„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Radjanje makedonske nacije - Dragan Taskovski

0ewBQ7z.jpg

u3EQcgV.jpg
 
Prema ovoj transkripciji može se saznati nešto o bićima iz tvog kraja, s Marsa.
Naravno da sam uveren kad su u pitanju smisleni tekstovi. A ne ovi tvoji trc prc falsifikati.

Za tvoju informaciju, sličnu transkripciju koristio je i Svetislav Bilbija. Poslednji stubac, sa 159. stranice The Mummy of Zagreb..

etru2.jpg


Bilbija je koristio u svom istraživanju transkripciju koju su napravili Gortsen i Runes 1935. godine. Ona se u najvećoj meri poklapa sa postavljenim transkripcijama iz najnovijih izdanja zagrebačke knjige (ovde konkretno razlika je samo u prvom redu, koji su istraživači uspešnije pročitali tek u najnovije vreme...ostali redovi su identični od reči do reči). Tako da ne postoji drugačija transkripcija; niko je nikada nije napravio, a sa tom svrhom sam i okačio same zavoje u visokoj rezoluciji na forum, ako neko hoće da ih ispravi ili predloži nešto bolju transkripciju. Izvol'te, a do tada nemojte napadati ono što ne poznajete. Jer ako ni autohtonisti ne dovode transkripciju u pitanju...pa o čemu onda pričamo ovde? :whistling:

Etrursko.jpg


Jedino slovo koje su pogodili je A.

Da nisu pogodili još neko? Evo ti, za poređenje; već postavljana tranksripcija od Van der Mera (2007):

9.jpg


Uporedi razlike sa transkripcijom iz međuratnog perioda, koju je Bilbija koristio.
 
Poslednja izmena:
Ako nekog interesuje da vidi kako je to tačno Bilbija prevodio, evo njegove (zvučne) transkripcije poslednja dva reda teksta:

кус е луче капери шта мтић свем гумса
мат ан цлукт раш гилар


U ovoj transkripciji postoji nekoliko vidnih problema:

1) Bilbija je bez ikakvog obrazloženja drugu reč iz prvog reda razdvojio na dve, kao što je učinio i sa četvrtom reči i istog reda, ali i sa prvom i drugom reči iz poslednjeg reda. Dakle, trebalo je eluke, zamtik, matan i kluktraś.
2) Glas C, koji se čitao kao k ili g Bilbija bez ikakvog sistematizovanog pravila bukvalno pretvara u ć i č. I tako smo došli od eluke do nekakvog čudnovatog 'e luče', a zamtik je pretvoreno u, bez jednog jedinog pojašnjenja, ni manje ni više no 'šta mtić'.
3) U svom čitaju, Bilbija glas z čita kao čas 'št' čas 'st'. Ovaj predlog čitanja tog glasa nema nikakvo uporište (niti pojašnjenje varijacije između dva oblika čitanja).
4) Digraf th Bilbija bez ikakvih pravila čita na razne načine, od 'd' i 'ž' pa sve do kao što vidimo ovde i slovo 'g' čak. Ne postoje nikakva pravila, sem potražnje da se reč u nekom formatu učini sazvučnom nekoj srpskoj.
5) Slično je neobjašnjeno negovo čitanje grafema h. Čitajući na više načina, ovde se čita kao naše 'g'.

Bez obzira na Bilbijine pokuša srbizacije teksta, koje činje njegovo prilagođavanje potpuno neobjašnjivim, ostavljam čitaocima Foruma Krstarice da probaju čak i ovaj, posrbljeni tekst iz lanene knjige pročitati i reći koliko im to zvuči kao nešto što bi bilo vrlo blisko protoslovenskom jeziku.

Ovo je, inače, Bilbijin (osavremenjeni) prevod poslednja dva retka:

Okusiti i ostaviti na stranu ono što smrdi buđavo, zato što svi koji pojedu dobijaju grčeve. Majke moraju govoriti na rašanskom zemljodelcima.

Koliko ovo ima smisla, neka svi procene. A kao primer Bilbijine metodologije navešću njegovo tumačenje jedne reči koja se redovno ponavlja. Radi se o hilar. Bilbijina najčešća čitanja ove reči su giljare, hilar, gilar. I ona, po njemu, ima dva značenja:
* giljare, što znači posetilac (?)
* dilar, što je zemljodelnik

Nekom akrobacijom on izvlači glas d i onda izmišlja reč 'dilar' da bi je možda mogao pročitati preko našeg glagola deljenje. I tako izvukao drevnu etrursku reč za nekoga ko deli zemlju, pa pošto je dilar (podiljena mu zemlja) on je, navodno, seljak.

Mnogo, mnogo puta smo do sada dokazivali kako je ono što je Svetislav Bilbija radio veštačko pokušavanje da se tekstovi posrbe, ne primenjujući nikakvu sveobuhvatnu sistematičnost. Nadam se, konačno, i poslednji put.
 
