Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
jednom rečju, teška... eto zašto je odlažem. Pošto nisam do sada ništa čitala od Saramaga, možda bi trebalo da počnem sa nekom drugom knjigom. Eto na primer Sva imena. Nahvalila je Roda ...
 
jednom rečju, teška... eto zašto je odlažem. Pošto nisam do sada ništa čitala od Saramaga, možda bi trebalo da počnem sa nekom drugom knjigom. Eto na primer Sva imena. Nahvalila je Roda ...

Ne mogu još ništa da ti kažem o konačnom utisku.
Ne znam da li vredi iščitavati sve te strane ako me nešto ne "dirne" u knjizi.
Stil pisanja je dobar, ali tehnika često ne mora da prati nečije oduševljenje.
 
jednom rečju, teška... eto zašto je odlažem. Pošto nisam do sada ništa čitala od Saramaga, možda bi trebalo da počnem sa nekom drugom knjigom. Eto na primer Sva imena. Nahvalila je Roda ...

Bi, uzmi Sva imena, mislim da bi ti se svidela. I Radi se svidela.
Meni je izuzetna. Jos razmisljam o njoj.

Sad bih trebala da pocnem Margaret Atvud i Izranjanje. Volim njenu Sluskinjinu pricu, tu je nadmasila sebe.
Nabavila sam Cajnu ruzu, ali nju ``cuvam`` kao poslasticu.
Dobila sam od komsinice Pogrebne obicaje. Dobila ju je na poklon, ali je prosledila meni da vidim da li je vredna, pa da je i ona procita...
Ne znam sta cu pre...
Slatke mukice...
 
Poslednja izmena:
Tako je. To izdanje sam kupila. Dosta dobar povez i kvalitetan papir. Knjiga traži koncentraciju, ima dosta opisa, nema dijaloga, pratimo unutrašnji monolog.
To izdanje imam i ja. Ajde pa i ja da ga dovatim posle Leta... U principu, Saramago retko ima dijaloge. Kad ih ima, pisani su kao da nisu... Ko ga je citao, zna sta pricam...

Laki, jao kako ti je velikiii...:lol: :super: Pu, pu, pu...:heart:
 
Poslednja izmena:
Bi, uzmi Sva imena, mislim da bi ti se svidela. I Radi se svidela.
Meni je izuzetna. Jos razmisljam o njoj.

Sad bih trebala da pocnem Margaret Atvud i Izranjanje. Volim njenu Sluskinjinu pricu, tu je nadmasila sebe.
Nabavila sam Cajnu ruzu, ali nju ``cuvam`` kao poslasticu.
Dobila sam od komsinice Pogrebne obicaje. Dobila ju je na poklon, ali je prosledila meni da vidim da li je vredna, pa da je i ona procita...
Ne znam sta cu pre...
Slatke mukice...

Sećate se Esterite "što ću, što ću...." :zcepanje:
Zainteresovala si me za Sva imena, mnogo više nego što su ranije oni koji su pisali o drugim Saramagovim knjigama uspeli da me zainteresuju za Godinu smrti Riharda Reiša i onu drugu isto nešto o smrti... da, Smrt i njeni hirovi, (morala sam da izguglam). A povoljniji utisci su bili o Sedam sunaca i sedam luna i Putovanje jednog slona.. čini mi se da ih je Krasuljak čitala, a možda i ti.
 
Nego, da se pohvalim da sam sinoć umesto buljenja u TV završila Letnje laži, Bernharda Šlinka, Plato, 204 strane. I da sam verovatno postala još jedan od obožavalaca Šlinka. Znam da je dosta hvaljen i ovde i na Šta ste poslednje pročitali....
To je knjiga priča koje se bave odnosima medju ljudima, uglavnom unutar porodice, bračnim parovima i onima koji su u vezi.... Kako ljudi lako i brzo skliznu u vezu, ali lako je se i odreknu zarad nekih svojih ustaljenih navika i dotadašnjeg načina života. Pa onda preispitivanje starih bračnih parova u smiraj života koji se prisećaju i analiziraju svoje veze i odnose, bilo zajedno ili jedan od supružnika koji je duže živeo. Koliko su (uglavnom muževi) bili svesni i umeli da cene to što su se žene žrtvovale za njih, zanemarivale sebe i svoju karijeru da bi podržale karijeru muža, brinule o deci i kući. Naravno nisu bili svesni, uzimali su to zdravo za gotovo. Koliko se, bre, skoro ništa nije promenilo vekovima unazad. (Sad ovo liči na feminističku žalopojku, ali kad je tako.)
Ima tu i priča o odnosu oca i sina, bake i njene dece i unuka... Sve je nekako uobičajeno, ide svojim ustaljenim tokovima, a ipak posebno jer često to obično nikad ne kažemo. Navodi na razmišljanje i analiziranje sopstvenog života i odnosa sa roditeljima, mužem, decom. Možda sam je prikazala previše prizemnom, ali nije takva. Odlična je, sve je na svom mestu, za preporuku.
 
