Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Moja nishka drugarica i ja smo slicne, haoticne ( nadam se da ce Quentin javiti , kod njega se sve zna,
sve stoji u u registraturi), pojma nemamo sta smo citale, svasta smo citale, ja vam se divim da vodite ove evidencije.

Quentin ce Knausgardu dati peticu, a i ja dajem peticu jer je njegov stil i sistem pisanja zaista neki putokaz
za dvadesetprvi vek, Pamuk ( koga pa ja opet obozavam) pise na starinski nacin, ali lep, starinski.
Procitah silne knjige ( to bilo 4-5 komada) Stiven Kinga, on je za mene otkrovenje, ali ne znam ni imena knjiga
( recimo Green mile) svaka je barem za cetvorku.
 
@Kamenita
Kad te sretnem ima te prebijemz:D
Zarad Jergovica. Srda jeste bezvezna knjiga, al da mi Dvori ocenis ovakoz:mrgreen:

Ne samo što ćeš ti da je prebiješ zbog Jergovića, nego ima da pukne i prijateljstvo sa Lamar. Možda se ona u stvari već naljutila pa zato ne dolazi na temu. Šalim, se, znam da ne stiže, ima druge preokupacije.
A da ne kažem sad da ni ja nisam oduševljena Jergovićem. Malo sam naletele na lošije knjige (Ruta Tanenbaum), a malo mi i ne odgovara tematika (ratovi 90-ih)... ali Dvori od oraha su mi u planu, bez obzira na ocene.
 
Moj skor. Ukupno 30 dovršenih i bar još 10 (ako ne i više) nedovršenih. Nisu sve nedovršene bile loše, ali ako izgubim kontinuitet, što je sa obavezama u kojima živim svakodnevica i napravim pauzu od tri dana - gotovo je, knjiga ostaje tamo gde sam prekinula. Nekako ne mogu da se ponovo povezujem sa njom, idem dalje. Zato najviše čitam o praznicima i trudim se da izabrana knjiga nema milion stranica, jer je onda neminovno da napravim pauzu.

Kad pogledam ove ocene dođe me blam, Nobelovcu sam dala 1, a Verici Vinsent Kol 3. :zstidljivko:
Znam i da Tavanica Gorana Petrovića nije cenjena, ali se meni dopala, kao i da je Jergović mnogo uvaženiji nego što ja mislim da je zaslužio. Da sam mogla dala bih Paviljonu žena i Terezi Raken šestice. Uz to što su knjige odlične, baš su me kosnule opisane ženske sudbine. Od savremenih samo su mi Služavke dobile 5, opet dobra priča o ženskim sudbinama.

Afiniteti i senzibilitet (što volim ove lepe domaće termine) mnogo znače kod ocenjivanja.

1. Paviljon žena, Perl Bak 5
2. Presuda ulice, Majkl Konoli 3
3. Svetlost severa, Dženifer Doneli 3
4. Ispod tavanice koja se ljuspa, Goran Petrović 4
5. Muzika jednog života, Andrej Makin 2
6. Nortengerska opatija, Džejn Ostin 3
7. Rana jesen, Luis Bronfild 5
8. Služavke, Ketrin Stoket 5
9. Prva bračna noć, Sofi Kinsela 2
10. Srda pjeva u sumrak na Duhove, Miljenko Jergović 2
11. Dvori od oraha, Miljenko Jergović 2
12. Pripovetke, Laza Lazarević 5
13. Oproštajni valcer, Мilan Kundera 5
14. Čarobni poljubac, O. Henri 3
15. Promena, Mo Jen 3
16. Kako da ubijete svoga muža (i ostali korisni saveti za domaćice), Keti Let 2
17. Tereza Raken, Emil Zola 5
18. Pesnik, Majkl Koneli 3
19. Sudbina nepoznata, Agata Kristi 3
20. Deset malih crnaca, Agata Kristi 5
21. A planine odjeknuše, Haled Hoseini 4
22. Kameleon i druge pripovetke, Anton Čehov 5
23. Poslednji dani, Anita Dajamant 3
24. Lekar na San Felipe, Arčibald Kronin 1
25. Sirenina stolica, Sju Monk Kid 2
26. Pod tudjim uticajem, Džejn Ostin 2
27. Karipska zagonetka, Agata Kristi 3
28. Supermodel za ubistvo, Verica Vinsent Kol 3
29. Ko je ubio Alfija, Sonja Atanasijević 3
30. Fo, Dž. M. Kuci 1

