Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja sam posle toga i prstala da ga citam. Ranije je lepo pisao;)

O, da, oni njegovi rani romani (Astragan, Hamsin 51...) veoma su mi dragi. Danteov trg je možda i posljednji čitljiv, mada nisam čitao Bonaviu.

- - - - - - - - - -

Prstala-pristala ili prstala-prestala? :rotf:

Quentine, zašto si rizikovao pa kupio Bonaviu? ;) Šalim se, Bonavia nije smorna. Meni je legla, jer sam čitala baš pred put u Budimpeštu.

Kupio, ali još nisam pročitao.

- - - - - - - - - -

quentine, ja baš nisam nailazila na teškoće, gotovo mi Srdić pred nosem u biblioteci.
Ali jeste veoma, veoma interesantan. :D

Ma, zapravo zaboravim na njega. Ne sjetim se šta bi ono trebalo da potražim kad sam u knjižari/biblioteci. A trebalo bi bar ime da mu zapamtim, kad smo imenjaci.
 
Prstala-pristala ili prstala-prestala? :rotf:

Quentine, zašto si rizikovao pa kupio Bonaviu? ;) Šalim se, Bonavia nije smorna. Meni je legla, jer sam čitala baš pred put u Budimpeštu.
Ma procitah ja i BonaviJu. Al bre to ninasta ne lici, neko ponavljanje Ruskog prozora, taj se covek samo ponavlja.
I uvek iste teme, nekakva Budimpesta, neki likovi i likinje koji tamo begaju, dal da se yebu, dal da pazare nesto jeftino,
uvek sve isto.
 
Daphne Kalotay: Russian Winter: A Novel

Možda su Švabe naslov drugačije preveli, jer su im malko nezogodne asocijacije na rusku zimu.

GermanSoldiersFrozen.jpg

Au, Rayela, al me ispreskaka...
Ruska zima je roman Dafni Kalotaj.
Posto je necu citati evo sta pise o njemu:
U ovoj uzbudljivoj priči o ljubavi i umetnosti, izdaji i iskupljenju, tajanstveni komad nakita čuva ključ tajne koja će svima promeniti život.

Odlučivši da proda na aukciji svoju izvanrednu kolekciju nakita, Nina Revska, nekadašnja velika baletska zvezda Boljšog teatra, veruje da je konačno navukla zavesu na svoju prošlost. Umesto toga, bivša balerina nađe se preplavljena uspomenama na svoju otadžbinu i događaje, veličanstvene i bolne u isto vreme, koji su pre pola veka promenili tok njenog života.

U Rusiji je otkrila čaroliju pozorišta; zaljubila se u pesnika Viktora Jelsina; zajedno sa svojim najdražim prijateljima – Geršom, briljantnim kompozitorom i prelepom Verom, svojom najbližom prijateljicom – postala je žrtva staljinističkog terora. Takođe u Rusiji, strašno saznanje podstaklo je smrtonosni čin izdaje – i dosetljivo bekstvo koje je Ninu odvelo na Zapad i naposletku u Boston.

Nina je pola života čuvala svoje tajne. Međutim, dvoje ljudi neće dozvoliti da prošlost počiva u miru: Dru Bruks, radoznala mlada saradnica bostonske aukcijske kuće, i Grigorij Solodin, profesor ruskog koji veruje da jedinstveni komplet nakita možda čuva tajnu njegove vlastite nejasne prošlosti. Zajedno, ovi slučajni partneri počinju da raspliću misteriju koja okružuje ljubavno pismo, poemu i ogrlicu nepoznatog porekla, pokrećući tako niz otkrovenja čije će im posledice svima promeniti život.

Ruska zima je čudo koje me je nateralo da otkažem sve sastanke i ostanem budna do duboko u noć, odnevši me u svet intriga, poezije i romanse. Ruska zima me je podsetila zašto volim da čitam dobru prozu.“
Lorin Belfer, autorka knjiga City of Lights i Fierce Radiance
„O svojim likovima Dafne Kalotaj piše osećajno, duhovito i mudro. Poverovao sam u te likove i bilo mi je veoma stalo do njihove sudbine... Očaravajuće i zabavno štivo.“
Oskar Ihuelos, dobitnik Pulicerove nagrade za najbolji roman

Inace, Dafni ili Dafne Kalotaj je Kanadjanka, od majke Kanadjanke i oca Madjara.
Ovi nasi su dobro preveli naslov originala Russian Winter.

