Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nego, je li čitao neko Itala Kalvina? Gledam da li da uzmem njegovu trilogiju Naši preci ili da se bacim na neko čudo od onog Volmana opet (The Ice-Shirt).
Читао сам ту његову трилогију. То су три романа који могу да се читају засебно, једино им је заједничко то што су у облику фантастике, па не знам да ли теби одговарају, мени су се баш свиђали. Није то фантастика у правом смислу, а ни прави магични реализам, можда су то бајке за одрасле, ја их сматрам пре алегоријама са јаком дозом ироније. У једном роману главни јунак не постоји, па кад скине оклоп, ваљда, нема ништа јер он, витез, и не постоји, у другом, витез је пресечен мачем по дужини, али те две половине наставе да живе свака засебно (који је и даље он); у трећем роману, који је на мене оставио најснажнији утисак, дечак се наљути на своју породицу, попне се на дрво и зарекне да више никад не сиђе, да никад више не дотакне тло. Тако и буде, цео живот проведе живећи и идући по дрвећу, па је једном тако отишао чак до Шпаније, све прелазећи са дрвета на дрво. Има у овим романима и филозофских елемената, и ироније као што сам већ рекао. Ето, па сад види.
 
“Nevidljivi gradovi” - Italo Kalvin

Ako samo ovo navedem,verujem da ce te posegnuti za knjigom.

"Postoje dva načina da se ne pati:Prvi mnogima uspeva: prihvatiti pakao i postati deo njega do te mere da ga ne primećuješ. Drugi je rizičan i zahteva neprekidnu pažnju i učenje: usred pakla tražiti i prepoznavati ono što nije pakao, i činiti da traje, dati mu prostora”
 
Marija Antonaeta je stigla na francuskom jeziku . U Nemackoj kod nemackog trgovca kupis nemackog
autora i dobijes knjigu na francuskom. Poslace mi i pravu, ovu mogu da bacim ili nekome poklonim.
Dobila sam juce i Knausgarda , sestu knjigu, knjiga ima 1250 strana, celo sam popodne razmisljala sta da
radim jer ne mogu tako da je citam i odlucila sam da je presecem na pola :zcepanje:
Nisam je jos presekla , nekako ne mogu, ali nisam imala sta da citam i tako sam pocela
po drugi put da citam Hercoga ( Sol Belou). Prvi put sam ga citala nekako na brzinu, a ja obozavam knjige
ciji junaci na neki nacin bilansiraju svoj zivot pa ili polude ( mada su vec ludi) zauvek, ili se samoubiju,
ali je najbolje resenje kada se nekako pomire sa svojom zivotnom situacijom, a jos ako su junaci profesori
knjizevnosti jevrejskog porekla pa jos iz Njujorka:heart:
 
Poslednja izmena:
Dobila sam juce i Knausgarda , sestu knjigu, knjiga ima 1250 strana, celo sam popodne razmisljala sta da
radim jer ne mogu tako da je citam i odlucila sam da je presecem na pola :zcepanje:

Ta šesta knjiga sama je stotinak kraća od čitavog Rata i mira. Čitavog Knausgora sam čitao u elektronskom formatu, pa nemam osjećaj o kakvoj grdosiji je riječ, a ima ukupno valjda 3600 strana.

i tako sam pocela
po drugi put da citam Hercoga ( Sol Belou). Prvi put sam ga citala nekako na brzinu, a ja obozavam knjige
ciji junaci na neki nacin bilansiraju svoj zivot pa ili polude ( mada su vec ludi) zauvek, ili se samoubiju,
ali je najbolje resenje kada se nekako pomire sa svojom zivotnom situacijom, a jos ako su junaci profesori
knjizevnosti jevrejskog porekla pa jos iz Njujorka:heart:

I ja sam davno čitao Hercoga, ima više od 20 godina. Ima već dosta knjiga koje želim da ponovim, ali nikad dosta vremena...
 
I ja sam davno čitao Hercoga, ima više od 20 godina. Ima već dosta knjiga koje želim da ponovim, ali nikad dosta vremena...

Pravo da ti kazem ja tek posle drugog citanja knjigu i razumem ili bolje receno shvatim da je to knjiga za mene
i moj ukus. Polako, doci ces i ti u situaciju ( da ne kazem godine) kada ces se dvoumiti da li da citas neke nove
umetnike ili da se vratis nekim knjigama koje te muce vec godinama , a ta je muka na neki nacin i ushicenje,
uzivanje u citanju. Ja sam se opredelila za ovo drugo.
 