- - - - - - - - - -

I da dodam, jako sam zadovoljna ovogodišnjim izborom. Srednja ocena mi je 3.3 i imala sam samo dva keca. Prošle godine sam bila očajna, same sam gluposti birala, bilo je sigurno više od 10 promašaja, a broj pročitanih knjiga je sličan. 33.
Što se Kamenitine liste tiče, složila bih sa sa ocenama pod brojem 3, 13, 21 i 25, a Makinu (pod 5), i Verici Vinsent Kol (28):zstidljivko: bih dala još više ocene (pa šta ću, prijao mi domaći krimić u rijalitiju), a nižu Tavanici koja se ljuspa (pod 4).
I jako mi se dopada ta tvoja sloboda da nobelovcu daš keca, pa što mora da nam se svidi ako je dobio neku nategnutu nagradu koja eto slučajno važi za važnu. A svima je već odavno jasno da se dodeljuje dirigovano, tj.po nekim ključevima... kao nekad u staroj Jugi, moraju sve republike i pokrajine da budu zastupljene, pa ako nema neko kvalitetan, dobije ko ima.

Ja ću svoju listu praviti sledeće godine (sutra, prekosutra) jer sad moram da napravim i neku klopu i malo da sredim, što me sve baš mrzi.
 
Moja nishka drugarica i ja smo slicne, haoticne ( nadam se da ce Quentin javiti , kod njega se sve zna,
sve stoji u u registraturi), pojma nemamo sta smo citale, svasta smo citale, ja vam se divim da vodite ove evidencije.

Quentin ce Knausgardu dati peticu, a i ja dajem peticu jer je njegov stil i sistem pisanja zaista neki putokaz
za dvadesetprvi vek, Pamuk ( koga pa ja opet obozavam) pise na starinski nacin, ali lep, starinski.
Procitah silne knjige ( to bilo 4-5 komada) Stiven Kinga, on je za mene otkrovenje, ali ne znam ni imena knjiga
( recimo Green mile) svaka je barem za cetvorku.

Srda od Jergovića je najviše za trojku, uz sve popuste i obzire.
Knausgoru bih ja dao peticu, ali, objektivno, o njemu će se suditi za dvadeset ili trideset godina.
Nemam neke precizne evidencije, kao školski dnevnik, ali drago mi je što sam ove godine malo više čitao Prusta, Borhesa i Crnjanskog, sad pred kraj. Ruždi me bio izmučio sa Djecom ponoći, Frenzen blago razočarao sa Purity (inače, sarajevski Buybook je objavio prije mjesec dana), za Sabata (Tunel) nisam siguran šta da mislim. Oster, Apdajk i Banvil su moji stari favoriti koji me nisu razočarali. Italo Zvevo, Kuci, Puig, Paveze kvalifikovali se za sljedeći krug. Najslabije knjige koje sam čitao su one savremenih ovdašnjih pisaca (Vlada Arsenijević, Nikolaidis...) i one sasvim bolno odudaraju nekvalitetom od bilo čega drugog.

Mislim da ću sljedeće godine mnogo više čitati klasiku, onu tešku, tipa Tolstoj, Man, DŽojs itd.
 
Ne samo što ćeš ti da je prebiješ zbog Jergovića, nego ima da pukne i prijateljstvo sa Lamar. Možda se ona u stvari već naljutila pa zato ne dolazi na temu. Šalim, se, znam da ne stiže, ima druge preokupacije.
A da ne kažem sad da ni ja nisam oduševljena Jergovićem. Malo sam naletele na lošije knjige (Ruta Tanenbaum), a malo mi i ne odgovara tematika (ratovi 90-ih)... ali Dvori od oraha su mi u planu, bez obzira na ocene.
Dajem ti pismenu garanciju za Dvoriz:lol: Sa sve stambilj.
Ja ga vise necu citati ( doduse nikada se ne zaklinjem, barem ne pred ikonom Sv.Petke i Bogom), ali i moje vreme
polako istice, i kako nekada videh jednu divnu majicu ( majica i nije divna, obicna crna) sa tekstom
"so many girls, so little time" shvatih da ne mogu sve da procitam. Barem sam ovo za citanje shvatilaz;)
 
Srdadrugog.

Mislim da ću sljedeće godine mnogo više čitati klasiku, onu tešku, tipa Tolstoj, Man, DŽojs itd.

Ma Tolstoja stvarno zaobidji, nema sta tu da citas.

