„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Kad ste već kod mitova evo vam mogućeg porekla jednog veoma popularnog kod autohtonista i ako se dobro sećam raskrinkanog na ovom forumu:

Nema od toga ništa - Marić sa tim nema veze. Taj tajni sporazum odnosio se na restrikciju srpske istorije do Drine:

2. Србија неће никако трпети политичка, верска или друга сплеткарења која би, полазећи с њеног земљишта, ишла против аустро-угарске монархије, подразумевајући ту и Босну, Херцеговину и Новопазарски Санџак.
Аустро–Угарска узима исту обавезу према Србији и њеној династији, чије ће одржање и утврђење помоћи свим својим утицајем.
(Г. Јакшић, Из новије српске историје, Београд 1953, 80, 81)

To je taj "tajni aneks Berlinskog kongresa" iz 1881. crno na belo, a ne u nečijoj mašti.

Aleksandar Uzelac je već pokazao da je idiot.
 
Uzelčev komentar se odnosio na zaveru vezano za istoriografiju, a ne politiku.

U istoriografskoj direktivi, a posebno po pitanju nastavnih sredstava, Srbija je zauzela podle 1878-82. godine daleko nacionalniji i sa mnogo više apetita stav prema susednim teritorijama, a pogotovu područjima koje su bile deo Austrougarske monarhije. U školskim udžbenicima se naširoko opisuju Hrvati kao jedno od srpskih plemena, a o Istri kao čisto srpskoj zemlji, značajno premošćavajući sve kriterijume definisanja srpske nacije, odnosno i verski i jezički (pravoslavni i štokavski).

U tom smislu, Uzelac je ubo u poentu, a Marić se očigledno našalio. Tu laž su izmislili ili Olga Luković Pjanović ili Jovan I. Deretić 1980-ih godina, a ako je to bio Deretić, to se možda moglo dogoditi još 1970-ih.
 
Uzelčev komentar se odnosio na zaveru vezano za istoriografiju, a ne politiku.

U istoriografskoj direktivi, a posebno po pitanju nastavnih sredstava, Srbija je zauzela podle 1878-82. godine daleko nacionalniji i sa mnogo više apetita stav prema susednim teritorijama, a pogotovu područjima koje su bile deo Austrougarske monarhije. U školskim udžbenicima se naširoko opisuju Hrvati kao jedno od srpskih plemena, a o Istri kao čisto srpskoj zemlji, značajno premošćavajući sve kriterijume definisanja srpske nacije, odnosno i verski i jezički (pravoslavni i štokavski).

U tom smislu, Uzelac je ubo u poentu, a Marić se očigledno našalio. Tu laž su izmislili ili Olga Luković Pjanović ili Jovan I. Deretić 1980-ih godina, a ako je to bio Deretić, to se možda moglo dogoditi još 1970-ih.
Slobodan Jovanović je znao za tajni sporazum Obrenovića, a njemu više verujem nego nekom trećerazrednom hrvatskom povjesničaru.

Sporazum je bio tako moćan a kraljevska kruna tako blještava da je malo nedostajalo da Čedomilja Mijatovića hirotonišu u patrijarha. Tada je o državnom trošku a po naredbi Stojana Novakovića štampana Istorija Srba Benija Kalaja.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Када и ко је први увео ДАИ у историјографију Славена односно Срба!?

Ne znam kakve veze ima to pitanje sa Alokanandom Miter i izmišljotinama o uticaju Beča na srpsku istoriografiju posle 1878 (ili 1881. ili koje već godine koje kruže), no evo ti odgovora na pitanje; dao ga je Nikola Radojčić 1960. godine u ZRVI 6 (Proučavanje spisa Konstantina VII Porfirogenita u srpskoj istoriografiji).

1.jpg

2.jpg


U srpsku istoriografiju DAI dospela je preko Martina Hankea i lajpciškog izdanja iz 1687. godine. Tako je dospeo DAI do grofa Đorđa Brankovića 1690. godine i od tada do danas traje srpska porfirogenitologija (praktično koliko i srpska istoriografija).

Naravno, moram da se ogradim jer si ti u svojoj objavi napisao Slvena odnosno Srba. Srpska porfirogenitologija kreće od 1690. godine.
 