Ako nekog interesuje da vidi kako je to tačno Bilbija prevodio, evo njegove (zvučne) transkripcije poslednja dva reda teksta:

кус е луче капери шта мтић свем гумса
мат ан цлукт раш гилар


U ovoj transkripciji postoji nekoliko vidnih problema:

1) Bilbija je bez ikakvog obrazloženja drugu reč iz prvog reda razdvojio na dve, kao što je učinio i sa četvrtom reči i istog reda, ali i sa prvom i drugom reči iz poslednjeg reda. Dakle, trebalo je eluke, zamtik, matan i kluktraś.
2) Glas C, koji se čitao kao k ili g Bilbija bez ikakvog sistematizovanog pravila bukvalno pretvara u ć i č. I tako smo došli od eluke do nekakvog čudnovatog 'e luče', a zamtik je pretvoreno u, bez jednog jedinog pojašnjenja, ni manje ni više no 'šta mtić'.
3) U svom čitaju, Bilbija glas z čita kao čas 'št' čas 'st'. Ovaj predlog čitanja tog glasa nema nikakvo uporište (niti pojašnjenje varijacije između dva oblika čitanja).
4) Digraf th Bilbija bez ikakvih pravila čita na razne načine, od 'd' i 'ž' pa sve do kao što vidimo ovde i slovo 'g' čak. Ne postoje nikakva pravila, sem potražnje da se reč u nekom formatu učini sazvučnom nekoj srpskoj.
5) Slično je neobjašnjeno negovo čitanje grafema h. Čitajući na više načina, ovde se čita kao naše 'g'.

Bez obzira na Bilbijine pokuša srbizacije teksta, koje činje njegovo prilagođavanje potpuno neobjašnjivim, ostavljam čitaocima Foruma Krstarice da probaju čak i ovaj, posrbljeni tekst iz lanene knjige pročitati i reći koliko im to zvuči kao nešto što bi bilo vrlo blisko protoslovenskom jeziku.

Ovo je, inače, Bilbijin (osavremenjeni) prevod poslednja dva retka:

Okusiti i ostaviti na stranu ono što smrdi buđavo, zato što svi koji pojedu dobijaju grčeve. Majke moraju govoriti na rašanskom zemljodelcima.

Koliko ovo ima smisla, neka svi procene. A kao primer Bilbijine metodologije navešću njegovo tumačenje jedne reči koja se redovno ponavlja. Radi se o hilar. Bilbijina najčešća čitanja ove reči su giljare, hilar, gilar. I ona, po njemu, ima dva značenja:
* giljare, što znači posetilac (?)
* dilar, što je zemljodelnik

Nekom akrobacijom on izvlači glas d i onda izmišlja reč 'dilar' da bi je možda mogao pročitati preko našeg glagola deljenje. I tako izvukao drevnu etrursku reč za nekoga ko deli zemlju, pa pošto je dilar (podiljena mu zemlja) on je, navodno, seljak.

Mnogo, mnogo puta smo do sada dokazivali kako je ono što je Svetislav Bilbija radio veštačko pokušavanje da se tekstovi posrbe, ne primenjujući nikakvu sveobuhvatnu sistematičnost. Nadam se, konačno, i poslednji put.
Тек сада сам схватио зашто је неким форумашима етрурски језик толико занимљив. Билбијом методологијом лако ћу ове форумаше упедити да половина јапанских речи су срспке. Ево на пример Pitsako Yama: Пица ко јама.
 
Тек сада сам схватио зашто је неким форумашима етрурски језик толико занимљив. Билбијом методологијом лако ћу ове форумаше упедити да половина јапанских речи су срспке. Ево на пример Pitsako Yama: Пица ко јама.

Ti si ovde napravio jednu šalu, ali mnogi autohtonisti upravo tvrde da su to dokazi da je japanski jezik u velikoj meri nastao iz srpskog. Nisam siguran da baš postoji to ime, ali Slaviša Miljković je uspešno izveo mnoga japanska imena iz srpskog muškog ili ženskog oplodnog principa.
 
Ti si ovde napravio jednu šalu, ali mnogi autohtonisti upravo tvrde da su to dokazi da je japanski jezik u velikoj meri nastao iz srpskog. Nisam siguran da baš postoji to ime, ali Slaviša Miljković je uspešno izveo mnoga japanska imena iz srpskog muškog ili ženskog oplodnog principa.
Пошто већ одавно не живим на Балкану -- једини мој додир са српским језиком је на овом форуму -- не знам колико распростране у ширем српском друштву и земљи су глупости које неки форумаши овде постављају и заступају.
 
Ti si ovde napravio jednu šalu, ali mnogi autohtonisti upravo tvrde da su to dokazi da je japanski jezik u velikoj meri nastao iz srpskog. Nisam siguran da baš postoji to ime, ali Slaviša Miljković je uspešno izveo mnoga japanska imena iz srpskog muškog ili ženskog oplodnog principa.
To su apsolutno validni zaključci

 
Nasmeja me dobro. :)

Da li si ti shvatio da je u poruci odakle si to isekao apsolutno nebitno šta se desilo u antici i da li je, recimo, u pravu i Fomenko kada kaže da je cela antička istorija, kompletno, laž?
Kolega sumljivi_tip najbolje je opisao Radovana, u jednoj rečenici:
To je ipak upadljivo subjektivan i loš opis, ako govoriš o opisu. A složićeš se ovaj put, kao istoričar (naučnik) sa mnom.
 
