Bekstva Lide Barove, život češke glumice, kako ga je, po njenom kazivanju zapisao
Jozef Škvorecki. (a ja pročitala zahvaljujući ljubaznosti Baudrillarda
)
Hronološki i faktografski, onako kako je verovatno glumica zaista ispričala. Nema tu, rekla bih, mnogo intervencija Škvoreckog, pa zato i ne ostavlja utisak neke naročite književnosti. I zbog toga je malo dosadnjikavo. Naročito kad uporedim sa Bazduljevom Lutkom od Marcipana, koja me je i podstakla da pročitam i ovu knjigu. Ona je mnogo živopisnija. Dok se Bazdulj više usredsredsredio na nemački period Barove, kada je bila Gebelsova ljubavnica, Škvorecki, ili ona sama u svom kazivanju nije preterano pažnje poklonio/la tom delu života, nego više onom posle rata, kada je zaista mnogo bežala. Iz Nemačke, iz Italije, iz Čehoslovačke, iz nekih po nekolliko puta. Na dve godine u zatvoru zbog saradnje s okupatorom. A ona nije imala pojma o politici, ona je samo želela da glumi. U pozorištu, na filmu, pa i u lutkarskom pozorištu, na češkom, nemačkom, italijanskom jeziku. I uvek je svuda nailazila na dobre ljude koji su želeli da joj pomognu, od čuvara u zatvoru, preko ljudi iz pozorišta i sa filma, do ministara. A i ona je pomagala kad god je mogla.
Za sada sam završila sa Lidom Barovom, saznala sam o njoj sve i svašta, a do pre mesec i po dana nisam ni znala za nju.
Sad mi treba nešto što će me zaista okupirati i odvratiti od gledanja vesti do besvesti.