Dobra noc...
Prizvale ste me...Hvala sto mislite na mene..
I sad cu da spamujem...opet..
Svadba je bila 07.09.
I ja ne zelim da se probudim iz ovog sna....
Kao neko ko je maximalno organizovan i ko je sve sam osmislio i realizovao, zaista nisam verovala da cu toliko uzivati...
Sve mi se poklopilo,ali sve...do poslednje sitnice mi je svaka zelja uslišena i ispunjena...
A najpre nikako da nadjem vencanicu, pa sam je vikend pre svadbe zamenila za novu novcijatr koju sam od početka cekala,pa su nam se izjalovile burme, do kojih smo ipak u poslednjem casu dosli,došao mi je brat iz Kanade,ma more nekih vaznih i manje vaznih stvari se poklopilo na moju radost...
Subotu pred vencanje sam pre plakala zbog kise, jer je citava koncepcija bila zamisljena na otovrenom, haljina pre raskošna...toliko sam bila ocajna da sam na kraju od sestre dobila takvo predavanje,da sam se ozbiljno trgla...
Jutro je osvanulo sivkasto,ali suvo...a onda je pocelo da se pomalja sunce...da bi taman kada je trebalo, sijalo punim sjajem...
I tako do kraja...
Toliko su se svi potrudili ... Crkveni hor..kao nekome ko peva, bilo mi je vazno da budu na visini zadatka,nas paroh sa jos dva svestenika...brinuli su cak i o mom slepu dok smo obilazili krugove...Muzika u restoranu, sa kojom smo se prethodno vidjali je izmamila mnogo emocija...toliko da je glavnokomandujuci bendom stajao sa strane i plakao dok smo se vencavali...isunce je i tu, na otovrenom sijalo i svi su bili lepi i svecani...
Ljudi kod kojih inace odlazim na manikir , friziranje,po cvece...dali su sve od sebe...frizer je insistirao da pre sečenja torte dodje u hotel da mi podigne kosu i promeni ukras, jer sam smatrala da vencanica zasuzuje celodnevno nosenje,pa eto da ipak malo promenimo nesto...
Toliko se lepih emocija rodilo...
Uspela sam da uz Grka Zorbu, mladozenji priredim iznenadjenje,da zajedno odigramo sirtaki i razbijemo poneki tanjir...
Bilo je lepo, veselo, emotivno...
Proživela sam svoju bajku,citave nedelje nisam radila, provodila sam vreme sa najbližima koji su inace daleko, sa mojim milim kumovima...i e o ne spavam , mada ujutru radim, jer zelim da zapamtim ovaj osecaj...da ga zadržim...zauvek...
Mi smo dugo zajedno,ali ipak se sve promenilo...kao da se bolje osluskujemo i dublje gledamo...
Danas sam se zapitala koliko sreće covek moze da podnese i jesam li je ovoliku zasluzila?