Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
питање за људе који су прочитали Велика очекивања од Дикенса. Је л Естела остала са њим или је збрисала пре него што се пробудио? Прочитао сам књигу на енглеском па ми није најјасније.
Pojma nemam, čitao sam knjigu, ima 25 godina sigurno. Pamtim samo Miss Havisham i onaj Pipov prvi susret s njom.
Ali, evo šta kaže Vikipedija:
After working eleven years in Egypt, Pip returns to England and visits Joe, Biddy and their son, Pip Jr. Then in the ruins of Satis House he meets the widowed Estella, who asks Pip to forgive her, assuring him that misfortune has opened her heart. As Pip takes Estella's hand and they leave the moonlit ruins, he sees "no shadow of another parting from her."

Znači, happy ending je u pitanju. Hoću da kažem happy end. :rumenko:
 
Управо ме то "no shadow of another parting from her." и збуњује. Надам се да је хепи енд!
Иначе роман је баш добар, има душу што би се рекло.
 
Aj da se pohvalim da citam i ja nesto pametno ( preterala sam sa nekim trilerima i sad pojma nemam
ni sta sam citala, ko je koga i zasto ubio pa je pocela da me grize savest):

Knjiga dokaza John Banville
Banville prelepo pise, igra se recima, glavni je junak citaocu ( to sam sada ja) prilicno odvratan,
a i ne trudi se da ga citalac zavoli. Stil je slican ( ili barem mene podseca) na Kamijevog Stranca
Nikada nisam dozivela meni tako odvratnog junaka. On pred sudom prica svoj zivot, nigde ne moze
da se nadje opravdanje za njega u smislu da je krivo drustvo, rodtelji, zena ili zene, covek je jednostavno
takav rodjen, beskrupulozan bez ikakvog osecaja za neke normalne medjuljudske odnose, pravila za
njega ne postoje.

Moracu da vidim sta cu sledece od njega da citam. Genijalan autor.
 
Pročitao sam Fukoovo klatno.

Prvo sam mislio da je Fukoovo klatno mnogo manje šarmantna i zanimljiva knjiga od Imena ruže – vrijeme radnje sad je dvadeseti vijek, od šezdesetih do osamdesetih godina (uz flešbekove četrdesetih), a umjesto impozantnog Ekoovog poznavanja srednjeg vijeka dobili smo gomilu besmislenih znanja o templarima, alhemiji, kabali, rozenkrojcerima, magiji, svetom gralu, iluminatima, masonima i raznim drugim pojavama i pojmovima koji me inače savršeno ne interesuju.
Srećom, knjiga je bila više nego dovoljno duga da promijenim mišljenje. Ime ruže je bila sofisticirana igra i zabava pisca sa čitaocem, ali Fukoovo klatno je idejno i tematski znatno razrađenije djelo. E sad, da li je zanimljive teze o čovjekovoj potrebi za tajnom i vjerovanjem (smislom, planom, Bogom?...) bilo moguće izreći i kroz nešto manje spekulativne istorije i pseudonauke ne znam, jer nisam pisac. U svakom slučaju, čitalac dosta brzo shvati satirični pristup Umberta Eka, pa ne lomi mnogo glavu nerazumljivom okultnom terminologijom, rutinskom upotrebom nekoliko stranih jezika i vezama među živopisnim magovima i mračnim vitezovima. Sve je to kulisa, osnova, kako za pomenute ozbiljne ideje, tako i za lične istorije glavnih protagonista – trojice urednika u izdavačkoj kući koji, da bi se narugali piscima ezoterije, uz pomoć kompjutera kreiraju vlastitu teoriju zavjere, u koju će kasnije povjerovati ljudi koji te stvari shvataju preozbiljno.
Međutim, ne znam kada ću i da li ću dalje čitati Eka, kad je fikcija u pitanju. Kao da sam zadovoljio čitalačku radoznalost sa ove dvije knjige, i nisam siguran da je on imao još nešto posebno da kaže kao pisac beletristike.
 
Pročitao sam Fukoovo klatno.

Prvo sam mislio da je Fukoovo klatno mnogo manje šarmantna i zanimljiva knjiga od Imena ruže – vrijeme radnje sad je dvadeseti vijek, od šezdesetih do osamdesetih godina (uz flešbekove četrdesetih), a umjesto impozantnog Ekoovog poznavanja srednjeg vijeka dobili smo gomilu besmislenih znanja o templarima, alhemiji, kabali, rozenkrojcerima, magiji, svetom gralu, iluminatima, masonima i raznim drugim pojavama i pojmovima koji me inače savršeno ne interesuju.
Srećom, knjiga je bila više nego dovoljno duga da promijenim mišljenje. Ime ruže je bila sofisticirana igra i zabava pisca sa čitaocem, ali Fukoovo klatno je idejno i tematski znatno razrađenije djelo. E sad, da li je zanimljive teze o čovjekovoj potrebi za tajnom i vjerovanjem (smislom, planom, Bogom?...) bilo moguće izreći i kroz nešto manje spekulativne istorije i pseudonauke ne znam, jer nisam pisac. U svakom slučaju, čitalac dosta brzo shvati satirični pristup Umberta Eka, pa ne lomi mnogo glavu nerazumljivom okultnom terminologijom, rutinskom upotrebom nekoliko stranih jezika i vezama među živopisnim magovima i mračnim vitezovima. Sve je to kulisa, osnova, kako za pomenute ozbiljne ideje, tako i za lične istorije glavnih protagonista – trojice urednika u izdavačkoj kući koji, da bi se narugali piscima ezoterije, uz pomoć kompjutera kreiraju vlastitu teoriju zavjere, u koju će kasnije povjerovati ljudi koji te stvari shvataju preozbiljno.
Međutim, ne znam kada ću i da li ću dalje čitati Eka, kad je fikcija u pitanju. Kao da sam zadovoljio čitalačku radoznalost sa ove dvije knjige, i nisam siguran da je on imao još nešto posebno da kaže kao pisac beletristike.

