„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
I znači tako ta ista škola tvrdi da taj isti Beč, njen veliki centar, nikada nije bio germanski prije nego što je bio slovenski? Kako to ta škola želi sve Slovene da drži u stanju mentaliteta podstanara, ako je za nju Austrija 'autohtono' pervashodno slovenska zemlja (prije germanizacije)? :think:

Dakle, pretpostavku koju si naveo nije teško oboriti.
Izuzetno cenim tvoju izvanrednu obaveštenost.

Aber logisch gesehen - du hast selbst gesagt: Austrija je prevashodno slovenska pre germanizacije, ali ne i autohtono slovenska. Dakle, nisi izveo valjan zaključak.

Ovde se menja teza ko šta treba da pobije ili dokaže. Prvo BB-ovci treba da dokažu ad hoc hipotezu koju su uložili u temelj svoje istoriografske piramide, koja geopolitički prati ideologiju, odnosno ideološki prati i podupire politiku tzv. germanskog svetog rimskog carstva. Naravno da nije teško moju tvrdnju (ne pretpostavku) oboriti kada postoji višestoletni istoriografski sistem koji je od početka razvijan na hipotezi da sve počinje od Romana i Germana. Dakle - da, u Austriji je nemoguće i (nene)ophodno sakriti slovenstvo, jer se lako tumači kao pojava koja se širi iz prvog susedstva, mada se ni tom slovenstvu ne daje autohtonost već mu se daje podstanarstvo. Ono što je sigurno jeste da BB-ovska istoriografska ideologija za sada uspeva da drži na dogmatskom pijedestalu tvrdnju da predromanski stanovnici Balkana, Apenina, Francuske, Dakije, pa čak i predgermanski stanovnici istočne Nemačke, Lužice, itd. nisu bili Sloveni. Možda bi na ovom istočnonemačkom primeru bilo najlakše uhvatiti BB-ovce sa prstima u pekmezu. I - ako ih tu uhvatiš, sve bi trebalo da im je - ništa. Ali, kao da se do sada takvi lomovi nisu dešavali, takvi se pokušaji svode na ubeđivanje hrišćana da Hrist nije Bog, a to se može, kako nas (zvanična) istorija uči, samo ognjem i mačem, a ne argumentima.

- - - - - - - - - -

Мислим да је ипак тешко оборити на тај начин. Та претпоставка је заснована на параноји, па ју је стога немогуће оборити аргументима, како ти покушаваш.

Kod tebe, pak, nema šta da se ceni.
 
Мислим да је ипак тешко оборити на тај начин. Та претпоставка је заснована на параноји, па ју је стога немогуће оборити аргументима, како ти покушаваш.

Čak i ako se nešto ne temelji na nečim racionalnim, mora se onda barem obrazložiti zbog čega je iracionalno (a ne samo izaći sa stavom da jeste).
 
Nekim slijepcima nije uopce jasno da BB skola ne postoji. Sve su to odvratni Germani krivi, izmislili su vremensku masinu i putovali unazad par hiljada godina i bjesomucno brisali praslovenske toponime i antroponime kod antickih pisaca, tako da niti jedan nije ostao zabiljezen, sve u cilju da zatru vjerodostojne dokaze o primatu Slovena u Evropi i drevnoj srpskoj civilizaciji. Nije im to bilo dosta pa su izbrisali sva praslovenska imena na grckim natpisima koji ukazuju na tracku kulturu, pa Mirena Slavova, klasicar, niti jedno ime (zensko, sto ih sakupi) nije pronasla 1995. Nije opet ni to bilo dosta mrskim srbomrscima, pa su i ilirske natpise upropastili i dodali nakaradna neka imena poput Monunija, pa ih Rendic-Miocevic i Papazoglu jedva obradise. Nakon svega, venetski jezik su upropastili na isti nacin, sjeme im se zatrlo, tako da Untermann, Beeker i Whatmough ne pronadjose niti jedno praslovensko, od preko 400 objavljenih na venetskom i latinskom jeziku. Kad im sve to nije bilo dosta, uvukose se nocu u Arheoloski muzej u Zagrebu i isarase cijeli etrurski tekst od 3 metra na lanenom platnu i dodase neke groteskne rijeci koje ni crni djavo ne razumije vise, iako se etruskolozi muce vise od 100 godina da odgonetnu ocigledan srpski tekst. Mamicu im okupatorsku, ali za inat treba krasti venetsku, etrursku, keltsku, rimsku, grcku, makedonsku, ilirsku i tracku istoriju, da se dokaze cijelom svijetu sto znaci biti jedan mali obicni iskompleksirani Sloven (je li ono Untermensch?).
 
Poslednja izmena:
Čak i ako se nešto ne temelji na nečim racionalnim, mora se onda barem obrazložiti zbog čega je iracionalno (a ne samo izaći sa stavom da jeste).

Па већ сам много пута то образлагао. Деценијама је у овој земљи комунистичка власт у народу систематски ширила параноју и разне теорије завере, плашила их разноразним непријатељима како би тиме ојачала своју власт. То су касније наставили они који су дошли иза њих, прерушени комунисти, који су на тај начин тражили оправдање за своју неспособност да воде политику онако како прави политичари и треба да раде. А потом су се нашли и они који су схватили да из тога могу да извуку зараду, да пишу књиге засноване на теоријама завере, које и даље подстичу параноју. И то прилично добро пролази, јер се параноја угњездила веома дубоко...

При томе, ови што измишљају Бечко-Берлинску заверу никако да схвате да те који наводно воде заверу заболе за то неко "историјско право" и да ли је неко аутохтон или "подстанар", никако да схвате да једино право које влада у овом свету јесте право јачега. Јачи бије и не пита те да ли си аутохтон или ниси...

Коначно, да ли ти који раде на "фалсификовању праве историје" покушавају да фалсификују и генетику, која је показала да аутохтоних у Европи, уколико их уопште има, има изузетно мало, а да је добар део Срба међу њима (само што нису аутохтони тамо где их смештају српски аутохтонисти већ негде другде).
 
