Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nego razmišljam ( a kada ovde pišu normalni ljudi ja imam posle čitanja ove teme uvek lepih tema za razmišljanje), kako se Bi u zadnje vreme načitala zanimljivih knjiga. To sam zaboravila da prokomentarišem.
Sve kojima si ti dala nepostojeće visoke ocene. Napravila sam pauzu u čitanju Dvori od oraha da bih pročitala

Područje bez signala, Robert Perišić, LOM, 371 str.
Zanimljiva priča, pomalo utopijska. Posle nećkanja u jednom trenutku, ponela me. Ima gnjavatorskih momenata, ali i to valjda ima svoju svrhu. Obnavlja se proizvodnja u fabrici, pa je ceo, inače učmali i od vremena oronuo, a od rata izranjavljen, grad - živnuo. Pije se po kafićima, jede po restoranima, pa se i ljubavi rađaju. A usput saznajemo životne priče junaka napisane i određene ratom. Ljudi prekinuti u svojim životima, nesnađeni ili sumnjivo snađeni. Preplitanje sudbina ljudi u tim krajevima, ali i u svetskim događanjima. Te priče o ljudima i njihovim sudbinama je meni najbolji deo romana. Ali nije mi za vrhunsku ocenu, nekih 7-8/10.
 
Serijal od par knjiga o sukobu I nadigravanju nekoliko familija za prevlast nad surovom pustinjskom planetom koja jedina ima resurs od kog svi oni zavise, tzv zacin.
Prica prati politicka I religijska desavanja I razvoj mitskih licnosti u toj sujevernoj sredini.
Interesantan spoj svemirskih brodova I primitivnih sujevernih zajednica.
 
Свашта сам нешто прочитао у последње време, али издвојио бих 2 књиге које сам прочитао скорије - Срце тако бело Хавијера Маријаса и Пророци Фјорда вечности Кима Лајнеа из Данске.

Пророци Фјорда вечности говоре о животном путу младог данског мисионара Мортена Фалка који, након завршеног теолошког факултета одлази на Гренланд да тамо проповеда, али схвата да је то прилично тежак задатак. Роман је штреберски написан, први део је coming of age, затим је ту комбинација дијалога и описа, нелинеарно приповедање. Ипак, пријало ми је.

Маријас пише сјајно, вешто мешајући стварност и онирично. Тешко је тачно одредити о чему је тачно овај роман. Реч је о спирали догађаја који се одмотавају како књига одмиче, почев од прве слике која нам саопштава шта ће бити главна преокупација (готово као криминалистички роман), да би се затим ишло ка разрешавању дилема (иако ништа до краја није остало доречено), Што се Маријаса тиче, свакако ми је у плану да узмем и Сутра у боју мисли на мене.

Још једна занимљива књига је Узвишење Милена Рускова, бугарског писца. Реч је о многохваљеном роману који је добио награду ЕУ за књижевност (иако ова, наравно, углавном ништа не значи). Роман приповеда доживљаје Гича и Асенча, двојице бугарских хајдука који су се прикључили покрету за ослобођење Бугарске од Отоманског царства. Наравно, ни случајно није реч о историјском роману који нам приближава бугарски 19. век. То је, заправо, амалгам Дон Кихота и Робин Худа, ишчашена, саркастична, иронична прича о томе како функционише власт и "борба за правду", примењива на свако могуће време. Пријатно изненађење.
 
Свашта сам нешто прочитао у последње време, али издвојио бих 2 књиге које сам прочитао скорије - Срце тако бело Хавијера Маријаса и Пророци Фјорда вечности Кима Лајнеа из Данске.

Пророци Фјорда вечности говоре о животном путу младог данског мисионара Мортена Фалка који, након завршеног теолошког факултета одлази на Гренланд да тамо проповеда, али схвата да је то прилично тежак задатак. Роман је штреберски написан, први део је coming of age, затим је ту комбинација дијалога и описа, нелинеарно приповедање. Ипак, пријало ми је.
Svidja mi se ovaj Fjord ( vecnosti), i citacu ga. Sinoc sam malo guglala o autoru, cudan lik, ali ti Skandinavci i tako
nisu " svoji" pa ih valjda zato i volimo. O ovoj knjizi su misljenja kriticara totalno razlicita, jedni ga uzdizu
u nebesa, drugi pa opet kazu da je to sve kitch, nasilje, besmislena silovanja od jutra do sutra, a da je kao
razlog taj da je autor od svog oca bio seksualno "zloupoterbljavan" pa otuda ta njegova opsesija seksom.
 