Poslednja izmena:
Ne znam kakve veze ima to pitanje sa Alokanandom Miter i izmišljotinama o uticaju Beča na srpsku istoriografiju posle 1878 (ili 1881. ili koje već godine koje kruže), no evo ti odgovora na pitanje; dao ga je Nikola Radojčić 1960. godine u ZRVI 6 (Proučavanje spisa Konstantina VII Porfirogenita u srpskoj istoriografiji).
U srpsku istoriografiju DAI dospela je preko Martina Hankea i lajpciškog izdanja iz 1687. godine. Tako je dospeo DAI do grofa Đorđa Brankovića 1690. godine i od tada do danas traje srpska porfirogenitologija (praktično koliko i srpska istoriografija).

Naravno, moram da se ogradim jer si ti u svojoj objavi napisao Slvena odnosno Srba. Srpska porfirogenitologija kreće od 1690. godine.
Kad je Beni Kalaj napisao da su Srbi došli na Balkan u pljačkaški pohod završen je posao.
 
Kurta navodi da je danas poznata istorija Slovena nastala u XIX veku u vreme kada arheologija nije bila konsultovana po ovom pitanju. Po njemu tvorac ovog učenja je nemački naučnik Harden na koga se nadovezao Šafarik sa teorijom o postojbini Slovena negde na severu Evrope. Kasniji naučnici su opravdavali ovu teoriju preko lokalnih geografskih toponima na severu Evrope.
Niderle je prvi uveo arheološke nalaze u nauku da opravda već oblikovanu priču o migraciji sa severa.

Po Kurti, XIX vek je obilovao naučnim radom u svrhu krivotvorenja nacionalnih identiteta i to se vidi u slučaju pisanja istorije Slovena.
Međutim, arheologija je toliko napredovala poslednjih nekoliko decenija da je praktično obezvredila učenje o migraciji Slovena.

Capture.JPG
 
Ne znam kakve veze ima to pitanje sa Alokanandom Miter i izmišljotinama o uticaju Beča na srpsku istoriografiju posle 1878 (ili 1881. ili koje već godine koje kruže), no evo ti odgovora na pitanje; dao ga je Nikola Radojčić 1960. godine u ZRVI 6 (Proučavanje spisa Konstantina VII Porfirogenita u srpskoj istoriografiji).

Pogledajte prilog 645026
Pogledajte prilog 645028

U srpsku istoriografiju DAI dospela je preko Martina Hankea i lajpciškog izdanja iz 1687. godine. Tako je dospeo DAI do grofa Đorđa Brankovića 1690. godine i od tada do danas traje srpska porfirogenitologija (praktično koliko i srpska istoriografija).

Naravno, moram da se ogradim jer si ti u svojoj objavi napisao Slvena odnosno Srba. Srpska porfirogenitologija kreće od 1690. godine.

Нађи ми иједан помен ДАИ у оригиналним хроникама Ђорђа Бранковића!?

Ђорђе Бранковић се користио делом Мавра Орбинија и многих других у којима је имао увид, У Хроникама на румунском језику користио се истим изворима као и у Хроникама на славеносербском језику. То каже Јелка Ређеп у свом критичком издању Хроника Словена Илирика Горње Мезије.

Први који је штампао уз своје додате коментаре Хронику I (свеска I) од Ђорђа Бранковића био је (посрбљено Стојан) Коста Новаковић 1880. године, сад ти докажи да није.

Прескочио си да одговориш на моје питање у вези критике ДАИ Тибора Живковића где је констатовао у фусноти 40 где каже да је почетак Главе 29 ДАИ, у свим постојећим ''оригиналним'' манускриптима толико ОШТЕЋЕН да га није могуће прочитати.
 
Нађи ми иједан помен ДАИ у оригиналним хроникама Ђорђа Бранковића!?

Jesi li pročitao postavljeni isečak Radojčićeve rasprave?

Ђорђе Бранковић се користио делом Мавра Орбинија и многих других у којима је имао увид, У Хроникама на румунском језику користио се истим изворима као и у Хроникама на славеносербском језику. То каже Јелка Ређеп у свом критичком издању Хроника Словена Илирика Горње Мезије.