Man je jako cudan, zanimljiv, komplikovan, ja bih ti savetovala ( a to savetujem i sebi i zavetujem sez;))
da citas njegovog Dr,Faustusa, ja sam pocinjala nekoliko puta, ali su mi bili zanimljiviji i jednostavniji neki
drugi, ali cu sada ponovo poceti da ga citam. A neki specijalci ( ja nisam medju njima) kazu da je
njegovo remek delo zapravo Jozef i njegova braca. Ja nisam medju njima jer sam ( moram sama sebi da priznam)
povrsna, ne zelim da ulazim u sustinu, ali to valjda i izdavac od citaoca prosecne inteligencije ocekuje.
 
A neki specijalci ( ja nisam medju njima) kazu da je
njegovo remek delo zapravo Jozef i njegova braca. Ja nisam medju njima jer sam ( moram sama sebi da priznam)
povrsna, ne zelim da ulazim u sustinu, ali to valjda i izdavac od citaoca prosecne inteligencije ocekuje.
То је изузетан роман, нарочито за оног ко је читао Библију и воли историју.
Види само какав је почетак:

ПРЕДИГРА
СИЛАЗАК У ПАКАО
Дубок је бунар прошлости. Зар га не би требало назвати безданом?
...
Или ово:

Равнодушност према унутрашњем животу људи и непознавање тог живота, узрокују потпуно криви однос према стварности, и рађају заслијепљеност. Од дана Адама и Хеве, откад од Једнога постадоше Двоје, нитко није могао живјети, тко се није хтио пренијети у својега ближњега и обазнати његов прави положај, покушавајући да гледа и туђим очима.

Легенда о Јосифу, Томас Ман
 
То је изузетан роман, нарочито за оног ко је читао Библију и воли историју.
Види само какав је почетак:

ПРЕДИГРА
СИЛАЗАК У ПАКАО
Дубок је бунар прошлости. Зар га не би требало назвати безданом?
...
Или ово:

Равнодушност према унутрашњем животу људи и непознавање тог живота, узрокују потпуно криви однос према стварности, и рађају заслијепљеност. Од дана Адама и Хеве, откад од Једнога постадоше Двоје, нитко није могао живјети, тко се није хтио пренијети у својега ближњега и обазнати његов прави положај, покушавајући да гледа и туђим очима.

Легенда о Јосифу, Томас Ман
I prevodilac je ocigledno genijalan, u nemackom ne postoji odgovarajuca rec za bezdan, a za mene to jedna od najlepsih reci
na srpskom jer je bezdan i nema dno. Cista metafizika, bez fizike.
Knjigu mi je i preporucio jedan covek u ciji ukus imam poverenja, ali se razilazimo u interesovannjima oko Biblije
( oko istorije ne toliko).

Svim forumasicama i forumasima koji ovde piskaraju i javljaju se zelim sve najbolje u Novoj godini, a svima nama
zelim da nam sledeca bude ipak mirnija, bez ratova, stresova, bolesti, izbeglica, strahova..


 
Lepe želje, uz lepu pesmu.... otmeno. Hvala Rayela. I ja tebi i svim članovima Biblioteke želim dobro raspoloženje u novogodišnjoj noći, sve najbolje u Novoj godini, da bude što manje čitalačkih promašaja. :zjelka2:

- - - - - - - - - -

Možda slabo čitam, ali sam zato ukrasila svoju biblioteku

bibli1.jpg



biblio2.jpg
 
Još jedna lepa pesma. Ja je, možda i najviše, volim u izvođenju hora Crvene armije. Bukvalno se zemlja trese kada grunu.

Lepo i hladno veče. Lep provod i sve najbolje svima vama, kao i vašim bližnjima. z:)
 
Dragio moji srecna vam svima Nova godina.
Slabo se druzim sa vama ali vas redovono citam i nadam se da cemo se ponovo vise druziti.

- - - - - - - - - -

Msm o Jergovicu moze samo nesto u superlativu da se pise ovde :ljutka:
Salim se, ima on svoje uspone i padove, Ruta... je najslabija koju sam citala, a recimo Dvori..., Otac, Sarajevski Marlboro... su odlicne.

- - - - - - - - - -

Dano, Kad u vučji sat, eto ih opet, Zirana Zateli je davna, davna Esteritina :heart: preporuka.
Inace divim se i tebi i ostalima koliko citate.

- - - - - - - - - -

Bezdan jezaista divna rec.

