samo nešto iščekuju, grabe, nikad ne zastanu da uživaju u trenutku. A ne može brže nego što je suđeno.
Jedna moja drugarica je umela da kaže: Ne može pre zore svanuti.
Znači, kad se steknu uslovi onda će da bude.

Ljubim te tako pametnu. :kiss: :D
 
Hvala vam, drugari na reputacijama i komentarima.
Zaćutanost imala je svoje razloge i opravdanja, međutim, nisam gubila vreme.

Čitala sam još nekoliko knjiga, ali o tetralogiji bilo je hitno ispisati redaka i redaka, dok je utisak o konačnom završetku svež i jak.

I večeras planiram da uronim u svet literature.
Veče namamljuje, ni prehladno ni pretoplo, a kutak je topao, udoban i uz čaj, na primer, moguće je biti bilo gde, samo je važno izabrati knjigu.:)
 
Ova Oslobodjena/Van/Out, ispade na kraju dobra knjiga, i za preporuku jer je, svakako drugacija i van sablona svih. Najbolja rec za opis utiska je mozda ipak - morbidna!

Radnja se odvija malo istumbanom hronologijom, iz ugla vise likova. Imao sam utisak tokom citanja da se autorka malo rasplinula, i isla previse u detalje cak i oko nevaznih likova, sto je, po meni bespotrebno, povecalo obimnost knjige. Tome je i narocito doprinela cinjenica da u jednom trenutku krece potpuno nova celina, kao nova knjiga, sa istim protagonistima ali u skroz drugoj prici.

Pored preopsirnosti, zamerka je i jasan i nedvosmislen feminizam. Citavo vreme provejava bunt zbog podredjenog polozaja zena u drustvu. Mnogo puta je naglaseno da muskarci imaju veca primanja od zena, kako rade lakse poslove, kako su zene diskriminisane... I taj cin, oko koga se sve vrti, na neki nacin kao da predstavlja cin pobede zena nad muskarcima i poziv na jedinstvo, otreznjenje i podizanje svesti u borbi za bolji status.
Daleko od toga da sam ja neki mrzitelj zena, ali, malo mi je muka od cele te isiljene price, koja se forsira zadnjih par godina preko raznih NVO, kvazi boraca koji se u stvari bore samo za licne interese...

Ne znam da li su zene u Japanu, u vreme pisanja knjige ili danas, toliko ugnjetavane, iskreno, sumnjam, ali moglo se dosta toga saznati o realnom zivotu obicnih ljudi.
Nema glamura, nema razbacivanja novcem, lakog zivota, kao sto se cesto misli da tamo svi zive laganica opustene zivote. I tamo se grca u dugovima, crnci i radi za sitne pare, gazde izrabljuju isto kao i ovde, uostalom kao i svuda sirom sveta, banke isisavaju krv sirotinji...
Ipak, cela knjiga je pisana u nekom tonu kroz koji se oseca gnev i nezadovoljstvo, pa samim tim pitanje je koliko i sve to zaista istinito, ali svakako nije ulepsana realnost, kao sto je recimo opisuje Haruki Murakami, i istina je verovatno negde na sredini.
 
Poslednja izmena:
To, to, drugačija, to nam se svidelo. A i to što je malo feministička i dala dobru ideju. Mnoge od nas bi tako svoje jače polovine, malo istranžirale....
Na tu sliku Japana kakvu uglavnom ne zamišljamo je prvi ko je čitao, da li Vanka, ljubiteljka japanske književnosti, skrenuo pažnju. A i ti si to baš lepo nabrojao. Kako je sirotinja svuda u svetu i bogu teška.
Ali ne mogu s tobom da raspravljam o podređenom položaju žena. Uostalom šta tu ima da se raspravlja. To je tako. A te NVO bolje da se ne bore ni za čija prava. Od kad je to počelo sve tzv. marginalne grupe (jel se tu računaju i žene?) su u gorem položaju nego pre.
 
Poslednja izmena:
Nego ja sam ovamo došla drugim povodom, ali nisam htela da ovako lep del pierov post ostane bez komentara i nezapažen.

