"Gepide (BV 1.2.6: naseljeni u okolici Sirmija i Singiduna s obje strane Dunava sve do njegova doba; BG 1.3.15: oko Sirmija; 3.33.8: drže Sirmij i dijelove Dakije), Rimljane (u sirmijskoj oblasti) (BG 3.33.8; 3.34.17) te Langobarde (BG 3.33.10: drže utvrde u Panoniji; 3.33.11, a naseljeni su nedaleko od Gepida) te u Dalmaciji Gote (BG 1.5.2, 1.5.11, 1.7.36: Goti naseljeni u Dalmaciji i Liburniji) i Rimljane (u Saloni) (BG 1.7.10, 1.7.31). Kada govori o Siscijcima i Svevima, očigledno je da opisuje stanovnike jugozapadne Panonije odnosno Savije jer kaže da oni žive iznad Liburnije, Histrije i zemlje Veneta, a da su iza njih još i Karni i Noričani (BG 1.15.26-27). Čini se da nije svjestan imena pokrajine nego jedino spominje Suaviju (BG 1.16.9, 1.16.12). I Jordan u Gotskoj povijesti (273) i u Rimskoj povijesti (218) zna za Suaviju u blizini Dalmacije i nedaleko od Panonije, dok rukopisna tradicija Kasiodorovih Različitih poslanica donosi ime pokrajine Savije u obliku Suavija ili Suevija (4.49, 5.14.1, 5.15).38 Prokopije bilježi i da Dačani i Panonci žive desno, odnosno istočno od Siscijaca i Sveva, što bi upućivalo na to da su samo stanovnike Sirmijske Panonije (nekadašnje Druge Panonije) smatrali Panoncima, dok su romanski žitelji Savije bili poznati pod imenom izvedenim iz naziva pokrajinskoga središta Siscije. Čini se da to potvrđuje i Kasiodor jer se u Različitim poslanicama pojam Panonija isključivo koristi za Sirmijsku Panoniju (3.23.2; 4.13.1).39 Napokon, Prokopijev se spomen barbara u Suaviji može razumjeti i da pokazuje kako ondje nisu živjeli samo Svevi nego i druge barbarske skupine, što bi se poklapalo s navodom iz Različitih poslanica. Menandar pruža izričito svjedočanstvo o nazočnosti Herula u južnoj Panoniji spomenom “zemlje Herula” koja se zove Druga Panonija (fr. 5.4, 2-6 Blockley). Na temelju ovoga moglo bi se zaključiti da su Heruli činili znatnu populacijsku skupinu u Drugoj Panoniji kada se cijela pokrajina imenski poistovjetila s njima, slično kao i Savija sa Svevima. Drugi izvori ne znaju ništa o tome, dok Prokopije smješta Herule u okolicu Singiduna (BG 2.15.30, 3.13.13) za koji kaže da ga drže Dačani (BG 1.15.27).40 Na drugome mjestu Menandar bilježi nazočnost Gepida u sirmijskoj oblasti jer kaže da im je car Justinijan I. dao zemlju oko Sirmija (fr. 12.6, 47-49 Blockley). S time izravno korespondira navod Ivana Lidskoga da je Sirmij stari i bogati grad koji je nekada pripadao Rimljanima, a sada Gepidima (O poglavarstvima 3.32). "
Да ли дозвољавате могућност да су се обе Паноније са Сиском и Сирмијумом звали Сеубија јер Херули потичу са места одакле и Свеви јер пораз у Теутобуршким шумама неки извори приписују Свевима неки Херулима и да је као таква ушла у састав готске Теодорикове државе.
Оба Мартина која набрајају етничке или геополитиче етнитете или ентитете у јужној Панонији су рођена у околини остроготског Сирмија у панонији секунда и приликом мисионарења упућена у Шпанију заслужни за враћање Свева са аријанства у правоверје у Шапнији фде ће држава Свева постојати 170 и нешто година. Обе Суебије па и трећа ће се наћи под влашћу Теодорика као и Визоготи у Шпанији.
Да ли се дозвољава могућност да су обе паноније ушле у састав остроготског краљевства као Сеубија и Далмација.
Обзиром да оба Мартина користе тај назив као да нису свесни назива Панонија ?
Ако би ово било могуће КРС и ГРС заправо говоре о тој Србији или Сеубили или Савији и далмацију су прекрстили као црвену Хрватску?
Шта мислите о томе?
Обзиром и на ово!