Ja procitah Hercoga po drugi put, ali sada sam ga citala sa mnogo, mnogo ljubavi i paznjom jedne
dobre citateljke :D
Na prvi pogled, ili posle nekoliko desetina stranica citalac mozda i pomisli da ovaj mnogo komplikovano pise,
ali nije tako, uvlaci citaoca u svoju tuznu zivotnu biografiju samo tako, bez da trepne.
Covek je vec na samom pocetku knjige lud, pise pisma i politicarima, predsedniku, pise koga se samo
seti da bi mogao da mu pise, ali iza pisma od nekoliko recenica on pise i ostatak, a ostatak iza svakog
pisma ima i pedesetak stranica koje se odnose na njegov zivot, a jos vise na zivot roditelja pa i dede
iz Rusije, a i roditelji su stigli iz St.Petersburga. Pravi njujorshki roman, zenidbe, razvodi, jedna zena
prelazi u katolicizam, pise on pismo i katolickom svesteniku, ali tu religija ne igra nikakvu ulogu jer je
i autor sam bez religije, slucajno je Jevrejin. On ta svoja imaginarna pisma nikada i ne salje, ali u njima
opisuje socioloske, kulturolshke pojave i probleme u Americi. Covek je izgubljen i pogubljen u vremenu
i prostoru.
 
Јесам ли овде пријавио да читам Кафкине Дневнике? Још их читам, споро напредујем. Али добро је што уопште напредујем.
Има ту свега и свачега: снови, сусрети с пријатељима и рођацима, разна јадања, размишљања, цртице из живота, записане слике које му се спонтано јаве а које ће касније да убаци у своја дела.

Око пет сати изјутра, једном у зиму, полуобучена служавка пријави студенту неког госта. ''Шта? Како?'' запита студент још бунован, уто већ уђе неки млад човек са запаљеном свећом , коју је позајмио од служавке, једном руком подиже свећу да би боље видео студента, а другом руком спусти шешир готово до земље, тако му је дугачка била рука.
:hahaha:
 
4. јануар. Били смо у песку ископали некакво корито у којем смо се осећали сасвим добро. Ноћу бисмо се склупчали у удубљењу корита, отац би га прекрио пањевима и грањем пребаченим преко њих, па смо били заштићени од олуја и животиња што је могуће боље. ''Оче'', често бисмо викали преплашено кад би се под дрвеним покровом већ сасвим ухватио мрак, а отац се још не би појавио. Али онда бисмо кроз неку пукотину већ угледали његове ноге, он би склизнуо међу нас, потапшао сваког помало, јер нас је умиривао додир његове руке, и ми бисмо онда сви буквално заједнички заспали. Осим родитеља било нас је пет дечака и три девојчице, одвећ тескобно у том кориту, али спопао би нас страх да нисмо ноћу били близу једно уз друго и једно на другом.
Кафка: Дневници
 
27. март. У понедељак сам на улици ухватио за врат једног дечака који је са осталима гађао великом лоптом неку служавку што је ишла пред њима и није се могла бранити; ухватио сам га баш кад је лопта ударила девојку у задњицу, почео сам разјарено да га давим, гурнуо га у страну и осуо на њега грдње. Пошао сам онда даље и нисам ни погледао девојку. Човек потпуно заборавља своје земаљско постојање зато што је толико обузет бесом и што сме веровати да ће другом неком приликом исто тако бити потпуно обузет другим, много лепшим осећањима.
Кафка: Дневници

Колико би годиница добио Кафка у данашње време, за агресију према детету?! :think:
 
27. март. У понедељак сам на улици ухватио за врат једног дечака који је са осталима гађао великом лоптом неку служавку што је ишла пред њима и није се могла бранити; ухватио сам га баш кад је лопта ударила девојку у задњицу, почео сам разјарено да га давим, гурнуо га у страну и осуо на њега грдње. Пошао сам онда даље и нисам ни погледао девојку. Човек потпуно заборавља своје земаљско постојање зато што је толико обузет бесом и што сме веровати да ће другом неком приликом исто тако бити потпуно обузет другим, много лепшим осећањима.
Кафка: Дневници

Колико би годиница добио Кафка у данашње време, за агресију према детету?! :think:
3-4 sigurno jer bi ga prvo proglasili za pedofila, a onda za fizicko zlostavljanje deteta itd.
 
Ja procitah Hercoga po drugi put, ali sada sam ga citala sa mnogo, mnogo ljubavi i paznjom jedne
dobre citateljke :D
Na prvi pogled, ili posle nekoliko desetina stranica citalac mozda i pomisli da ovaj mnogo komplikovano pise,
ali nije tako, uvlaci citaoca u svoju tuznu zivotnu biografiju samo tako, bez da trepne.
Covek je vec na samom pocetku knjige lud, pise pisma i politicarima, predsedniku, pise koga se samo
seti da bi mogao da mu pise, ali iza pisma od nekoliko recenica on pise i ostatak, a ostatak iza svakog
pisma ima i pedesetak stranica koje se odnose na njegov zivot, a jos vise na zivot roditelja pa i dede
iz Rusije, a i roditelji su stigli iz St.Petersburga. Pravi njujorshki roman, zenidbe, razvodi, jedna zena
prelazi u katolicizam, pise on pismo i katolickom svesteniku, ali tu religija ne igra nikakvu ulogu jer je
i autor sam bez religije, slucajno je Jevrejin. On ta svoja imaginarna pisma nikada i ne salje, ali u njima
opisuje socioloske, kulturolshke pojave i probleme u Americi. Covek je izgubljen i pogubljen u vremenu
i prostoru.
[...] стари виц о шекспировском глумцу у јавној кући. Кад је скинуо гаће, 'урва у кревету је зазвиждала. Он је рекао: ''Госпо, дођосмо укопати Цезара а не хвалити га''.
Сол Белоу: Херцог
:rotf:
 