Ja ti se divim, ja sam pokusala da ga citam, ali mi nije islo. Ime ruze je sasvim drugacije.
Citala sam posle Prashko groblje, tu je tek neki spektakl od teorija zavere, silne istorije
tako da sam odlucila da ga vise necu citati.
 
Avijatičar – Jevgenij Vodolzakin, Sl. Glasnik 390 str, 11/10
https://www.delfi.rs/knjige/125906_avijaticar_knjiga_delfi_knjizare.html

Uf, kakva knjiga.
Lako se čita ali to ne treba nikoga da zavara, jer svakako ne spada u lako štivo.
Pisan kao dnevnik što se tiče forme ovo je rekla bih pre svega psihološki roman, a sadržaj je u osnovi ono što piše u linku koji sam postavila.
Mada tu ima i puno istorije, ljubavi, prijateljstava, detektivskih elemenata...
Ovo je jedna divno ispripovedana priča sa izuzetno prefinjenim stilom, i sa mestimično finim humorom kome se ni najmanje nisam nadala.

Opisano je celo jedno stoleće. 1900-1999.
Tu su se srela barem tri sveta. Predrevolucionarno doba, revolucija i surovi komunizam, i savremeno doba. Ti svetovi su se sreli i u pojedincu i na društvenom nivou. (Moramda primetim da mi savremeno doba izgleda kao neki tužni pajac.)

Izuzetno je interesantno posmatranje sadašnjosti iz vizure čoveka rođenog 1900. god.
Mislim, mogla bih ja dugo da nabrajam šta mije sve ovde interesantno, imam potrebu i da citiram pojedine delove, ali neću da uništim draž onima koji će je čitati.
Rekla bih da bi se većini sa ove teme knjiga dopala.
Mnogo je dobro što sam godinu počela ovakvom knjigom :heart:
 
Овде где сам тренутно постоји колекција од 10 књига Димитрија Туцовића. Да ли га је неко читао? О чему све пише?
 
lamar, добар си коментар дала прочитане књиге, свиђа ми се. Ја сам прочитао две његове књиге: Лавр и Дом и острво, којима сам био, такође, одушевљен. Писао сам раније тј. постављао цитате из Лавра. Што волим кад наиђем на истомишљеника у погледу неке књиге или писца!
 
lamar, добар си коментар дала прочитане књиге, свиђа ми се. Ја сам прочитао две његове књиге: Лавр и Дом и острво, којима сам био, такође, одушевљен. Писао сам раније тј. постављао цитате из Лавра. Што волим кад наиђем на истомишљеника у погледу неке књиге или писца!
Авиатор

by
Eugene Vodolazkin,

Евгений Водолазкин
4.15 · Rating details · 2,094 ratings · 239 reviews
Евгений Водолазкин - прозаик, филолог. Автор. В России его называют "русским Умберто Эко", в Америке - после выхода "Лавра" на английском - "русским Маркесом". Ему же достаточно быть самим собой. Произведения Водолазкина переведены на многие иностранные языки. Новый роман лауреата премии "Большая книга", бестселлера "Лавр" и изящного historical fiction "Соловьев и ...more
 
Vratih se iz bolnice, ziva pa sad cemo da vidimo za posle kako cemo :hahaha:

Odluka za knjigu za bolnicu je pala na Moju Genijalnu prijateljicu , Elene Ferante. Imam jos par stranica do kraja i prijatna je knjiga ali nije mi nuzno toliko fantasticna. Iskreno ne vidim cemu toliki hajp.
Cak sam za nijansu vise uzivala u Bastasickinoj Godini zeca koja obradjuje vrlo slicnu tematiku a jadnu je grde da je ' Elena Ferante za sirotinju'.
 
Ooo, dobro nam došla :cmok:
Uredno si se javila kad si pošla i kada si se vratila. Kako je i red jelte :D

Da Ferante je i na mene tako delovala, mada sada kada si je spomenula u tom kontekstu, zaista deluje kao dobar izbor za bolnicu.
 
Sad tek vidim da sam napisala Godina zeca umesto Uhvati zeca. Jos se nisam otkomirala :hahaha:

Hahah Lamar hvala <3 Znas da ja sve po PS-u. Jedva su cekali da me se rese u bolnici posto sam 4 sata posle operacije vec gnjavila da me skinu s onih aparata i da me puste da setam i idem sama u wc. Sestre u fazonu ova mala nije normalna:lol:

Mali serif
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top