krasuljak
Buduća legenda
- Poruka
- 26.629
Ja sam posle toga i prstala da ga citam. Ranije je lepo pisao![]()
Prstala-pristala ili prstala-prestala?

Quentine, zašto si rizikovao pa kupio Bonaviu?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ja sam posle toga i prstala da ga citam. Ranije je lepo pisao![]()

Ja sam posle toga i prstala da ga citam. Ranije je lepo pisao![]()
Prstala-pristala ili prstala-prestala?
Quentine, zašto si rizikovao pa kupio Bonaviu?Šalim se, Bonavia nije smorna. Meni je legla, jer sam čitala baš pred put u Budimpeštu.
quentine, ja baš nisam nailazila na teškoće, gotovo mi Srdić pred nosem u biblioteci.
Ali jeste veoma, veoma interesantan.![]()
Ma procitah ja i BonaviJu. Al bre to ninasta ne lici, neko ponavljanje Ruskog prozora, taj se covek samo ponavlja.Prstala-pristala ili prstala-prestala?
Quentine, zašto si rizikovao pa kupio Bonaviu?Šalim se, Bonavia nije smorna. Meni je legla, jer sam čitala baš pred put u Budimpeštu.
Daphne Kalotay: Russian Winter: A Novel
Možda su Švabe naslov drugačije preveli, jer su im malko nezogodne asocijacije na rusku zimu.
![]()
Ako se radi o nekoj balerini onda je na nemackom "die Tänzerin im Schnee" ( neka plesacica na snegu)
Inace, Staljingrad je tema samo za istoricare, prezivelih valjda vise i nema. Kao i kod nas Bitka na Sutjesci ma da nas njihovi unuci
i dan danas yebavayu. Mislim na ove nase heroje tipa Sava Kovacevic.
A trebalo bi bar ime da mu zapamtim, kad smo imenjaci.

Ma procitah ja i BonaviJu. Al bre to ninasta ne lici, neko ponavljanje Ruskog prozora, taj se covek samo ponavlja.
I uvek iste teme, nekakva Budimpesta, neki likovi i likinje koji tamo begaju, dal da se yebu, dal da pazare nesto jeftino,
uvek sve isto.

Ma pusti ti onu simboliku sa plavim zmijamaDa, u sredistu price je ruska balerina koja je pobegla na Zapad za vreme vladavine Staljina...


Dakle...
Мени се Руска зима свидела. Не могу рећи да ме је одушевила, али је доста добра, једна од бољих које сам прочитала прошле зиме.Citam trenutno Rusku zimu, ali tesko mi ide.
Mislim, laka je za citanje, ali nije to tematika koja bi mene uznela.
И да ме главна јунакиња није толико нервирала, 

Ovo je zanimljivoSestre Makioka - Djuniciro Tanizaki
Sestre Mankioka je roman o gasanju jedne japanske velike porodice zbog jakog ponosa i prefinjenosti koja ne trpi nikakve spoljasnje uticaje. To je s ljubavlju ponovo ozivljena atmosfera udobnog i suptilnog zivota viseg drustvenog sloja u Osaki pred izbijanje rata. U ovom romanu o sudbinama cetiri sestre Jukiko,Taeko,Saciko i Curuko autor daje istovremeno i svedocenje o toj epohi. Za razliku od mnogih japanski dela , ovo nema nejasnih mesta sa stanovnista Zapadnog sveta, jer je svojom snagom i humanoscu razbilo okvire Japana i postalo univerzalno. Tanizaki svojom izuzetnom darovitoscu slika karaktere koji nisu ni egzoticni ni tajanstveni , vec normalno ljudski i samim tim bliski svim citaocima sirom sveta.


Priče o noći, Peter Heg
Okean, 277 str.
Prvi put citam nesto njegovo (nisam cak ni gospodjicu Smilu), veoma mi se svidelo kako pise. Rekla bih - smireno. Bas onako strpljivo, razradi temu, pridje joj iz samog centra, pa onda polako plete pricu i ne mozete ni da zamislite na koju ce to stranu otici. Osim talenta, cini mi se da ima ogromno opste znanje i da radi dosta na pripremi za pisanje.
Takvo pisanje inace volim ali ono zahteva strpljivog citaoca. A ja sam u fazi da ne mogu da se posvetim citanju skroz, poslednje dve price sam bas sa pola mozga iscitala.
Sutra moram da vratim knjige u biblioteku. U ponedeljak putujemo nazad u Solun, a mnogo mi tesko pada.
Jednom mi je jedna prijateljica (isto nasa udata za Grka) rekla da od kada je u braku nikada u Srbiji ne ostaje duze od dve nedelje, jer kad bi ostala duze ne bi se vise vratila u Grcku. I stvarno su okvirno te dve nedelje period dovoljan da se sa svima vidite a da se i dalje osecate samo kao na odmoru. Posle toga se toliko adaptiram, toliko mi opet sve priraste srcu i ne mogu da se vratim u drugi svet tako lako.
U svakom slucaju, u ponedeljak smo dole a onda ako bude lepo vreme od srede-cetvrtka bismo otisli na kratak odmor. Pisemo se onda nakon toga ako ne stignem jos da se javim pre odlaska![]()