Pročitala sam Bubašvabe, znači još jednog Nesbea. Eto, on je ipak, kako je gorepomenuti kolega ranije već rekao, uglavnom isti, i onda nema tu šta da se priča. Sad ću malo da pravim pauzu od krimića.
 
Mota se tu po kući jedna knjiga, koju je kupilo moje starije dete, pa dalo mlađem da čita. (a ono ništa ne čita, samo na You Tubu gleda tutorijale o šminkanju. Srećom žensko je, zamisli da je muško, pa da to gleda). Pogledam ja zadnju stranu. Kaže:

Novotalasna epopeja o jednoj izgubljenoj generaciji.

Ljubavne dogodovštine mladog beogradskog pesnika Barona smeštene su u novotalasni Beograd u periodu 1979–1983. Baron živi u kući sa dedom Borom, predratnim avangardistom, i kao mnogi mladići tog vremena pokušava da se upiše na filmsku režiju na beogradskom FDU. Stvarni likovi iz grupa Idoli, Šarlo akrobata, Film, Partibrejkers, Boa… i beogradski VIP umetnici Baronovo su društvo. Osim njih, gradsku umetničku scenu i žurke nalik na njujorške čine i devojke u koje se glavni junak zaljubljuje i uz koje bi pokušao da se skrasi. Tu je divlja britanska pankerka Tunge, trendi slikarka Ljubica, pop zvezda Aleks, darkerka Teodora, zagrebačka glumica Tanja, mlada Leda... Jedna od njih postaće Baronova princeza, izabranica kralja bez kraljevstva, koga na kraju priče očekuje ključ sopstvenog porekla, koje možda daje dodatni smisao njegovom nadimku.


Pa ovo, bre, o mom vremenu, što to moja deca čitaju. Radi se o knjizi Beograd bez sna, Vladimira Đurića Đure. Pa i to mi ime poznato, ali nije onaj Đura, glumac iz Sarajeva, a sada iz Slovenije, on se zove Branko.
Daaaa, to je onaj Đura i mornari... Odi, dedi, odi dedi... pa i nije bio baš ubedljiv s tom pesmicom. Imao je neku bolju, neku o nekoj egzotičnoj destinaciji... hahaha, pa nije ostavio nekog traga, bar ne u mom sećanju. Videćemo kakva mu je knjiga.
 
Ova Oslobodjena/Van/Out, ispade na kraju dobra knjiga, i za preporuku jer je, svakako drugacija i van sablona svih. Najbolja rec za opis utiska je mozda ipak - morbidna!

Radnja se odvija malo istumbanom hronologijom, iz ugla vise likova. Imao sam utisak tokom citanja da se autorka malo rasplinula, i isla previse u detalje cak i oko nevaznih likova, sto je, po meni bespotrebno, povecalo obimnost knjige. Tome je i narocito doprinela cinjenica da u jednom trenutku krece potpuno nova celina, kao nova knjiga, sa istim protagonistima ali u skroz drugoj prici.

Pored preopsirnosti, zamerka je i jasan i nedvosmislen feminizam. Citavo vreme provejava bunt zbog podredjenog polozaja zena u drustvu. Mnogo puta je naglaseno da muskarci imaju veca primanja od zena, kako rade lakse poslove, kako su zene diskriminisane... I taj cin, oko koga se sve vrti, na neki nacin kao da predstavlja cin pobede zena nad muskarcima i poziv na jedinstvo, otreznjenje i podizanje svesti u borbi za bolji status.
Daleko od toga da sam ja neki mrzitelj zena, ali, malo mi je muka od cele te isiljene price, koja se forsira zadnjih par godina preko raznih NVO, kvazi boraca koji se u stvari bore samo za licne interese...