A moj avatar nisu zmije (bljak!) nego dve ruke koje pokusavaju da ``docaraju`` planetu Zemlju.
Menjam ga, ako vam se ne svidja.
 
Ako se radi o nekoj balerini onda je na nemackom "die Tänzerin im Schnee" ( neka plesacica na snegu)

Inace, Staljingrad je tema samo za istoricare, prezivelih valjda vise i nema. Kao i kod nas Bitka na Sutjesci ma da nas njihovi unuci
i dan danas yebavayu. Mislim na ove nase heroje tipa Sava Kovacevic.

Da, u sredistu price je ruska balerina koja je pobegla na Zapad za vreme vladavine Staljina...
 
A trebalo bi bar ime da mu zapamtim, kad smo imenjaci.

Sad bar znamo kako se i ti zoveš...:lol:

- - - - - - - - - -

Ma procitah ja i BonaviJu. Al bre to ninasta ne lici, neko ponavljanje Ruskog prozora, taj se covek samo ponavlja.
I uvek iste teme, nekakva Budimpesta, neki likovi i likinje koji tamo begaju, dal da se yebu, dal da pazare nesto jeftino,
uvek sve isto.

Ja sam u prednosti jer sam jedino to čitala, ali nakon vaših komentara, tako će i ostati... :)

- - - - - - - - - -

Linejna, šta bi s Luom? ;)
 
Ни ја нисам читала ту ''Руску зиму'' (као ни већину књига са Лагунине Топ 10 листе). Чини ми се да је била популарна кад се појавила, али не знам каква је. Нешто ме и не вуче да је читам.
Овог месеца сам купила 9 књига, морам да се зауставим или приступим Удружењу Анонимних Књигохоличара. Али, тако сам срећна када курир донесе пакет и ја отворим и дивим се новим, сјајним књигама (а амбалажу дам кучету да разбуца, па је и она сва хепи).
 
Ja danas išla u moju biblioteku da vratim Stolarsku olovku (nepročitanu) s namerom da ne uzmem ništa. Kad ono tamo na stolu stoji Prva damska detektivska agencija. Tog Mekol Smita sam rešila da ne uzimam više, pošto sam pročitala dve iz Juzznoamericcke i jednu iz Edinburške edicije, (ove dve su iste, a ova jedna dosadna), ali sam pomislila da bi možda bilo zanimljivo saznati kako je sve počelo s tom agencijom. Onda bacim pogled na policu, a tamo stoji Beležnica Nikolasa Sparksa, za koju ste rekli da to jedino vredi pročitati od Sparksa. Pošto sam čitala Odluku koja je u rangu ljubavnih vikend romana, ajd da vidim koliko je ovo bolje. Ne znam kad ću sve to pročitati, pošto imam i Mo Jena (Velika nedra i široka bedra, 670 strana), a i onaj Projekat:sreća koji sam počela i ok mi je za čitanje.
Od ponedeljka sam na odmoru i da idem na more, pored pomenutih, spremila bih još koju knjigu da ponesem. Ali pošto ne idem nigde, ne veruje da ću nešto puno čitati.
Verovatno to nekom ne izgleda logično, ali jeste. Kad odem na more, tamo nemam šta drugo da radim, nego da ležim, što na plaži, što u sobi i da čitam. A kod kuće uvek pokušavam da nadoknadim večiti nedostatak vremena i uradim sve ono što ne stižem redovno... da sašijem neki komad garderobe, promenim platno na stolicama za terasu, raskrčim istu, presložim plakar, završim opremanje kuhinje, ofarbam radijator u našoj sobi i pokušam da se oslobodim kutija iz iste, više šetam, vidim se sa drugaricama, češće posećujem roditelje, spremim deci kolače...... pa kad da čitam!?
Sve bih ja to volela da uradim, ali bih isto volela i da se odmorim i uzivam, bez obzira što ne idem nigde. Zato, prvo knjige, a ostalo šta stignem
 
