Trcanje nije zdravo jer razbija zglobove,posto covjek nije stvoren da bi bjezao. Ne znam zasto bjezis od teme,pa ne objasnis odakle toponimi Ser,Servia i Serdika u antici. A na moju konstataciju da je Kamanica i Slankamen toga imena i prije navodnog doseljavanja Srba saljes me lekaru. Ipak, poslacu ti link gdje pise da je to Safarik napisao,a ne znam da je neko njemu predlagao da se ljeci zbog svojih stavova.
http://www.svevlad.org.rs/toponimi_files/toponimi_safarik.html
/Из књиге Павела Ј. Шафарика ''Порекло Словена''/
-Serbinum Σέρβινον (Доња Панонија, 161) Птол., по Рајхарду Сјеверин, према другима на реци Сарвиз. највероватније ипак један са Servitium или Serbetium, отуда Србац.
- Сердика. Сардика (Мезија. 161.) Нуми. Инскр., Фасти триумф., Птол.. Т. Пејт, Ит. Ант.. Хиерокло.. Прок., Рав. од Х века. Triaditza Τριάδιτζα скрип. Биз: данашњи Средец. турски Софиа: упореди Стредец место у Пољској, Стреда град у Мађарској. Средгора, Средорека брдо и река у Тракији и Мезији, Среднаја, Серед, Сред река у Русији, Галицији и у Молдавији.
- Seretus Σέρετος (Dard., 527-550.) Прок.; још неиспитано, на реци Средорека.
- Servilium, Serbetium (Доња Панонија, 250.) Т. Пејт. Ит. Ант., Serbetium Рав.; највероватније исто што и Serbinum Птоломеја; данашњи Србац у Босни на Сави.
- Сорба (Карнија) Рав. из старог Ит.; Serbenstadt, град Срба, још неиспитано, по Рајхарду град Серволо.
- Sorviodurum (Винделициа, 250.) Т. Пеут.; данас Страубинг, што значи Србин, град Срба, као што и у данашњем имену одзвањају елементи старог.
-
Acumincum, 'Ακούμιγκον, ' Ακούμινκον (Pannon., 161) Птол., Acimincum, Ит. ант., Нот. дигн. Ам. Марцелин, Acunum [Таб.Пејт...], Rav., погрешно написано уместо Acumincum; данашња тврђава на стени Петроварадин, као и каменьць и сада место у близини тврђаве Каменица од речи камень словачки kamen, kemen, отуда мађарски kemeny, kemencze, и име = Sclankemund Slankemen уместо Slankamen слани камен (од сланог извора не од измишљене речи Salan) код Арнолда [III.30], упореди и име Chemnitz у Саксонији уместо Каменица; након одвајања слова а код Грка и Латина, које по правилу стоји испред варварских посебно словенских личних имена; упореди поред аналогних ανθη, ανθος, ; и kwet, цвјет, άκουω и чују, αρπω, αρπαζω и отети, άστήρμ и звезда, ardea и рода, armus и раме, antrum и нора, aurora и зора итд. Властита имена Albis и Lab, Asanka и Sandec, Amisius и Мжа, Azizia или Azizi и Жича, Ardagastos и Радгост, Artameres и Радомир, Agazziri или Acazziri и Khozari, Козари, Abotrit и Бодрци, Бодроци, Avaren и Варини, Amazaei и Mazaei, Avendo и Vendus, Ausugum и Сугана, Amazones и Мужину, пољски Mežyny итд, остаје корен c-m-n. што значи k-m-n. камен., од тога каменьць, каменица имена од хиљада словенски насељених места.
Nije li petrovaradinska tvrdjava na kamenu? ne lici li a-cuminicum ovo cumin na kamen? Ne zove li se i danas Kamenica,pored Petrovaradina mjesto?
Sto se tice Indjije, moguce je da su je Njemci tako nazvali jer su tu bili Srbi a oni nas (tj Luzicke Srbe sjevernije i zapadnije) zovu Vendi,Vindi pa od toga Indi,Indija? Batajnici su ime dalo Franci.ne znam po cemu i sta znaci.Ali i Fruska gora je po Fruzma.
Inđija se u knjigama spominje od 1455. godine kao posed plemićke porodice Šuljok iz Lekče, kao Ingia ili Ingya. Naselje već tada nije bilo malo – imalo je crkvu i dvorac. Prema podacima koje su skupili Turci vodeći knjige o nametima stanovništa, 1596. godine postojale su 23 kuće i jedan udovički dom. Prema nekim piscima, njeno ime nastalo je od turske reči ićindia – većernji čas, treća po redu dnevna molitva kod muhamedanaca, koja se obavlja po zalasku sunca. Autor knjige Inđija, zapisi i predanja Anton N. Lukić smatra da je koren reči Ingya nastao od latinskog Indigena što znači urođenik, starosedelac, domaćin, polazeći od toga da su Sremom gospodarili Rimljani i pri tom tako nazvali mesto kroz koje su prošli. Josef Miler, rođeni Inđijčanin, pretpostavlja da je ime nastalo od starolatinske reči indago – ograđen prostor za divljač.
DOSEljENICI: Prva velika bitka nedaleko od Inđije bila je 1456. godine kod Starog Slankamena, kada se okupilo više desetina hiljada vojnika koji su porazili Turke. Prvi sveštenik, Zaharije Anđelić, ostavio je podatke da su se Srbi u Inđiju naselili na poziv spahije Pejačevića 1746. godine. Kao povoljnosti za naseljavanje Anton Lukić navodi potok koji je tekao sredinom mesta i raskrsnicu puteva Zemun–Petrovaradin i Sremska Mitrovica – Slankamen – Dunav.
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=387911&print=yes