Onda, kada su Srbi bili brojniji od Engleza
Da li su veliki ratovi učinili da Srbi, od brojnog naroda iz vremena "srednjovekovne slave", do 21. veka stanu u red malobrojnih evropskih naroda? Koliko je istina u našoj javnosti često iznošena tvrdnja da je u srednjem veku broj Srba (ili makar stanovnika tadašnje Srbije) bio istovetan broju podanika engleskog kralja?
Gotovo je nemoguće govoriti o naseljenosti Srbije tokom srednjeg veka. U to vrijeme nije postojala mogućnost da budu sprovedeni precizni popisi, baš kao što srednjovekovni čovjek nije bio posebno posvećen tačnosti brojeva o kojima je pisao. Srednjovekovna srpska država je tokom svog "zlatnog doba" često menjala granice, stanovništvo nije imalo razvijenu svest o identitetu, a nije izvesno ni da su se granice baš poklapale sa etničkim. Naravno, u srednjem veku ne može biti reči o nacionalnom identitetu. Konačno, do našeg vremena se očuvao manji broj ionako skromnih i nepreciznih dokumenata o brojnosti stanovništva srednjovekovne Srbije.
Postojeće procene broja stanovnika zato mogu biti samo grube, ali ipak pružaju predstavu. Veruje se da je oko 1450. godine na Balkanu živelo gotovo 4,5 miliona stanovnika. Prema mnogo citiranom osmanskom defteru iz 1455. godine procjenjuje se da je na današnjem Kosovu i Metohiji tada živjelo oko 75.000 stanovnika.
U ostatku despotovine (približno sadašnja Srbija do Save i Dunava), koja je za srednjovekovne prilike i sama bila gusto naseljena, moglo je živeti još 300.000 stanovnika. Dakle, Srbija je u to vreme mogla imati između 350.000 i 400.000 stanovnika. Gornja granica procena broja stanovnika srednjovekovne Srbije prema procenama Sime Ćirkovića kreće se između 660.000 i 800.000.
U Engleskoj, jednoj od najuređenijih srednjovekovnih monarhija, broj stanovnika se od X do XV veka kolebao u rasponu "od 1,25 do 4 ili čak 7 miliona"! Dakle, ni ovi podaci nisu sigurni. Stanovništvo Francuske se od XI do XIV veka učetvorostučilo. Ferdinand Lot je na osnovu kraljevskog popisa iz 1328. godine procenio da je od četiri miliona, koliko ih je bilo u XI veku, poraslo na 17,6 miliona! A onda je Evropu pohodila "crna smrt" - bubonska kuga - i oko 1450. godine stanovništvo Francuske je brojalo oko 12 miliona. Srednjovekovna Rusija je prema procenama početkom XI veka imala šest, 1340. godine osam i 1450. godine šest miliona stanovnika. Ugarska je u tim godinama brojala jedan i po, dva i jedan i po milion stanovnika, a Poljska dva, tri i dva miliona stanovnika.
Ako, uz sve ograde, uporedimo ove procene, stanovništvo Srbije (bez Vojvodine) je danas, u odnosu 1455. godinu, gotovo 13 puta brojnije (oko 400.000 prema nešto manje od 5,4 miliona stanovnika koliko danas stanovnika broji Srbija broji bez Kosova i Metohije). Stanovništvo Francuske je brojnije svega oko 5,2 puta (od 12 miliona sredinom 15. veka do 62 miliona današnjih stanovnika u koje su uračinati i milioni doseljenika). Razlika u broju stanovnika u Engleskoj (bez Škotske, Velsa i S. Irske) je sličnija našem slučaju - od 2,5 do 3 miliona (1450. godine) broj stanovnika porastao je na 51,7 milion (2009. godine), dakle 17,3 puta. Čak i ako uzmemo u obzir da je na Balkanu sredinom 15. veka živelo 4,5 miliona stanovnika, danas na ovom prostoru živi oko 55 miliona stanovnika. Dakle, sa obzirom na burnu istoriju, region je u značajnoj mjeri uspeo da obnovi svoje stanovništvo.
Na drugoj strani, starenje stanovništva i kriza koju ovaj proces izaziva svakako nije direktna posledica ratova, posebno ne onih iz daleke prošlosti.
Dobar primjer je Bugarska. U svetskim ratovima je pretrpela značajno manje gubitke nego Srbija. Bugarska je 1914. godine imala 4,85 miliona stanovnika. Posle ratova u kojima je stanovništvo Srbije višestruko (u Prvom svetskom ratu razlika je bila petostruka, a u Drugom, prema uzdržanijim procenama, dvadesetostruka) stradalo u odnosu na stanovništvo Bugarske, te razdoblja šezdesetogodišnjeg sasvim drugačijeg razvoja dve države, u Srbiji živi oko 6,2 miliona Srba, dok ih je u regionu još gotovo dva miliona. Istovremeno, u Bugarskoj prema popisu iz 2011. godine obitava oko 5,7 miliona Bugara.
Srpski narod je tokom svoje često tragične prošlosti zaista trpeo velike gubitke. Ipak, ne treba prenagliti sa zaključcima i poređenjima, posebno kada nismo sigurni oko istinskog broja stanovnika srednjovekovne Srbije. Teza da su Srbi bili brojni koliko i Englezi, pa su onda stradali u ratovima braneći Evropu, nastala je u novije vreme i imala je pre svega političku funkciju. I drugi narodi su tokom proteklih vekova trpeli velike demografske gubitke (epidemija bubonske kuge - "crna smrt" sredinom 14. veka, Stogodišnji rat, Tridesetogodišnji rat, verski progoni, opšti ratovi). Stanovništvo Srbije je stradalo tokom osmanske najezde, ali se kasnije u demografskom pogledu oporavilo.
Velika pogibija stanovništva Srbije iz Prvog svetskog rata ostavila je posledice koje se i danas osjećaju, baš kao i genocid nad Srbima u NDH. Ipak, od najvećeg uticaja na brojnost srpskog naroda bila je velika socijalna napetost u društvu koje je prebrzo, megalomanski i loše modernizovano. U demografskom pogledu za srpski narod su šezdesete godine 20. veka zato dugoročno bile štetnije nego veliki ratovi.