Poslednja izmena:
При томе, ови што измишљају Бечко-Берлинску заверу никако да схвате да те који наводно воде заверу заболе за то неко "историјско право" и да ли је неко аутохтон или "подстанар", никако да схвате да једино право које влада у овом свету јесте право јачега. Јачи бије и не пита те да ли си аутохтон или ниси...

Коначно, да ли ти који раде на "фалсификовању праве историје" покушавају да фалсификују и генетику, која је показала да аутохтоних у Европи, уколико их уопште има, има изузетно мало, а да је добар део Срба међу њима (само што нису аутохтони тамо где их смештају српски аутохтонисти већ негде другде).
Da pokušamo na normalan, opušten, kulturan i civilizovan način da porazgovaramo.

Ja ovo sve razumem i uvažavam taj diskurs. Ali, da sad ne dodajem još pet rečenica kako bih te ubedio da zaista tako mislim. Ali vidi sad ovu "anomaliju" na tom diskursu. Dođe Soroš, radio Slobodna Evropa ili ne-znam-ko iz nekog "Fonda za bušenje rupa na društvu", pre desetak godina, i kaže da udžbenici istorije balkanskih zemalja treba da se usaglase - naravno, prema receptu iz glavne kuhinje. Objasni mi, zašto im je to bitno?

Drugo, ne radi se o fasifikovanju, nego o

1) nepreispitivanju dogmatskih hipoteza na kojima su nikle biblioteke i biblioteke, koje količinom materije (radova) ili argumentom velike većine (koji nije argument) podržavaju dogmatsku hipotezu; na primer, ne zna se koji je to ilirski jezik i da li je uopšte postojao nekakav ilirski jezik, ali se "zna" da nije slovenski; argument količine ("raspisanost") unutar jezikoslovlja može se jako lepo pratiti na mikroprimeru kroatistike (eto lepe teme za doktorsku tezu), koju je srušila jedna jedina knjiga Snežane Kordić, ali, kao na ovom Forumu, postavlja se pitanje ko je tu sudija koji će presuditi u korist 250 strana naspram nekoliko miliona stranica "žute" kroatistike, koja suštinski, na intelektualističkom nivou, reprezentuje teze koje na ovom Forumu iznosi Ateist i slični njemu; nema ga, sudija je novac, odnosno onaj ko ima sredstva odnosi pobedu u istoriografiji; pater Vladimir Horvat i don Stjepan Krasić će nastaviti svoje mantre o jeziku hrvatskome od stoljeća 16., kao 99% jezikoslovaca u Hrvatskoj, kao i Auburger u Nemačkoj itd; zašto? zato jer su plaćeni da tako čine. svodi se - i uvek se svodilo - na arbitražu novca.

2) tendencioznim tumačenjima; npr. ne zna se ko su Dačani, ali Slaven će reći da postoji dačanski jezik; ne zna se ko je živeo na Balkanu pre 6. veka, ali se zna da nisu Sloveni; ovo je naročito izraženo u tumačenju rezultata genetičke genealogije, a "argument" količine i "argument" autoriteta postaju presudni;

3) kod naučnih radnika mehanizam subordinacije onemogućava napredovanje onima koji se ne uklapaju u šablon; arbitraža u naučnom radu poverena je mentorima koji neće ići protiv svojih sopstvenih teza pa će radove koji sadrže kontrateze negativno ocenjivaniti; da ne govorimo o studentima koji su dužni papagajski da reprodukuju zadatu literaturu, a nedajbože da se na ispitu kritički osvrnu na neki problem i da ga tretiraju drugačije od ispitivača;

4) srpska istoriografija nije nezavisna - slaba je, gotovo zakržljala, nezadovoljava potrebe zajednice, i kao takva ne predstavlja relevantan oslonac u branjenju elementarnih istorijskih prava kad je u pitanju (nacionalni) interes srpske države i naroda (u haškom sudu smo videli istoričare kao svedoke eksperte, što znači da je istoriografija sastavni deo politike); ovo pominjem jer argument tipa "Ako su nemački istoričari protiv slovenske autohtonosti, zašto onda naši ne bi nešto guknuli, ta valjda bi jedva dočekali?" Zaista, ne postoji ni jedan srpski istoričar, lingvista ili arheolog dorastao tom zadatku, dakle dovoljno (multidisciplinarno) školovan i dovoljno iteligentan, a da nije katolik, jevrej ili Cincarin (mada ni među njima nema doraslog kadra, ali isključujem ih jer nisu nacionalno motivisani).
 
Уз дужно поштовање саговорницима, поготово Славену, који ми је исполирао заузимање адекватног "гарда" у истраживању историје, сматрам да се морамо држати писаних извора.

Не видим зашто Срби нису међу главним сарматским племенима, кад за то имамо несрпске доказе. Углавном, не концентрисати се на Плинијеве Србе, нема логике. Такође, сматрати јужне Словене, Словенима, а не већинским Србима, је политизација историје старија од титоистичких историчара. Југословенство и Словени нису идеја ЈБТ. Он је тај друштвени канцер само проширио.
 
Poslednja izmena:
Na Berlinskom kongresu je definisana Srbija i njene granice (uža Srbija) i njena sudbina.
Tu nema mistifikacije, u pitanju je praktična, racionalna pozicija, kojom se bace razne obaveštajne agencije.

Međutim, veći je problem je mentalno stanje srpske nacije.
U svim radovima koje sam pročitao, dominira pretpostavka varvarizma bilo Srba, bilo prostora na kome žive Srbi.
 
Da pokušamo na normalan, opušten, kulturan i civilizovan način da porazgovaramo.

Ja ovo sve razumem i uvažavam taj diskurs. Ali, da sad ne dodajem još pet rečenica kako bih te ubedio da zaista tako mislim. Ali vidi sad ovu "anomaliju" na tom diskursu. Dođe Soroš, radio Slobodna Evropa ili ne-znam-ko iz nekog "Fonda za bušenje rupa na društvu", pre desetak godina, i kaže da udžbenici istorije balkanskih zemalja treba da se usaglase - naravno, prema receptu iz glavne kuhinje. Objasni mi, zašto im je to bitno?

