Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
A jednog od ovih dana dobićeš svoju prvu menstruaciju. :hahaha:

A sad ozbiljno, pozdravljam tvoju čitalačku otvorenost, ali zaista nisam nikad čuo da je tu knjigu pročitao neki muškarac. Reputacija joj je da je izrazito ženska.

Quentine, obožavam tvoj smisao za humor...:zcepanje:

Boškoviću, ja sam je davno čitala. Gotivna je, al' ič je se ne sećam. Daj mami da pročita, pa nek ona odluči treba li ili ne da gubiš vreme. Čini mi se da se radi o bračnom paru...
 
Kakvi sad navodnici, opet nešto izmišljaju :roll:

Mrzim kad neko za Cara Dušana kaže Dušaaanova.

Pročitala sam Zaboravljenu umetnost zahvalnosti (Aleksandar Mekol Smit, Samizdat). Već sam pominjala da volim romane iz njegove edinburške edicije. Jest' da posle izvesnog vremena ne mogu uopšte da se setim o čemu se govorilo, ali mi je lepo dok čitam. Dopada mi se atmosfera i misli koje se provlače kroz delo.

Uzela sam iz biblioteke Poaro : Rani radovi, nikako da provalim jesam li je već čitala ili nisam.
Sestro slatka :cmok:
Ti i ja smo izgleda retke zveri kojima se te knjige dopadaju :D

- - - - - - - - - -

Nego, jel bila Kerefekina svadba :think:
 
Ja danas uzeo da čitam Mariju Jovanović i Spletkarenje sa sopstvenom dušom. Ne znam ništa ni o književnici ni o djelu, ali mi naslov djeluje vrlo zanimljivo.

Hm...meni je Marija bila drag sagovornik jer sam imala priliku da pricam dugo sa njom.
Vrlo je nacitana i starinski obrazovana zena, filozof po struci i ljubitelj knjige.

Ima zena koje jednostavno preskoce filozofske delove u knjizi i onda sticu utisak ljubica.
Ona pocinje roman pitanjem "gde si se zajebala Marina" sto je inace isecak iz jedne Ljosine knjige. Provlaci filozofske simbole (Lajbnica, Kanta i Fojerbaha najvise, koliko se secam jer sam je procitala pre 10 -ak godina), mitoloske (vulkan na San Toriniju koji je progutao Minojsku kulturu - kako ce ona proci, lavirint u Knososu sa mitskim bicem, mit o Erosu i Tanatosu, bogu koji slavi zivot i onog koji vuce u destrukciju uprkos prividnoj savrsenosti...). U tom smislu, knjiga je slojevita. Osnovna prica je, naravno, ljubavna bez jacih ambicija ali ako si voljan da pogledas bez stereotipa, preporucujem ti je. Ima plamicak nje same u knjizi koji kasnije u njenom pisanju vise nisam videla.
 
Sestro slatka :cmok:
Ti i ja smo izgleda retke zveri kojima se te knjige dopadaju :D

- - - - - - - - - -

Nego, jel bila Kerefekina svadba :think:


I meni se dopadaju. Za opuštanje i razbibrigu-odlične.

Kerefekina svadbe je i meni pala na pamet neki dan, čini mi se da je rekla da je u septembru, ali u drugoj polovini.

Kako li se Bi provodi?
 
Javice se one, verovatno nemaju vremena.
Pozdravi za njih obe.

Bas volim kad jedan muskarac moze otvoreno da napise nesto sto je i za neke zene tabu tema, pa makar i u sali.
Moja majka nije nikad izrekla tu rec od kada je znam, uvek je bilo ``Jel si dobila ono?``, kao da je to neka kuzna i ruzna rec.
.

Meni se Spletkarenje... jako dopalo bas i zbog tih filozofskih delova. Naravno, privukao me je intrigantan naziv romana kada se pojavio.
Kasniji Marijini radovi nisu bili tako ``jaki`` kao ovaj. To je moje misljenje.
 