"konkretnu i korektnu etnopolitičku sliku, to jest da je Martinu bilo poznato da je do sredine 6. stoljeća u srednjemu Podunavlju bilo skupina označenih slavenskim imenom.50 Zaseban je spomen romanskih pokrajinaca (Panonci, Noričani) uobičajen, dok bi se spomen Rugijaca mogao činiti anakronimom, no oni su sačuvali etničko-identitetsku zasebnost i pod ostrogotskom vladavinom, kao što svjedoči Prokopije. Naposljetku, ako se nastoji utemeljiti razmjerna Martinova preciznost, upadljiva je odsutnost Gepida. Jedno bi objašnjenje bilo da se skrivaju pod imenom Data odnosno Dačana prema starome rimskom nazivu oblasti koju su u to vrijeme držali Gepidi, što je pak na tragu Jordanove Gotske povijesti. Ako ispravno smjera pretpostavka da Martin na dva različita načina – Dati i Dačani – bilježi jedno te isto ime, što bi se možda moglo protumačiti dvama imenskim oblicima za oblast, Datia i Dacia, pri čemu bi se prvi odnosio na barbarsku, a drugi na rimsku Dakiju,51 onda bi prvo ime označavalo prekodunavske Dačane (zapravo Gepide), a drugo stanovnike Dačke dijeceze. Jesu li postojale konkretnije pobude za uklanjanje etničkoga imena Gepida iz Martinova etnografskog kataloga, ne može se sa sigurnošću dokučiti. Napokon, u zapadnome susjedstvu Dalmacije i južne Panonije Kasiodorove Različite poslanice aludiraju na prolazak Alamana kroz (Unutrašnji) Norik spomenom “alamanskih volova” (3.50). Čini se da Kasiodor poistovjećuje Alamane sa Svevima jer se spominje upad Alamana odnosno Sveva u Italiju (12.7.1: Sueborum incursio; 12.28.4: Alamannorum subreptio), a po svemu sudeći riječ je o jednom te istom događaju.52 Enodije u Hvalospjevu izrečenome premilostivomu kralju Teoderiku (15.72) spominje da je “zajednica Alamanije” uključena u granice Italije bez štete za rimske posjede i učinjena “čuvarem lacijskoga (to jest italskoga) carstva,” što podrazumijeva da je dio Alamana bio preseljen na ostrogotsko područje gdje su preuzeli graničarsku ulogu. Budući da ujedno ističe da je grad Sirmij nekoć bio obrambena granica Italije (12.60), može se zaključiti da je i čitav južnopanonski prostor mogao biti pokriven pod Italijom (Kasiodor u Kronici identificira Italiju 50 Svakako je Martinovo bilježenje Slavena najraniji njihov spomen na latinskome jeziku, koji donosi skraćeni oblik Sclavus nasuprot – tada u Konstantinopolu uobičajenijemu – duljemu obliku Sclavenus ili Sclavinus odnosno Sklábēnoi i Sklauēnoí. O tome usp. Curta, “Utváření Slovanů”, 664-665 (ranije je, doduše, smatrao da je taj oblik Martin preuzeo iz istočnorimskoga izvora; Curta, The Making of the Slavs, 46). O uporabi etnonima Sklábēnoi i Skláboi u ranosrednjovjekovnim grčkim izvorima usporedi Günter Weiss, Anastasios Katsanakis, Das Ethnikon Sklabenoi, Sklaboi in den griechischen Quellen bis 1205 (Stuttgart: Franz Steiner Verlag, 1988). 51 Na primjer, u Kozmografiji Anonima Ravenjanina donosi se isključivo oblik Datia i ta prekodunavska Dakija poistovjećuje se s Gepidijom (I.11, IV.14). Izvor potječe s početka 9. stoljeća, ali je crpio iz gotskih predložaka iz 6. stoljeća (Franz Staab, “Ostrogothic Geographers at the Court of Theodoric the Great: A Study of Some Sources of the Anonymous Cosmographer of Ravenna”, Viator 7 (1976): 31; Franz Staab, Reallexikon der Germanischen Altertumskunde 11 (Berlin; New York: de Gruyter, 1998), 104, s. v. Geograph von Ravenna). 52 Usp. Arnaldo Marcone, “Komentari uz XII. 7 i XII.28”, u: Flavio Magno Aurelio Cassiodoro Senatore, Varie V: libri XI-XII, ur. Andrea Giardiana, Giovanni Alberto Cecconi i Ignazio Tantillo (Rim: “L’Erma” di Bretschneider, 2015), 253, 297. 24 Hrvoje Gračanin, Jana Škrgulja, Etnički identiteti u južnoj Panoniji i Dalmaciji... s čitavim Ostrogotskim Kraljevstvom). Prema izvedenome tumačenju, iako se to u izvorima izričito ne kaže, smatra se da bi Alamani bili upućeni u Saviju gdje su se priključili Svevima.53 Sažimajući podatke, vidljiv je raznolik katalog etnički, kulturno-politički i pokrajinski definiranih identiteta koji se eksplicitno ili implicitno u pisanim izvorima povezuju s panonsko-dalmatinskim prostorom od konca 5. do sredine 6. stoljeća neovisno o tome smatra li se da se spomen u svim slučajevima zasniva na stvarnim povijesnim okolnostima. U Panoniji su to Bugari, Gepidi, Goti (Ostrogoti), Heruli, Langobardi, Sarmati i Svevi te Panonci, Rimljani i Siscijci, a u Dalmaciji Goti i Rimljani. Uz njih se na temelju (više ili manje vjerojatne) povijesne interpretacije s Panonijom povezuju i Alamani, a s panonskim susjedstvom još i Slaveni ".