Drugo, ne radi se o fasifikovanju, nego o

1) nepreispitivanju dogmatskih hipoteza na kojima su nikle biblioteke i biblioteke, koje količinom materije (radova) ili argumentom velike većine (koji nije argument) podržavaju dogmatsku hipotezu; na primer, ne zna se koji je to ilirski jezik i da li je uopšte postojao nekakav ilirski jezik, ali se "zna" da nije slovenski; argument količine ("raspisanost") unutar jezikoslovlja može se jako lepo pratiti na mikroprimeru kroatistike (eto lepe teme za doktorsku tezu), koju je srušila jedna jedina knjiga Snežane Kordić, ali, kao na ovom Forumu, postavlja se pitanje ko je tu sudija koji će presuditi u korist 250 strana naspram nekoliko miliona stranica "žute" kroatistike, koja suštinski, na intelektualističkom nivou, reprezentuje teze koje na ovom Forumu iznosi Ateist i slični njemu; nema ga, sudija je novac, odnosno onaj ko ima sredstva odnosi pobedu u istoriografiji; pater Vladimir Horvat i don Stjepan Krasić će nastaviti svoje mantre o jeziku hrvatskome od stoljeća 16., kao 99% jezikoslovaca u Hrvatskoj, kao i Auburger u Nemačkoj itd; zašto? zato jer su plaćeni da tako čine. svodi se - i uvek se svodilo - na arbitražu novca.

2) tendencioznim tumačenjima; npr. ne zna se ko su Dačani, ali Slaven će reći da postoji dačanski jezik; ne zna se ko je živeo na Balkanu pre 6. veka, ali se zna da nisu Sloveni; ovo je naročito izraženo u tumačenju rezultata genetičke genealogije, a "argument" količine i "argument" autoriteta postaju presudni;

3) kod naučnih radnika mehanizam subordinacije onemogućava napredovanje onima koji se ne uklapaju u šablon; arbitraža u naučnom radu poverena je mentorima koji neće ići protiv svojih sopstvenih teza pa će radove koji sadrže kontrateze negativno ocenjivaniti; da ne govorimo o studentima koji su dužni papagajski da reprodukuju zadatu literaturu, a nedajbože da se na ispitu kritički osvrnu na neki problem i da ga tretiraju drugačije od ispitivača;

4) srpska istoriografija nije nezavisna - slaba je, gotovo zakržljala, nezadovoljava potrebe zajednice, i kao takva ne predstavlja relevantan oslonac u branjenju elementarnih istorijskih prava kad je u pitanju (nacionalni) interes srpske države i naroda (u haškom sudu smo videli istoričare kao svedoke eksperte, što znači da je istoriografija sastavni deo politike); ovo pominjem jer argument tipa "Ako su nemački istoričari protiv slovenske autohtonosti, zašto onda naši ne bi nešto guknuli, ta valjda bi jedva dočekali?" Zaista, ne postoji ni jedan srpski istoričar, lingvista ili arheolog dorastao tom zadatku, dakle dovoljno (multidisciplinarno) školovan i dovoljno iteligentan, a da nije katolik, jevrej ili Cincarin (mada ni među njima nema doraslog kadra, ali isključujem ih jer nisu nacionalno motivisani).

Дакле, тврдиш да "српска историографија није независна", да је под нечијим утицајем. Добро, а одговори ти мени на питање које сам милион пута постављао а нико од вас није хтео или умео да ми одговори: Да ли је руска историографија и археологија независна? Да ли су и руске историјске науке под стегом Беча и Берлина? Не питам исто и за Пољаке јер ћеш рећи да су под утицајем Ватикана.
 
Na Berlinskom kongresu je definisana Srbija i njene granice (uža Srbija) i njena sudbina.
Tu nema mistifikacije, u pitanju je praktična, racionalna pozicija, kojom se bace razne obaveštajne agencije.

Međutim, veći je problem je mentalno stanje srpske nacije.
U svim radovima koje sam pročitao, dominira pretpostavka varvarizma bilo Srba, bilo prostora na kome žive Srbi.

Кажи ти мени шта значи "варваризам"?
 
Na Berlinskom kongresu je definisana Srbija i njene granice (uža Srbija) i njena sudbina.
Tu nema mistifikacije, u pitanju je praktična, racionalna pozicija, kojom se bace razne obaveštajne agencije.

Međutim, veći je problem je mentalno stanje srpske nacije.
U svim radovima koje sam pročitao, dominira pretpostavka varvarizma bilo Srba, bilo prostora na kome žive Srbi.


Čuj na Berlinskom kongresu je definisana sudbina i granice Srbije a čovek živi u državi čije granice nemaju blage veze sa granicama Berlinskog kongresa a od tada su se ko za koliko puta pogazile i revidirale ama baš sve odluke sa tog kongresa. Međutim ne vredi, nastavlja se mantranje da je tada doneta nekakva odluka o srpskoj istoriji koju niko nikada nije video i gde su tobož sve velike sile učestvovale (kao da tad nisu imale pametnijeg posla nego da se bave srpskom istorijom) i koja se začudo i dan danas poštuje iako su sve druge odredbe sa tog kongresa pogažene. I tu veli nema nikakve mistifikacije jer je "u pitanju praktična, racionalna pozicija kojom se bave obaveštajne službe" pa tako ispade da tajne policije diljem sveta zadnjih vek i nešto bde na tom odlukom a da niko nikada nije niti video naredbu sličnog sadržaja.
Zaista ne razumem mentalni sklop , ljudi koji takve stvari mogu pisati i što još gore verovati u to. Da li su kao mali bili podvrgnuti torturi ? , možda im nisu davali da se igraju klikera, možda je u pitanju neka mikroklima , hrana ? , hronična neispavanost ???
 
