Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
А ја овде на форуму озлоглашени, наводно,Velikosrbinom или шта већ, од поноћи гледао (са женом) хрватску телевизију – Први програм. Одлична атмосфера и избор песама, а скромно и укусно одевен женски свет право освежење после нападног блештавила на србским телевизијама. Почело је са далматинским песмама, које много волим, и више нисам могао да се одвојим.

Би, много су ти лепе библиотеке, стално се враћам да их погледам.

z:)

Aj nemoj da kenjesz:) Ti si cirilicar, sve si drugo samo ne Velikosrbin jer da je tako ne bismo se
spasli od citata Sv.Velimirovica ( koji by the way pise jednim prelepim srpskim jezikom, dal je cirilica il latinica
to ne znam, ali je njegov jezik uzivancija) ili Vladete Jerotica. Justina Popovica namerno ne pominjem
jer je on veliki intelektualac , iako je Srbinz;) Njime cu se nekada podrobnije baviti, al sad nemam vremena.
Procitam tu i tamo neke krace tekstove.

Ja ne znam kako je na drugim ekranima diljem nase bivse domovine ( otadzbine?), ali je u Srbiji
katastrofa i to bas zbog tih aljina, ali ne samo kod pevacica i igracica ( to nikada i ne gledam, a
i njima to i prilici) nego kod nekih voditeljki u jutarnjim programima koje intervjuise ljude tipa
profesori univerziteta, vladike, teme preozbiljne, a one su u nekim kratkim haljinicama, golih ruku
usred zime, sistem Basic instict, cipele u kojima se samo lezi, eventualno sedi, za hodanje nisu.

Ja samse lepo provela, legla sma vec u 11 ( ili ti 23.00 h), citala do pola jedan, a do tada
sam na nekom programu gledala 3 sata Mr. Bean-a:heart: Jes da sam to sve nekada i gledala,
ali je on neodoljiv.
 
Srećna Nova godina svima z:poz:
Mi smo uspavali Ogija sinoć, ali se posle sat-dva probudio, pa smo zajedno dočekali ponoć. Prethodnih nedelju-dve sam bila malo smorena, misleći kako će svi super da se provedu za doček dok ja ne mogu da mrdnem od bebe, a onda sam se setila da sam prethodnu Novu godinu dočekala u bolnici i postidela se same sebe. Zaista mi je bilo lepo. Čovek stvarno mora sam sebe da podseća koliko je srećan. Idemo sad s Emom u šetnju, valjda neće bacati bombe od petardi u našoj blizini.
 
Nautiluse, u Srbiji, na vrhu vlasti, imamo starletu. I onda ta starleta, na sva zivotna polja uvodi starletizaciju, kao model ponasanja, u kojoj se snalazi kao riba u vodi. A kada je starletski pristup u najvisoj politici drzave, sta ocekivati od mitrovica i ostalih korisnih idiota Velike Starlete?:)

Ja istinski zelim Staniju na mestu predsednika, jer onda fakticko stanje dobija i svoju simbolicnu potvrdu.

Bogu dragom hvala, ja sam se izlecio od televizije, novina i svih korifeja u sluzbi zastite postojeceg stanja, pa ni na sekund nisam imao sansu da vidim neku od dvorskih ludi za novogodisnju noc.

Dogodine u Kninu:)
 
Nautiluse, u Srbiji, na vrhu vlasti, imamo starletu. I onda ta starleta, na sva zivotna polja uvodi starletizaciju, kao model ponasanja, u kojoj se snalazi kao riba u vodi. A kada je starletski pristup u najvisoj politici drzave, sta ocekivati od mitrovica i ostalih korisnih idiota Velike Starlete?:)

Ja istinski zelim Staniju na mestu predsednika, jer onda fakticko stanje dobija i svoju simbolicnu potvrdu.

Bogu dragom hvala, ja sam se izlecio od televizije, novina i svih korifeja u sluzbi zastite postojeceg stanja, pa ni na sekund nisam imao sansu da vidim neku od dvorskih ludi za novogodisnju noc.

