Bergson i Anštajnova teorija relativnosti

Болдовано.

Веома грешиш. Филозофија није попут самопослуге где ће свако по својим афинтиетима узимати са полице шта му се свиђа и сврставати се под неке "изме".

При чему ту има много изама а мало или уопште истоине.!

То није тачно и представља резултат опште декаденције философије која је данас претворена у филозофију језика.

Веровап ти или не, али у филозофији постоје докази о којима научни метод може само да сања..тј аподиктички неоспорни докази.

Они су темељ на коме граде прави филозофи.

Iste stvari razni pravci interpretiraju na sebi svojstvene načine. Možda je istina jedna, ali je jednako (ne)dostupna za sve. Filozofi nemaju ujednačene stavove oko nekih pitanja, zar ne? Neko suočen sa njihovom argumentacijom bira ono što mu se čini najispravnijim. Razni ljudi imaju razne izbore. I mnogi od njih su duboko ubeđeni da je ono što oni misle tačno, iako su ti stavovi neretko različiti. I sad, ti si jedan od njih. Neko drugi će mi jednako ubedljivo prezentovati svoju filozofiju. Recimo, hipotetički, da ne mogu da osporim argumente obe strane. Kome da verujem? I sad samo pomisli koliko je ljudi izgradilo neko svoje razumevanje filozofije, vremena, sveta... Zašto baš ti, Bergson ili Šopenhauer? Istina, filozofija je objasnila mnogo toga, ali to ne znači da bilo ko od nas ima moć da, osim na ličnom nivou, govori o takvim univerzalnim pravilnostima koje moraju svi da prihvate.

Filozofija osim toga napreduje. U antičko doba filozofi su imali svoju predstavu o svetu. Koja je toliko napredovala do danas. Kako možeš biti siguran da tvoja sadašnja saznanja neće proći kao ona iz antičkih vremena za nekoliko hiljada godina? Ili Bergsonova? Ili bilo čija? Ako su ta shvatanja podložna nekoj evoluciji, kako to da su tvoja, Bergsonova, Šopenhauerova ili čija već izuzetak u tome? Ako je istina samo jedna, kako to da se stalno menjaju i nikako mogu usaglasiti njena tumačenja?

Da se razumemo, ne osporavam ja ni tvoja ni Bergsonova shvatanja. Samo mi nije jasno kako to neko može odlučno činiti sa idejama drugih govoreći "to je tako", a ne "smatram da je tako".
 
Jednakostranicni pravougli trougao mozes samo ti da zamislis, ko i malo zna matematiku to nikad nece ni pomisliti.

To je vec glupost!!!

где си само прочитао да можемо то замислити? То је класичан примЕр синтетичког суда априори са аподиктичком истинитошћу и пример је асполутне немогућности.
 
Iste stvari razni pravci interpretiraju na sebi svojstvene načine. Možda je istina jedna, ali je jednako (ne)dostupna za sve. Filozofi nemaju ujednačene stavove oko nekih pitanja, zar ne? Neko suočen sa njihovom argumentacijom bira ono što mu se čini najispravnijim. Razni ljudi imaju razne izbore. I mnogi od njih su duboko ubeđeni da je ono što oni misle tačno, iako su ti stavovi neretko različiti. I sad, ti si jedan od njih. Neko drugi će mi jednako ubedljivo prezentovati svoju filozofiju. Recimo, hipotetički, da ne mogu da osporim argumente obe strane. Kome da verujem? I sad samo pomisli koliko je ljudi izgradilo neko svoje razumevanje filozofije, vremena, sveta... Zašto baš ti, Bergson ili Šopenhauer? Istina, filozofija je objasnila mnogo toga, ali to ne znači da bilo ko od nas ima moć da, osim na ličnom nivou, govori o takvim univerzalnim pravilnostima koje moraju svi da prihvate.

Filozofija osim toga napreduje. U antičko doba filozofi su imali svoju predstavu o svetu. Koja je toliko napredovala do danas. Kako možeš biti siguran da tvoja sadašnja saznanja neće proći kao ona iz antičkih vremena za nekoliko hiljada godina? Ili Bergsonova? Ili bilo čija? Ako su ta shvatanja podložna nekoj evoluciji, kako to da su tvoja, Bergsonova, Šopenhauerova ili čija već izuzetak u tome? Ako je istina samo jedna, kako to da se stalno menjaju i nikako mogu usaglasiti njena tumačenja?