Poslednja izmena:
Дакле, тврдиш да "српска историографија није независна", да је под нечијим утицајем. Добро, а одговори ти мени на питање које сам милион пута постављао а нико од вас није хтео или умео да ми одговори: Да ли је руска историографија и археологија независна? Да ли су и руске историјске науке под стегом Беча и Берлина? Не питам исто и за Пољаке јер ћеш рећи да су под утицајем Ватикана.

Molim za ozbiljnost. Postavio si složeno pitanje. Ono što mogu da odgovorim, a tiče se lingvistike, jeste da ruska etimologija počivana rečniku jednog Nemca:

UAL_FS_N01966.jpg





  1. Max Julius Friedrich Vasmer was a Russian-born German linguist who studied problems of etymology of Indo-European, Finno-Ugric and Turkic languages and worked on history of Slavic, Baltic, Iranian, and Finno-Ugric peoples. Wikipedia
  2. Born: February 28, 1886, Saint Petersburg, Russia
  3. Died: November 30, 1962, West Berlin
  4. Education: Saint Petersburg State University

http://www.uni-leipzig.de/unigeschichte/professorenkatalog/leipzig/Vasmer_168/

Sve slovenske etimologije, a naročito mi je poznato za srpsku etimologiju, koja je išla na seminare u Rusiju i tamo se obučavala, imaju "esnafske" instrukcije da svoj rad udoslede sa Vasmerovim etimološkim rečnikom, što se i čini.

Drugo, ideologiju marksizma su valjda stvorili Nemci, a Lenjin je već imao sifilis kada je iz Švajcarske krenuo put carske Rusije da ruši slovenski poredak i uspostavlja neslovenski. Štono reče Bora Čorba: "Amerika i Engleska, biće zemlja proleterska!"

Ko je ko u ruskoj istoriografiji ne znam, ali mogu načelno da kažem da Rusi nemaju nacionalni interes da dokazuju autohtonost Slovena na Balkanu, čime tvoja konstatacija gubi težinu. Nezavisno istraživanje koje bi išlo protiv jedne enormne biblioteke raspisane na osnovu dogme koja kaže da istorija Evrope počinje od Romana i Germana, bez dobre motivacije, a ta bi makar minimalno uključivala nacionalni interes, teško je izvodljivo

A sada te molim da mi na pitanja ne odgovaraš pitanjima već da iznosiš svoje mišljenje uz argumentaciju ne preskačući da odgovoriš na suštinske tvrdnje, mislim na one koje si preskočio, jer onda ni ja ne osećam potrebu da odgovorim na postavljena pitanja. I molim te samo još to da hladne glave i polako razmisliš o svakoj rečenici koju sam napisao. Hvala.
 
Najuticajniji ljudi u srpskoj istoriografiji 20. veka

Bogumil_Hrabak.jpg

Богумил Храбак (1927, Зрењанин — 2010, Београд)


Zamolio bih, ako neko pouzdano zna - interesuje me da li je naš istoričar slovačke narodnosti Bogumil Hrabak (Bohumil Hrabák) katoličke ili jevrejske provenijencije?

Czech and Slovak (Hrabák): nickname for a greedy or miserly person, from a derivative of hrabat ‘to rake in or hoard’. Posrbljena varijanta prezimena bila bi Grabac.

Preminuo akademik Bogumil Hrabak

BEOGRAD – Akademik Bogumil Hrabak, priznati srpski istoričar, preminuo je u 83. godini u Beogradu.
Hrabak je rođen 1927. godine u Zrenjaninu, a osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu i Senti, da bi istoriju diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1951. godine, gde je i doktorirao.
Nakon toga, radio je u više instituta u Beogradu, a zatim prešao u Prištinu gde je utemeljio Odeljenje za istoriju, kojim je rukovodio osam godina.
U Prištini je osnovao i Naučno društvo Kosova, a 1978. godine potvrđen je za redovnog člana Akademije nauka i umetnosti Kosova.
Naredne godine prelazi na rad u Novi Sad, gde je ostao do penzionisanja 1993. godine.
Autor je više od 700 članaka i 40 knjiga i učesnik velikog broja naučnih skupova u zemlji i inostranstvu, a honorarno je predavao u Nikšiću, Banjaluci, i na postdiplomskim studijama u Prištini i Kosovskoj Mitrovici.
Hrabak će biti sahranjen u Novom Bečeju u utorak, 14. decembra.

Tanjug
objavljeno: 12/12/2010
http://www.politika.rs/vesti/najnovi...Hrabak.lt.html




Станислав Винавер - Stanisław Winawer
пољског јеврејског порекла
Његов отац, Abrhám Józef Winawer био је српски лекар пољског јеврејског порекла, по завршетку студија медицине 1887. у Кракову настанио се 1890. у Шапцу.



[TABLE="class: cms_table_infobox_v2 cms_table_vcard, width: 22"]
[TR]
[TH="class: cms_table_entete cms_table_personne, bgcolor: #B0C4DE, colspan: 2"]Станислав Винавер[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD="colspan: 2, align: center"]
250px-Stanislav_vinaver.jpg

Српски песник и преводилац[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Датум рођења:[/TH]
[TD]1. март 1891.[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Место рођења:[/TH]
[TD]Шабац (Краљевина Србија)[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Датум смрти:[/TH]
[TD]1. август 1955.[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Место смрти:[/TH]
[TD]Нишка Бања (ФНР Југославија)[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Станислав Винавер (Шабац, 1. март 1891 — Нишка Бања, 1. август 1955) је био српски песник и преводилац јеврејског порекла.
[TABLE="class: cms_table_toc"]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Биографија

Ерудита, књижевник и преводилац Станислав Винавер, рођен је 1. марта 1891. године у Шапцу у угледној јеврејској породици. Отац Аврам Јосиф Винавер био је лекар, а мајка Ружа пијанисткиња. Основну школу завршио је у Шапцу, гимназију је учио у Шапцу и Београду, а на париској Сорбони студирао је математику и физику. Већ тада постаје следбеник филозофских идеја Анрија Бергсона, а већ 1911. објављује збирку симболистичке поезије «Мјећа».