Da, pominje Mavra Orbinija i pljuje ga tj. smatra da tamo ništa ne valja i ne vredi sem što je Orbini preneo Dukljaninov rodoslov, odbacujući sve ostalo kao latinske gluposti. I šta je to sad bitno po diskusiju, tačno?

Први који је штампао уз своје додате коментаре Хронику I (свеска I) од Ђорђа Бранковића био је (посрбљено Стојан) Коста Новаковић 1880. године, сад ти докажи да није.

Zašto da to dokažem? Ne znam napamet ko je priredio Brankovićeve hronike; hvala na informaciji (ako je tačna). Ja sam mislio da je to učinila tek Jelka Ređep, sad nedavno. Nije mi poznato da je to učinio Stojan Novaković.

Прескочио си да одговориш на моје питање у вези критике ДАИ Тибора Живковића где је констатовао у фусноти 40 где каже да је почетак Главе 29 ДАИ, у свим постојећим ''оригиналним'' манускриптима толико ОШТЕЋЕН да га није могуће прочитати.

Zato što nemam komentar.
 
Прескочио си да одговориш на моје питање у вези критике ДАИ Тибора Живковића где је констатовао у фусноти 40 где каже да је почетак Главе 29 ДАИ, у свим постојећим ''оригиналним'' манускриптима толико ОШТЕЋЕН да га није могуће прочитати.
https://www.scribd.com/document/101...orphyrogenitus-on-the-oldestDalmatian-history

Ovaj autor smatra da Porfirogenitov narativ o migraciji Hrvata zapravo predstavlja adaptaciju jednog Herodotovog zapisa.....
 
@КРЦУН da ti ne misliš možda na Novakovićevu raspravu iz 1872. godine?

b033


b033


Не, тај документ имам, говорим о првој Свесци Ђорђа Бранковића издатој од стране Косте Новаковића 1880. године!?

извор: Сабрана дела Слободана Јовановића фототипско издање Геца Кон 1935. године.
 
Не, тај документ имам, говорим о првој Свесци Ђорђа Бранковића издатој од стране Косте Новаковића 1880. године!?

извор: Сабрана дела Слободана Јовановића фототипско издање Геца Кон 1935. године.

Ne znam za to i ne razumem zašto me uopšte pozivaš da dokažem da to nije istina.

Takođe bi bilo dragoceno ako bi priložio i broj strane odnosno poželjno citat i sliku gde si podatak pokupio (posebno ukoliko postoji neka posebno navedena referenca). Mada ne bi promenilo pitanje moje zbunjenosti glede značaja u diskusiji.
 
Ја сам први пут за ту тезу чуо на овом форуму.

Pominje to i Jovan I. Deretić stalno, a i realno sve ostale slične pojave do Gorana Šarića (koji nešto tu malčice pokušava ublažiti pominjanjem Lucića, tj. naći kompromis između istine i laži; da li zato što pokušava polako zalutale ljude prevesti na pravi put kao što su na SrbijaGLOBAL vrlo odsečno učinili, ili zato što još uvek nema hrabrosti da prozbori prvo, pitanje je).

U životu nisam spoznao nijednog jedinog novoromantičara sem dvojca Šargić/Milosavljević da nisu ponovili tu izmišljotinu.
 
Treba biti oprezan jer Hrvati pokušavaju da ospore DAI svim sredstvima zbog prostranstva srpskih zemalja.
https://www.scribd.com/document/101...orphyrogenitus-on-the-oldestDalmatian-history
There have also been dissident voices. As early as the end of
the nineteenth century, Jaroslav Jagić criticized the reliability of
Constantine’s account on linguistic issues (underlining the differences
between southern and western Slavic languages), suggesting that White
Croatia was a land born of the emperor’s imagination, and that Con-
stantine was referring, in a colourful way, to Croats settled in what is
now the Czech republic. Jagić’s ideas strongly influenced later scholar-
ship and his theory was partially re-proposed by John Bagnell Bury, who
however thought that White Croatia, despite being an imaginary land,
found its origins in ancient Croatian tribal sagas that the emperor
simply collected and divulgated.59

59 J. Jagić, ‘Ein Kapitel aus der Geschichte der südslawischen Sprachen’, Archiv für slavische Philologie 17 (1895), pp. 47–87, here p. 61; F. Racˇki, ‘Biela Hrvatska i Biela Srbija [White Croatia and White Serbia]’, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 52 (1880), pp. 141–89; DAI II, p. 96. Bury, ‘The Treatise’, pp. 556–61.

