„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pa o tome i govorim. O tome da metateze likvida dođe kod onih koji se sretnu sa Slovneima, a ne obrnuto.
Не говориш ти о томе.

https://www.academia.edu/22783074/1...in_on_Slavic_sъto_and_the_Slavic_ethnogenesis

N0Ph6VQ.jpg
 
Poslednja izmena:
Otkud znam. Ne znam šiptarski. Moguće je da su razlike u dijalektima tj. govorima, moguuće je da je gradine opstajalo tamo gde je bilo više arbenašenih Slovena-Srba, a moguće je da se pri standardizaciji činodejstvovalo odozgo. Vidiš ovo graž, to je sigurno srbizam. Tako da, kako bilo, nama je interesantan oblik gardine jer pokazuje očekivanu pravilnost o kojoj teza mi govori.

Upravo prisustvo ta dva oblika u albanskom (taj Andreja Tkalec koga citiras nije bas obdaren referencama u tom dijelu teksta, ne moze se ni njemu vjerovati kompletno) dovodi u pitanje tezu, pogotovo ako si napisao da od jednog nastaje drugi. Pogresno si prenio te informacije. Zato je vazno citirati literaturu da se vidi sta stvarno pise jer ovakve greske, iako mogu djelovati nekome kao "sitne", mogu ozbiljno da promijene kontekst ili poremete (bilo koju) tezu.

Ovaj komentar od Pravog Vlaha pokazuje da je cijela ta prica: yebe lud zbunjenog.

По румунском лингвисту Сорину Палигу, немогуће је да су ове речи из словенског. Разлог је баш дијахроника у вези са метатезом ликвида. Његова теза је да (1) словенски језик настао у првим вековима наше ере спајањем три извора -- севернотрачког, јужнобалтичког и западноиранског и (2) речи у румунском и албанском које су сматрају словенским уствари су трачке.
 
Poslednja izmena:
Na ovoj mapi iz 19. veka piše Belgard.
Da li imaš neku referncu kako Kašubi zovu taj grad?

Данас је Białogard, на стандардном пољском.
Ништа озбиљно овог трена немам на ту тему при руци .. Преслушаћу опет "Квадратуру" јер неко од њих баш помиње разлику гард-град, бар тачну минутажу да приложим, и погледаћу мало по нету, али не данас, имам два "пројекта" недовршена од јутрос.
На пољској вики, у 12.веку је Белгрод.
Notuje go w roku 1124 Żywot Ottona, biskupa bamberskiego, jako Belgrod. https://pl.wikipedia.org/wiki/Białogard#cite_note-6
 
Eto ti i grčki Hades odakle je.

- - - - - - - - - -
Kognat i pozajmljenica kao sredstvo manipulacije

Lažni utisak kognata. Pravilo fonološkog kvantnog skoka (IPTTL - Instant phonetic time travel law ili pravilo gluvog telefona).
Kada je jedan narod široko teritorijalno rasprostranjen kao slovenski, onda ne može čuditi zaimanje istih slovenskih reči od strane većeg broja stranih jezika jer narod koji zauzima veliko prostranstvo u kontaktu je sa većim brojem drugih naroda. Te strane reči kasnije se pronalaze u većem broju jezika i mogu se pogrešno proglašavati kognatima - rečima paralelnim potomcima zajedničke reči-pretka, umesto pozajmljenicama koje su pretrpele fonološke promene tipične zakonitostima jezika u koji su pozajmljivanjem dospele.

Doktrina za otimanje jezičke baštine velikih naroda i za njihovo brojevno i teritorijalno potiskivanje u daljoj prošlosti

Kao zakonitost je opšte prihvaćeno da ukoliko je reč prošla kroz sve fonološke promene koje prate istorijski razvoj određenog jezika, ta se reč smatra kognatom reči sa kojom je poredimo, odnosno, smatra se da su imale odvojen razvoj iz zajedničkog "praindogermanskog" korena.

