Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Inače, sad se sjetih, imam negdje u kući i jednu potpisanu knjigu Džona le Karea. Možda će sad da joj raste cijena, kad je pisac umro. (Mada je vjerovatno potpisao milion knjiga za života.)
Te knjige imaju uvek svoju vrednost, on je bio vrlo, vrlo popularan, mozes ti da dobijes
50 evra za tu knjigu, ako je cela, ne ispadaju stranice i niste ili kafu na knjizi.
 
Te knjige imaju uvek svoju vrednost, on je bio vrlo, vrlo popularan, mozes ti da dobijes
50 evra za tu knjigu, ako je cela, ne ispadaju stranice i niste ili kafu na knjizi.
U dobrom je stanju, ali ne znam da li je prvo izdanje. A nije ni neka od ovih poznatijih knjiga, koliko se sjećam. Baš ću je potražiti kad dođem kući.
 
Ja obecah nesto za danas, al su me do malocas mucile neke druge stvari.
Moj covek u nedelju mrtav ladan uzme jedan karton u kome se nalazila najlepsa
ii najskuplja jakna na svetu ( izveceri u tajnosti narucena s moje strane), a posto
je bila u hodniku pored izlaznih vrata , a pored tog kartona bilo je nesto i za bacanje ( neki
papir, pakovanje), on mrtav ladan uzme taj karton sa jaknom, karton lepo baci u kontejner
za papir, a jaknu odnese u kontejner za staru , nepotrebnu odecu , kontejner
Crvenog krsta i ubaci je unutra i onda posle nekolio sati prijavi da je sve lepo ubacio
u kontejnere. I tu pocne picvajz nevidjenih razmera. Ti se kontejneri prazne 1xnedeljno,
al nadji vlasnika pa kumi i moli da ti javi kada ce biti praznjen, a vlasnici sve neki
Rumuni, rec nemackog ne znaju. Onda ja juce angazujem sefa vatrogasne sluzbe ( moj komsija
i kuckar), posalje on svog coveka, ali katanac nije smeo da obija jer za to treba
dozvola policije, ali je pozvao telefonom vlasnika tih kontejnera, preto malo i policijom
pa su ovi jutros u 6 pozvali i rekli da dolaze pa sam tako dosla do svoje skupocene jakne
koju sam odmah spakovala i vratila nazad da me ne podseca na nervozu.
 
Priručnik za inkvizitore – Antonio Lobo Antuneš, Geopoetika, 370 str, 10/10
https://www.geopoetika.com/book.php?id=3786

Ovo će verovatno biti moja knjiga godine. Dugo sam je izbegavala jer mi je naslov bio odbojan. Ali kakva greška!
Retko se u zadnje vreme događa da me neka knjiga ovako zaokupi, da mi se ovako i ovoliko dopadne.

Forma je nalik Saramagu. Nalik. Rečenice i pasusi ne počinju velikim slovom osim upravnog govora koji se javlja povremeno sa po jednom-dve rečenice. Taj upravni govor se obično ritmično ponavlja (ovo je pak nalik Bernhardu, ponovo nalik). Onda... u jednoj rečenici su zastupljena dva do tri vremena dešavanja. Deluje nemoguće ali je tako. Ma skrozzzzz interesantna forma knjige :D
Knjigu čine ispovesti desetak i više likova isprepletanih oko jednog portugalskog ministra iz vremena Salazorove dikatature.
Vreme dešavanja je za vreme i posle narečene vladavine.
Ne pronalazim prave reči da vam dočaram sve što bih htela, ali evo navela sam link ka odličnoj recenziji na kraju knjige pa će vam i to biti neka smernica ukoliko budete hteli da se upustite u čitanje.

I da rezimiram, nisam skoro pročitala ovako dobru knjigu. Čista desetka.

Nakacicu se na ovaj tvoj prikaz situacije i stanja:

I za mene je ovo knjiga godine ( ove strashne, bilo ne povratilo se).
Ne znam ni sta me je tacno NAJVISE odusevilo. Mene i istorija zanima, a
radnja romana obuhvata odprlike vreme od Kralja Aleksandra do Titove smrti,
znaci i 60 godina, a tih 60 godina je i 60 godina diktature, kod nas nesto bezbolnije
barem za vecinu seljaka, gradjana i postene inteligencije.
Ova strasna gestapovska diktatura u Portugalu je bila od 1933 -1974 ( karanfil-revolucija),
Mnogo sam situacija iz romana uporedjivala sa bivsom Jugoslavijom, ali tu poredjenja nema
jer ljudi u Jugoslaviji nisu umirali od gladi, a i nisu bili robovi sa kojima je svako mogao da radi
sta zeli. Tema romana i nije drustveno uredjenje, dobro ili lose, tema je pre da su bogati
i snalazljivi, beskrupulozni uvek na dobitku, svejedno u kakvom sistemu zive.