Ne znam da li su zene u Japanu, u vreme pisanja knjige ili danas, toliko ugnjetavane, iskreno, sumnjam, ali moglo se dosta toga saznati o realnom zivotu obicnih ljudi.
Nema glamura, nema razbacivanja novcem, lakog zivota, kao sto se cesto misli da tamo svi zive laganica opustene zivote. I tamo se grca u dugovima, crnci i radi za sitne pare, gazde izrabljuju isto kao i ovde, uostalom kao i svuda sirom sveta, banke isisavaju krv sirotinji...
Ipak, cela knjiga je pisana u nekom tonu kroz koji se oseca gnev i nezadovoljstvo, pa samim tim pitanje je koliko i sve to zaista istinito, ali svakako nije ulepsana realnost, kao sto je recimo opisuje Haruki Murakami, i istina je verovatno negde na sredini.

Jesmo ti rekle ? Znala sam da će ti se dopasti. :) Uz sve ograde i zapažanja koja si dao.

Meni je ta knjiga, uz to što je drugačija od postojećih klišea, ostavila jak utisak zbog opisa teškog života radnika u Japanu. Naravno, pod pretpostavkom da je verno data slika ljudi koji rade po fabrikama i sl. Verujem da jeste.

Isto tako mi je bila događaj ona mnogo puta pominjana knjiga Porodični kavez, koja govori o životu radnika u Švedskoj.
 
Pa ovo, bre, o mom vremenu, što to moja deca čitaju. Radi se o knjizi Beograd bez sna, Vladimira Đurića Đure. Pa i to mi ime poznato, ali nije onaj Đura, glumac iz Sarajeva, a sada iz Slovenije, on se zove Branko.
Daaaa, to je onaj Đura i mornari... Odi, dedi, odi dedi... pa i nije bio baš ubedljiv s tom pesmicom. Imao je neku bolju, neku o nekoj egzotičnoj destinaciji... hahaha, pa nije ostavio nekog traga, bar ne u mom sećanju. Videćemo kakva mu je knjiga.


Kada se ovaj Djura pojavio, odnosno kad sam ja prvi put primetila njegovo postojanje, očekivala sam, obzirom da sam znala da je završio dramaturgiju, a sad vidim i da je i književnost apsolvirao, neki veliki bum, nešto bozznašta poveliko da napravi. E pa, rekla bih da nije. Barem zasad. Možda ova knjiga bude to nešto. To bi bilo lepo.
 
Jesmo ti rekle ? Znala sam da će ti se dopasti. :) Uz sve ograde i zapažanja koja si dao.

Meni je ta knjiga, uz to što je drugačija od postojećih klišea, ostavila jak utisak zbog opisa teškog života radnika u Japanu. Naravno, pod pretpostavkom da je verno data slika ljudi koji rade po fabrikama i sl. Verujem da jeste.

Isto tako mi je bila događaj ona mnogo puta pominjana knjiga Porodični kavez, koja govori o životu radnika u Švedskoj.

A pored toga, jos je na mene ostavila utisak disciplina i red koji vlada tamo. To je autorka nesvesno uradila (za razliku od otvorenog feminizma), jer je samo opisivala ono sto je njoj a i svima sa tog područja, sasvim normalno. Vise puta se naglašavalo kako postoji tacno utvrdjen red kad ko od stanara odrzava prostor ispred zgrade, kad je ko zaduzen sa čišćenje za djubretarskim kamionom, na koji nacin se skuplja i skladisti otpad, gde i kako se odlaze visak stvari iz svake ulice...

Isto tako, zapalo mi je za oko da olako svrstavaju nekog u prijatelja. Jer sudeci prema odnosu medju njima, to je neko hladno i daleko prijateljstvo, bez emocija i prevelikog vezivanja, površno... u poredjenju naseg poimanja prijateljstva.
 
Pa ovo, bre, o mom vremenu, što to moja deca čitaju. Radi se o knjizi Beograd bez sna, Vladimira Đurića Đure. Pa i to mi ime poznato, ali nije onaj Đura, glumac iz Sarajeva, a sada iz Slovenije, on se zove Branko.
Daaaa, to je onaj Đura i mornari... Odi, dedi, odi dedi... pa i nije bio baš ubedljiv s tom pesmicom. Imao je neku bolju, neku o nekoj egzotičnoj destinaciji... hahaha, pa nije ostavio nekog traga, bar ne u mom sećanju. Videćemo kakva mu je knjiga.