Da se razumemo, ne osporavam ja ni tvoja ni Bergsonova shvatanja. Samo mi nije jasno kako to neko može odlučno činiti sa idejama drugih govoreći "to je tako", a ne "smatram da je tako".


Коа што рекох права филозофија је изграђена на апсолутно доказаним истинама. И њу треба следити. А то што је око ње изграђена скалмерија поптуног бесмисла попут корова, посебна је тема. Ја се не могу отети утиску да је то намерно тако изведено; да чим се појавио Кант ,одмах се појавио Хегел као потпуно бесмислена филозофија чија је једина сврха да скрене људе са истина до којих је Кант дошао.

Када се појавио Бергсон, одмах ето Расела са истим таквим бесмислом. Да не говорим о свој оној филзофији која само служи томе да исту склони на маргину и доведе је онде где она данас јесте.
 
I onda imamo Shopenhaurea koji se "naslanja" na Hegela. Je li i to smisljeno? Teorija zavere?

Јел?

Hegelova takozvana filozofija jeste jedna kolosalna mistifikacija koja ce nasem potomstvu davati neiscrpnu temu za sprdanje s nasim vremenom. To je pseudofilozofija koja koci sve duhovne snage, zagusuje svako stvarno misljenje i na njegovo mesto posredstvom najgore zloupotrebe jezika, stavlja najispraznije , najbesmislenije , najnemisaonije, dakle najzaglupljujuce mlacenje prazne slame.

Ko moze da cita njegovo najhvaljenije delo, takozvanu Fenomenologiju duha a da se pri tom ne oseca kao u ludnici - tamo i spada.

citat Sopenhauer
:)
 
Коа што рекох права филозофија је изграђена на апсолутно доказаним истинама. И њу треба следити. А то што је око ње изграђена скалмерија поптуног бесмисла попут корова, посебна је тема. Ја се не могу отети утиску да је то намерно тако изведено; да чим се појавио Кант ,одмах се појавио Хегел као потпуно бесмислена филозофија чија је једина сврха да скрене људе са истина до којих је Кант дошао.

Када се појавио Бергсон, одмах ето Расела са истим таквим бесмислом. Да не говорим о свој оној филзофији која само служи томе да исту склони на маргину и доведе је онде где она данас јесте.

Dobro, poštujem tvoje mišljenje (iako se lično ne slažem:)). Međutim nisi mi odgovorio na mnogo važnije pitanje, ako je antička filozofija danas (na neki način) prevaziđena nekim novijim (mada ima neosporan značaj), zašto misliš da ova tvoja (ili Bergsonova, svejedno) neće isto biti prevaziđena za nekoliko hiljada godina?
 
Dobro, poštujem tvoje mišljenje (iako se lično ne slažem:)). Međutim nisi mi odgovorio na mnogo važnije pitanje, ako je antička filozofija danas (na neki način) prevaziđena nekim novijim (mada ima neosporan značaj), zašto misliš da ova tvoja (ili Bergsonova, svejedno) neće isto biti prevaziđena za nekoliko hiljada godina?

На то питање је једном одговорио Шопенхауер:

Као посебну карактеристику свог филозофи-рања смем да наведем, да увек настојим да дођем до основе ствари, тако што не одустајем од тога да је пратим све до оног крајњег што је реално дато. Зато he се једном (наравно, не за мог живота) схватити да обрада истог предмета од стране било ког ранијег филозофа изгледа површна у порећењу са мојом. Стога је човечанство од мене научило понешто што се никад неће заборавити и зато моји списи неће пропасти.
Sopenhauer
 
Dobro, poštujem tvoje mišljenje (iako se lično ne slažem:)). Međutim nisi mi odgovorio na mnogo važnije pitanje, ako je antička filozofija danas (na neki način) prevaziđena nekim novijim (mada ima neosporan značaj), zašto misliš da ova tvoja (ili Bergsonova, svejedno) neće isto biti prevaziđena za nekoliko hiljada godina?

