Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Hvala Bi.:) U knjizi koju sad citam pise da je Djordje, vec kad se naslucivalo da ce Hitler progoniti Jevreje,
poceo da proucava Kabalu da bi saznao sta se desiti i sta ih ceka i da se spasu ako mogu pa je isao kod nekog čiče, Jevrejina da ga poduci ali ovaj je bio prestar pa je odustao. Inace, njegov deca po ocu Josif
(koji je umro pre nego sto se Djordje rodio) bilo je kabalista i iscelitelj ali i skitnica. Tako se i on kao mlad zainteresovao za to ali kao sto rekoh ubrzo je to ostavio. 20-ak godina kasnije ponovo je poceo da je proucava ali vrlo kratko.
Medjutim, jednom su kod njega bili na rucku glumica Sibina Mijatovic, zena Cvijetina Mijatovica i Hajrudin Krvavac
i on kao iz sale, po Sibinoj molbi, pocne da joj gleda u brojeve,da sabira, racuna i kaze joj da ima jos 3 dana zivota. Svi su se salili i smejali na to, ali ona je posle 3 dana stvarno poginula u saobracajnoj nesreci :eek: Posle toga Djordje
je sve knjige o Kabali poklonio biblioteci.
Inace nisam znala da je on bio scenarista filmova "Most'', ''Valter brani Sarajevo'', ''Partizanska eskadrila"
Cvijetin Mijatović je izgleda baš voleo glumice. Druga mu je žena bila Mira Stupica.:)
 
Cvijetin Mijatović je izgleda baš voleo glumice. Druga mu je žena bila Mira Stupica.:)
Da, sa prvom ženom je imao one dvije nesrećne ćerke, Maju i Miru. Mira je pjevala u bendu VIA Talas, zajedno sa Miškom Plavim i Bojanom Pečarom (kasnije EKV). Miško je pričao negdje kako oni vježbaju u podrumu kućerine na Dedinju, a Cvijetin viče iz kabineta "Deco, tiše malo! Imam Brežnjeva na vezi ovde!"
Ne znam da li je istinita, ali dobro zvuči priča.
Naravno, kasnije su i Maja i Mira umrle od droge.
 
Uvek se čudim kako ljudi upamte ko je kome rod i pomoz’ Bog.
Imam jednog poznanika koji ima sve informacije o ljudima sa estrade, politike, pa i iz kulture.
Da ne pričam o meštanima, sve o svima zna i još se ljuti na mene što ne znam ljude.
Po kom sistemu se to pamti?
 
Pa i meni se nešto motalo po glavi da je Cvijetin Mijatović bio oženjen Mirom Stupicom, a onda pomislim, možda sam nešto pomešala...
Eto, neko pamti, a neko i to što zna nije siguran, kao ja...
I ovo što je Kventin napisao kao da sam već nekad negde čula ili pročitala. Ali nisam upamtila kako treba.
 
Kad smo kod teme pamćenja, pade mi na um sjajan roman toka svesti “ Proljeća Ivana Galeba”. Pored mnogih tema, u romanu se Vladan Desnica bavi fenomenom pamćenja, pa kaže:
“ I, uopšte, pitam se, zašto i po kojoj nedokučivoj zakonitosti pamtimo? Po čemu neka sasvim sitna, tričava stvar u nama probudi neobjašnjiv interes, zašto nam se neizbrisivo ureže u pamćenje? Vrijeme zbriše i takve stvari koje su bile izuzetno važne, pa i presudne u našem životu. Ili ih se sjetimo u velikim razmacima, blijedo i bez osobitog odjeka u nama, a i to najčešće tek na kakav vanjski poticaj. Sjetimo ih se bezbolno, nezainteresirano, kao da su se desile drugome, a ne nama; često sa prekorom zbog tog zaborava i s grizodušjem zbog te bezbolnosti. Nasuprot tome, neotkupivo pamtimo kakvu beznačajnu tricu – šare tepiha u gluvoj najamnoj sobi po kome smo, neke daleke jeseni zamišljeno gazili, u jednoj od onih “bezizlaznih” situacija što gotovo periodično nastupaju; ili bjelkasti čuperak dlačica u trepavici noćnog portira zabačenog hotela u kome smo nekad prenoćili samo jednu noć.
Blagodat zaborava i okrutnost pamćenja leže van naše vlasti. Bez naše zasluge i bez naše krivice mi smo njihovi robovi ili njihovi usrećenici.”
 