Ih, šta sam ja sve obećaaavala... ;)
Ovu ću kupim. Sviđa mi se "fabula radnje"... :rotf:

Mozda i nisi obecavala, ali je bilo price o toj knjizi.
Od Maije Jovanovic citala sam samo jednu ( prvu i zadnju) knjigu: Idi, vreme je
Zali Boze 7-8 evra koje dadoh za knjigu. Kao kad citas pricice iz nekih zeskih casopisa.

Ova koju ce sada Rudjer citati, kazu da je autobiografska. Ona lopina Zeljko Simic , ministar kultre kod Milosevica, bio je njen muz
pa i on u toj knjizi igra valjda i glavnu ulogu.
Ne. daleko im svima njima lepa kuca.
Ja procitah juce jedan triler ( Linejna :). Simon Beckett je autor, knjiga se zove Hemija smrti ( ili tako nesto), nasla am knjigu na recepeciji, pre godinu dana
sam od njega citala takodje jednu slicnu, ali ne znam kako se zove. I zakljucila da necu citati ove moderne trilere jer je to sve boles i to gadna.
Neprestano neki lesevi u raspadanju, crvi, glavni je lik antropolog, biolog, patolog, autor ocigledno pati od teske parapsihopatologije, ali vidim da je danas to neka moda
jer su i filmovi, serije, trileri sve na tu temu. Ja volim one staromodne , od ovih mi se povraca. Farme lesheva:poludeo:
 
Procitala sam jos jednu mnogo dobru knjigu. Zelim da zahvalim koleginici koja je ovde knjigu i pomenula. :worth:
Merse Rudureda Trg Dijamant. Pogovor je pisao Markes ( moje nemacko izdanje) i kaze da je knjigu citao sedam, osam puta,
na spanskom, a na katalonskom ( koji i ne zna bas dobro) takodje nekoliko puta.

Pisacu malo detaljnije o knjizi kad stignem. Svima je preporucujem jer mi zapravo ista ne znamo o Spaniji iz vremena 1930-1950.
Sve sto znamo o tom gradjanskkom ratu znamo od Hemingveja, ali on nije ziveo ni u bedi, nije umirao ni on ni njegova deca od gladi,
nije bio majka koja jedini izlaz jednog momenta vdi u ubistvu svoje devojcice i decka koji su jos mala deca.
Pisano jako jednostavnim jezikom iz ugla i glave jedne polupismene , mlade zene.
 
Ova koju ce sada Rudjer citati, kazu da je autobiografska. Ona lopina Zeljko Simic , ministar kultre kod Milosevica, bio je njen muz
pa i on u toj knjizi igra valjda i glavnu ulogu.
Ne. daleko im svima njima lepa kuca.

Ih, pa to nisam znao! Onaj Sir Oliver koga su snimili kako kod nekog pajtosa u kući krade pare kao da trpa bombone u džepove!
Mislim OK, nije žena kriva, ali što kažeš, daleko im lepa kuća.
 
@Rudjer
ova knjiga je takodje malo manjeg obima, u vrh glave 200 strana, zaista se procita za dva dana.
A posto volis Hemingveja mozes lepo da poredis njegovo pisanje o Spaaniji sa utiscima i zivotom ove Katalonke.
Kao da se ne radi o istoj zemlji, ratu, ljudima.
 
Hvala svima na komentarima vezanim za MJ! Sad mi je već mnogo jasnije šta da očekujem od knjige.

Takođe, hvala i na novim preporukama za čitanje. Svakako ću te knjige potražiti.

Što se tiče nove knjige Đampe/Đumpe/Džampe/Džumpe/Jumpe/Jampe Lahiri, nisam je još uvijek pronašao, tražim je u e-obliku, ali bez uspjeha. Sasvim je moguće da ću je uzeti na Sajmu u Beogradu, ako je do tada ne nabavim.
 