Узео да поново читам Кафкине Дневнике, ако Бог да. Књиге које сам некад читао као од шале сад ми изгледају као праве књижурине (ова има петсто и нешто стр.).

9. јул. Добро спавао у колиби слободној са три стране. Могу да стојим ослоњен на врата као неки кућевласник. Дизао се у најразличитија доба ноћи и увек чуо пацове или птице како се котрљају по трави или лепршају око колибе. Господин са пегама као у леопарда. Синоћ предавање о оделу. Кинескињама осакате стопала да би им се раширила задњица.
Дневници,
Кафка
:D
Па кад имају расно уске кукове. Да ли то повећава наталитет, питам се? ;)
 
Узео да поново читам Кафкине Дневнике, ако Бог да. Књиге које сам некад читао као од шале сад ми изгледају као праве књижурине (ова има петсто и нешто стр.).

9. јул. Добро спавао у колиби слободној са три стране. Могу да стојим ослоњен на врата као неки кућевласник. Дизао се у најразличитија доба ноћи и увек чуо пацове или птице како се котрљају по трави или лепршају око колибе. Господин са пегама као у леопарда. Синоћ предавање о оделу. Кинескињама осакате стопала да би им се раширила задњица.
Дневници,
Кафка
:D
Па кад имају расно уске кукове. Да ли то повећава наталитет, питам се?;)
Ma kreteni ( Evropljani). Te su jadne Kineskinje mucene sa tim stopalima, a razlog
sigurno nisu velike cice i shiroka bedra nego je neko prosuo pricu da zena mora ima stopalo
kao beba i ajd udri Brus Li.
 
Semper idem, Đorđe Lebović, Laguna, 552 str.
Evo još jedne oduševljene čitateljke ovog divnog romana. Lako se čita, sve je jasno i zanimljivo. Lepo su prikazani likovi, gradovi, odnosi među ljudima, atmosfera. Nema tu šta da se priča o knjizi, samo da se uživa u čitanju.

I mene je ovo boldovano stvarno odusevilo, nikada u nekoj knjizi nisam videla/procitala toliko ljubavi
prema gradu, ulicama, ali i raznoraznim ljudima :)
Citalac ima utisak kao da je i sam zitelj tog grada, a grad je Sombor:heart:
Doduse i zagrebacki deo knjige na neki je nacin upecatljiv.
 
Počela sam Područje bez signala, Roberta Perišića, kog je Lamar ocenila ocenom višom od najviše, ali se i ogradila

Ne veruj Lamariti kad se oduševljava lokalnim piscima.
Naročito ako imaju neke veze sa Bosnom.
Znate da mi je to slaba tačka :cool:

Nije me baš na početku uzela pod svoje kao Lebović i Halilović, ali išla je malo po malo. A onda sam pročitala kritiku nekog neiskusnog crnogorskog "kritičara" koji je napisao šta će se dogoditi i izgubila sam volju da čitam.
Jeste da je svi hvale (svaki Ciga svoga konja hvali), ali ja ne mogu da se distanciram od te naše propasti, od tih ljudi prevarenih, ostavljenih, zaboravljenih, varošica koje propadaju i prazne se bez posla, bez budućnosti, bez nade. Možda je to samo milje za dobru priču, ali nešto mi teško sad da nastavim...
Treba birati kritičare još pažljivije nego pisce. Imam Teofila tu pod nosom, čak ga i na ulici srećem ponekad, a kritike su mu dobre kao i knjige o kojima piše, a često i bolje. Sve kaže, a ništa ne kaže, samo te navede da čitaš, a meni zapadne nekakav "montenegrić" i sve mi pokvari.
 
Ja umem da plivam, ali ja ne umem da vezem pertle. Pokusavala sam, ljudi su se smejali, ali ja ne umem.
Ne umem da zavezem neku mashnu ( pertle me i ne zanimaju jer ne nosim cipele "na pertle")
i to nesto smuvam pa se na licu mesta i odveze.
:lol:
Ja ne vozim auto. To jest, položio sam vozački, ali 20 godina nisam sjeo za volan. Žena me vozi.
Čuo sam da je tako Nabokova njegova Vera vozala po šumama i gorama dok on juri za leptirovima. Ja bar nemam takve prohtjeve.
 