Hiljadu godina za jedan dan - fonološki kvantni skok

Mi smo, međutim, pokazali na primeru susednih jezika (mađarskog, šiptarskog i grčkog) da se novousvojena reč, dakle pozajmljenica iz slovenskog jezika u ove jezike vrlo brzo prilagođava prema fonološkim osobinama jezika primaoca. Na primer, prilikom usvajanja pozajmljenice - Mladen u engleskom jeziku postaje Malden, Vlah u turskom jeziku postaje Eflak, grad i brazda u mađarskom postaju gardoš i barazda,
gradine u šiptarskom postaju gardine prilagođavajući se hiljadugodišnjem jezičkom razvoju jezika recipijenta tokom izuzetno kratkog vremena, praktično, na dnevnom nivou
, kao u igri "gluvih telefona". Tako prilikom pozajmljivanja reč put od hiljadu godina pređe za jedan dan.

Prema tome, ovo je zakon: Osobine jezika, tj. artikulacijske preferencije jednog fonološkog sistema, mogu novu reč naglo prevesti kroz sve faze jezičkog razvoja. Ranije smo o ovome diskutovali po pitanju slovenskih reči, koje su doživele navodnu metatezu likvida: južnoslovensko gradina dalo je albansko gardine. To nisu procesi za koje je potrebno 1000 godina, već pet minuta i jedan jedini govornik (koji će umesto infarkt da kaže infrakt), a svi da prihvate. Evo, budući da sam ga prvi u istorijskoj i komparativnoj lingvistici uočio, proces ću nazvati instant phonetic time travel.

Prema tome, svaka reč koja se danas na osnovu ispraćenih glasovnih promena određenog jezika svrstava kao kognat, sledeći isti kriterijum može se smatrati i pozajmljenicom.

Da vidimo, koje su ideje vodilje i u kojoj meri indogermansko jezičko stablo važi, a u kojoj meri se jezici ponašaju kao gramatički kosturi na koje se po modelu anti-kreola lepe reči iz jezika sa kojima su u dodiru stvarajući lažni utisak kognata.

Šta se postiže proizvoljnim optiranjem za kognat, odnosno pozajmljenicu? Suština ove manipulacije.

Rekonstrukcija reči se obavezno zaustavlja kada se dođe do tzv. kognata iako slovenska jezička sredstva omogućavaju dalju etimologizaciju tj. semantičko i leksičko uprošćavanje i uopštavanje korena. Zašto se ovo ne dozvoljava, a ukazivanjem na kognate se odbacuje? Zato što bi smislenost daljeg slovenskog uprošćavanja reči koja ima "kognate" ukazalo na slovensko prvenstvo te reči, odnosno da su kognati, zapravo, pozajmljenice iz slovenskog jezika. Ovako prikazano prvenstvo slovenske reči ukazalo bi na slovensko prisustvo u južnoj i Centralnoj Evropi, koja je političko-istorijski rezervisana za Germane i njihove deklarativno kulturne uzore, ali političke satelite: male Rimljane i male Grke. Veliki Sloveni su pretnja i zato se svim političkim sredstvima, uključujući istoriografiju kao ideološko sredstvo, neprestano dele, umanjuju, istorijski udaljavaju od Evrope, smeštaju u močvaru iza planina, kulturno prigušuju, obeznačavaju i nipodaštavaju.



Za mame i tate koji žele deci da ukažu koje su to slovenske i srpske reči usvojili Romani, Germani i Grci po dolasku u slovenske krajeve Evrope


Naša je kultura počela da tone u Starom veku, nastavila u Srednjem da bi potpunu inferiornost dokučila sa Novim vekom.

Međutim, sudeći po usvajanju naše agrarne i metalurške terminologije, što bi u civilizacijskom smislu praistorije bilo "pretty much it" (ukupnost tadašnje kulture, tj. sve što tadašnja kultura i podrazumeva) od strane drugih neslovenskih naroda mi Sloveni-Srbi smo u kasno praistorijsko doba, po logici stvari (i Mariju Alineiju) bili superiorni nad Grcima, Latinima i Germanima.