Imam je ja u pdf'u ali samo izdanje na engleskom. Nisam nigde naletela na netu na nas prevod (koji ionako nije sjajan).
Mislim da cu da pocnem da citam Lusindu Rajli danas, valjda Kuca orhideja. Uzela je ovde iz biblioteke, a Ponocnu ruzu jos nisu preveli na grcki :/
 
Hemiju smrti - Sajmona Beketa sam dosta davno citala.
Procitala sam i Zov iz groba i Upisano u kosti i Sapat mrtvih.
Sajmon Beket jos treba da uci kako se pisu trileri.
 
Poslednja izmena:
Imam je ja u pdf'u ali samo izdanje na engleskom. Nisam nigde naletela na netu na nas prevod (koji ionako nije sjajan).
Mislim da cu da pocnem da citam Lusindu Rajli danas, valjda Kuca orhideja. Uzela je ovde iz biblioteke, a Ponocnu ruzu jos nisu preveli na grcki :/

Maloprije mi je quentin poslao link za e-knjigu na engleskom. Hvala u svakom slučaju!
 
Mozda i nisi obecavala, ali je bilo price o toj knjizi.
Od Maije Jovanovic citala sam samo jednu ( prvu i zadnju) knjigu: Idi, vreme je
Zali Boze 7-8 evra koje dadoh za knjigu. Kao kad citas pricice iz nekih zeskih casopisa.

Ova koju ce sada Rudjer citati, kazu da je autobiografska. Ona lopina Zeljko Simic , ministar kultre kod Milosevica, bio je njen muz
pa i on u toj knjizi igra valjda i glavnu ulogu.
Ne. daleko im svima njima lepa kuca.
Ja procitah juce jedan triler ( Linejna :). Simon Beckett je autor, knjiga se zove Hemija smrti ( ili tako nesto), nasla am knjigu na recepeciji, pre godinu dana
sam od njega citala takodje jednu slicnu, ali ne znam kako se zove. I zakljucila da necu citati ove moderne trilere jer je to sve boles i to gadna.
Neprestano neki lesevi u raspadanju, crvi, glavni je lik antropolog, biolog, patolog, autor ocigledno pati od teske parapsihopatologije, ali vidim da je danas to neka moda
jer su i filmovi, serije, trileri sve na tu temu. Ja volim one staromodne , od ovih mi se povraca. Farme lesheva:poludeo:

Ih, pa to nisam znao! Onaj Sir Oliver koga su snimili kako kod nekog pajtosa u kući krade pare kao da trpa bombone u džepove!
Mislim OK, nije žena kriva, ali što kažeš, daleko im lepa kuća.
Jao ljudi, podsetili ste me na nešto što mi se čini da se dešavalo pre 1 000 godina.
Tu Mariju Jovanović sam preskočila onda kada joj je bilo vreme da se čita, a sada sigurno i neću.
Ne vala posle ovih saznanja :nono3:

I meni se dopadaju. Za opuštanje i razbibrigu-odlične.

Kerefekina svadbe je i meni pala na pamet neki dan, čini mi se da je rekla da je u septembru, ali u drugoj polovini.

Kako li se Bi provodi?
:ortakinje:
 
Ти си питала и учитељице? Тачно је, не стављају се наводници.
Je l' ovo pitanje pežorativno? Misliš da one ne bi trebalo da znaju? Pa, one to predaju deci...
Naravno, pitala sam se glasno u kancelariji, psovala malo pravopis koji se stalno menja a mene niko ne obaveštava, a onda sam i konkretnu koleginicu, doduše nasamo, pitala kad se to promenilo Rekla mi je da se oduvek piše s navodnicima, ali me nije ubedila. I sama je delovala nesigurno. Ja dadoh silne novce za Pravopis srpskog jezika, a da živim u neznanju... Vas sam pitala da presudite, jer i dalje ne umem da budem pametna...:sad2:
Smatram da jedan intelektualac, makar bio i matematičar, treba da zna bar toliko pravopisa, koliko mu je neophodno da savesno obavlja posao za koji je plaćen. U ovom slučaju, posao razrednog starešine koji vodi pedagošku dokumentaciju.
 