:lol:
Ja ne vozim auto. To jest, položio sam vozački, ali 20 godina nisam sjeo za volan. Žena me vozi.
Čuo sam da je tako Nabokova njegova Vera vozala po šumama i gorama dok on juri za leptirovima. Ja bar nemam takve prohtjeve.

Ne vozim ni ja, al i ja imam coveka koji me vozi, a imam dozvolu s mukom napravljenu. Tri puta sam padala na tom
ispitu ( za treci put me bilo sramota i da prijavim pad pa sam inkognito isla na polaganje).
 
Eto nismo najgori ni jedini. Što svi sve moraju da znaju i da rade.
Ja isto tako 20 godina nisam vozila, pa kad je muz otišao da radi u inostranstvo, ja uplatila 10-ak časova i malo vozila, ali i sina odmah upisala na vožnju, pa kad se muž vratio i sin položio ja opet batalila. Nije mi to pametno, ali ne volim. Pogotovo kako se po Beogradu vozi strah me
 
Eto nismo najgori ni jedini. Što svi sve moraju da znaju i da rade.
Ja isto tako 20 godina nisam vozila, pa kad je muz otišao da radi u inostranstvo, ja uplatila 10-ak časova i malo vozila, ali i sina odmah upisala na vožnju, pa kad se muž vratio i sin položio ja opet batalila. Nije mi to pametno, ali ne volim. Pogotovo kako se po Beogradu vozi strah me
Mene je uvek bio strah i zato sam odlucila da ne vozim. Zasto bih nesto radila cega se bojim?
A zaista nisam morala da vozim jer je voznja autom duze trajala od voznje metroom ne racunajuci komplikacije
sa parkingom i obrni, okreni, nisam vozila.
 
I ja sam nevozač. Ne volim, smara me, bojim se da ću se zamisliti nad volanom i udariti nekog. Mada, moraću da se aktiviram zbig dece, da ih vozim u školu i slično. Da mogu, radije bih letela na metli.
Kupila sam "Odabrane priče" Džona Čivera pre neki dan (koristila rođ.popust u Laguni), nešto se ne sećam da sam ovde naišla na utiske. Šta mislite, da li da čitam uskoro ili mogu mirne duše da ga odložim i čitam knjige koje sam ranije kupila? (Npr.čekaju me Saramagove Helebarde, "O književnosti" Umberto Eko)
 
Zdravo svima:)

Samo da vam se javim. Tu sam ali ništa nisam čitala. Naslagale se neke stvari pa nisam imala vremena. Bila sam i na moru ali i nisam čitala. Samo sam gledala u more i odmarala od svega. Imam još nekih stvari da uradim ovih dana ali nadam se da ću se već u nedelju latiti knjige.:) Tako da valjda ću uskoro napisati nešto i ovde a da ima veze sa pročitanim:lol:
 
E, dobro. Nisam videla (ne čitam baš sve poruke). Hvala, Del Piero.
Ja nekad čitam baš dosta (kad bebac prespava pola dana), a nekad ne uspem ni stranicu da pređem. Kupih nedavno nekoliko trilera, pa ću mozak na pašu (kao da već nije na off, hahaha). Ceo dan se majem s pelenama i flašicama, osećam da sam sve gluplja i gluplja.... Tako mi je bilo i s Ogijem, posle nekog vremena sam se vratila u normalu. Koliko-toliko.
 
I ja sam nevozač. Ne volim, smara me, bojim se da ću se zamisliti nad volanom i udariti nekog. Mada, moraću da se aktiviram zbig dece, da ih vozim u školu i slično.
Imam ja nekoliko zenskih persona koje mrze ili ne vole da voze, a moraju bas zbog dece.
Voze ( ili vozile su, sada su njihova deca odrasla) tako sto nauce da voze samo od kuce do
obdanista, skole, samoposluge, znaci samo u gradu gde tacno znaju gde ko ima prednost,
gde i kako da stanu i tu se zavrsava njihovo umece ljubavi prema voznji. Tako ces i ti.

Zene su zaista cudne s tom voznjom. Ili su kao Schumacher pa voze genijalno ili su
kreteni, sredine nema :D
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top