"Blagodat zaborava i okrutnost pamćenja leže van naše vlasti. Bez naše zasluge i bez naše krivice mi smo njihovi robovi ili njihovi usrećenici.”
Fantastično :zaljubljena: Mada je ceo citat toliko dobar da mi ova knjiga direktno ide na spisak.
Nisam je čitala, a čudno mi je što mi nikada i nije bila na spisku.
 
Da, sa prvom ženom je imao one dvije nesrećne ćerke, Maju i Miru. Mira je pjevala u bendu VIA Talas, zajedno sa Miškom Plavim i Bojanom Pečarom (kasnije EKV). Miško je pričao negdje kako oni vježbaju u podrumu kućerine na Dedinju, a Cvijetin viče iz kabineta "Deco, tiše malo! Imam Brežnjeva na vezi ovde!"
Ne znam da li je istinita, ali dobro zvuči priča.
Naravno, kasnije su i Maja i Mira umrle od droge.
Da, baš dobro zvuči :)

Ja sam o svemu ovome dosta saznala iz autobiografske knjige Mire Stupice, "Šaka soli".
Interesantna knjiga koju sam čitala na Zlatiboru baš dok su hapsili Miloševića.
Eto šta je pamćenje. Da su ove tri stvari (Zlatibor, hapšenje, knjiga) bile razdvojene verovatno da bi mi sećanje na sve to bilo potpuno drugačije.

Mira je pisala o čitavom svom bogatom životu, pa i o braku sa Cvijteinom i njegovim ćerkama.
Ona mi nije bila neka omiljena glumica, ali ova knjiga mi je otkrila jedan svet u periodu od II sv. rata pa sve do početka novog milenijuma.
Svet pozorišta, filma, poznatih glumaca, reditelja, političara...
Najinteresantniji deo mi je bio onaj gde je pisala o svom bratu Bori Todoroviću koji svakako spada u moje omiljene glumce.
 
I ja sam čitala Šaku soli i sećam se da mi se baš svidela, ali ne sećam o čemu je pisala. Mislim, znam da je pisala o svom životu i ljudima oko sebe, Bojanu Stupici, osnivanju Jugoslovenskog dramskog..... ali ne sećam se detalja. Možda sam tu čitala o Maji i Miri.
Ali znam da joj je Bora bio brat.
Sve je Desnica objasnio o sećanju.
 
Ja sam upravo zavrsila odeljak o Slobodanu Markovicu, Libero Markoni. Pre ovih knjiga nisam ni znala za njega...
Zanimljiva prica i tragicna i misteriozna smrt...
Nedavno smo pominjali kako se kroz neku knjigu zainteresujes za neku drugu (koja se obicno pominje u toj prvoj - al' sam ovo objasnila :mrgreen:) pa me je tako zainteresovala i knjiga Libera Markonija ''Medju Jesenjinovima'' . Jako je voleo Jesenjina pa je cesto putovao u Rusiju, istrazivao njegov zivot i putovanja, upoznao njegovu sestru i sina.
Izmedju ostalog, dok je bio u logoru za prevaspitavanje srpske omladine za vreme II sv. rata upoznao je studenta knjizevnosti koji je svake veceri recitovao Jesenjina i pricao o njemu. Tako ga je i zavoleo. Tom svom logoraskom drugu
obecao je da ce ga prevoditi i pisati o njemu...Tog druga su ubrzo posle toga streljali Nemci ali Markoni je odrzao svoje obecanje.
 
Boužeee, Todorović joj je bio brat!

