Priručnik za inkvizitore – Antonio Lobo Antuneš, Geopoetika, 370 str, 10/10
https://www.geopoetika.com/book.php?id=3786
Ovo će verovatno biti moja knjiga godine. Dugo sam je izbegavala jer mi je naslov bio odbojan. Ali kakva greška!
Retko se u zadnje vreme događa da me neka knjiga ovako zaokupi, da mi se ovako i ovoliko dopadne.
Forma je nalik Saramagu. Nalik. Rečenice i pasusi ne počinju velikim slovom osim upravnog govora koji se javlja povremeno sa po jednom-dve rečenice. Taj upravni govor se obično ritmično ponavlja (ovo je pak nalik Bernhardu, ponovo nalik). Onda... u jednoj rečenici su zastupljena dva do tri vremena dešavanja. Deluje nemoguće ali je tako. Ma skrozzzzz interesantna forma knjige

Knjigu čine ispovesti desetak i više likova isprepletanih oko jednog portugalskog ministra iz vremena Salazorove dikatature.
Vreme dešavanja je za vreme i posle narečene vladavine.
Ne pronalazim prave reči da vam dočaram sve što bih htela, ali evo navela sam link ka odličnoj recenziji na kraju knjige pa će vam i to biti neka smernica ukoliko budete hteli da se upustite u čitanje.
I da rezimiram, nisam skoro pročitala ovako dobru knjigu. Čista desetka.
Nakacicu se na ovaj tvoj prikaz situacije i stanja:
I za mene je ovo knjiga godine ( ove strashne, bilo ne povratilo se).
Ne znam ni sta me je tacno NAJVISE odusevilo. Mene i istorija zanima, a
radnja romana obuhvata odprlike vreme od Kralja Aleksandra do Titove smrti,
znaci i 60 godina, a tih 60 godina je i 60 godina diktature, kod nas nesto bezbolnije
barem za vecinu seljaka, gradjana i postene inteligencije.
Ova strasna gestapovska diktatura u Portugalu je bila od 1933 -1974 ( karanfil-revolucija),
Mnogo sam situacija iz romana uporedjivala sa bivsom Jugoslavijom, ali tu poredjenja nema
jer ljudi u Jugoslaviji nisu umirali od gladi, a i nisu bili robovi sa kojima je svako mogao da radi
sta zeli. Tema romana i nije drustveno uredjenje, dobro ili lose, tema je pre da su bogati
i snalazljivi, beskrupulozni uvek na dobitku, svejedno u kakvom sistemu zive.
Vrlo je neobicna firma romana jer je citalac inkvizitor i kome 19 osoba pricaju svoj
deo i udeo u romanu, a roman nema ni pocetak ni kraj. Na pocetku svake te price/ispovesti/
svedocenja, citalac i ne zna ko je ta osoba koja prica, ali u nekom momentu shvati da je to
sofer, ili kuvarica, ii vanbracna cerka ili ljubavnik vanbracne cerke, ali se posle svake
ispovesti mozaik slozi.
Sam je autor psihijatar i komunist, u Potugaliji nije omiljen ( ne zbog komunizma ili
psihijatrije) jer tako genijalno i precizno brkne u oko i nacionalistima i komunistima
i nostalgicarima, a to ljudi ne vole, svaki narod ima jako visoko misljenje o sebi, a narocito
ako su u istoriji postojali slavni moreplovci koji su za Kralja o otadzinu kolonizovali
raznorarazne zemlje po Africi, Aziji, Brazilu.