Bila sam s mamom u gradu pre neki dan, pa sam je povela u biblioteku, da izabere koju knjigu za sebe. Uzela je jednog Koelja (bljaks) i ''Priručnik za loše majke'', koji sam uhvatila ja da čitam i stigla maltene do kraja (ostalo mi 15ak strana). O tri generacije žena koje stanuju pod istim krovom (baka, majka i unuka). Radnja je smeštena u neku zabit u Engleskoj i čas ti je smešno, a čas tužno.

Išla sam danas u Novi Sad kod kume i u putu čitala Poaroove rane radove. Pročitala sam 4 priče i i dalje ne znam da li sam ih ranije čitala ili samo gledala ekranizovane.

Ja mislim da je Kerefekina svadba bila, žena je sigurno zauzeta, neće valjda sad da čita :mrgreen:
 
Čarobni vrt...ljubavikus simpatikus, fabula drži pažnju, roman dušu dao da prekinete čitanje zbog kupanjca, šmekanja zgodnog tipa koji se sunča sa vaše leve strane ili srkutanaj hladnog čaja od limuna.

Fantom, Jo Nesbo...stigla do polovine i za sada mi se dopada. Mučeni Harry nije dobio batine ni jednom na prvih 100 strana. Hip-hip-hurej.

Čeka me Dečak u koferu (Lene Kaaberbol i Agnete Friis.
 
Uzela je ''Priručnik za loše majke'', koji sam uhvatila ja da čitam i stigla maltene do kraja (ostalo mi 15ak strana). O tri generacije žena koje stanuju pod istim krovom (baka, majka i unuka). Radnja je smeštena u neku zabit u Engleskoj i čas ti je smešno, a čas tužno.

Sećam se, kad sam kupovala tu knjigu, bila sam sa ćerkom. Bila je mlađa tinejdžerka, živ ju je sram pojeo na kasi da ne pomisle da sam ja loša majka...:rotf: Nije to loša knjiga. Normalan "roman o majkama", iako na prvi pogled može da deluje ko čiklit, zbog naziva pre svega. Posle sam ga prodala na Limundu.
 
Dobra noc...
Prizvale ste me...Hvala sto mislite na mene..

I sad cu da spamujem...opet..

Svadba je bila 07.09.
I ja ne zelim da se probudim iz ovog sna....
Kao neko ko je maximalno organizovan i ko je sve sam osmislio i realizovao, zaista nisam verovala da cu toliko uzivati...
Sve mi se poklopilo,ali sve...do poslednje sitnice mi je svaka zelja uslišena i ispunjena...
A najpre nikako da nadjem vencanicu, pa sam je vikend pre svadbe zamenila za novu novcijatr koju sam od početka cekala,pa su nam se izjalovile burme, do kojih smo ipak u poslednjem casu dosli,došao mi je brat iz Kanade,ma more nekih vaznih i manje vaznih stvari se poklopilo na moju radost...
Subotu pred vencanje sam pre plakala zbog kise, jer je citava koncepcija bila zamisljena na otovrenom, haljina pre raskošna...toliko sam bila ocajna da sam na kraju od sestre dobila takvo predavanje,da sam se ozbiljno trgla...
Jutro je osvanulo sivkasto,ali suvo...a onda je pocelo da se pomalja sunce...da bi taman kada je trebalo, sijalo punim sjajem...
I tako do kraja...
Toliko su se svi potrudili ... Crkveni hor..kao nekome ko peva, bilo mi je vazno da budu na visini zadatka,nas paroh sa jos dva svestenika...brinuli su cak i o mom slepu dok smo obilazili krugove...Muzika u restoranu, sa kojom smo se prethodno vidjali je izmamila mnogo emocija...toliko da je glavnokomandujuci bendom stajao sa strane i plakao dok smo se vencavali...isunce je i tu, na otovrenom sijalo i svi su bili lepi i svecani...
Ljudi kod kojih inace odlazim na manikir , friziranje,po cvece...dali su sve od sebe...frizer je insistirao da pre sečenja torte dodje u hotel da mi podigne kosu i promeni ukras, jer sam smatrala da vencanica zasuzuje celodnevno nosenje,pa eto da ipak malo promenimo nesto...
Toliko se lepih emocija rodilo...
Uspela sam da uz Grka Zorbu, mladozenji priredim iznenadjenje,da zajedno odigramo sirtaki i razbijemo poneki tanjir...
Bilo je lepo, veselo, emotivno...
Proživela sam svoju bajku,citave nedelje nisam radila, provodila sam vreme sa najbližima koji su inace daleko, sa mojim milim kumovima...i e o ne spavam , mada ujutru radim, jer zelim da zapamtim ovaj osecaj...da ga zadržim...zauvek...
Mi smo dugo zajedno,ali ipak se sve promenilo...kao da se bolje osluskujemo i dublje gledamo...