Odmor jeste dobra stvar, ali puno planova ne valja. Uglavnom se ne ostvare, pa se nerviram ili mi bude žao ili krivo.... zato sam ja samo nabrojala šta bi trebalo da se uradi.. ali ne mora baš za ovaj odmor.
Ne pravim raspored časova, ali možda bi trebalo, pa da se zna kad se šta radi i koliko dugo. Ima tako nešto u ovom Projektu:sreća. Znala sam da ću vas gnjaviti time, pa bolje da počnem odmah. Npr. ona je postavila pravilo "jednog minuta", što podrazumeva da sve za šta treba manje od jednog minuta da se uradi, uradi odmah, vrati stvar u orman i slično... zatim da radi i ako ima samo 15 minuta vremena (naravno, pisac je), jer malo po malo čini mnogo.... ima korisnih stvari.
Pa tako: 1. čas: šetnja, 2. čas- doručak, 3. čas kafa na terasi uz knjigu. 4.5.6. čas knjiga na terasi bez kafe.
 
Sestre Makioka - Djuniciro Tanizaki
Sestre Mankioka je roman o gasanju jedne japanske velike porodice zbog jakog ponosa i prefinjenosti koja ne trpi nikakve spoljasnje uticaje. To je s ljubavlju ponovo ozivljena atmosfera udobnog i suptilnog zivota viseg drustvenog sloja u Osaki pred izbijanje rata. U ovom romanu o sudbinama cetiri sestre Jukiko,Taeko,Saciko i Curuko autor daje istovremeno i svedocenje o toj epohi. Za razliku od mnogih japanski dela , ovo nema nejasnih mesta sa stanovnista Zapadnog sveta, jer je svojom snagom i humanoscu razbilo okvire Japana i postalo univerzalno. Tanizaki svojom izuzetnom darovitoscu slika karaktere koji nisu ni egzoticni ni tajanstveni , vec normalno ljudski i samim tim bliski svim citaocima sirom sveta.
 
Citam trenutno Rusku zimu, ali tesko mi ide.
Mislim, laka je za citanje, ali nije to tematika koja bi mene uznela.
Мени се Руска зима свидела. Не могу рећи да ме је одушевила, али је доста добра, једна од бољих које сам прочитала прошле зиме. :) И да ме главна јунакиња није толико нервирала, :roll: књигу бих вероватно памтила као још бољу.
 
Nestalo mi knjiga iz biblioteke! :aaa:

Pa sam počela Sunce porodice Skorata , dala mi drugarica i po njenoj preporuci i čitam.
Nego, ja sam tu knjigu odaaaavno već čitala, samo ne mogu da se setim svega. Kako čitam tako se sećam.
E pa vala kad imam ovako pileću pamet čitaću dok se ne setim svega... A cenim da će to da bude do kraja :cistinaocare:
 
Sestre Makioka - Djuniciro Tanizaki
Sestre Mankioka je roman o gasanju jedne japanske velike porodice zbog jakog ponosa i prefinjenosti koja ne trpi nikakve spoljasnje uticaje. To je s ljubavlju ponovo ozivljena atmosfera udobnog i suptilnog zivota viseg drustvenog sloja u Osaki pred izbijanje rata. U ovom romanu o sudbinama cetiri sestre Jukiko,Taeko,Saciko i Curuko autor daje istovremeno i svedocenje o toj epohi. Za razliku od mnogih japanski dela , ovo nema nejasnih mesta sa stanovnista Zapadnog sveta, jer je svojom snagom i humanoscu razbilo okvire Japana i postalo univerzalno. Tanizaki svojom izuzetnom darovitoscu slika karaktere koji nisu ni egzoticni ni tajanstveni , vec normalno ljudski i samim tim bliski svim citaocima sirom sveta.
Ovo je zanimljivo :)
 
Priče o noći, Peter Heg
Okean, 277 str.