Jaroslav, brale.
 
Pominje to i Jovan I. Deretić stalno, a i realno sve ostale slične pojave do Gorana Šarića (koji nešto tu malčice pokušava ublažiti pominjanjem Lucića, tj. naći kompromis između istine i laži; da li zato što pokušava polako zalutale ljude prevesti na pravi put kao što su na SrbijaGLOBAL vrlo odsečno učinili, ili zato što još uvek nema hrabrosti da prozbori prvo, pitanje je).

U životu nisam spoznao nijednog jedinog novoromantičara sem dvojca Šargić/Milosavljević da nisu ponovili tu izmišljotinu.
Биће да нисам обратио пажњу на то. Има ту додуше, момената:

1. Где су они ишли у школу и да какав је квалитет наставника тамо?

2. Могуће је да наставници нису били необавештени, али да су свесно остављали више времена за друге лекције прескачучи оно што им се није чинило битно или интересантно. То значи да су поменули тај период у неколико реченица (укупно 5 минута) и онда прешли даље.

3. Могуће и да су га обрадили нешто озбиљније, али да лекција није била укључена у проверу знања. Много је лакше са децом причати о нечему о чему се прецизније зна, него тако неке опште ствари.

4. Реално о томе се и није пуно причало, тако да је могуће да већи део популације није дошао у осетан додир са том тематиком. Ако се погледају средње школе, веома је могуће да није ни у плану за машинске, електротехничке, медицинске, биротехничке, језичке, итд? Што се тиче основних, мало ко се сећа шта је тамо рађено. Једнако је неко могао да испуца тезу да из Познавања природе и друштва није обрађиван тип камена у Хрватској и Далмацији.
итд..

У крајњем случају џаба им да причају, кад се ја сећам да је то рађено код мене у основној. А знам да има људи који се не сећају. Ти се не сећају ни Немањића из основне школе. Рекли би да су евентуално обрађени у једној лекцији. Не сећају се ничега из физике. Питање је да ли знају и како изгледа атом.
 
https://www.scribd.com/document/101...orphyrogenitus-on-the-oldestDalmatian-history

Ovaj autor smatra da Porfirogenitov narativ o migraciji Hrvata zapravo predstavlja adaptaciju jednog Herodotovog zapisa.....

Izlaže li to kao sopstvenu tezu ili poziva na nekog ko se ranije setio toga?

Нађи ми иједан помен ДАИ у оригиналним хроникама Ђорђа Бранковића!?

Kako Radojčić kaže, to je među Brankovićevo Kniga o vizantiskeh veščeh.

Ako te interesuje ko je prvi u srpskoj istoriografiji i eksplicitno pomenuo Porfirogenitov Spis, a ne samo ovako posredno dospelo kao u slučaju grofa Đorđa Brankovića, reč je o Pavlu Julincu (1765), bukvalno sledećem (domaćem) autoru srpske nacionalne istorije (namerno koristim ovakvu konstrukciju umesto srpska istoriografija, zato što se pod tom sintagmom mogu računati i stranci koji su pisali o srpskoj istoriji, kao i šira istoriografska dela, koja parcijalno obrađuju i povest srpskog naroda). Druga i treća stranica njegove kratke srpske istorije:


000018.jpg

000019.jpg

000005.jpg
 
Poslednja izmena:
Teza je njegova. Vidim da ga citiraju Valter Pol i Kurta. Uostalom pročitaj predgovor.
Pogledajte prilog 646400

Onda treba dublje prokopati da li se radi o plagijatu (i propustu odavanja priznanja), ili je zaista autentična i nezavisna slučajnost.

To je na jednoj od prvih sednica Srpske Akademije Nauka posle svršetka rata 1945. godine izneo Milan Budimir.

P. S. Tekst koji je Budimir pročitao 1949. godine naslovljen je Порфирогенит и наша народна традиција. Rezime je objavljen na str. 243-245 1. br. Glasnika SAN. Milan Budimir je na toj sednici SANU podvukao kako postoji jedna neverovatna paralela između DAI i Herodota.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top