Taj Đura mi je kao muzikant bio, onako, umjereno antipatičan, dosadan prilično. Pričalo se prije dosta godina da piše roman s naslovom London, čak su negdje izlazili odlomci. Nemam pojma da li je to objavljeno na kraju.
A novi talas lagano već postaje prežvakana priča. Malo sam listao ovu posljednju knjigu o Magi. Izgleda ljude uglavnom interesuje kako, kada, čime i u čijem društvu se drogirala.
 
Piše na Laguninom sajtu da se očekuje izlazak "Londona" u oktobru 2018., što je otprilike, sada. Za sajam, kao svi što tempiraju. Počela sam sinoć Beograda bez sna, ali me savladao san, pa nisam daleko odmakla. Na početku dosta bledo upoznavanje sa likovima. Ko da čitaš prozivnik u školskom dnevniku sa ponekom rečenicom o svakom učeniku. Videćemo dalje. Ne očekujem bogznašta, ali uvek volim da se podsetim tog vremena. Iako je možda i prežvakano. Ja nekako ne mogu to da gledam sa strane. Svako voli vreme svoje mladosti. Vidim organizuju se kojekakve žurke i tematske večeri po klubovima, muzika 90-ih, sećanje na 90-e. Meni je jedino sećanje na tu dekadu nenormalna inflacija, nestašica mleka, a moja deca mala, ratovi, leševi na dnevniku, progoni, Geda, početak kraja normalnog života, što se kasnije pokazalo. I jedina pesma koju priznajem https://www.dailymotion.com/video/x66g35r
Kaže na jednom mestu "od devedesetih neće biti gore...." sad više nisam sigurna da ove ipak nisu gore jer su bez nade, čega je tada ipak bilo.
Kako stigoh do ovako teških tema od laganog novog talasa Djure i mornara
 
Jesu, slažem se ... a sad što se naša očekivanja iz 2000 nisu ispunila sami smo krivi što smo očekivali
Nije mesto za raspravu, niti se ja upuštam u to, ali ove su opasne na svoj način.
 
Poslednja izmena:
Piše na Laguninom sajtu da se očekuje izlazak "Londona" u oktobru 2018., što je otprilike, sada.

Kada se ovaj Djura pojavio, odnosno kad sam ja prvi put primetila njegovo postojanje, očekivala sam, obzirom da sam znala da je završio dramaturgiju, a sad vidim i da je i književnost apsolvirao, neki veliki bum, nešto bozznašta poveliko da napravi. E pa, rekla bih da nije. Barem zasad. Možda ova knjiga bude to nešto. To bi bilo lepo.

Ja mislim da sam prije bukvalno dvadeset godina čitao u Vremenu neki odlomak iz tog "romana u nastajanju".

Možda će to sad da bude bom, ako izađe taj London koji se krčkao 20 godina.

E tako se 20-30 godina "krčkao" rečnik za "moj" jezik. I kad je konačno izašao početkom 2000-ih već je bio zastareo.
 
Možda će to sad da bude bom, ako izađe taj London koji se krčkao 20 godina.

E tako se 20-30 godina "krčkao" rečnik za "moj" jezik. I kad je konačno izašao početkom 2000-ih već je bio zastareo.


Izgleda je knjiga ipak već objavljena, još tamo 98. godine u onoj Ezoteriji koja je inače objavljivala neku mambo-džambo literaturu.
Međutim, kad Laguna objavu knjigu to je kao kad Džoni Keš otpjeva tuđu pjesmu, zvuči kao da je samo za njega pisana, pa ćemo da vidimo.
 