Hegel, Istorija filozofije, knjiga I,Uvod
:

"Hristove reci: "Ostavi mrtve da pokopaju svoje mrtve, pa podji za mnom" - celokupna istorija filozofije
predstavlja ne samo jedno carstvo telesno pomrlih pojedinaca, vec carstvo bivsih, opovrgnutih, duhovno izumrlih sistema, od kojih
je svaki sistem usmrtio i pokopao nei drugi sistem."
 

Hegel, Istorija filozofije, knjiga I,Uvod
:

"Hristove reci: "Ostavi mrtve da pokopaju svoje mrtve, pa podji za mnom" - celokupna istorija filozofije
predstavlja ne samo jedno carstvo telesno pomrlih pojedinaca, vec carstvo bivsih, opovrgnutih, duhovno izumrlih sistema, od kojih
je svaki sistem usmrtio i pokopao nei drugi sistem."

Evo ti tebi Шопенхауровог одгвора на то питање.

Као посебну карактеристику свог филозофи-рања смем да наведем, да увек настојим да дођем до основе ствари, тако што не одустајем од тога да је пратим све до оног крајњег што је реално дато. Зато he се једном (наравно, не за мог живота) схватити да обрада истог предмета од стране било ког ранијег филозофа изгледа површна у порећењу са мојом. Стога је човечанство од мене научило понешто што се никад неће заборавити и зато моји списи неће пропасти.
Sopenhauer

А када смо већ код тога, управо је научни метод тај који је пролазан.. не филозофски.

Рецимо, скоро сва Аристотелова научна дела данас су само историјска смешна занимација..али његова логика, њеогов Органон.. је и данас оно што је био пре 2000 година.
 
На то питање је једном одговорио Шопенхауер:...


Ok, poštujem i to. Ali, ne ulazeći u moguću subjektivnost, Šopenhauer tu samo kaže da je prevazišao one pre njega i da će ga zbog toga ceniti. To ne znači da se ne može u budućnosti pojaviti neko ko će i njega prevazići. Naravno da će i Šopenhauerova i Bergsonova mišljenja zbog svoje originalnosti uvek biti izuzetna. Ali to ne znači da su univerzalna i iznad svega, kao i da bolja trenutno ne postoje, a još manje da neće postojati.
 
@Oziman

Verovatno mnogi nisu do sada primetili da je percepcija(opazanje) zapravo secanje. I da se memorija itekako mesa sa osecajima. Da je cak svaka percepcija memorija, kako kaze Bergson. Proslost ne postoji , osim u secanju, buducnost se jos nije desila. A u sadasnjosti imamo posla samo sa jednim jedinim polozajem neke stvari, koji je uz to jos nepokretan. Prethodni polozaj je secanje a upravo sinteza jednog secanja i jednog aktuelnog sadasnjeg momenta (koji je takodje secanje) daje iluziju kretanja.

Ovo je izvod sa tvog bloga, sta mislis na kom principu funkcionisu filmovi, i zasto mozemo da gledamo filmove? Koliko frejmova ima u sekundi?
 
Podrazumevano Re: Filozofiranje o filozofiji @Timosten

Psihologija filozofa odredjuje delom i njegovu filozofiju. Ali, ne treba upasti u corsokak
pa samo prema tome i gledati filozofa. Sopenhauer je bio ogorcen, mrzovoljan i razocaran
covek, ali je istovremeno posedovao i literarnu snagu, estetsku imaginaciju i proniciljivost.

Filozofije pojedinih filozofa su "proizvod" i njihove psihologije i "filozofija" "do njih".
Shopenhauerova filozofija je u velikoj meri reakcija na hegelovski optimisticki racionalizam.

I tacno je sto neko gore napisa: Mi se prema svom karakteru (psihologiji) i temperamentu opredeljujemo
za odredjenu filozofiju ili filozofa.

Као посебну карактеристику свог филозофи-рања смем да наведем, да увек настојим да дођем до основе ствари, тако што не одустајем од тога да је пратим све до оног крајњег што је реално дато. Зато he се једном (наравно, не за мог живота) схватити да обрада истог предмета од стране било ког ранијег филозофа изгледа површна у порећењу са мојом. Стога је човечанство од мене научило понешто што се никад неће заборавити и зато моји списи неће пропасти.
Sopenhauer

Posle ovoga što je napisao o sebi, da li je potreban ikakav komentar?
 