Gora sam od Koštunice.:roll:
Da, da. Rođeni brat.
A kako je odlučio da upiše glumu to mi je možda najzanimljiviji trenutak u knjizi.
Dakle završio je on nešto, ne sećam se šta i počeo da radi u Rakovici kao običan radnik u Industriji motora.
I jednog dana dolazi kod Mire i Stupice i snebivajući se kaže im da bi on rado upisao glumu.
Ona se iznenadila, ali ga je podržala u tome. Odluka je bila više nego odlična :)
 
Велико спадало био овај Гомбрович (кога и даље читам):

Уторак
Бедуино и ја чекамо на станици омнибус 208. Кажем му – Стари! Пази, да се не бисмо досађивали у омнибусу засенићемо све елеганцијом! Разговарај са мном као да сам шеф оркестра, а ти као да си музичар, питај ме за Тосканинија...
Бедуину је довољно само то рећи. Улазимо. Он се смешта на одговарајућој раздаљини и гласно почиње: - По моме укусу, ја бих појачао контрабасове, а обрати пажњу, маестро, на фугато...
Људи ослушкују. Ја говорим: Хм, хм...
Он: - И на дуваче у оном прелазу од Фа на Ре... Кад имаш тај концерт? Свираћу га четрнаестог... А propos, кад ћеш ми показати Тосканинијево писмо?
Ја (гласно): - Младићу, чудим ти се... Тосканинија не познајем, нисам директор оркестра и заиста не разумем шта ти треба да парадираш пред људима изигравајући музичара. Пфуј, какво је то кићење туђим перјем?! То је врло ружно.
Сви строго мере погледима Бедуина који ми, сав црвен, упућује убиствен поглед.
:rotf:
Дневник, Витолд Гомбрович
 
Uvek se čudim kako ljudi upamte ko je kome rod i pomoz’ Bog.
Imam jednog poznanika koji ima sve informacije o ljudima sa estrade, politike, pa i iz kulture.
Da ne pričam o meštanima, sve o svima zna i još se ljuti na mene što ne znam ljude.
Po kom sistemu se to pamti?
Ne znam po kom sistemu. Mi, matematičari smo logičari. Valjda su nam folderi u glavi uredno sređeni, pa primaju puno nepotrebnog znanja. To mi je i te kako pomoglo kad sam polagala Mensin test.
 
Kad đavo drži sveću – Karin Fosum, Samizdat, 220 str, 10/10
https://www.samizdatb92.rs/176b419f...f13fd7/Kad-djavo-drzi-svecu.aspx#.Xm7HMtThArg
Čitala sam bez prekida dok nisam pročitala. Odličan triler, krimić gde li se već svrstava.

Jer ovo nije triler pisan po šablonu i nije samo triler. Ova knjiga se na jedan korektan način bavi društvom i pojedincem u njemu.
Nekako je vanvremenska i vanprostorna jer nema previše jasnih odrednica za vreme i mesto dešavanja. Što mi je prijalo.
Ima dobar početak, zaplet, likove, radnju, nivo napetosti... I kraj koji ponovo kao i kod Neveste iz Mumbaja ne daje potpuno i konačno rešenje.
Daleko je jasnije nego kod Neveste, ali neke stvari ipak ostaju nedorečene.

Znam da smo Bi i ja bile jako zadovoljne Nevestom, pa njoj i svima kome se ona još dopala toplo preporučujem i ovu.
 
Ne znam po kom sistemu. Mi, matematičari smo logičari. Valjda su nam folderi u glavi uredno sređeni, pa primaju puno nepotrebnog znanja. To mi je i te kako pomoglo kad sam polagala Mensin test.

Vidiš, svako selektuje ono što mu prija, pa se pitam jesmo li rođeni sa unapred datim sklonostima, ili nas neke situacije teraju da od ranog detinjstva pamtimo i obrađujemo slučajno nametnute podatke. Kako se to neko dete opredeli da pamti brojeve date na nekoj reklami, neko na oblike, neko na zvuk, a neko boju ili slovo? Je li to stvar karaktera?