Laguna izdala Mrtve duše, mada u prodaji već ima Lomovih i Deretinih izdanja... Ne znam šta će im to, ali 'ajde, ne plaćaju se prava, pa daj. Ja uzela Lomovo prošle godine i progutala. I sad evo gledam da li sam pročitala sve knjige koje sam kupila na prošlogodišnjem Sajmu i vidim da jednu nisam (''Kroz vasionu i vekove'' Milutina Milankovića) tj. nju sam zapravo dobila, pa ne znam računa li se :D

Nemam neki spisak za ovaj Sajam, sem novog izdanja Gospodara prstenova, koje je najavio Publik praktikum, pa se nadam da se biti lepo. I možda uzmem Orvelovu ''Kataloniji u čast''.
 
Laguna izdala Mrtve duše, mada u prodaji već ima Lomovih i Deretinih izdanja... Ne znam šta će im to, ali 'ajde, ne plaćaju se prava, pa daj. Ja uzela Lomovo prošle godine i progutala.

Oni imaju neku kao zasebnu ediciju klasika, u okviru koje su vec reizdali Crnjanskog, Andrica, Boru Stankovica, Nusica... Getea, Apdajka, Prusta, Kafku, Cehova, komplet Dostojevskog, eto i Gogolja.
I ja nemam bas neko visoko misljenje o literaturi koju oni guraju, ali je lepo sto su ponovo resili da vrate u centar paznje i neka starija velika imena, iako sam siguran da ce na njima zaraditi manje nego na savremenim kicericama i sablon copy-paste tematici.
 
Poslednja izmena:
Oni imaju neku kao zasebnu ediciju klasika, u okviru koje su vec reizdali Crnjanskog, Andrica, Boru Stankovica, Nusica... Getea, Apdajka, Prusta, Kafku, Cehova, komplet Dostojevskog, eto i Gogolja.
I ja nemam bas neko visoko misljenje o literaturi koju oni guraju, ali je lepo sto su ponovo resili da vrate u centar paznje i neka starija velika imena, iako sam siguran da ce na njima zaraditi manje nego na savremenim kicericama i sablon copy-paste tematici.
Ali, ko nema te klasike? :think: Pa, nekad se samo to prodavalo, hvala Bogu. Ovi novokomponovani nazovičitaoci radije čitaju šund literaturu... :sad2:To se nekad zvalo Ljubavni vikend roman i prodavalo se kao novine i po ceni novina. Danas su to knjige uz Blic ženu, za nijansu kvalitetnije od nekvalitetnog toalet papira..

- - - - - - - - - -

Nemam neki spisak za ovaj Sajam, sem novog izdanja Gospodara prstenova, koje je najavio Publik praktikum, pa se nadam da se biti lepo. I možda uzmem Orvelovu ''Kataloniji u čast''.

Ja samo mogu da sanjam Sajam, koji ove godine pada na Sv.Petku. Mislim, naravno na subotu. Možda me spasi jedino školski dan, četvrtak, ali opština poslednjih godina organizuje putovanje subotom... :malav: Ako odem kojim slučajem, tražiću jedino komplet Harija Potera za moju snajku. Crče dete za njim... :lol: (Kao i mala Elza iz Moje bake... :lol:)
 
Poslednja izmena:
Meni se ta Orvelova knjiga baš dopala.
Ako nisi čitala, možeš da uzmeš i Niko i ništa u Parizu i Londonu.

Sjajno, onda je svakako uzimam. Imam već ''Niko i ništa u Parizu i Londonu'', kao i ''Put za Vigan''. I ''1984.''. A ''Životinjsku farmu'' nemam, kao ni ''U utrobi kita'' (ovu poslednju nisam čitala).

Jeste lepo što je Laguna poradila na klasicima, nego su mogli možda nešto što nije relativno skoro objavljeno kod drugih izdavača. Vidim da Vulkan izdaje Čehova, zastao mi dah od kičerajskih korica, stvarno nisu normalni. Moj stav je da ljudi koji čitaju klasike ne vole šljašteće korice i da je bolje da budu što neutralnije. Ili smatraju da će i oni koji ne vole klasike kupiti knjigu ako korice budu po njihovom ukusu. Doduše, meni su se dopale korice Grčkog blaga i Bena Hura, pa možda ni ja nisam merodavna :mrgreen:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top