Daćemo kao primer pedesetak germanskih, romanskih ili grčkih reči koje su mogle doći iz srpskog jezika:

- hum, humka (humus), ledina (Land, land), grad, gradina, ograda tj. bašta (garden, Garten, giardino), livada (livadion), plug (plough, plow), orati, (o)ralo (aro, arare), mulj (mud), kaljuga, kaljača, kal (Caligula), blato (Baltic), oblak od obvlak (Wolke), kras, krš, kršiti (Karst), krsnuti tj. rasti, kršan (crescere, croissant),

- voće od ovoće od ovoštje, vosak (Obst, ovest), trešnja (kerasian, cerise, cherry, Kirsch), oliva tj. maslina od oliti, olivati (olive, oil), sliva ili šljiva od slivati (lividus tj. modar), slina od slivati tj. pljuvačka (saliva), brati (nalazimo u nazivu bobica - berry),

- sejati, sevati, usev (sow), seme (semen), olovina tj. pivo (ale), okurak tj. krastavac (Gurcke), opiti, opijati (opium),

- stoka < steći, up. blago (live stock), krdo tj. stado (herd), stado (stud [stad]), kobila (lat. caballus, grč. kabállēs), paša, pasti, pastir (pasture, pastor), bumbar od brmbar (bumble), kotka tj. mačka (cat, Katze), štene, ćeno (canis), jagnje (agnus, amnos, yean),

- breg (Berg), klisura, klis, klizati (clausura, κλεισούρα), grotlo, grlo < grdlo (grotta), granica, grana (Grenze), strana tj. zemlja, stranac, stranstvo (estrano, strange, étrange, extraño),

- ruda, rđa (ruber), oganj (ignis, agni), šlem od slem (helm), olovo, livati (lead),

- knez (Koenig, king), kralj<krelja<hrelja<hrliti<krilo (Chrelios, Carlo, Carolus, Charles), Grk, Grci (Graecos, Greek), Sloven (schiavo, slave, ciao, esclavo, eslavo "Borrowed from Medieval Latin sclavus (“slave”), from Late Latin Sclavus (“a Slav”), from Byzantine Greek Σκλάβος (Sklábos) (or borrowed from the Greek directly), itself probably from earlier Σλαβῆνος (Slabênos), from plural Σλαβῆνοι (Slabênoi), from Proto-Slavic *slověne. ").

- važno, vaga, važiti (Waage), liti, litra (λίτρα, libra, livre, liter), banja od badnja, badanj, badati tj. dupsti (bagno, baden, bathe, baða), gresti, gredem, greda (gradus, gredior, progres), daska (desk), hvost, fosna (pfosten), plah, plašt (Plache), ljubiti, ljubav, libiti (libero, liberare, libertas) itd. itd. (videti na ovoj temi obilje primera sa diskusijom).​

Takođe, tu verovatno pripada terminologija rodbinskih odnosa i svakako dobar deo toponomastike.

S druge strane, svi ti varvarski narodi nisu gotovo ni jednu reč za ribe i životinje usvojili od Slovena jer su imali svoje, budući da su bili lovci, ribolovci.

PS. Doduše imamo primere za štrk tj. roda (stork), roda (ardea), mrmot, up. mrmak (marmot).



Sakupio i premijerno na svet izdao
Mrkalj :hvala:

Zamolio bih te da ispravis (ili ukazes na svom blogu, posto vjerujem da ovo ide pravac tamo, prije ili kasnije, da nesretni Goran Saric cita kad bude pripremao sljedece predavanje) ovaj dio teksta posto nije vjerodostojno prenijet iz literature (Andreja Tkalec). Napisi onako kako je navedeni autor napisao u svom radu koji si postavio povise.
 
Poslednja izmena:
Ипак треба да честитам Мркаљу. На Фејзбуку недавно сам наишао на једну несретницу која ми је цитирала нешто што је неко узео са Мркаљевог овдашњег блога. Кад сам је питао одакле је то извукла, рекла је да је то рад једног професора историје на Београдском факултету. :hahaha:
 
По румунском лингвисту Сорину Палигу, немогуће је да су ове речи из словенског. Разлог је баш дијахроника у вези са метатезом ликвида. Његова теза је да (1) словенски језик настао у првим вековима наше ере спајањем три извора -- севернотрачког, јужнобалтичког и западноиранског

Na žalost, njegovi rumuski drajveri, zasnovani da hibridnom jezičkom egregoru, nemaju mogućnost da shvate genezu jezika kao pojave.