Primera radi, na svetlećoj reklami za apoteku, koja je uzgred pokazivala i tačno vreme, jedno dete je čitalo “Apoteka” i ništa više, a drugo nije znalo da to pročita, već je čitalo samo brojeve koji su označavali tačno vreme. Radilo se o predškolarcima.

To me je podsetilo na moje detinjstvo kad sam u izlogu pročitala Srećna nova (latinično) i zatim sam čitala jedan, devet, sedam, tri.

Moj drug nije mogao da čita slova, pročitao je ceo broj hiljadu devetsto sedamdeset i treća (godina).

Imala sam prilike da vidim kako dete od četiri godine zapaža pejzaže, oblake, brda, komentariše ih i potom crta, a
viđala sam i decu koja pamte strane reči, pa ih potom povezuju u rečenice.

Inteligencija čoveka je čudo, a još veće čudo je različit prijem i obrada podataka iz spoljnog sveta.
Rekla bih da mi pamtimo ono što nas uzbuđuje, a šta odlučuje o tome šta će pojedinca uzbuditi, ostaje enigma.

Imaš matematički um, ali imaš i literarni, po svemu sudeći.
To često ne ide zajedno.
Obično ljudske inteligencije pretežu na jednu stranu i kao da um ne želi da se razbacuje na sve oblasti.
Kad je u pitanju pamćenje onih ljudi koji prate svakodnevne aktuelnosti, podatke ko je kome rod, ko se s kime ušemio, sreo, zasnovao brak, pretpostavljam da je reč o novinarskom tipu ljudi.

Eto, svašta rekoh u ovom svom monologu.:confused:
 
Vrlo ti je zanimljiv taj monolog. Ja se to nikad nisam pitala, a sad sam se i ja baš zainteresovala kako to funkcioniše. Ali znam da neki ljudi moraju da idu za svojom sudbinom, koliko god ih drugi ljudi ili okolnosti slali u drugim pravcima. Sa mnom je u srednju školu (jezičku) išla devojka koja je tad ponovila treći razred (ono usmereno kad smo se u trećem razredu opredeljivali), pošto je prvi put išla na neki biološki smer. A u stvari je želela da studira slikarstvo, a njeni joj nisu dali. Pa pošto je biologija bila totalna suprotnost, kompromis je bila jezička, ali posle je ipak završila i likovnu akademiju.
 
Kad đavo drži sveću – Karin Fosum, Samizdat, 220 str, 10/10
https://www.samizdatb92.rs/176b419f...f13fd7/Kad-djavo-drzi-svecu.aspx#.Xm7HMtThArg

Znam da smo Bi i ja bile jako zadovoljne Nevestom, pa njoj i svima kome se ona još dopala toplo preporučujem i ovu.
Meni je ta Nevesta valjda najbolji krimić koji sam pročitala. Bar mi je ostao u najboljem sećanju. Dok u onom Ne osvrći se od iste spisateljice ne znam više ni o čemu se radi. Očigledno mi je bilo neoriginalno i neubedljivo.
Ovo ću vrlo rado da pročitam. Možda će nam neki od ovih naših dobrih momaka naći link ako ima u elektronskom obliku.

Nisam čula da pominju biblioteke u vreme vanrednog stanja. Ali na sajtu Gradske biblioteke piše da sva odeljenja obustavljaju rad sa korisnicima. Logično.
 
Nisam čula da pominju biblioteke u vreme vanrednog stanja. Ali na sajtu Gradske biblioteke piše da sva odeljenja obustavljaju rad sa korisnicima. Logično.

Delfi imao akciju poklanjanja elekronskih knjiga. Sad vidim da je to valjda završilo juče.
Bio sam skinuo aplikaciju i registrovao se, ali nikako nisam uspio da preuzmem ni jednu knjigu. Zezao sam se s tim jedno pola sata i onda shvatio da sve te knjige ionako vjerovatno mogu da su nađu tamo gdje inače pronalazimo e-knjige.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top