Dogodine u Kninu:)

Da se ne lažemo, loš ukus, šund i kič u Srbiji caruju od raspada Jugoslavije. Nisam jugonostalgičar, niti idealizujem tu propalu zemlju, ali svi jako dobro znamo kad su se najodvratniji narodnjaci uselili u mejnstrim medije, kad su DŽej, Keba, Ceca i Dragana Mirković stekli status koji su nekad imali, šta znam, Bajaga ili Bijelo Dugme. Dakle, 1991. godine došlo je do promjene kulturne paradigme i to je podržavala baš svaka vlast od tada, i Miloševićeva i Đinđićeva i Koštuničina i Tadićeva i Vučićeva, koliko god da si ti opsjednut samo ovom posljednjom. Sve ovo što sad gledamo, uključujući bijedan novogodišnji TV program, predstavlja kontinuitet stanja od preko dvije decenije, a ne neki kuriozitet vezan ekskluzivno za ovu vlast.
 
To je tacno, ali su ovi uveli staretizaciju i neukus kao normu.

Starlete su posljedica reality kulture koja je stvorila ljude poznate po tome što su poznati.
A neukus kao norma uveden je još dok je bubuljičavi pubertetlija AV lektorisao engleske vijesti na ratnoj televiziji na Palama.
Malo sam stariji od tebe, pa se jasno sjećam osamdesetih. Lepa Brena je bila zvijezda, pa i Vesna Zmijanac je bila prilično popularna, ali jasno je bilo da glavni mediji forsiraju drugu vrstu kulture, a mutirani melos imao je za sebe provincijske radio stanice i treš publikacije tipa Sabor i TV revija. Međutim, 91. godine to se promijenilo. Mladi ljudi odjednom su počeli kačiti na zidove postere Dragane Mirković, a fine urbane djevojčice su se prvi put zaljubljivale uz Kebine pjesme. Da li nečijom namjerom ili zbog opšte nebrige, tek, mi smo kao društvo iskusili promjenu kulturne paradigme. Iskreno govoreći, od tog vremena meni je sve teže da u našoj masovnoj kulturi (muzici, filmu, TV programima) pronađem bilo šta s čime se mogu identifikovati i što me može privući.
 
Starlete su posljedica reality kulture koja je stvorila ljude poznate po tome što su poznati.
A neukus kao norma uveden je još dok je bubuljičavi pubertetlija AV lektorisao engleske vijesti na ratnoj televiziji na Palama.
Malo sam stariji od tebe, pa se jasno sjećam osamdesetih. Lepa Brena je bila zvijezda, pa i Vesna Zmijanac je bila prilično popularna, ali jasno je bilo da glavni mediji forsiraju drugu vrstu kulture, a mutirani melos imao je za sebe provincijske radio stanice i treš publikacije tipa Sabor i TV revija. Međutim, 91. godine to se promijenilo. Mladi ljudi odjednom su počeli kačiti na zidove postere Dragane Mirković, a fine urbane djevojčice su se prvi put zaljubljivale uz Kebine pjesme. Da li nečijom namjerom ili zbog opšte nebrige, tek, mi smo kao društvo iskusili promjenu kulturne paradigme. Iskreno govoreći, od tog vremena meni je sve teže da u našoj masovnoj kulturi (muzici, filmu, TV programima) pronađem bilo šta s čime se mogu identifikovati i što me može privući.

Sve to stoji, i ja uopšte ne napadam samo današnje vlastodršce. Meni se oni gade svi u paketu.
Pa ljudi moji, danas Kristijan Golubović ne ide u zatvor, po pravosnažnoj presudi zato što je na Farmi, a od toga neko uzima lovu.

Ovi predjašnji, ma koliko nakardni bili, makar nisu sami sebe privodili na poligraf. To je estradizacija najviših institucija u zemlji. Mi smo ustvari bes, ljutnju ili dobro raspoloženje jednog čoveka, podigli na nivo norme, institucionizovali. A ono društvo koje nema institucije, nego zavisi od toga kako je jedan čovek ustao, istorija nas uči, uvek završava kolapsom.
 
Knigama pročitanim u 2015. pridružujem Rusku zimu, Dafne Kalotaj, 468 str. Laguna.

Na sajtu su rekli o knjizi:

"Nezaboravna priča o putovanju jedne žene od mračnog sveta Staljinove Rusije do savremenog Bostona i o tajni za koju bi sve učinila da je sakrije. U ovoj uzbudljivoj priči o ljubavi i umetnosti, izdaji i iskupljenju, tajanstveni komad nakita čuva ključ tajne koja će svima promeniti život.