Dr Božidar Ferjančić

Srpski istoričar, poreklom Slovenac iz Istre

[TABLE="class: cms_table_infobox_v2 cms_table_vcard, width: 22"]
[TR]
[TH="class: cms_table_entete cms_table_personne, bgcolor: #B0C4DE, colspan: 2"]Božidar Ferjančić[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD="colspan: 2, align: center"]
453.jpg
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Datum rođenja:[/TH]
[TD]17. februar 1929.[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Mesto rođenja:[/TH]
[TD]Beograd (Kraljevina SHS)[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Datum smrti:[/TH]
[TD]28. jun 1998.[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Mesto smrti:[/TH]
[TD]Beograd (SRJ)[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Božidar Ferjančić (Beograd, 17. februar 1929 — Beograd, 28. jun 1998) je bio srpski istoričar i akademik SANU.
Školovanje i akademska karijera

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu studirao je istoriju (1948 — 1953). Specijalizovao se na polju istorije Vizantije. Radio je kraće vreme kao bibliotekar Seminara za vizantologiju, zatim je dobio službu profesora srednje škole dodeljenog na rad Filozofskom fakultetu, 1957. izabran je za asistenta. Doktorirao je 1960. godine tezom Despoti u Vizantiji i južnoslovenskim zemljama (objavljena iste godine u izdanju Vizantološkog instituta). Izabran za docenta za istoriju Vizantije 1960. godine. Na Filozofskom fakultetu, do penzionisanja 1994, prošao je sva zvanja (vanredni profesor 1965, redovni 1970). Nasledio je Georgija Ostrogorskog na mestu šefa Katedre za vizantologiju a od 1977. i na mestu direktora Vizantološkog instituta. Bio je upravnik Odeljenja za istoriju i prodekan Filozofskog fakulteta. Za dopisnog člana SANU izabran je 1978. godine a za redovnog 1988. Bio je jedan od počasnih potpredsednika Međunarodne asocijacije vizantologa.

PS. Ovo mu je rođa: http://sl.wikipedia.org/wiki/Fran_Ferjančič
 
Gregor Čremošnik


Gregor Čremošnik


Gregor Čremošnik (24. februar 1890, Polzela – 12. novembar 1958, Ljubljana), historičar. Pohađao je gimnaziju u Celju i Mariboru, a studij historije i slavistike u Gracu, gdje je doktorirao 1915. U periodu 1915-1917. Čremošnik je radio u Institutu za proučavanje Balkana u Sarajevu. Od 1917. do 1935. radio je u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Bio je član SANU od 1932. Period od 1935. do 1941. proveo je radeći kao profesor opće historije srednjeg vijeka i pomoćnih historijskih nauka na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Od 1945. do smrti bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Gregor Čremošnik se bavio historijom jugoistočne Evrope u srednjem vijeku, naročito historijom Dubrovnika, Bosne i Srbije. Njegov naučni interes bio je raznovrstan, a ostvario je značajne rezultati iz arhivistike, egdotike, paleografije, diplomatike, numizmatike i sfragistike.

Za historiju srednjovjekovne Bosne značajno je njegovo bavljenje izvornom građom bosanske provenijencije. Kroz radove o bosanskim poveljama i pismima Čremošnik je sačinio prvu studiozniju analizu njenih vanjskih karakteristika. U posebnom radu Čremošnik je dokazao da je original povelje Kulina bana takozvani stariji prepis koji se nalazi u Dubrovačkom arhivu.



Нико Жупанич

Из Википедије, слободне енциклопедије
[TABLE="class: infobox_v2"]
[TR]
[TH="class: entete schoolar, bgcolor: #B0C4DE, colspan: 2"]Нико Жупанич[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD="colspan: 2, align: center"]
фотографија из 1921. године[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH="bgcolor: #B0C4DE, colspan: 2, align: center"]Општи подаци[/TH]
[/TR]
[TR]
[TH]Датум рођења[/TH]
[TD]1. децембар 1876.[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Место рођења[/TH]
[TD]Грибље (Аустроугарска монархија)[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Датум смрти[/TH]
[TD]11. септембар 1961.[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Место смрти[/TH]
[TD]Љубљана (ФНР Југославија)[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH="bgcolor: #B0C4DE, colspan: 2, align: center"]Рад[/TH]
[/TR]
[/TABLE]
Нико Жупанич (сл. Niko Županič; Грибље, 1. децембар 1876 — Љубљана, 11. септембар 1961) је био најмлађи у низу словеначких научника који су се бавили антропологијом до Другог светског рата, односно до средине двадесетог века.
Биографија

Студирао је у Бечу поред осталих дисциплина и антропологију, а докторирао је 1903. године. На позив Јована Цвијића 1907. године дошао је у Београд, где је 1914. постао кустос Етнографског музеја. Од 1923. године је био директор Етнографског музеја у Љубљани.
Најзначајније дело му је Етногенеза Југословена, објављено 1920. године у Загребу и посвећено оснивању Краљевине Срба, Хрвата и Словенаца. Интересантно је поменути да је написано за време Првог светског рата и да је ово дело првобитно било намењено енглеској читалачкој публици. (Жупанич, Н.: Етногенеза Југословена, Рад ЈАЗУ, 222, Загреб 1920.)


