Besmrtna duša

Nisan! Nisan! Nisan princ! Nisan sedrik!

Njofra je drugi ko ji to zna! Nije ovaj jedi ni!

Dobro...dobro...

Ali taj drugi će uskoro da izda knjiigu...sa istim naslovom kao što je ova...

TEORIJA-SVEGA-252x0-0000035277.jpg


:hahaha1:
 
Hm,zanimljiva tema a moje misljenje je da dusa postoji i da posle smrti do treceg dana tu je oko nas u to sam siguran a posle tih tri dana to je velika enigma gde odlazi i sta se desava sa istom i da li nastavlja ili ne da zivi,
 
Dusa je nesto veliko, a Bog nesto jos mocnije i vece... Ne verujem da ne moze da ugasi dusu i da je svakoj dusi samo postojanjem osigurano vecno postojanje... Dakle, neke duse ce prestati da postoje, neke ne... To je priblizno moje trenutno misljenje...
 
Ne bih rekao. Vaskrsenje je u vidu oživljavanja ljudskog tela, odnosno povrat duha u telo. Naprotiv vaskrsenje je dokaz da je ljudska duša besamrtna.

O besamrtnosti duše su pisali naši veliki mislioci i knjizevnici poput Vladike Nikolaja, Njegoša, Tesla, Dučića i Dostojevskog..

Duša vlada u čoveku po tome je ona sličnija neprolaznom nepromenjivom biću, slična Bogu. Mi živimo u transendalnoj dimenziji svesti, odtale dolazimo kada se rađamo,tamo idemo kada umiremo i u njoj ceo život živimo. Ja smatram da je ljudska duša besamrtna. Zato treba da ulažemo u svoju dušu i da je napajamo i hranimo, jer sa njom ćemo u grob leći, ona nam je jedini imetak, samo nju ćemo sa sobom poneti kada nam stigne poziv od gore.
 
Ne bih rekao. Vaskrsenje je u vidu oživljavanja ljudskog tela, odnosno povrat duha u telo. Naprotiv vaskrsenje je dokaz da je ljudska duša besamrtna.

O besamrtnosti duše su pisali naši veliki mislioci i knjizevnici poput Vladike Nikolaja, Njegoša, Tesla, Dučića i Dostojevskog..

Duša vlada u čoveku po tome je ona sličnija neprolaznom nepromenjivom biću, slična Bogu. Mi živimo u transendalnoj dimenziji svesti, odtale dolazimo kada se rađamo,tamo idemo kada umiremo i u njoj ceo život živimo. Ja smatram da je ljudska duša besamrtna. Zato treba da ulažemo u svoju dušu i da je napajamo i hranimo, jer sa njom ćemo u grob leći, ona nam je jedini imetak, samo nju ćemo sa sobom poneti kada nam stigne poziv od gore.
Pa ok tako je prema Bibliji.
Prema Bibliji dusa nije besmrtna.
A dusa je ceo covek neodvojivi deo tela.
Zasto su u 1 veku Isus i njegovi ucenici vaskrsavali ljude, ozivljavali ih?
Nema vaskrsenja ako je dusa besmrtna.

sam citat kako je Bog stvorio coveka kaze

Postanje ili 1. Mojsijeva 2:7 Jehova Bog, stvori coveka od praha zemaljskoga i udahnu mu u nos dah zivota;
i covek posta dusa ziva . "

Covek je postao dusa
dakle covek = dusa


ne pise da covek ima dusu kao odvojeni deo
niti da dusa zivi van tela
A kada covek umre
duh je taj koji se vraca Bogu.

duh ne dusa

Covek kada umre - dusa umire.

Biblija jasno kaze o stanju mrtvih, da nisu u stanju postojanja.


“Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate,
jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je,
i više nemaju dela nigde ni u čemu što biva pod suncem”
(Propovednik 9:5, 6).

Psalmist je napisao da kad osoba umre, ‘iz nje iziđe duh, i vrati se u zemlju svoju:

taj dan propadnu sve pomisli njene’
(Psalam 146:4).
 