Prvi put citam nesto njegovo (nisam cak ni gospodjicu Smilu), veoma mi se svidelo kako pise. Rekla bih - smireno. Bas onako strpljivo, razradi temu, pridje joj iz samog centra, pa onda polako plete pricu i ne mozete ni da zamislite na koju ce to stranu otici. Osim talenta, cini mi se da ima ogromno opste znanje i da radi dosta na pripremi za pisanje.
Takvo pisanje inace volim ali ono zahteva strpljivog citaoca. A ja sam u fazi da ne mogu da se posvetim citanju skroz, poslednje dve price sam bas sa pola mozga iscitala.
Sutra moram da vratim knjige u biblioteku. U ponedeljak putujemo nazad u Solun, a mnogo mi tesko pada.
Jednom mi je jedna prijateljica (isto nasa udata za Grka) rekla da od kada je u braku nikada u Srbiji ne ostaje duze od dve nedelje, jer kad bi ostala duze ne bi se vise vratila u Grcku. I stvarno su okvirno te dve nedelje period dovoljan da se sa svima vidite a da se i dalje osecate samo kao na odmoru. Posle toga se toliko adaptiram, toliko mi opet sve priraste srcu i ne mogu da se vratim u drugi svet tako lako.
U svakom slucaju, u ponedeljak smo dole a onda ako bude lepo vreme od srede-cetvrtka bismo otisli na kratak odmor. Pisemo se onda nakon toga ako ne stignem jos da se javim pre odlaska :bye:
 
Priče o noći, Peter Heg
Okean, 277 str.

Prvi put citam nesto njegovo (nisam cak ni gospodjicu Smilu), veoma mi se svidelo kako pise. Rekla bih - smireno. Bas onako strpljivo, razradi temu, pridje joj iz samog centra, pa onda polako plete pricu i ne mozete ni da zamislite na koju ce to stranu otici. Osim talenta, cini mi se da ima ogromno opste znanje i da radi dosta na pripremi za pisanje.
Takvo pisanje inace volim ali ono zahteva strpljivog citaoca. A ja sam u fazi da ne mogu da se posvetim citanju skroz, poslednje dve price sam bas sa pola mozga iscitala.
Sutra moram da vratim knjige u biblioteku. U ponedeljak putujemo nazad u Solun, a mnogo mi tesko pada.
Jednom mi je jedna prijateljica (isto nasa udata za Grka) rekla da od kada je u braku nikada u Srbiji ne ostaje duze od dve nedelje, jer kad bi ostala duze ne bi se vise vratila u Grcku. I stvarno su okvirno te dve nedelje period dovoljan da se sa svima vidite a da se i dalje osecate samo kao na odmoru. Posle toga se toliko adaptiram, toliko mi opet sve priraste srcu i ne mogu da se vratim u drugi svet tako lako.
U svakom slucaju, u ponedeljak smo dole a onda ako bude lepo vreme od srede-cetvrtka bismo otisli na kratak odmor. Pisemo se onda nakon toga ako ne stignem jos da se javim pre odlaska :bye:

Upravo tako. Dve nedelje sasvim dovoljno u rodnom kraju.
Ja prekoracih to dozvoljeno vreme i ostadoh ovde.
A sto se tice Hega, upravo si napisala pravu rec za njega - smireno.
Pisi Kanela kad stignes. Ova Biblioteka je uvek otvorena. :)
Gde ja da nadjem nekog Grka? Sala mala.
 
Avgust na izmaku, sad će uskoro, miholjsko leto, i jesen, lakokrila.
Leti se, pred kraj, ponajviše predam knjigama, i jesen protekne zagrljena redovima.
Mada, čitam uvek, gotovo bez prekida.

Srđan Srdić me je romanom "Satori" priljubio za sebe. Prija mi taj tok misli, i taj put pripovedača, nit sećanja, dubioza spostva, verujem da jesam hvalila.
Stoga se prepustih njegovj zbirci priča "Espirando".
Lucidni tok, onaj idejni, u pripovedanju, Srdića je uvrstio u grupu meni dragih savremenih stvalaraca.
Malo luckastog duha, i svaka od vas našla bi sjaj u njegovoj priči.

I leto, leto pravo doba za Markesa. "O ljubavi i drugim demonima".
Uvek je, čini mi se, ako je čovek za neku otužnu zapitanost, vreme za Markesa.
Drage, verujete loi, i mogućno li je živeti sa saznanjem da Sierva nikada, NIKADA nije saznala zbog čega Kajetano više nije dolazio?
I hoće li ikad prestati da boli, peče onaj momenat kada na nju nanovo vraćaju njene ogrlice?
Mislim da ne.

Takođe sam uzela "Sestre Karamazić" Saše Obradovića, ali još nisam otpočela, ali interesantna mi je jasna upućenost na "Braću Karamazove".