Ok, poštujem i to. Ali, ne ulazeći u moguću subjektivnost, Šopenhauer tu samo kaže da je prevazišao one pre njega i da će ga zbog toga ceniti. To ne znači da se ne može u budućnosti pojaviti neko ko će i njega prevazići. Naravno da će i Šopenhauerova i Bergsonova mišljenja zbog svoje originalnosti uvek biti izuzetna. Ali to ne znači da su univerzalna i iznad svega, kao i da bolja trenutno ne postoje, a još manje da neće postojati.

Ниси обратио пажњу на онај цитат. Ради се о томе да смо дошли у то време до саме границе могућности људског сазнања...када нема даље. Даље је остала неспознатиљива ствар по себи.

Шопенхауер је затим, позивајући се на вољу... рекао све оно што нам је у моћи да знамо о истој. Тако да је то врх планине. Нема даље. Даље значи силазак и пад у декаденцију ..којој смо нажалост данас сведоци.
 
@Oziman
Verovatno mnogi nisu do sada primetili da je percepcija(opazanje) zapravo secanje. I da se memorija itekako mesa sa osecajima. Da je cak svaka percepcija memorija, kako kaze Bergson. Proslost ne postoji , osim u secanju, buducnost se jos nije desila. A u sadasnjosti imamo posla samo sa jednim jedinim polozajem neke stvari, koji je uz to jos nepokretan. Prethodni polozaj je secanje a upravo sinteza jednog secanja i jednog aktuelnog sadasnjeg momenta (koji je takodje secanje) daje iluziju kretanja.

Ovo je izvod sa tvog bloga, sta mislis na kom principu funkcionisu filmovi, i zasto mozemo da gledamo filmove? Koliko frejmova ima u sekundi?
Film nije izmislio Bergson, koliko ja znam to su bila braca LImijer, a veze nisu imali o filozozfiji!!!
 
Poslednja izmena:
Ниси обратио пажњу на онај цитат. Ради се о томе да смо дошли у то време до саме границе могућности људског сазнања...када нема даље. Даље је остала неспознатиљива ствар по себи.

Шопенхауер је затим, позивајући се на вољу... рекао све оно што нам је у моћи да знамо о истој. Тако да је то врх планине. Нема даље. Даље значи силазак и пад у декаденцију ..којој смо нажалост данас сведоци.

Ti si stvarno malo zastranio.

Posle Šopenhauera mrak!: :eek:
 
@Oziman

Ovo je izvod sa tvog bloga, sta mislis na kom principu funkcionisu filmovi, i zasto mozemo da gledamo filmove? Koliko frejmova ima u sekundi?

Бергсон је то искористио да објасни функционисање нашег опажања и наших мисили о кретању и времену. Ради се о метафори која нам сликовито појашњава шта се заправо дешава у свести када говоримо о кретању. Све сам објаснио на том блогу ..немам шта да додам.

Осим можда интересантан детаљ да је Расел како би разуемо тај део Бергсонове филозофије, ишао у биоскоп... :)
 
Ниси обратио пажњу на онај цитат. Ради се о томе да смо дошли у то време до саме границе могућности људског сазнања...када нема даље. Даље је остала неспознатиљива ствар по себи.

Шопенхауер је затим, позивајући се на вољу... рекао све оно што нам је у моћи да знамо о истој. Тако да је то врх планине. Нема даље. Даље значи силазак и пад у декаденцију ..којој смо нажалост данас сведоци.

Pošto ceniš filozofiju Šopenhauera, a ipak iznosiš stav da je Ajnštajnov koncept pogrešan, moram da te pitam da li znaš za to da je Ajnštajn takođe cenio njegovu filozifiju, bar sudeći po sledećem citatu:

I do not believe in freedom of will. Schopenhauer's words, "Man can indeed do what he wants, but he cannot want what he wants", accompany me in all life situations and console me in my dealings with people, even those that are really painful to me. This recognition of the unfreedom of the will protects me from taking myself and my fellow men too seriously as acting and judging individuals and losing good humour.

http://en.wikiquote.org/wiki/Arthur_Schopenhauer#Quotes_about_Schopenhauer
 

Back
Top