Fanula PAPAZOGLU

41594_127725603927628_5031_n.jpg


Fanula PAPAZOGLU je rođena u Bitolju 1917. godine, u vrijeme okupirane Kraljevine Srbije tokom Prvog svjetskog rata, dok je grad bio poprište žestokih borbi između snaga Centralnih silka i Saveznika. U rodnom Bitolju se školovala i maturirala 1936. godine. U Beogradu je studirala Klasičnu filologiju sa istorijom starog veka i arheologijom, sve do početka rata. Tokom okupacije učestvovala je u Narodno-oslobodilačkoj borbi, pa je tokom 1942. i 1943. bila internirana u logoru na Banjici. Nakon rata, poslije kraćeg rada u državnim ministarstvima, pošto je diplomirala na Filozofskom fakultetu, izabrana je, 1947. godine, za asistenta na Katedri za istoriju starog veka na Filozofskom fakultetu. Doktorirala je 1955. godine s radom Makedonski gradovi u rimsko doba, naredne godine izabrana je za docenta, 1960. za vanrednog profesora, a od 1965. postaje redovni profesor. Bila je upravnik Centra za antičku epigrafiku i numizmatiku, sve do odlaska u penziju 1979. godine. Dopisni član Nemačkog arheološkog instituta postala je 1972. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabrana je 1974. godine, a za redovnok 1983. Bila je stalni saradnik Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu i član redakcije njegovog Godišnjaka, kao i član redakcije skopskog časopisa za antičke studije Živa antika. Počasni doktorat univerziteta u Sorboni (Pariz IV) dobila je 1982. godine. Izabrana je 1993. godine za člana filološkog društva „Parnasos“ u Atini, a 1994. postala je član vanrednog sastava Makedonske akademije nauka i umjetnosti u Skoplju.

Objavila je sljedeće monografije: Makedonski gradovi u rimsko doba, Skopje 1957 (prošireno i dopunjeno izdanje: Les Villes de Macédoine à l'époque romaine, Athènes 1988), Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba. Tribali, Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi, Sarajevo 1969 (prošireno i dopunjeno izdanje: The Central Balkan Tribes in Pre-Roman Times: Tribali, Autariates, Dardanians, Scordisci and Moesians, Amsterdam 1969); Laoi et Paroikoi. Recherches sur la structure de la société hellénistique, Belgrade 1977.
Sveukupno je autor oko 130 naučnih radova, iz tema balkanskog starog vijeka.

Dobitnik je Oktobarske nagrade Beograda i Sedmojulske nagrade.

Jedan je od najvećih srpskih autoriteta za antički Balkan, posebice predrimski, a pogotovo za njenu rodnu oblast (Makedoniju). Preminula je u Beogradu, 26. januara 2001. godine. Njen muž je bio jedan od najvećih vizantologa u istoriji, Georgije Ostrogorski (1902 - 1976). Njihova kćerka Tatjana Ostrogorski (1950-2005) bila je jedan od istaknutih srpskih matematičara.


Јадран Ферлуга
[TABLE="class: infobox_v2"]
[TR]
[TH="class: entete schoolar, bgcolor: #B0C4DE, colspan: 2"][/TH]
[/TR]
[TR]
[TD="colspan: 2, align: center"][/TD]
[/TR]
[TR]
[TH="bgcolor: #B0C4DE, colspan: 2, align: center"]Општи подаци[/TH]
[/TR]
[TR]
[TH]Датум рођења[/TH]
[TD]13. фебруар 1920.[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Место рођења[/TH]
[TD]Трст (Краљевина Италија)[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Датум смрти[/TH]
[TD]27. јануар 2004.[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Место смрти[/TH]
[TD]Пиран (Словенија)[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH="bgcolor: #B0C4DE, colspan: 2, align: center"]Рад[/TH]
[/TR]
[/TABLE]
Јадран Ферлуга (Трст, 13. фебруар 1920 — Пиран, 27. јануар 2004) је био словеначки историчар италијанског порекла.


Школовање

Гимназију је похађао у Чедаду а током Другог светског рата био је интерниран у Јужној Италији. На Сорбони је студирао историју 1946/47. да би студије наставио на Филозофском факултету у Београду где је и дипломирао 1949. године.
Академска каријера

Асистент на катедри за византологију Филозофског факултета у Београду постао је 1951. године. Докторирао је 1956. године а наредне године постао је доцент на катедри за националну историју средњег века. Предавао је као ванредни и редовни професор историје југословенских народа осим српског. Професор Универзитета у Минстеру постао је 1970. године и ту је предавао све до пензионисања 1985. године. Био је професор и ментор бројним будућим истакнутим медиевистима и византолозима код нас и у иностранству. Такође је био и члан многих удружења медиевиста и византолога.
Научни рад

У његовом научно-истраживачком раду може се разазнати неколико тематских целина. Први радови односили су му се на византијску провинцијску управу, нарочито у периоду од 7. до 11. века. Изучавао је постанак и организацију тема. Особита заслуга Ферлуге састоји се у томе што је настојао да објасни место и карактер нижих облика тематског уређења који су постојали у крајевима где византијска власт није била довољно чврста (Ниже војно-административне јединице тематског уређења, 1953). Истраживачку пажњу привлачили су му улога Византије у јадранском приморју (Византијска управа у Далмацији, 1956, Драч и драчка област пред крај 10. и почетком 11. века, 1964), Византија и Задар, 1967).
Истраживао је и односе између Византије и Јужних Словена, настајање првих јужнословенских држава и византијски утицај на овај процес (Византија и постанак најранијих јужнословенских држава, 1968). Велику пажњу посветио је разматрању процеса обнове византијске власти на Балкану и словенском супростављању овом процесу. Неколико радова односе му се на проблеме византијског феудализма и на особености овог уређења у односу на западноевропске феудалне институције. Пажљиво је проучавао византијске изворе и уређивао је трећу књигу Византијских извора за историју народа Југославије. Значајна су и његова два рада који представљају синтетичке прегледе византијске прошлости: Bizancio. Società e Stato, (1974) и Bizantska družba i država (1990).





