Avgust na izmaku, sad će uskoro, miholjsko leto, i jesen, lakokrila.
Leti se, pred kraj, ponajviše predam knjigama, i jesen protekne zagrljena redovima.
Mada, čitam uvek, gotovo bez prekida.
Srđan Srdić me je romanom "Satori" priljubio za sebe. Prija mi taj tok misli, i taj put pripovedača, nit sećanja, dubioza spostva, verujem da jesam hvalila.
Stoga se prepustih njegovj zbirci priča "Espirando".
Lucidni tok, onaj idejni, u pripovedanju, Srdića je uvrstio u grupu meni dragih savremenih stvalaraca.
Malo luckastog duha, i svaka od vas našla bi sjaj u njegovoj priči.
I leto, leto pravo doba za Markesa. "O ljubavi i drugim demonima".
Uvek je, čini mi se, ako je čovek za neku otužnu zapitanost, vreme za Markesa.
Drage, verujete loi, i mogućno li je živeti sa saznanjem da Sierva nikada, NIKADA nije saznala zbog čega Kajetano više nije dolazio?
I hoće li ikad prestati da boli, peče onaj momenat kada na nju nanovo vraćaju njene ogrlice?
Mislim da ne.
Takođe sam uzela "Sestre Karamazić" Saše Obradovića, ali još nisam otpočela, ali interesantna mi je jasna upućenost na "Braću Karamazove".
Mašem vam, grlim vas, ako se dosetim, dopisaću još.