Osporavaju autentičnost origo gentis Hrvata i Srba.
Glavni argument je odsustvo pisanih izvora koji bi posvedočili njihovo prisustvo na slovenskom jugu. Sa izolovanim izuzetkom zapiske koja je ostala vezano za avanturu Ljudevita Posavskog u 822. godini tj. Ajnhardu u franačkim analima, ne postoje apsolutno nikakvi podaci o Srbima pre Porfirogenita, odnosno skoro kao sa Srba na Balkanu uopšte nije ni bilo. Sa Hrvatima je još gore, jerbo nema čak ni toga. A od Porfirogenitovog vremena počinju da stupaju na istorijsku pozornicu.
Potpuni kontrast u odnosu na Bugare, primera radi. Zbog toga, ili preciznije rečeno upravo je to navelo bibliofile da informacije kod Porfirogenita otpišu kao konstrukcije nastale kako bi se popunile rupe tj. objasnio uspon hrvatske i srpske države, anahronistički prenet na epohu vladavine cara Iraklija. I to je navelo proučavaoce sa hupotetišu o kasnijim seobama, koje bi bile reflektovane zahvaljujući Porfirogenitu anahronistički u prošlost; odnosno, da su se Hrvati i Srbi doselili negde tek krajem VIII stoleća (ili počeli formirati znamenitije državice), odnosno u slučaju Hrvata i kasnije tj. krajem VIII ili možda čak u IX (pomenuti Frančesko Bori otvorio je mogućnost da se nije formiranje hrvatske da se možda desilo čak i tek u X stoleću).
Ove teorije (najčešće, čast izuzecima) tiču se primarno hronologije i ne ulaze u to kako su tačno formirane te zajednice; odnosno da li alohtonistički ili autohtonistički iliti je li bilo neke specifične migracije ili je identitet nastao kao konstrukt. U srpskom slučaju tako što bi slovenska plemena, čuvši slavi Popapskih Srba, odlučila da usvoje njihovo ime i izmisle vezu tj. zajedničko poreklo, ili pak tako što bi dotično možda izmislili sami Romeji, kao objašnjenje, a Srbi (tj. južnoslovenska plemena iz kojih će docnije oni nastati) preuzeli etnonim koji su im oni nametnuli.
Ovo vrijeme (5-10 vijek) je dobrim razlogom nazvano "mracno doba", bas zbog toga sto je bilo prilicno manje istorijskih zapisa i izvora tada u odnosu na ostatak istorije.
S'obzirom na ovo, dodatni izvor (Franacki anali) vrijedi kao 5 izvora u bilo kojem drugom dobu.
Sto se tice veceg prisustva Bugara u tadasnjim izvorima, to je zbog prostog toga sto su bili
ozbiljna prijetnja vizantijskom carstvu, i kao takvi prioritet na carigradski dvor. Srbi i Hrvati su i po Porfirogenitovom spisu bili mirni i vazalni prema Vizantiji, dakle koji bi bio razlog da neko osim istoricara da ih spominje?
Sto se tice povezivanja balkanskih i luzickih Srba, naveo sam gore jos jedan potencijalni dokaz, a da dodamo jos:
1. Mihailo Visevic, da je iz Luzice (Litsika)
2. Stariji ogranak, balkanskog i2a1b, sto je dominatniji (preko 40%) na teritoriji srpskih knezevina iz DAI, pojavljuje se u sjevernoj Ceskoj (na prostoru oko Luzickih gora).
3. Toponimi u Luzickoj Srbiji: Trjebin (Trebinje), Neletići (Neretva), Glomaci (Glamoc),
4. Prisustvo plemena Obodriti na zapadni Balkan, Obodriti na sjeveru su susjedi Luzickih Srba, sto ukazuje na mogucu zajednicku seobu.
5. Starinsko pleme Lužani na rijeci Zeti u Crnoj Gori, Erdeljanovic i Sobajic njih povezuju sa Luzicanima.