Vrlo je neobicna firma romana jer je citalac inkvizitor i kome 19 osoba pricaju svoj
deo i udeo u romanu, a roman nema ni pocetak ni kraj. Na pocetku svake te price/ispovesti/
svedocenja, citalac i ne zna ko je ta osoba koja prica, ali u nekom momentu shvati da je to
sofer, ili kuvarica, ii vanbracna cerka ili ljubavnik vanbracne cerke, ali se posle svake
ispovesti mozaik slozi.

Sam je autor psihijatar i komunist, u Potugaliji nije omiljen ( ne zbog komunizma ili
psihijatrije) jer tako genijalno i precizno brkne u oko i nacionalistima i komunistima
i nostalgicarima, a to ljudi ne vole, svaki narod ima jako visoko misljenje o sebi, a narocito
ako su u istoriji postojali slavni moreplovci koji su za Kralja o otadzinu kolonizovali
raznorarazne zemlje po Africi, Aziji, Brazilu.
 
otprilike je trebalo da stoji :D
Inace cela je atmosfera romana kao pozorisni komad Cekajuci Godoa, bilo bi
i ovo savrseno za pozoriste, Ima u romanu i morbidnih situacija, ali i groteske
kao u Kovacevicevim Maratoncima, zato bi bila super adaptacija za pozoriste.
 
U pravu si da bi bila dobra predstava. Nisam imala tu ideju, ali... zamišljam...
Baš mi je drago da se knjiga tebi toliko svidela.
Evo sada čitam još jednu za koju mislim da bi ti se takođe dopala. Kad završim pisaću.
 
Ja ne mogu sebi da dođem da ste vi baš toliko oduševljene tom knjigom i piscem. Šta ja tu nisam shvatila?
Uvek ja to tako mislim, nešto sam propustila, umesto da prihvatim da ne mora da mi se sviđa isto što i drugima.

Ali zato je Ukulele jam, (Alen Mešković, Booka, 372 str.) sasvim druga priča. To mi se svidelo, brzo sam je pročitala i sa uživanjem. Malo mi je bila poduža, tamo negde posle 2/3 sam već priželjkivala kraj, malo (malo više) sam je i prerasla, ipak je odrastanje, otkrivanje muzike, prve ljubavi bilo davno. Prvi put sam se susrela sa životom u izbegličkom centru iznutra, sa problemima koje su ti ljudi imali, sa njihovim međusobnim odnosima. Ali očima jednog tinejdžera to je sigurno mnogo optimističnije nego očima njegovih roditelja. Uprkos svim nevoljama, neizvesnosti, nemaštini, ovo je je jedna potpuno optimistična knjiga, kakva mladost i treba da bude. Pa ko će, ako ne oni.
 
Da, tačno tako. Život u izbegličkom centru iznutra. Očima tinejdžera.
Optimistična. A nije baš bilo puno prostora za optimizam.

Što se onog Portugalca tiče, dodji sebi :lol:
Ne svidja ti se i to je to.
 
Osam planina – Paolo Konjeti, Laguna 230 str, 8/10
https://www.laguna.rs/n3801_knjiga_osam_planina_laguna.html

Prva polovina je nešto kao Hajdi za odrasle. Hajdi za odrasle dečake.
Ili Bujno leto, Barbare Kingslover.

Planina, život na njoj, dolasci, odlasci, povratak, planinarenje, penjanje, priroda, jesen, leto, zima, proleće, planina, planina, planina... i naravno ljudi na njoj.
Pogledala sam preporuku, videla da je od Del Piera, dao joj je mršavu četvorku.
Ja bih malo ugojila tu četvorku :D jer izašla mi je malo iz nekog klišea.
Sasvim solidna knjiga, pisac Italijan, vreme dešavanja kraj 20. i početak 21. veka.
Ja sam zadovoljna.
 
Osam planina – Paolo Konjeti, Laguna 230 str, 8/10
Autor je mnogo mlad za moj ukus ( 42 godine);)
A i knjiga ima malo stranica.
Ja sam kupila i trecu knjigu od Portugalca, cetvrtu bas i necu,
a ni petu, sestu. Jezik kojim taj covek pise ( ima naravno to sve
mnogo veze sa prevodima) ubitacan je, bogat, genijalan
jer jednu te istu situaciju opisuje na sto raznih nacina. A to
je za mene umetnost zbog koje i citam. A to nisu opisi prirode
nego neka psiholoska analiza glavnih likova kako oni to
vide, a narocito cuju jer i ptice tu pricaju i tako ja iz te knjige
saznah da je svraka mnogo pametna ptica :)
 
Sinoc sam pocela da citam kao nesto drugo. Vidosav Stevanovic,
Dnevnik samoce. To sam vec ocinjala da citam, onako na prvi pogled
kao dopalomi se, ali sam je odmah ostavila ci mi je pala na pamet neka druga knjiga. I sinoc je valjda i po treci put uzimam " u postupak",
ali slaba vajda. Ja takve knjige ne mogu da citam.
 