Sad je situacija malo drugačija, na Kritu i Siciliji je pronađen founder slovenskog haplotipa, odnosno I2 prethodnik od koga je nastao ceo slovenski tako da se priča o nastanku I2 Dinarik pomerila tamo gde je i trebalo, na Pelazge.

Šta je nađeno, imaš li neki link?
 
Poslednja izmena:
Upravo prisustvo ta dva oblika u albanskom (taj Andreja Tkalec koga citiras nije bas obdaren referencama u tom dijelu teksta, ne moze se ni njemu vjerovati kompletno) dovodi u pitanje tezu, pogotovo ako si napisao da od jednog nastaje drugi. Pogresno si prenio te informacije. Zato je vazno citirati literaturu da se vidi sta stvarno pise jer ovakve greske, iako mogu djelovati nekome kao "sitne", mogu ozbiljno da promijene kontekst ili poremete (bilo koju) tezu.

Ovaj komentar od Pravog Vlaha pokazuje da je cijela ta prica: yebe lud zbunjenog.

Ovo sve što si rekao stoji.

Zamolio bih te da ispravis (ili ukazes na svom blogu, posto vjerujem da ovo ide pravac tamo, prije ili kasnije, da nesretni Goran Saric cita kad bude pripremao sljedece predavanje) ovaj dio teksta posto nije vjerodostojno prenijet iz literature (Andreja Tkalec). Napisi onako kako je navedeni autor napisao u svom radu koji si postavio povise.

Nisam ja to preneo od dotičnogTkalca. Tkalac mi je prvi iskočio na Googlu. Naći ćemo i literaturu. Polako.

Evo kod Matasovića, str. 59, odnosno Bernštejna:

IagrJe, potpuno pogrešno zaključuješ. Zakon otvorenog sloga je nastao da bi objasnio punoglasje. Zna se koji jezici imaju odnos samoglasnika i suglasnika po slogu približno 1:1 i koji ne izgovaraju određene konsonantske grupe (kao vl, st, ml i sl) i koji su takvi narodi učestvovali u istočnoslovenskim etnogenezama. Oni su u istočnoslovenskom poremetili praslovenski koren koji je imao početnu konsonantsku grupu, a ne završnu; završna je rezultat pozajmljenja slovenske reči od Germana i njene metateze kod njih (poznato je da nemački korenovi završavaju na suglasničke grupe, a naši da počinju). Ali, mi još uvek živimo u germanocentričnom sistemu istoriografije i lingvistike.

Čudi me pasioniran nekritički pristup određenim "indogermanističkim" ideologemama, dok se suštinski problemi koji su jasno identifikovani olako preskaču:

(Tu sad idu ona tri čuvena Mihaljevićeva pasusa gde čovek svedoči o ključnim problemima komparativne lingvistike, s bitnim osvrtom na tzv. "zakon otvorenog sloga".)


"Takvu dataciju potvrđuje i ime ljutićkoga kneza Dragovitusa (vladao u Pomeraniji u današnjemu Meklenburgu), zapisano 779. g. u Einhardovim analima i ponovljeno u više drugih kronika iz tog vremena. Taj je zapis međutim sporan jer upravo u ljutićkom dijalektu u Pomeraniji skupina tort najčešće nije premetnuta pa bi mnogo vjerojatniji bio oblik bez metateze.116"

:rotf:

Metateza je likvida jedna od najčešće opisivanih promjena u slavistici, ali smo još daleko od njezina zadovoljavajućeg objašnjenja. Neslaganje ne postoji samo oko toga jesu li promjene na rubovima slavenskoga područja međusobno genetski povezane ili nisu i jesu li odraz ranijega općeg stanja (arhaizmi) ili nisu,136 već i na mnogo površnijoj razini određivanja mehanizama same promjene. Razlike među predloženim opisima najčešće potječu otuda što različiti istraživači imaju različite, katkad i suprotne poglede o jezičnim univerzalijama, tj. o tome koje su promjene u jezicima moguće, a koje nisu. U poglavljima 1.3. i 1.4.3. rečeno je da su metateze razmjerno rijetke promjene i da se u većini jezika pojavljuju u izdvojenim riječima ili u samo nekoliko riječi. Budući da slavenski jezici pripadaju malobrojnim jezicima u čijoj se povijesti pojavljuje sustavna metateza, jasno je da su se već davno pojavile tvrdnje kako ta promjena ne može biti metateza u uobičajenom smislu te riječi, već da je vjerojatno rezultat postupnoga glasovnog razvoja u kojemu se pojavljuju i gube samoglasnici oko likvide, a da pritom premetanja (metateze) uopće nije bilo.137 Brojni su slavisti opisivali i opisuju tu promjenu upravo takvim oponašanjem (simulacijom) metateze." :kafa:

"Mnogo toga još ne znamo ni o uzrocima metateze likvida. Većina se slavista slaže da je osnovni njezin uzrok zakon otvorenih slogova, ali on nije dovoljan da bi se objasnio zašto su njezini rezultati upravo takvi kakvi jesu. Robert Abernathy navodi devet mogućih vrsta rješenja s pomoću kojih se može zadovoljiti zakon otvorenih slogova, a samo su tri vrste posvjedočene u stvarnom razvoju.145 To znači da se, osim zakona otvorenih slogova, moraju potražiti i dodatni uzroci za zbivanje te promjene. Jasno je da i oko toga postoje velika neslaganja među slavistima jer je to tijesno povezano s problemom određivanja stvarnih mehanizama promjene." :kafa: :kafa:


Milan Mihaljević: Slavenska poredbena gramatika 1.dio - Uvod i fonologija, Školska knjiga 2002

Nego, da se vratimo na grad:

"Bernštejn (1966) ističe, primjerice, da albanske riječi dalte »dlijeto« i gardine »gradina« sigurno nisu posuđene iz slavenskoga prije 11. st., dakle, znatno nakon metateze likvida, koja se obično smješta na prijelaz između 8. u 9. st. Pa ipak, kada bismo sudili na osnovi tih posuđenica, morali bismo tvrditi da one odražavaju slavenski izgovor prije metateze likvida."


Dakle, s jedne strane imamo kao dan jasan proces: kod Albanaca gardine i Mađara Gardoš, ali se zato, zbog prihvatanja i bezglavog insistiranja na dogmi da Slovena nije bilo u Maloj Evropi pre 6-7. veka, zbog davanja prednosti Latinima i Germanima, njih uteruje u potpuno suprotan proces, a Slovene u potpuno neprirodno fonološko stanje. Pa se tako tvrdi da je jedna trećina slovenskih reči počinjala glasom a-, npr. alkat (lakat), ardlo (ralo), arbiti (rabiti), arzina (razina), alkomost (lakomost), Arb (Rab), Albona (Labin), Ardagost (Radogost) itd.

Dobro, neće još dugo. Samo me muka uhvati kad vidim koja buranija predaje našim studentima lingvistike (donekle i istorije) i uvodi ih u bečko-berlinsku dogmatiku.

Knjiga iz koje je citat:
Matasović, Ranko - Poredbeno-povijesna gramatika hrvatskoga jezika, str. 59
https://www.scribd.com/doc/49414548/Matasović-Ranko-Poredbeno-povijesna-gramatika-hrvatskoga-jezika


Odnosno, referenca

BERNŠTEJN, Samuil Borisovič. Očerk sravnitel'noj grammatiki slavjanskich jazykov. Moskva: Izdatel'stvo Akademii nauk SSSR, 1961.

Самуил Борисович БЕРНШТЕЈН, "«Очерк сравнительной грамматики славянских языков» (ч. 1, 1961, ч. 2, 1974),
 
Poslednja izmena od moderatora:
А како ти схваташ генезу језика као појаву? Јел' то неки библијски процес, попут стварања Адама?

Ako želiš tako da ga posmatraš, onda može i tako. Svaki glas i svaka reč imaju svoje mesto i smisao. Ništa nije slučajno. Nije bezveze ŠUŠtanje, KRČkanje ili PUCketanje. Kada se na to dodaju antomske odlike govornog aparata vezane za geografiju, ishranu ili nasleđe, pa zatim ostali sociološki faktori, dolazi se do jezika ovakvog kakav jeste, čiji je smisao utkan u tvoj DNK.