Odlučivši da proda na aukciji svoju izvanrednu kolekciju nakita, Nina Revska, nekadašnja velika baletska zvezda Boljšog teatra, veruje da je konačno navukla zavesu na svoju prošlost. Umesto toga, bivša balerina nađe se preplavljena uspomenama na svoju otadžbinu i događaje, veličanstvene i bolne u isto vreme, koji su pre pola veka promenili tok njenog života. U Rusiji je otkrila čaroliju pozorišta; zaljubila se u pesnika Viktora Jelsina; zajedno sa svojim najdražim prijateljima – Geršom, briljantnim kompozitorom i prelepom Verom, svojom najbližom prijateljicom – postala je žrtva staljinističkog terora. Takođe u Rusiji, strašno saznanje podstaklo je smrtonosni čin izdaje – i dosetljivo bekstvo koje je Ninu odvelo na Zapad i naposletku u Boston.
Nina je pola života čuvala svoje tajne. Međutim, dvoje ljudi neće dozvoliti da prošlost počiva u miru: Dru Bruks, radoznala mlada saradnica bostonske aukcijske kuće, i Grigorij Solodin, profesor ruskog koji veruje da jedinstveni komplet nakita možda čuva tajnu njegove vlastite nejasne prošlosti. Zajedno, ovi slučajni partneri počinju da raspliću misteriju koja okružuje ljubavno pismo, poemu i ogrlicu nepoznatog porekla, pokrećući tako niz otkrovenja čije će im posledice svima promeniti život."

Osnovna radnja je korektno prepričana, za razliku od mnogih prikaza gde imam utisak da je onaj ko je davao prikaz pročitao po pet strana s početka i pet s kraja.

Ja bih knjizi dala ocenu 3. Određeni delovi u kojima je opisivan život u Rusiji u doba Staljina su mi bili baš potresni (mene su dodatno ti delovi potresli zbog istorije moje porodice), ali ima i delova koji su nepotrebno razvučeni, pa mi se gubi ritam pripovedanja. Uopšte ne razumem želju autora da pošto poto napišu po 500 strana.
 
Da se ne lažemo, loš ukus, šund i kič u Srbiji caruju od raspada Jugoslavije. Nisam jugonostalgičar, niti idealizujem tu propalu zemlju, ali svi jako dobro znamo kad su se najodvratniji narodnjaci uselili u mejnstrim medije, kad su DŽej, Keba, Ceca i Dragana Mirković stekli status koji su nekad imali, šta znam, Bajaga ili Bijelo Dugme. Dakle, 1991. godine došlo je do promjene kulturne paradigme i to je podržavala baš svaka vlast od tada, i Miloševićeva i Đinđićeva i Koštuničina i Tadićeva i Vučićeva, koliko god da si ti opsjednut samo ovom posljednjom. Sve ovo što sad gledamo, uključujući bijedan novogodišnji TV program, predstavlja kontinuitet stanja od preko dvije decenije, a ne neki kuriozitet vezan ekskluzivno za ovu vlast.
Slazem se s tobom da pad pocinje devedesetih i sa pocetkom ratova.
Ljudi , narocito mladi ljudi, ne putuju, njihov je svet sve manji i manji, skolstvo i obrazovanje, pa tako automatski
i " pogledi na zivot i svet oko sebe" svedeni su na programe nekih lokalnih medija kojima pa upet upravljaju
i diriguju njima mediokriteti, kopira se ono najruznije, najodvratnije iz medija Zapada pa tako postoje i te
Farme ( one postoje verovatno svuda, mislim da su u Nemackoj neki kampovi po dzungli, ali to ziv covek ne gleda
ili se o tome ne prica, gledaoce verovatno imaju jer da ih nema morali bi da zabrave svoje televizije).

Mladi ljudi su obezglavljeni, svoje su zivote i svakodnevnicu sveli na lajkovanje po fejsu.
Juce je objavljeno da je umro Veljko Guberina, na forumu ( ovom) svi su se zgrazavali da se takva
vest pojavljuje i zasto uopste postoje advokati koji brane ubicez:D
Guberina je izmedju ostalog i osnivac danasnje najmocnije partije, ali kad je uopoznao Seselja
i Nilkolica batalio je bavljenje politikom.
 