Ako nekog interesuje da vidi kako je to tačno Bilbija prevodio, evo njegove (zvučne) transkripcije poslednja dva reda teksta:

кус е луче капери шта мтић свем гумса
мат ан цлукт раш гилар


U ovoj transkripciji postoji nekoliko vidnih problema:

1) Bilbija je bez ikakvog obrazloženja drugu reč iz prvog reda razdvojio na dve, kao što je učinio i sa četvrtom reči i istog reda, ali i sa prvom i drugom reči iz poslednjeg reda. Dakle, trebalo je eluke, zamtik, matan i kluktraś.
2) Glas C, koji se čitao kao k ili g Bilbija bez ikakvog sistematizovanog pravila bukvalno pretvara u ć i č. I tako smo došli od eluke do nekakvog čudnovatog 'e luče', a zamtik je pretvoreno u, bez jednog jedinog pojašnjenja, ni manje ni više no 'šta mtić'.
3) U svom čitaju, Bilbija glas z čita kao čas 'št' čas 'st'. Ovaj predlog čitanja tog glasa nema nikakvo uporište (niti pojašnjenje varijacije između dva oblika čitanja).
4) Digraf th Bilbija bez ikakvih pravila čita na razne načine, od 'd' i 'ž' pa sve do kao što vidimo ovde i slovo 'g' čak. Ne postoje nikakva pravila, sem potražnje da se reč u nekom formatu učini sazvučnom nekoj srpskoj.
5) Slično je neobjašnjeno negovo čitanje grafema h. Čitajući na više načina, ovde se čita kao naše 'g'.

Bez obzira na Bilbijine pokuša srbizacije teksta, koje činje njegovo prilagođavanje potpuno neobjašnjivim, ostavljam čitaocima Foruma Krstarice da probaju čak i ovaj, posrbljeni tekst iz lanene knjige pročitati i reći koliko im to zvuči kao nešto što bi bilo vrlo blisko protoslovenskom jeziku.

Ovo je, inače, Bilbijin (osavremenjeni) prevod poslednja dva retka:

Okusiti i ostaviti na stranu ono što smrdi buđavo, zato što svi koji pojedu dobijaju grčeve. Majke moraju govoriti na rašanskom zemljodelcima.

Koliko ovo ima smisla, neka svi procene. A kao primer Bilbijine metodologije navešću njegovo tumačenje jedne reči koja se redovno ponavlja. Radi se o hilar. Bilbijina najčešća čitanja ove reči su giljare, hilar, gilar. I ona, po njemu, ima dva značenja:
* giljare, što znači posetilac (?)
* dilar, što je zemljodelnik

Nekom akrobacijom on izvlači glas d i onda izmišlja reč 'dilar' da bi je možda mogao pročitati preko našeg glagola deljenje. I tako izvukao drevnu etrursku reč za nekoga ko deli zemlju, pa pošto je dilar (podiljena mu zemlja) on je, navodno, seljak.

Mnogo, mnogo puta smo do sada dokazivali kako je ono što je Svetislav Bilbija radio veštačko pokušavanje da se tekstovi posrbe, ne primenjujući nikakvu sveobuhvatnu sistematičnost. Nadam se, konačno, i poslednji put.
Jel ja otoič rekoh da su grešili i Bilbija i Pešić?
 
Svaki narod može potražiti da pročita neki tekst na svom jeziku i prilagoditi pojedina slova, baš kao što si ti uradio tu (posebno čitajući poslednja tri slova). :kafa:
Pa što nije? Pa još da mu na početku izađe tačno ime naroda?

Dakle, kad u tekstu pronađem naziv NEPETE, znam da sam ga autentično pročitao. Isto važi i za VEII. Samo što ga Etrurci nisu zvali VEII nego INTEVEJ. U drugom tekstu naziv za Duklju. Može li to drugi narod na svom jeziku?
 
Jeste. U našem regionu mađarski novoromantičari su najdomišljatiji i generalno najhumorističniji od svih ovih škola igre sa izvorima. Daleko su originalniji od svojih srpskih kolega.
Imaju nazive gradova, Jadranskog mora, Duklje? Ili ostaju pod utiskom svojih zapadnih kolega falsifikatora da su to dubokoumni gnostički sakralni tekstovi o odbrani grada od lavora. Lavori su iebeni igrači.
 
Poslednja izmena:
Pa što nije? Pa još da mu na početku izađe tačno ime naroda?

Tvoja metoda je kasapljenje teksta. Čupanje delova i onda njihovo prilagođavanje, kao što si prva četiri slova (HARI) u potpunosti izignorisao.

Dao sam ti jedan primer toga.

horvi2.PNG

horvion.PNG


Na ovo si samo rekao da to nije navodno slovo h, već neko drugo i ništa nisi dodao. Ali, eto ti naziva imena naroda (tobože) na najstarijem poznatom venetskom tekstu.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top