Avgust na izmaku, sad će uskoro, miholjsko leto, i jesen, lakokrila.
Leti se, pred kraj, ponajviše predam knjigama, i jesen protekne zagrljena redovima.
Mada, čitam uvek, gotovo bez prekida.
Srđan Srdić me je romanom "Satori" priljubio za sebe. Prija mi taj tok misli, i taj put pripovedača, nit sećanja, dubioza spostva, verujem da jesam hvalila.
Stoga se prepustih njegovj zbirci priča "Espirando".
Lucidni tok, onaj idejni, u pripovedanju, Srdića je uvrstio u grupu meni dragih savremenih stvalaraca.
Malo luckastog duha, i svaka od vas našla bi sjaj u njegovoj priči.
I leto, leto pravo doba za Markesa. "O ljubavi i drugim demonima".
Uvek je, čini mi se, ako je čovek za neku otužnu zapitanost, vreme za Markesa.
Drage, verujete loi, i mogućno li je živeti sa saznanjem da Sierva nikada, NIKADA nije saznala zbog čega Kajetano više nije dolazio?
I hoće li ikad prestati da boli, peče onaj momenat kada na nju nanovo vraćaju njene ogrlice?
Mislim da ne.
Takođe sam uzela "Sestre Karamazić" Saše Obradovića, ali još nisam otpočela, ali interesantna mi je jasna upućenost na "Braću Karamazove".
Mašem vam, grlim vas, ako se dosetim, dopisaću još.[/QUOD
Divna stvar ovaj forum koji sam tek sad otkrila. Zejdi Smit, O lepoti, upravo sam je završila, skoro na nivou Belih zuba, njenog prvog romana.
Oduševilo me ovo o Satoriju Srđana Srdića. Jedna od najtužnijih knjiga koje sam pročitala, kao da ju je napisao neko ko nije iz ove zemlje. Čitala sam je više puta, sve u strahu da nešto ne propustim. Sad dolaze na red Sagorevanja, njegova nova knjiga priča, pre toga Popularna muzika iz Vitule MIkaela Niemija, i tako redom.
Odmor jeste dobra stvar, ali puno planova ne valja. Uglavnom se ne ostvare, pa se nerviram ili mi bude žao ili krivo.... zato sam ja samo nabrojala šta bi trebalo da se uradi.. ali ne mora baš za ovaj odmor.
Ne pravim raspored časova, ali možda bi trebalo, pa da se zna kad se šta radi i koliko dugo. Ima tako nešto u ovom Projektu:sreća. Znala sam da ću vas gnjaviti time, pa bolje da počnem odmah. Npr. ona je postavila pravilo "jednog minuta", što podrazumeva da sve za šta treba manje od jednog minuta da se uradi, uradi odmah, vrati stvar u orman i slično... zatim da radi i ako ima samo 15 minuta vremena (naravno, pisac je), jer malo po malo čini mnogo.... ima korisnih stvari.
Pa tako: 1. čas: šetnja, 2. čas- doručak, 3. čas kafa na terasi uz knjigu. 4.5.6. čas knjiga na terasi bez kafe.


Sestre Makioka - Djuniciro Tanizaki
Sestre Mankioka je roman o gasanju jedne japanske velike porodice zbog jakog ponosa i prefinjenosti koja ne trpi nikakve spoljasnje uticaje. To je s ljubavlju ponovo ozivljena atmosfera udobnog i suptilnog zivota viseg drustvenog sloja u Osaki pred izbijanje rata. U ovom romanu o sudbinama cetiri sestre Jukiko,Taeko,Saciko i Curuko autor daje istovremeno i svedocenje o toj epohi. Za razliku od mnogih japanski dela , ovo nema nejasnih mesta sa stanovnista Zapadnog sveta, jer je svojom snagom i humanoscu razbilo okvire Japana i postalo univerzalno. Tanizaki svojom izuzetnom darovitoscu slika karaktere koji nisu ni egzoticni ni tajanstveni , vec normalno ljudski i samim tim bliski svim citaocima sirom sveta.

Odakle ti knjiga? Iz biblioteke ili postoji u knjizarama?
Ja pogledah ovde u nemackom Amazonu i Ebay-u, najjeftinija , polovna sa syebanim koricima kosta 40 evra.
Ocigledno je da je postojalo samo jedno izdanje pa je sada knjiga neki raritet.
Najavljivana je svojevremeno ( pre valjda i pedeset godina) od izdavaca kao Budenbrokovi na japanski nacin, ali kriticari
kazu da ipak nisu to Budenbrokovi, ali da je u svakom slucaju knjiga vredna paznje.
Volim ja te prorodicne sage na barem 600 strana![]()
Ali ja nisam clan bibliotekeIz tatine i mamine biblioteke, izdata 60-tih u Jugoslaviji, verovatno ces naci u biblioteci.