Чини ми се да је пропадање или декаденција почела онда када је Тито окренуо брод к Западу, сетимо се протеста '68. Али, гледајмо садашњи тренутак, а не сваљивати кривицу на прошла времена.
Путин може да забрани геј параде а наши властодршци не могу, например.

Почео са читањем животописа Лавр, Јевгенија Водолазкина, а што сам већ одавно желео, па није долазило у обзир ништа друго.
Следећа би могла да буде једна од ових:

Прилепин: Црни мајмун, 283 стр.
Платонов, Олег: Зашто ће пропасти Америка , Тајна светска влада, 339
Улицка Људмила: Људи нашег цара, 281
Миланковић: Сећања, 566
Пупин: Са пашњака до научењака, аутобиографија, 313
Петронијевић: Принципи метафизике, 546
Андрејев Данил: Ружа света, 603
 
Чини ми се да је пропадање или декаденција почела онда када је Тито окренуо брод к Западу, сетимо се протеста '68.

I kakvu bi mi danas muziku voleli da nije bilo Bitlsa i hipi pokreta?
Mislim, na sta bi licio moj i tvoj svet danas da nije bilo tih likinja i likova iz 1968?
Tito s tim nema veze. Tito se nije vrteo kao ventilator, dzez se svirao jos od 1945,
yu filmovi su bili cak i dobitnici Zlatne palme i pre Kusturice, nista nije bilo zabranjeno,
ali kako vidimo taj liberalizan nije nista pomogao. Vratili smo se u devetnaesti vek, sigurno nije Tito za to kriv.
Zapravo niko, sami tako zelimo i uzivamo u tome.
 
Poslednja izmena:
Можемо овако до сутра да пуштамо свако своју плочу.

Него, да кажем да је Лавр она књига за коју је Прилепин рекао да када је чита жели да постане светац. Писана је једноставним стилом кратким реченицама и врло је занимљива.
 
Можемо овако до сутра да пуштамо свако своју плочу.

Него, да кажем да је Лавр она књига за коју је Прилепин рекао да када је чита жели да постане светац. Писана је једноставним стилом кратким реченицама и врло је занимљива.
Hvala na preprouci, jednostavno stvarno zelim da citam nekog savremenog Rusa, a tebi verujem na rec da je ovaj barem zanimljiv.
 
Počeli ste zanimljivu raspravu. Mene sve to mnogo rastužuje, kako su se promenile i srozale vrednosti. Setila sam se jednog detalja tj. imena. Zorica Brunclik je, kada se pojavila, bila sinonim za kič i šund. Tada se na kompozicije koje je posebna komisija proglasila za šund (znači, nemaju nikakvu umetničku vrednosti) plaćao poseban porez. A onda se dotična pominjala kao mogući ministar kulture. A sad smo svedoci da su i za ministre postavljeni ljudi bez ikakvog kredibiliteta.

Neki se protiv svega toga bore kako znaju i umeju, a meni je i ova naša tema jedan od vidova te borbe. Malo nas je, različiti smo, ali bar čitamo knjige.
 
Počeli ste zanimljivu raspravu. Mene sve to mnogo rastužuje, kako su se promenile i srozale vrednosti. Setila sam se jednog detalja tj. imena. Zorica Brunclik je, kada se pojavila, bila sinonim za kič i šund. Tada se na kompozicije koje je posebna komisija proglasila za šund (znači, nemaju nikakvu umetničku vrednosti) plaćao poseban porez. A onda se dotična pominjala kao mogući ministar kulture. A sad smo svedoci da su i za ministre postavljeni ljudi bez ikakvog kredibiliteta.

Neki se protiv svega toga bore kako znaju i umeju, a meni je i ova naša tema jedan od vidova te borbe. Malo nas je, različiti smo, ali bar čitamo knjige.

Borba je moguća samo na indivudualnom, mikronivou. Sve ostalo je uzaludno, jer je razum odavno sahranjen.
Sve su to plodovi liberalnog kapitalizma i privatizacije svega, pa i razuma.
 