Marija Mitrović, istoričarka književnosti, Slovenka

Jovan Deretić, Marija Mitrović, Zlata Bojović: Istorija književnosti za prvi razred srednje škole



Mislim, ne volem da jem u kafanu dok ne uđem u kujnu.
:mrgreen:
 
Poslednja izmena:
...
Ko je ko u ruskoj istoriografiji ne znam, ali mogu načelno da kažem da Rusi nemaju nacionalni interes da dokazuju autohtonost Slovena na Balkanu, čime tvoja konstatacija gubi težinu. Nezavisno istraživanje koje bi išlo protiv jedne enormne biblioteke raspisane na osnovu dogme koja kaže da istorija Evrope počinje od Romana i Germana, bez dobre motivacije, a ta bi makar minimalno uključivala nacionalni interes, teško je izvodljivo

A sada te molim da mi na pitanja ne odgovaraš pitanjima već da iznosiš svoje mišljenje uz argumentaciju ne preskačući da odgovoriš na suštinske tvrdnje, mislim na one koje si preskočio, jer onda ni ja ne osećam potrebu da odgovorim na postavljena pitanja. I molim te samo još to da hladne glave i polako razmisliš o svakoj rečenici koju sam napisao. Hvala.

Као што ти слабо познајеш историографију и археологију, ја слабо знам лингвистику, тако да ти на питања везана за то не могу адекватно одговорити. Али зато историју и археологију познајем довољно добро да могу овде компетентно да дискутујем. И уз то прилично добро познајем генетику, која данас даје одговоре на многа питања која ви постављате, само што ви то још увек не желите да прихватите.

Друго, не свиђа ми се што увек полазите од у начелу погрешне претпоставке да се неко увек управља неким другим интересима а не научним. Tо схватам као велику увреду за научнике. Осим тога, ако, као што ти кажеш, "Руси немају национални интерес да доказују аутохтоност Словена на Балкану", у чему се састоји њихов "национални интерес да доказују аутохтоност Словена у западној Украјини, јужној Белорусији и источној Пољској"? Доста сам читао руске археологе, и њихове тврдње су апсолутно базиране на резултатима до којих су дошли на терену.
 
Poslednja izmena:
Meni je isuviše samo po sebi razumljivo da se značajna otkrića mogu dostignuti samo uz veliku motivaciju, osim ako ti ne padnu s neba ili ih otkopaš iz zemlje. Poznati su slučajevi u fizici i fiziologiji, gde su naučnici do otkrića došli u snu, što ukazuje na jednu sveukupnu životnu preokupaciju ili čak opsesiju problemom, koja je dovela do genijalnih zaključaka. Takođe je motivacija ako dobijaš istu platu ma šta stvorio ili ništa ne isprodukovao u nauci - motivacija da se ne radi ništa i razmišlja o tome gde ćemo na godišnji.

Pitao bih te, zamolio za odgovor, kako znamo da neki grob nije slovenski nego npr. keltski, ilirski ili trački?

Primetio bih i ovo. Šta tebe motiviše da dođeš na jedan Forum i redovno repliciraš na ovoj temi, i to najčešće, samo emocionalno "otpuhujući" i prazneći frustraciju, ako smem da primetim? Zamolio sam te i zahvalio unapred, a ti nastavljaš po starom - zauzeo si stranu, "mi" protiv "vi", izdvajaš delove na koje ti je zgodno da repliciraš, ostalo ignorišeš, što sve, u najmanju ruku, ukazuje na nerazvijenu kulturu dijaloga.
 
ЭТРУСКИ (РУСИНЫ РУСИ «Из РУСИНОВ»)—давньоукраїнське плем'я, что переселилось из Прикарпатья и Галичины к Северной Италии и образовало государство Етрурию за 1300 лет до н. есть.

По свидетельству античных авторов (Схимн Хиоский, Страбон, Плутарх, Юстин но др.), в творении высокоцивилизованной Етрурии значительную роль сыграли двенадцать племен ЛИДИВ, что их об'єднав воевода Лед.
По мнению современных этнологов, Лед («ледяной мужчина») повел двенадцать молодых общин россов и полян з-над Росе и Днепра сначала в Малую Азию, а оттуда в Северную Италию. Есть предположение, что Лед — один из основателей Етрурии.

http://www.ukrlit.ru/habits/jr1v.html

...обратить внимание на само слово «этруски». А не «эт-русски»/«эт-русские» ли они? Скажете, случайное совпадение? Слабо верится в такую случайность, особенно с учетом другого вышеприведенного «совпадения»: сами этруски, повторяем, называли себя «Rasenna», «Rasna». Созвучие с терминами «русины», «россы», «Россия» слишком заметно, чтобы его игнорировать.

http://www.km.ru/front-projects/rus...helovechestva/etruski-eto-russkie-perudzha-et

В середине XVI века русский археолог и историк-словист Чертков Александр Дмитриевич выдвинул свою, отличную от уже существовавших, теорию. Изучая древнюю историю, он пришёл к выводу, что Этруски были славянами.

В 1846 году был найден надгробный памятник близ итальянского города Кречу. Сегодня он хранится в музее Неаполя. Волански перевёл текст так:



Приведу здесь письмо Тадеуша Волански к археологу Карлю Рогарскому:



В 1853 году католическая церковь запретила книги Воланского, а польские иезуиты сожгли его книги на костре.


http://slavyane.org/history/etruski.html

Ma daj, bre, to mora da je neki časopis "Treće oko"...
 
Као што ти слабо познајеш историографију и археологију, ја слабо знам лингвистику, тако да ти на питања везана за то не могу адекватно одговорити. Али зато историју и археологију познајем довољно добро да могу овде компетентно да дискутујем. И уз то прилично добро познајем генетику, која данас даје одговоре на многа питања која ви постављате, само што ви то још увек не желите да прихватите.

Друго, не свиђа ми се што увек полазите од у начелу погрешне претпоставке да се неко увек управља неким другим интересима а не научним. Tо схватам као велику увреду за научнике. Осим тога, ако, као што ти кажеш, "Руси немају национални интерес да доказују аутохтоност Словена на Балкану", у чему се састоји њихов "национални интерес да доказују аутохтоност Словена у западној Украјини, јужној Белорусији и источној Пољској"? Доста сам читао руске археологе, и њихове тврдње су апсолутно базиране на резултатима до којих су дошли на терену.