I već sam jutros počela jednu od raniji knjiga moje koleginice Sonje Atanasijević, Bekstvo iz akvarijuma, koju mi je poklonila :heart:. Kaže, ima nekoliko primeraka jer je kad se Narodna knjiga (koja je izdavač) ugasila, dali su joj deo honorara u knjigama. A ja je, kaže, reklamiram i podržavam, pa da mi zahvali. :worth:
Na zadnjoj strani korica piše: Bekstvo iz akvarijuma suočava čitaoca sa svakodnevnim životom jedne savremene beogradske porodice, sa njenim danima i snovima. Pa, videćemo...
 
I ja nešto o cveću. Prošlog vikenda sam posadila cveće u dvorištu, i to Biinom receptu. Sve je šareno, ima petunija i lepog Jove u svim mogućim bojama:), crvenih salvija:D, begonija u samo dve boje :(, vrbene u nekih šest boja:super: i narandžastih cvetova dan i noć:heart:. I ima još ponečeg, sada cvetaju perunike, kandilke, počinju ruže (imamo samo tri, pre par godina smo sve povadili zarad dečjeg fudbala), spremaju se karanfili. To sve mama zaliva i pazi, a mi uživamo kad pijemo kafu napolju (ja ne mogu da čitam u dvorištu. Samo zevam naokolo, u komšijsku decu decu dok se igraju, u cveće, u nebo, u voćkice, ko došo-ko prošo, svuda su mi oči, sem na knjizi).

Lamar, amarilis ti je prelep. Ja ovih dana gledam jedan u komšiluku, ali beo. Ne mogu da mu se nadivim.
 
Pričam o cveću, a htela sam da prijavim da sam pri kraju Zemljopiščeve biblioteke. Uprkos mojoj početnoj skepsi, knjiga ispade skroz zanimljiva. Najviše ima elemenata trilera, pojavljuje se pomalo mistike, ali je lepo uklopljeno u priču, ima istorijskih pričica. Nadam se da kraj neće pokvariti pozitivan utisak.
 
Biki, nisi pomenula najbolju Saramagovu knjigu Slepilo.:super:
Ovu Šlinkovu ću hitno da nabavim, obožavam ga.

PS Sonja je baš pažljiva. Prava prijateljica. :ok: Pozdrav i za nju.
Ljubim vas, obe.

:cmok:

Rado, u pravu si.
Prvo Slepilo, pa onda Sva imena.
Za Sedam sunaca i sedam mesecina ne mogu da kazem ni da mi se svidja, a ni da mi se ne svidja. Citala sam je kao veoma mlada, ali nije me se nesto dojmila.
Godinu smrti Rikarda Reisa nisam uspela da nadjem, to planiram, a planiram i Putovanje jednog slona. Mada, sve nesto mislim da me nece zadovoljiti, ali bice prilike da ``probam`` obe. Samo da ih nadjem u biblioteci.
A Rada je napisala da joj se ne svidja Putovanje kroz Portugaliju, pa to necu ni da uzimam. Verujem u Radin ukus.
 
Pričam o cveću, a htela sam da prijavim da sam pri kraju Zemljopiščeve biblioteke. Uprkos mojoj početnoj skepsi, knjiga ispade skroz zanimljiva. Najviše ima elemenata trilera, pojavljuje se pomalo mistike, ali je lepo uklopljeno u priču, ima istorijskih pričica. Nadam se da kraj neće pokvariti pozitivan utisak.

drago mi je da ti je knjiga zanimljiva :D potpuno delimo utisak.
 
A dan je kao stvoren za slatkiše i dobru knjigu... :lol:

Baš tako. Ja sam baš htela da skuvam čaj i namestim se, ali rekoh prvo vama da se javim. Išla sam u Solun (ipak) i nosila Ostrvo da čitam. Dobro mi je došlo jer su nas Makedonci u povratku držali na granici (tj. na obema svojim granicama) oko 3 sata ukupno, pa su svi ludeli i bili nervozni dok sam ja u mislima bila na Kritu. Ostalo mi je manje od 100 strana i to ću da omunjim danas. Serija me je oduševila pa sam morala i knjigu da pročitam. Malo mi kvari utisak to što prevodilac očigledno ne poznaje grčki (mada joj i srpski tu i tamo zariba), plus je neko od prethodnih čitalaca ispodvlačio ''zanimljive'' rečenice olovkom, pa još neke fleke silne po knjizi... tako je to kad uzmeš iz biblioteke.

Prošle nedelje sam pročitala i jednu Agatu Kristi, Putnik za Frankfurt, koja se donekle razlikuje od većine njenih knjiga. Radnja nije smeštena u ušuškana seoca u Engleskoj, nema gđice Marpl niti Poaroa, već malo više politike i međunarodnih zavera. Nema ubistava (sem jednog koje je manje-više površno pomenuto), likovi mi nisu bili bogznakako upečatljivi niti me je interesovalo da saznam ko je glavni smutljivac.Više volim njene ''standardne'' romane.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top