Mašem vam, grlim vas, ako se dosetim, dopisaću još. :D[/QUOD

Divna stvar ovaj forum koji sam tek sad otkrila. Zejdi Smit, O lepoti, upravo sam je završila, skoro na nivou Belih zuba, njenog prvog romana.
Oduševilo me ovo o Satoriju Srđana Srdića. Jedna od najtužnijih knjiga koje sam pročitala, kao da ju je napisao neko ko nije iz ove zemlje. Čitala sam je više puta, sve u strahu da nešto ne propustim. Sad dolaze na red Sagorevanja, njegova nova knjiga priča, pre toga Popularna muzika iz Vitule MIkaela Niemija, i tako redom.
 
Odmor jeste dobra stvar, ali puno planova ne valja. Uglavnom se ne ostvare, pa se nerviram ili mi bude žao ili krivo.... zato sam ja samo nabrojala šta bi trebalo da se uradi.. ali ne mora baš za ovaj odmor.
Ne pravim raspored časova, ali možda bi trebalo, pa da se zna kad se šta radi i koliko dugo. Ima tako nešto u ovom Projektu:sreća. Znala sam da ću vas gnjaviti time, pa bolje da počnem odmah. Npr. ona je postavila pravilo "jednog minuta", što podrazumeva da sve za šta treba manje od jednog minuta da se uradi, uradi odmah, vrati stvar u orman i slično... zatim da radi i ako ima samo 15 minuta vremena (naravno, pisac je), jer malo po malo čini mnogo.... ima korisnih stvari.
Pa tako: 1. čas: šetnja, 2. čas- doručak, 3. čas kafa na terasi uz knjigu. 4.5.6. čas knjiga na terasi bez kafe.

Divan ti je raspored...:lol::super:
Ja danas busom na posao, čitaću malo. Ovih dana sam išla kolima s kolegom, zato i zaostajem...
 
Sestre Makioka - Djuniciro Tanizaki
Sestre Mankioka je roman o gasanju jedne japanske velike porodice zbog jakog ponosa i prefinjenosti koja ne trpi nikakve spoljasnje uticaje. To je s ljubavlju ponovo ozivljena atmosfera udobnog i suptilnog zivota viseg drustvenog sloja u Osaki pred izbijanje rata. U ovom romanu o sudbinama cetiri sestre Jukiko,Taeko,Saciko i Curuko autor daje istovremeno i svedocenje o toj epohi. Za razliku od mnogih japanski dela , ovo nema nejasnih mesta sa stanovnista Zapadnog sveta, jer je svojom snagom i humanoscu razbilo okvire Japana i postalo univerzalno. Tanizaki svojom izuzetnom darovitoscu slika karaktere koji nisu ni egzoticni ni tajanstveni , vec normalno ljudski i samim tim bliski svim citaocima sirom sveta.

Odakle ti knjiga? Iz biblioteke ili postoji u knjizarama?
Ja pogledah ovde u nemackom Amazonu i Ebay-u, najjeftinija , polovna sa syebanim koricima kosta 40 evra.
Ocigledno je da je postojalo samo jedno izdanje pa je sada knjiga neki raritet.
Najavljivana je svojevremeno ( pre valjda i pedeset godina) od izdavaca kao Budenbrokovi na japanski nacin, ali kriticari
kazu da ipak nisu to Budenbrokovi, ali da je u svakom slucaju knjiga vredna paznje.
Volim ja te prorodicne sage na barem 600 strana:)
 
Odakle ti knjiga? Iz biblioteke ili postoji u knjizarama?
Ja pogledah ovde u nemackom Amazonu i Ebay-u, najjeftinija , polovna sa syebanim koricima kosta 40 evra.
Ocigledno je da je postojalo samo jedno izdanje pa je sada knjiga neki raritet.
Najavljivana je svojevremeno ( pre valjda i pedeset godina) od izdavaca kao Budenbrokovi na japanski nacin, ali kriticari
kazu da ipak nisu to Budenbrokovi, ali da je u svakom slucaju knjiga vredna paznje.
Volim ja te prorodicne sage na barem 600 strana:)

Iz tatine i mamine biblioteke, izdata 60-tih u Jugoslaviji, verovatno ces naci u biblioteci.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top