Otkad ja nju nisam citala.
A i ja sam svojevremeno progutala 7-8 njenih tako reci u cugu.
Ja nijednu, kako, zasto , ne znam.
Procitala sam pre nekoliko godina knjigu Kao da me nema ( Slavenka Drakulic) i nisam
bila nesto narocito "odusevljena" jer ona tu pise o stvarima i pojavama koje su pre nje mnogo
vestiji i iskreniji knjizevnici stavili na papir. Zena u ratu, silovanje, Radja se dete i tako, klishe
koji i o kome citamo svakodnevno u zutoj stampi. Onda sam odlucila da jednostavno nemam vremena
da citam savremene knjizevnike iz bivse YU.
Empaticna sam, razumem tuge i nesrece i zenske iu muske, ali ne moram da citam romane o tim nesrecama.
Kad vidim ko je finasirao uopste i stampanje i prevode tih i takvih knjiga i da uopste i nemaju citalacku
publiku, ja jednostavno izgubim volju i zelju za citanjem.
 
20190830_155954-1.jpg


Ovo je interaktivna knjiga o dinosaurusima za decu - skinu aplikaciju,koriste je.
Vise mi se ne dopada - imam utisak da se time ubija decija masta.

Sta vi mislite o tome?
 
Kandidati za Booker nagradu ( UK) ove godine su Salmon Ruzshdi, ali ce nagradu dobiti
Margaret Atvud za svoje remek delo, a to je nastavak serije Sluskninja :D
Pitali su je zasto je to radila ( pisala Meto Dika II deo), ona kaze da su je gledaoci serije molili
da napise produzetak, a to se valjda vec snima iako knjiga nije jos zvanicno izasla na trziste.
 
Na nekom faksu ( tehnika, ako nije cak i ETF bio po sredi) bio je predmet Metodika I i Metodika II deo pa
je neko iz mog kruga poznanika poslao svog mladjaHnmog brata da mu kupi drugi deo i ovaj je stvarno rekao Meto Dika II deo.
 
Vidim ja nešto mi to poznato, pa uhvatih sebe kako pevušim.... Kakva Slavenka Drakulić, to je Nena Ivošević

Pa ja sam prevela njen roman s nemackog na srpski, a valjda je takav naslov na hrvatskom ( srpskom).
Nadjoh sve:

Novo izdanje potresnog romana o ratnim užasima u Bosni.


Roman “Kao da me nema" Slavenke Drakulić potresna je priča o masovnim silovanjima za vrijeme rata u Bosni. Dosad je objavljen u šesnaest zemalja, a nedavno je u irsko-švedsko-makedonskoj koprodukciji snimljen i istoimeni igrani film.

Ovo je potresan roman, ispričan bez zadrške ogoljenim stilom bez literarnih trikova. Jednostavan, ali moralno kompleksan roman povezuje rat, muževnost, seksualno nasilje i žensko tijelo

Ja bih ovu knjigu nazvala jeftinom kopijom Tishminog romana Upotreba coveka.
 
Au, objavljeno u 16 zemalja. Pa stvarno kao da je nešto nikad viđeno. To je, ja mislim, isto ono, što je valjda Kventin rekao za nekog Sašu ekstra popularnog u Nemačkoj ili tako negde (da ne tražim sad), da to zapad pokušava na taj način da se "opere" za svu tragediju koju je izazvao rasparčavajući Jugoslaviju.
Nisam ja imala ništa da kažem, samo me naslov asocirao na lepu staru pesmu.
 
Au, objavljeno u 16 zemalja. Pa stvarno kao da je nešto nikad viđeno. To je, ja mislim, isto ono, što je valjda Kventin rekao za nekog Sašu ekstra popularnog u Nemačkoj ili tako negde (da ne tražim sad), da to zapad pokušava na taj način da se "opere" za svu tragediju koju je izazvao rasparčavajući Jugoslaviju.
Nisam ja imala ništa da kažem, samo me naslov asocirao na lepu staru pesmu.



Ovaj je Sasa druga prica, on i ne zna da pise na srpskom, svoju je karijeru i napravio u Nemackoj, a i ne pise o zlodelima
Srba,Hrvata.

Mene je kod ove knjige ( ima da me nema ili kako vec) na samom pocetku nekako pogodilo da je izdavanje knjige,
ukljucujuci i prevod, reklamu, finansirala neka NVO pa je to dzabe i deljeno, ziv covek ne zna za nju izuzev
nekih placenih kao kriticara. Ista je prica bila i sa B. Srbljanovic devedesetih. Talenat, genijalna, njeni se
komadi izvode u najavnagardnijem pozoristu, intervjui svuda, a danas vise niko ne zna ni da postoji.
Ne zna valjda ni ona sama :D
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top