- - - - - - - - - -

Rado, stvari dobro teku :ok:
-----------------------------------------------------
Eto, sa svima sam po malo procaskala :D
 
Poslednja izmena:
1. Atentat – Jasmina Kadra, Čarobna knj. 200str. 9/10
2. Afera sem-fijaker – Žorž Simenon, NK 200 str. 8/10
3. Miljenko Jergovic – Inšalah Madona, inšalah, Rende, 450 str. 6/10
4. Fvonk – Erlend Lu, Geopoetika 160 str. 8/10
5. Što je muškarac bez brkova - Ante Tomić, Rende 190 str. 8/10

Ovo je ukupan skor za 2015
7521110.gif
 
rado bravo za mamu
kako kazes videces kad ce da je puste sutra a u nastavku konstatujes da ce za n.g.biti u bolnici?

Nisam rekla "videću kad će da je puste sutra", već "videću sutra kad će da je puste". ;)

Mama je dobro. Obišla sam je oko 21h. Bolnica poluprazna. Još je danas za vreme posete bilo tako. Otpustili su sve što su mogli. Dežurni lekar mi reće da će je najverovatnije pustiti prvog radnog dana, a to je ponedeljak.

- - - - - - - - - -

Nisam završila Dikensa... tačnije, nisam ga ni takla od prekjuče. :( Stidim se, iako je opravdano... :rumenka:

- - - - - - - - - -

I ne očekujte moj spisak, nemam živaca ni vremena za to... A tako bih volela da mi ga neko sastavi. :) Eh, Laki, da si malo dangubnija... :lol:
 
Srećna vam svima ova 2016. godina, da vam se samo lepe stvari dešavaju ove godine i da sreća i smeh budu prisutni u svakom danu i da više čitamo nego prošle godine a time se i češće javljamo ovde:D:D:D

New-Year-Champagne-new-year-holiday-celebration-smiley-emoticon-000764-large.gif



Ja sam ponoć prespavala... Komirala sam se i nisam ni čula kad su krenule da pucaju petarde i vatromet u ponoć. Za mene je to bilo jedno mirno veče i baš mi je prijalo. Gledala sam dva animirana crtana filma (Inside out i Hotel Transylvania 2) i baš uživala. Mislila sam da li ću neki film da gledam ali ipak je prevagnulo da gledam neki crtani da se skroz opustim. A pravo da vam kažem, kao naspavala sam se a još osećam neki umor. Taman ću i danas da odmaram :)
 
А ја овде на форуму озлоглашени, наводно, великосрбин или шта већ, од поноћи гледао (са женом) хрватску телевизију – Први програм. Одлична атмосфера и избор песама, а скромно и укусно одевен женски свет право освежење после нападног блештавила на србским телевизијама. Почело је са далматинским песмама, које много волим, и више нисам могао да се одвојим.

Би, много су ти лепе библиотеке, стално се враћам да их погледам.

z:)
 
Hvala, Nautiluse. Ne sećam ko mi je sugerisao (znam da je neko muško,možda baš ti) da zamenim mesto Heseu jer je bio ledjima okrenut ostalima (kao posvadjan). To sam odmah tad uradila i bolje je.

Ovaj post ti je divan, pun tolerancije, "političke korektnosti" da ne nabrajam moderne izraze. Moramo im priznati da su umereniji, odmereniji i pristojniji što se tiče navedenog. Medju našim televizijama TV Vojvodina se kol'ko-tol'ko drži, ali plašim se koliko će izdržati.
A koliko su ove ostale slične, evo mali dokaz: malopre vrtim kanale, pa ne samo da Prva i Pink imaju isti program u isto vreme (nešto kao Grandovo narodno veselje, kako god da se zove), nego peva Ana Bekuta u istom momentu na oba kanala. U drugoj haljini i drugu pesmu, ali ista ona. Ja sam mislila da su se oni podelili, pa ko peva kod jednih, ne peva kod drugih, medjutim, očigledno nije tako.

Dopada mi sa kako se Pahuljica provela. Ponekad je potrebno baš se odmoriti i opustiti se. Ja sam bila kod prijatelja, klopa je bila dobra, ali muzika loša... udavi nas čovek džezom za početak, pa posle prešao na kao narodnjake, ali Šaban Bajramović u džez maniru.... bolje da je pustio pinkovo narodno veselje.. :zskace:
Koliko god su loše i napadno obučeni i šljašte i blješte, ipak uglavnom pevaju neke poznate pesme za veselje.
 