Чини ми се да је пропадање или декаденција почела онда када је Тито окренуо брод к Западу, сетимо се протеста '68. Али, гледајмо садашњи тренутак, а не сваљивати кривицу на прошла времена.
Путин може да забрани геј параде а наши властодршци не могу, например.

Почео са читањем животописа Лавр, Јевгенија Водолазкина, а што сам већ одавно желео, па није долазило у обзир ништа друго.
Следећа би могла да буде једна од ових:

Прилепин: Црни мајмун, 283 стр.
Платонов, Олег: Зашто ће пропасти Америка , Тајна светска влада, 339
Улицка Људмила: Људи нашег цара, 281
Миланковић: Сећања, 566
Пупин: Са пашњака до научењака, аутобиографија, 313
Петронијевић: Принципи метафизике, 546
Андрејев Данил: Ружа света, 603
Dekadencija ili propadanje je počelo kada se stara elita uništila, a na silu je stvarana nova buržuazija. Što znači kada je baš taj gorepomenuti titoizam stigao na Balkan. A devedesete i sadašnja situacija su završnica nečega što je odavno bilo započeto veštačkim stvaranjem intelektualaca. Da ti isti socijalistički intelektualci nisu kupovali knjige na metar, ja danas ne bih kupovao Dostojevskog za 200 dinara.
 
Poslednja izmena:
Dekadencija ili propadanje je počelo kada se stara elita uništila, a na silu je stvarana nova buržuazija. Što znači kada je baš taj gorepomenuti titoizam stigao na Balkan. A devedesete i sadašnja situacija je završnica nečega što je odavno bilo započeto veštačkim stvaranjem intelektualaca.

A mi smo kao imali elitu pre toga ( mislim za vreme kraljevina)?

Nasi ( jugoslovenski) uspesi i u knjizevnosti, muzici, filmu i pozoristu vezani su bas za Titovo vreme.
 
A mi smo kao imali elitu pre toga ( mislim za vreme kraljevina)?

Nasi ( jugoslovenski) uspesi i u knjizevnosti, muzici, filmu i pozoristu vezani su bas za Titovo vreme.

Imali smo. Malo poznatu i ne bogatu kao u nekim drugim zemljama. Naša književnost kad se sve sabere ne može po plodnosti da se poredi sa francuskom, samo u epohi realizma.
I da dodam još ovo. I čak kad se uzmu ti najveći uspesi u Titovo vreme u obzir, izdvaja se svega par imena. Izgleda da mi Srbi nikad nismo bili preterano pismen narod, što mi je jako teško da priznam.
Zola je čitavu stvar dobro razmotrio u Istini. Da li smo gladni zato što smo nepismeni ili smo nepismeni zato što smo gladni? Moj glas ide na prvu opciju. I to se tačno vidi u zemljama bivše Jugoslavije, kako je koja prošla posle rata i kakav je u kojoj standard. Mislim nije priča ni za ovaj pdf ni za ovu temu. Ali to na koje smo mesto stavili obrazovanje u ovoj zemlji nas upravo košta glave. A ne Kosovo i EU.
 
Poslednja izmena:
A tu današnju rulju nepismenih je neko odgajao. Voleo bih reći da je sistem kriv i Stanija. Ali činjenica je da Farmu gledaju penzioneri, a ne omladina. Baš penzioneri iz Titovog vremena. Najlakše je reći da nam je neko drugi kriv i spirati odgovornost po paroli da ne postoji kolektivna. Ali nije, sami smo grupno odgovorni za ovo što se sad dešava i što nam omladina ima oči praznije i tuplje od prosečnog rotvajlera. Ne sećam se kad sam poslednji put video nekog mladog da je imao želju i strast bilo kakvu. Mi više ni za revoluciju nemamo mozgova. Ubijeni su. I za to nam niko nije kriv. Kraljeva Jugoslavija je stvorila revolucionare koji su hteli bolje i postali partizani. Na stranu ideologija koja je po meni skroz pogrešna, ali ta strast i želja i spremnost da se za istu pogine sumnjam da će se ikad više videti. Tad su ljudi još bili sposobni da žive od strasti, nade, umetnosti... Titova je stvorila ljude koji su želeli rat i kad se isti završio ne znaju šta da čine dalje.
 