Trubacev, covjek koga autohtonisti vrlo rado (a i pomalo blentavo) uzimaju u usta raskolacenih ociju, jedan od najvecih ruskih jezikoslovaca i etimologa 20. v., tvrdio je da su Sloveni pridoslice na Balkanu i da porijeklo srpskog imena treba traziiti na Kavkazu. Najveci protivnici, sem Jurgena Udolpha, bili su mu zemljaci V. N. Toporov i Ju. V. Otkupscikov. Kad mu je prigovarano da u svojim tezama siri 'slavocentrizam' odgovorio je u stilu: Kako moze biti govora o lazno shvacenom patriotizmu kad jedan Rus smjesta slovensku postojbinu tako daleko od Rusije?
Kao sto si fino primijetio, nelogicno je guslati o politici takodje i u slavistici kad u ovom slucaju postoje mnoga razlicita vidjenja slovenskog Urheimata kod 'domacih' ili stranih jezikoslovaca: Vasmer (sliv Pripjati), Udolph (Galicija zbog hidronima), Trubacev (srednje-gornje Podunavlje, brat po oruzju mu je arheolog i Nijemac J. Herrmann), Manjcak (Odra i Visla), Golomb (gornji Don), Birnbaum (srednje Podnjeprovlje), Toporov (pozno oformljenje praslovenskog iz jugozapadnog baltskog), Desnickaja (prostor danasnje Budimpeste, tj. srednja Evropa), Nalepa ("in the area midway up the Danube"), itd.
Niko od njih ne zagovara pradomovinu Slovena na Balkanu ali tokom 20. vijeka upravo njemacki jezikoslovci i arheolozi najvise insistiraju na seobama Slovena u pravcu: jug - sjever, kao sto sam napisao koju stranicu ranije (Kunstmann, Herrmann, Werner, Schlesinger, Fritze, itd.) tako da su price o nekoj BB skoli neosnovane.

Ono sto jeste takodje zanimljivo, ne postoji niti jedan "domaci" klasicni filolog koji smatra da su Juzni Sloveni odnosno Srbi (Hrvati, itd.) autohtoni na Balkanu, bilo to Katicic, Loma, Slavova, Garasanin, Nedeljkovic, Papazoglu, itd.
 
Meni je isuviše samo po sebi razumljivo da se značajna otkrića mogu dostignuti samo uz veliku motivaciju, osim ako ti ne padnu s neba ili ih otkopaš iz zemlje. Poznati su slučajevi u fizici i fiziologiji, gde su naučnici do otkrića došli u snu, što ukazuje na jednu sveukupnu životnu preokupaciju ili čak opsesiju problemom, koja je dovela do genijalnih zaključaka. Takođe je motivacija ako dobijaš istu platu ma šta stvorio ili ništa ne isprodukovao u nauci - motivacija da se ne radi ništa i razmišlja o tome gde ćemo na godišnji.

Pitao bih te, zamolio za odgovor, kako znamo da neki grob nije slovenski nego npr. keltski, ilirski ili trački?

Primetio bih i ovo. Šta tebe motiviše da dođeš na jedan Forum i redovno repliciraš na ovoj temi, i to najčešće, samo emocionalno "otpuhujući" i prazneći frustraciju, ako smem da primetim? Zamolio sam te i zahvalio unapred, a ti nastavljaš po starom - zauzeo si stranu, "mi" protiv "vi", izdvajaš delove na koje ti je zgodno da repliciraš, ostalo ignorišeš, što sve, u najmanju ruku, ukazuje na nerazvijenu kulturu dijaloga.

Било би културно да јасно назначиш коме се обраћаш!
 
slawische_sprachen.jpg


Stavite se u položaj Nemca koji pogledom na ovoj karti gleda Slovene. On ih vidi kao lavinu snega nad sopstvenom glavom koja preti da ga zatrpa.

Dakle, ako se stavite u poziciju Nemca ili drugog Germana koji gleda ovu mapu, uz to znajući da su i na prostoru Austrije, Mađarske i Rumunije prethodili Sloveni, onda postaju jasne političke, ideološke, istoriografske tendencije koje su projektovane u nemačkim naučnim društvima. To su logične tendencije za suzbijenje dominacije dominantnog na bazi osnovnih ljudskih instinkata.

Kada bi istoriografija otvoreno rekla da su Sloveni prethodili Nemcima u istočnoj Nemačkoj, da ne idemo do prostora severne i srednje Italije, Veneta, Etruraca, Gala i Velšana, došlo bi do stalne pretnje germanskoj i romanskoj Evropi, a time i katoličkoj Evropi, od potencijalnih zapadno- ekspanzionističkih slovenskih ideologija.

To što sam napisao očigledna je činjenica koju niko normalan ne bi pokušao da spori.
 
Poslednja izmena:
Kada bi istoriografija otvoreno rekla da su Sloveni prethodili Nemcima u istočnoj Nemačkoj, da ne idemo do prostora severne i srednje Italije, Veneta, Etruraca, Gala i Velšana, došlo bi do stlne pretnje germanskoj i romanskoj evropi, a time i katoličkoj Evropi, od potencijalnih zapadno- ekspanzionističkih slovenskih ideologija.
Tako je Mrko, a sada samo za tvoju dušu, evo ikone ove teme, najslavnijeg neomilojevićevca:


U 50 sec sve dokazano, kao i ono kod tebe - vlačna snaga! :hahaha:
 
Tako je Mrko, a sada samo za tvoju dušu, evo ikone ove teme, najslavnijeg neomilojevićevca:


U 50 sec sve dokazano, kao i ono kod tebe - vlačna snaga! :hahaha:

I naravno, javlja se najprominentniji eksponent naučničkog istinoljublja kad je u pitanju dukljanski jezik od stoljeća sedmog - požurio da uhvati priključak sa samopregornim pobornicima zvanične istorijske stuke. :kafa:

Kao što rekoh:

To što sam napisao očigledna je činjenica koju niko normalan ne bi pokušao da spori.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top