Divni moji forumaši, čitaoci veliki, u 2016. želim vam svima divnih osmeha, nasmejanih trenutaka, zadovoljstava velikih i malih, i zdravlja pucajućeg, da divno knjige divne uzimamo, i nadalje se družima u kutkovima foruma!

Za početak ove godine, hajde da ja navedem šta sam čitala, i kratko prokomentarišem. Sigurno da nešto izostavljam, sigurno da nešto jeste bilo vrednije štivo, nešto duboko intimno pogođeno, nešto miljama daleko od mene same u trenu čitanja. Neke sam knjige uzimala zbog sebe, neke su bile u pustom trenu nadomak ruku, neke su bile nužne zbog radova, neke zbog ljubavi, neke zbog posla, ali sve su bile na ovaj ili onaj način deo mene. :)

Mačke ne idu u raj (Antologija savremene ženske poezije), Radmila Lazić. Zanimljiva antologija, zanimljiva poezija, zanimljive žene, ali i komadi bezveznosti u poeziji. Ipak, prijala mi je u prošlogodišnju zimsku dob.

Leto, Tuve Janson. Donekle, ili sasvim tinejdžersko delo, pristupih zimi toj letnjoj priči o baki, ostareloj umetnici koja sa unukom provodi žegu. Umor, posledice staričine vremešnosti i nekontrolisana glad saznanja mlade unuke, emocije i letnje zgode nailaze kao vreme, kao jakost sunca, kao talasi i burnost života. Priča o raspojasanomletu legla mi je, opet u zimski dan, ali nije mi držala naročitu pažnju.

Stari dani, Borisav Stanković. Budući da Blic subotom uz novine daje i knjigu, tradicija naše kuće nalaže da mi otac samo tada kupuje Blic, i samo zbog te knjige (to je njegov doprinos mojoj knjigoljubivosti :) ) čitala sam dosta Boru Stankovića. Pored Starih dana, tu su bili i Božji ljudi, na primer, a u Stankovićevoj pripovedačkoj veštini uživala sam slatko i toliko uzdahnjivo, da je zimska dob proletela, a žud životna u meni uzburkala se jasno, nepregledno. Uvek Boru, uvek preporučujem.

Potom, bacam se na letnju dob, jer mi mnogo knjiga ovog časa nije palo na pamet. Autoportret s torbom, i blistav autor Semezdin Mehmedinović. Zapravo, bila je to jedna od dve knjige koje sam spakovala za morske zgode, svesna da sam na more fokusirana na drugu knjigu. I u svoju torbu, dakle, spakovah Mehemdinovićev autoportret. Ljudi moji, divne li knjižice. Kratki, asocijativni zapisi, autobiografski, popraćeni kraćim crtežnim zaisom, ne baš prevešte ruke, u čemu nalazim zasebnu draž, i misli, misli jasne, misli precizne, duboke, i misli uperene na prošlost, na sadašnjost, na budućnost, na emocije, na zebi, i na strahove. Uživanje, nepregledno!

Druga knjiga bila je Kišov Peščanik. Nedavno ga vratih u biblioteku - među stranicama, uprkos pažnji tokom čitanja na plaži, našla sam i nanjušila peskovito sećanje na leto, na divno, uopšte neplanirano morsko leto. Naišla, u zimnoj i okasneloj poseti biblioteci, na pesak zaturen među stranicama Peščanika. Tako je ta knjiga u meni: skrivena, jasna, vidljiva, zapitana, i večna. Kiš je, zapravo, za mene jedna od najvažnijih susreta čoveka sa književnošću. Mene same, sa njim.

Ljubav traje tri godine, Frederik Begbede. Lucidno, šašavo, posve nepretenciozno, Begbede piše i postoji, živ i lično umešan u svoju tehniku pisanja o životu. Možda zvuči paradoksalno, ali želim reći da u njemu, u njemu dok piše nalazim nesumnjivo nega koji postoji. Prirodnog. I neglumljenog. Hoću da čitam i Francuski roman, ili Romantičnog egoistu. Ili pak obe. :)

Tu je, da skratim, bio i Pol Oster. Fantastična Njujorška trilogija.
Potom Knjiga opsena. Takođe predivnost književnosti, i promišljanja književnog i (auto)poetičkog.
Oster se uvrstio u red meni najdražih. Preda mnom su i: Zimski dnevnik, Levijatan, Čovek u mraku.

Dalje ću naknadno dopisivati, neke mi, u ovaj ušuškani dan, i ne padaju na pamet. :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top