Poslednja izmena:
Počeli ste zanimljivu raspravu. Mene sve to mnogo rastužuje, kako su se promenile i srozale vrednosti. Setila sam se jednog detalja tj. imena. Zorica Brunclik je, kada se pojavila, bila sinonim za kič i šund. Tada se na kompozicije koje je posebna komisija proglasila za šund (znači, nemaju nikakvu umetničku vrednosti) plaćao poseban porez. A onda se dotična pominjala kao mogući ministar kulture. A sad smo svedoci da su i za ministre postavljeni ljudi bez ikakvog kredibiliteta.

Neki se protiv svega toga bore kako znaju i umeju, a meni je i ova naša tema jedan od vidova te borbe. Malo nas je, različiti smo, ali bar čitamo knjige.
Koliko se u ovoj zemlji pita ministar, potpuno je svejedno da li je ministar kulture Tasovac ili Brunclik. Setimo se samo da pre par godina niko nije znao ni ko je premijer

- - - - - - - - - -

Muka mi je... :bljak:

- - - - - - - - - -

Odoh da čitam...
 
Чини ми се да је пропадање или декаденција почела онда када је Тито окренуо брод к Западу, сетимо се протеста '68. Али, гледајмо садашњи тренутак, а не сваљивати кривицу на прошла времена.
Путин може да забрани геј параде а наши властодршци не могу, например.

Почео са читањем животописа Лавр, Јевгенија Водолазкина, а што сам већ одавно желео, па није долазило у обзир ништа друго.
Следећа би могла да буде једна од ових:

Прилепин: Црни мајмун, 283 стр.
Платонов, Олег: Зашто ће пропасти Америка , Тајна светска влада, 339
Улицка Људмила: Људи нашег цара, 281
Миланковић: Сећања, 566
Пупин: Са пашњака до научењака, аутобиографија, 313
Петронијевић: Принципи метафизике, 546
Андрејев Данил: Ружа света, 603

Zabavili smo se raspravom o propadanju kulture pa niko nije reagova na Nautilusove predloge šta sledeće da čita. Ja nisam ništa od toga čitala pa se ne smatram kompetentnom da preporučujem, ali ipak.... pošto smo za Kamenitu izabrali Pupina, neka bude i za tebe!
 
Ja sam sela da napišem svoju top listu knjiga pročitanih prošle godine. I vrtim se, gledam, čitam naslove, čitam svoje beleške i čini mi se da odavno nisam imala tako malo volje da se vraćam pročitanim knjigama i ocenjujem ih. Kad ne bih bila ubedjena da će mi kasnije to biti još mrskije, ostavila bih za drugi put.
Već sam ranije pomenula da sam ove godine čitala jako malo dobrih knjiga. Ocenjivala sam od jedan do 5, s tim što mi to u nekim slučajevima nije bilo dovoljno prezicno, pa sam dodava pluseve i minuse, a ipak mi nije bilo potrebno toliko ocena, koliko ima od 1 do 10. Ponegde sam imala potrebu da napišem i par reči.
Jedini zaista pravi kompleksni i kompletni roman koji sam ove godine pročitala je Jarčeva fešta, Marija Vargasa Ljose (u klasi Velika nedra i široka bedra, Mo Jena (koji mi je prošle godine bio naj), a najvišu ocenu od mene je zaslužila još samo Knjiga očeva, Mikloša Vamoša. najviše zbog zanimljivog načina na koji je napisana.
Lista po redosledu čitanja:

Muzika jednog života, Andrej Makin 3
Mulej, Erlend Lu 3
Skandalozno, Tili Bagšo 2-
Dopler,Erlend Lu 4
Volvo kamioni,Erlend Lu 3
Ovo liči na kraj, Džulijan Barns 2
Konstantinovo raskršće, Dejan Stojiljković 3
Zakotrljaj me oko sveta, Snežana Radojičić 4 (za zadovoljstvo koje mije pričinila moglo i bi i 5, ali ipak nije taj nivo)
Pričica, Radivoj Šajtinac 2
U potrazi za srećom, Sandra Braun 1
Pilotova žena, Anita Šriv 2 (već viđeno)
Majka je samo jedna, Mikloš Vamoš 5- (prijatno iznenadjenje. Možda nije baš za najvišu ocenu, ali u nedostatku prave konkurencije)
Ime žrtve niko, Aleksandra Marinjina 4 (korektno)
Čovek sa drvenim šeširom, Džejn Gardam 3
Rut se davi, Kristina Švarc 3 (dobra ideja, ali mnogo je iskomplikovala)
Posle duge i teške bolesti, Andrea Vitali 3
Otkad si otišla, Darija Binjardi 2-
Jarčeva fešta, Mario Vargas Ljosa 5
Misterija sedam satova, Agata Kristi 2
Glad, Knut Hamsun 4
Nulta tačka, Agata Kristi 3
Knjiga očeva, Mikloš Vamoš 5
Dolazim po tebe i vodim te sa sobom, Nikolo Amaniti 4 (ne dopada mi se Amaniti, ali ovo je ipak dobro skockao)
Čitati Lolitu u Teheranu, Azar Nafisi 3
Kuhinja, Moonlight shadow, Banana Jošimoto 2
Telo kao dokaz, Patriša Kornvel 3
Park Karmen Machado, Mirjana Urošević 4+
Bliznakinje sa Hajgejta, Odri Nifeneger 4
Supermodel za ubistvo, Verica Vinsent Kol 4
Ne dao Bog većeg zla, Goran Tribuson 3
Venčani kum, Met Dan 1
Skandal s Modiljanijem, Ken Folet 1
Piće pre rata, Denis Lihejn 1-

- - - - - - - - - -

Imala sam neki blagi otpor kad su neki ovde hvalili Mikloša Vamoša, a eto sad, jedini on, pored Ljose, je od mene dobio najviše ocene.
 
Mnogo si stroga... :)
Za Vamoša se slažem, i ja dajem petice, ali i za Glad dajem 5+.Ova Manjinina je kažu ruska Agata, imam neku na ruskom, ali, ćerka je još nije pročitala, a drago mi je da imam ove Bliznakinje sa Hajgejta pa idu odozgo.
Verujem da je Ljosa dobar, i ja ga volim, ali ovu ciglu od knjige samo Rayela može da čita...:) (naravno, i ti). ;)

- - - - - - - - - -

Ah, imam i Amanitija, ali, nešto mu se listovi vade...:(

- - - - - - - - - -

Za Mulej si mogla bar 4 da daš... :sad2:

- - - - - - - - - -

Muzika jednog života je i meni mlaka, najbolja mi je Žena koja čeka.

- - - - - - - - - -

I tako, taman sam htela da čitam, kad ono, međutim... Sin pustio tv, a ja nisam gledala do sada Bićemo prvaci sveta... :sad2:

- - - - - - - - - -

Inače, Bijićka, dosta si pročitala... :ok:

- - - - - - - - - -

Nedostaje Ester... :think:

- - - - - - - - - -

:lol:
 
Pa dosta sam pročitala. Zadovoljna sam. 34 knjige. Jer pored ovih, bio je još Svet posle rodjendana, Lajonel Šrajver, na prelomu prošle i ove godine, pa nije upao ni tamo ni ovde. Ali i njemu neka slaba trojka. Ja sve knjige poredim sa Kevinom od istog pisca (iz 2012.). Znam da se ne slažu svi sa 5+ za njega, ali na mene je takav utisak ostavio. Od onda ništa nije takav utisak proizvelo.

Jesam se razmišljala oko Muleja... ima tu nijansi u svim tim ocenama, nisu sve četvorke iste. Ali nije mi bolji od Doplera (do poredim Lua sa njim samim).
Ali, sve ocene su subjektivni utisak. Koliko je to meni zadovoljstva pričinilo dok sam čitala. Nikakva umetnička ni književna ni istorijska vrednost. Od mene ni Dikens, kako stvari sada stoje, neće dobiti više od dvojke. Davi me, šta da radim, nikakvog zadovoljstva u čitanju tu nema. Pročitam dve strane i smorim se. A sramota me da odustanem!
Marinjina je možda ruska Agata, ali ja ni Agati nisam davala više od trojke. Bar za ovo što sam čitala. Makina, znači, treba još da čitam. Neku bolju knjigu.

Da, nedostaje Ester!

I ja sam sad prvi put gledala Bićemo prvaci sveta. Sve napreduje, tehnika se usavršava, samo mi ne umemo da uskladimo ton u filmovima da može lepo da se čuje šta pričaju!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top