Pojma nemam zašto, ali on mi nikada nije bio ni u razmatranju.
Od tih... aj da kažem Šumadinaca čitala sam svojevremeno Doroteja, Dobrila Nenadića i on mi se dopao.
Drugog ničeg ne mogu trenutno da se setim.
 
Pojma nemam zašto, ali on mi nikada nije bio ni u razmatranju.
Od tih... aj da kažem Šumadinaca čitala sam svojevremeno Doroteja, Dobrila Nenadića i on mi se dopao.
Drugog ničeg ne mogu trenutno da se setim.
I ne mora da bude ( u razmatranju), ovaj Dnevnik samoce
koji sam pojma nemam ni zasto kupila, zapravo je samo Dnevnik,
pisan lepim jezikom, ali je moj utisak kao da citam neku kolumnu
iz Vremena od Stojana Cerovica, a i opisuje to vreme. Ne verujem
da u ga ozbiljno citati, otvorim knjigu ( nema veze gde) pa procitam nekoliko stranica, ali to sam vec negde ipak vec citala, a i sama
sam svedok vremena o kome pise tako da za citalacki plezir
tu srece i radosti.
Ja bih kao zelela da citam nase pisce, ali mi ovi dobitnici i kandidati
za NIN-ovu nagradu stvarno ne znace nista, kao da zadnjih
godina ( a i decenija) nema nekih lepih i primamljivih knjiga ( za citaoca) ..
 
Mojoj drugarici (bibliotekarka inače) se dopala knjiga Biićkine drugarice Sonje Atanasijević.
Knjiga se zove Spavaj zveri moja i bila je kandidat za NIN-a.
Bi je donela meni na čitanje a ja sam je pre nego što sam je pročitala prosledila (sa Biićkinom dozvolom naravno :D ) toj mojoj drugarici.
Možda to može da ti bude preporuka. Probaj, šta te košta :D
 
Moram malo da pojasnim oko te kandidature za NIN-ovu nagradu. Ovaj roman, Spavaj zveri moja, jeste kandidat za ovu godinu, zajedno sa još 211 naslova koliko je stiglo na konkurs. Nije još napravljen ni širi, a naravno ni uži izbor. Širi izbor će objaviti 7. januara, sve pomeraju za nedelju dana od uobičajenih datuma http://www.nin.co.rs/pages/warticle.php?id=91078
A njen roman Vazdušni ljudi je bio u najužem izboru (od 5 romana) za 2013. godinu, kad je pobedio Goran Gocić sa romanom Tai. I baš danasje na temi Šta trenutno čitate... neka Lada stavila citat Vladislava Bajca o tom romanu. Na moje pitanje kako se njoj svideo, nije odgovorila. Možda ga nije ni pročitala. Svi koji jesu, kažu da je dosadan.
 
zajedno sa još 211 naslova koliko je stiglo na konkurs. Nije još napravljen ni širi, a naravno ni uži izbor. Širi izbor će objaviti 7. januara, sve pomeraju za nedelju dana od uobičajenih datuma http://www.nin.co.rs/pages/warticle.php?id=91078

Mogli bi bar da odrade neke pretkvalifikacije u kojima se eliminišu razni skribomani i amateri (cijenim da je 3/4 knjiga sa spiska nečitko), da ne moram da se probijam kroz stotine imena dok ne vidim da je ove godine i Ognjen Spahić u konkurenciji (ne znam kakvi su nacionalno-jezički kriterijumi na snazi). Tako da sam sad malo zaintrigiran.

Inače, mislio sam da ponudim naknadu putnih troškova i testiranja onome ko dođe do Sarajeva da mi lupi tri šamar, ako opet straćim par dana na dobitnika NIN-ove nagrade.
 
Mogli bi bar da odrade neke pretkvalifikacije u kojima se eliminišu razni skribomani i amateri (cijenim da je 3/4 knjiga sa spiska nečitko), da ne moram da se probijam kroz stotine imena dok ne vidim da je ove godine i Ognjen Spahić u konkurenciji (ne znam kakvi su nacionalno-jezički kriterijumi na snazi). Tako da sam sad malo zaintrigiran.

Inače, mislio sam da ponudim naknadu putnih troškova i testiranja onome ko dođe do Sarajeva da mi lupi tri šamar, ako opet straćim par dana na dobitnika NIN-ove nagrade.

Ja cu ti lupim 3 komada preko ekrana, sebi cu samo jedan
i to zbog Velikica i negovog Ruskog prozora.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top