Poslednja izmena:
Sam taj prvi citat, "udahne mu u nos duh životni i čovek postade duša živa." Govori o dva entiteta o telu i o duši (odnosno duhu). Duh je načinio telo živim. Ako istok sunce rađa. Ako zemlja priviđenje nije. Onda ljzdska duša jeste besamrtna. Mi smo iskra u smrtnu prašinu, mi smo luča tamom obuzeta.

Postoje dve stvari. Jedno su pojavne stvari koje dokučujemo čulima i vidljive su, druge stvari su pojmovi ili ideje koje dokučujemo samo umovanjem i nevidljive su. Prve stvari (čulne) spadaju u prolazno promrnjivo biće, a druge (umne stvari) spadaju neprolaznom nepromenjivom biću. Raspada se samo ono sto je složeno, ono što svagda ostaje sebi slično to je prosto. Nema raspada vec ima samo propadanja. Pošto je telo sličmo prolaznom promenjivom biću ono propada, a pošto je duša sličnija i srodnija neprolaznom nepromenjivom biću po tome je ona slična Boźanstvenome. Duša vlada u čoveku, telo služi i propada.
 
Sam taj prvi citat, "udahne mu u nos duh životni i čovek postade duša živa." Govori o dva entiteta o telu i o duši (odnosno duhu). Duh je načinio telo živim. Ako istok sunce rađa. Ako zemlja priviđenje nije. Onda ljzdska duša jeste besamrtna. Mi smo iskra u smrtnu prašinu, mi smo luča tamom obuzeta.

Postoje dve stvari. Jedno su pojavne stvari koje dokučujemo čulima i vidljive su, druge stvari su pojmovi ili ideje koje dokučujemo samo umovanjem i nevidljive su. Prve stvari (čulne) spadaju u prolazno promrnjivo biće, a druge (umne stvari) spadaju neprolaznom nepromenjivom biću. Raspada se samo ono sto je složeno, ono što svagda ostaje sebi slično to je prosto. Nema raspada vec ima samo propadanja. Pošto je telo sličmo prolaznom promenjivom biću ono propada, a pošto je duša sličnija i srodnija neprolaznom nepromenjivom biću po tome je ona slična Boźanstvenome. Duša vlada u čoveku, telo služi i propada.
Nema posebnih entiteta duh je od Boga, on ozivljava telo
a covek je postao dusa. Dusa nije poseban entitet.
Nego je sastavni deo tela.
 
Naravno da je sastavni entitet. Samo sam hteo da razgraničim šta je za mene telo a šta duša.

"Smrt je samo jedno od ovoga dvoga. Ili je onaj koji je umro ništa ili je opet neka promema i seoba duše sa ovog na neko drugo mesto. Ako je smrt kao u prvom slučaju kao dubok san, odnosno kao kada se spava i nista ne sanja onda je ona čudo od blagodati, jer je život isto kao jedna duga duga neprospavana noc. Ako je u pitanji drugi slučaj i seoba duše na neko drugo mesto, ima li onda išta lepše sresti sa sa Homerom ili Orfejem. Ako mene pitate onda bih i više puta voleo da umrem." Sokrat

Ovaj citat savrseno govori o tome da ni Sokrat nije siguran po pitanju besmrtnosti duše. Seoba duše?
 
Naravno da je sastavni entitet. Samo sam hteo da razgraničim šta je za mene telo a šta duša.

"Smrt je samo jedno od ovoga dvoga. Ili je onaj koji je umro ništa ili je opet neka promema i seoba duše sa ovog na neko drugo mesto. Ako je smrt kao u prvom slučaju kao dubok san, odnosno kao kada se spava i nista ne sanja onda je ona čudo od blagodati, jer je život isto kao jedna duga duga neprospavana noc. Ako je u pitanji drugi slučaj i seoba duše na neko drugo mesto, ima li onda išta lepše sresti sa sa Homerom ili Orfejem. Ako mene pitate onda bih i više puta voleo da umrem." Sokrat

Ovaj citat savrseno govori o tome da ni Sokrat nije siguran po pitanju besmrtnosti duše. Seoba duše?
Ma, cuti bre, ko te tera da ucis grcki, i to starogrcki.
 

Back
Top