Danas sam se zapitala koliko sreće covek moze da podnese i jesam li je ovoliku zasluzila?
 
Dobra noc...
Prizvale ste me...Hvala sto mislite na mene..

I sad cu da spamujem...opet..

Svadba je bila 07.09.
I ja ne zelim da se probudim iz ovog sna....
Kao neko ko je maximalno organizovan i ko je sve sam osmislio i realizovao, zaista nisam verovala da cu toliko uzivati...
Sve mi se poklopilo,ali sve...do poslednje sitnice mi je svaka zelja uslišena i ispunjena...
A najpre nikako da nadjem vencanicu, pa sam je vikend pre svadbe zamenila za novu novcijatr koju sam od početka cekala,pa su nam se izjalovile burme, do kojih smo ipak u poslednjem casu dosli,došao mi je brat iz Kanade,ma more nekih vaznih i manje vaznih stvari se poklopilo na moju radost...
Subotu pred vencanje sam pre plakala zbog kise, jer je citava koncepcija bila zamisljena na otovrenom, haljina pre raskošna...toliko sam bila ocajna da sam na kraju od sestre dobila takvo predavanje,da sam se ozbiljno trgla...
Jutro je osvanulo sivkasto,ali suvo...a onda je pocelo da se pomalja sunce...da bi taman kada je trebalo, sijalo punim sjajem...
I tako do kraja...
Toliko su se svi potrudili ... Crkveni hor..kao nekome ko peva, bilo mi je vazno da budu na visini zadatka,nas paroh sa jos dva svestenika...brinuli su cak i o mom slepu dok smo obilazili krugove...Muzika u restoranu, sa kojom smo se prethodno vidjali je izmamila mnogo emocija...toliko da je glavnokomandujuci bendom stajao sa strane i plakao dok smo se vencavali...isunce je i tu, na otovrenom sijalo i svi su bili lepi i svecani...
Ljudi kod kojih inace odlazim na manikir , friziranje,po cvece...dali su sve od sebe...frizer je insistirao da pre sečenja torte dodje u hotel da mi podigne kosu i promeni ukras, jer sam smatrala da vencanica zasuzuje celodnevno nosenje,pa eto da ipak malo promenimo nesto...
Toliko se lepih emocija rodilo...
Uspela sam da uz Grka Zorbu, mladozenji priredim iznenadjenje,da zajedno odigramo sirtaki i razbijemo poneki tanjir...
Bilo je lepo, veselo, emotivno...
Proživela sam svoju bajku,citave nedelje nisam radila, provodila sam vreme sa najbližima koji su inace daleko, sa mojim milim kumovima...i e o ne spavam , mada ujutru radim, jer zelim da zapamtim ovaj osecaj...da ga zadržim...zauvek...
Mi smo dugo zajedno,ali ipak se sve promenilo...kao da se bolje osluskujemo i dublje gledamo...

Danas sam se zapitala koliko sreće covek moze da podnese i jesam li je ovoliku zasluzila?

Naravno da si zasluzila, uzivajte! Cestitam! Divno da je sve bilo kako si zamislila.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top