Drugari, evo me ponovo.
Najpre da se zahvalim za lepe čestitke, nevažno što se neki okasnelo javljaju - lepa misao uvek stigne u pravi čas.
Moram se najpre pohvaliti važnom i novom stvarčicom za moju biblioteku.
U pitanju je
Zimski dnevnik Pola Ostera.
Veoma volim pisca, knjigu takođe, ali donedavno svi tiraži njegovih knjiga behu mahom rasprodati, ali se s novom knjigom malo poradilo na reizdanjima.
I sada konačno imam
Zimski dnevnik, taj divni pregled života predstavljen kroz telo.
Da, pominjali smo već, negde se Oster ponavlja.
Međutim, to ni blizu nije Velikiću, ili načinu na koji to čini Patrik Modijano.
Uživam u susretima sa Osterom. Za mene su njegove teme sjajne. Večito ostajem zapitana, recimo, nad time koja mi se priča iz
Njujorške trilogije najviše dopada. I taman se za jednu uhvatim, odustanem da se ne bih ogrešila o divote koje su mi pružile druge dve.
Uporno mislim. I uporno ne znam.
I uporno ne odustajem.
Pominjali ste, čituckala sam, Miškovićevu knjigu
Ja, tajkun.
Pročitala sam, pa da kažem nekoliko reči (rečenica).
To je knjiga koja stavlja akcenat na poslovanje, ulaganja, njegovom životu kad je reč o poslovnim angažmanima.