Kao neko ko je odrastao na hibridnom jeziku koji ne pripada njegovom nasleđu, dotični nema duhovni kapacitet da razluči dimenziju u kojoj se generiše smisao i suština jednog jezika. Još veću devijaciju vidimo kod ovih koji žive pod uticajima stranih egregora i pišu pogeršnim pismom. Oni koji žive u tolikoj duhovnoj disonanci da ne znaju gde se nalaze. Čim situacija dopusti, najgori demoni izlaze iz njih:

serbia catholica.jpg
 
Ako želiš tako da ga posmatraš, onda može i tako. Svaki glas i svaka reč imaju svoje mesto i smisao. Ništa nije slučajno. Nije bezveze ŠUŠtanje, KRČkanje ili PUCketanje. Kada se na to dodaju antomske odlike govornog aparata vezane za geografiju, ishranu ili nasleđe, pa zatim ostali sociološki faktori, dolazi se do jezika ovakvog kakav jeste, čiji je smisao utkan u tvoj DNK.

Kao neko ko je odrastao na hibridnom jeziku koji ne pripada njegovom nasleđu, dotični nema duhovni kapacitet da razluči dimenziju u kojoj se generiše smisao i suština jednog jezika. Još veću devijaciju vidimo kod ovih koji žive pod uticajima stranih egregora i pišu pogeršnim pismom. Oni koji žive u tolikoj duhovnoj disonanci da ne znaju gde se nalaze. Čim situacija dopusti, najgori demoni izlaze iz njih:

Pogledajte prilog 485804

Уопште ниси одговорио на моје питање у вези са небулозом коју си написао да генеза неких језика је једноставно појава. Сви ми потичемо од хоминида који су живели пре неколико милиона година. Како су се анатомске црте које омогуђавају говор развијале тако се и језик развијао. У различитим групама хомо сапиенса и бесумно раније развили су се другачији начини комунициранја истих информација. Немогуђе је прецизно утврди кад је први језик настао, а ни датуме кад су се језици развили у различите гране. Штавише језици утицају један другог. Итд. Итд.

Узгред у беби било које расе не постоји анатомски капацитет за један или други језик. Лично познајем Кинезе, Индијанце, Јапанце, Африканце који говоре енглески без икаквог акцента.
 
Poslednja izmena:
yebe lud zbunjenog.

U suštini, i genetička genealogija i lingvistika mogu da se tumače i ovako kako se tumače, ali i kao slika u ogledalu. Jedini kornerstoun - a po tome se i vidi koliko je sve to relativno - je ste tzv. uvreženo mišljenje u istoriografiji po kojem se ta mišljenja podešavaju.

Takođe, obično su privilegovani i stipendisani slovenski ili francuski autori radova koji dozvoljavaju skretanje vode na germansku vodenicu jer zna se da ko raspolaže sredstvima, raspolaže i informacijama, tj. željene informacije se kupuju. Prema tome dominantno ili uvreženo mišljenje ili stav je plaćen.

Ja samo izbegavam da budem zbunjen.
 
Уопште ниси одговорио на моје питање у вези са небулозом коју си написао да генеза неких језика је једноставно појава. Сви ми потичемо од хоминида који су живели пре неколико милиона година. Како су се анатомске црте које омогуђавају говор развијале тако се и језик развијао. У различитим групама хомо сапиенса и бесумно раније развили су се другачији начини комунициранја истих информација. Немогуђе је прецизно утврди кад је први језик настао, а ни датуме кад су се језици развили у различите гране. Штавише језици утицају један другог. Итд. Итд.
Ja nisam ni rekao da je jednostavno pojava. Nego, ta pojavnost za koju si se uhvatio je relativan pojam, a uz to uopšte nije suština ni teme moje misli.

Узгред у беби било које расе не постоји анатомски капацитет за један или други језик. Лично познајем Кинезе, Индијанце, Јапанце, Африканце који говоре енглески без икаквог акцента.
Sve to stoji, nego ja dovodim u pitanje kompetencije jednog Rumuna, čiji se logički aparat formirao na neprirodnim, hibridnim i njemu nesvojstvenim elementarnim klasifikacionim česticama, da analizira pojave kroz čiju evoluciju ni sam nije prošao te verovatno ne može ni da ih razume.
 
Zašta da ti pružim odgovor, za slovački? Ne znam slovački, razumem ga koliko i ti.

URN:NBN:SI:DOC-HD6TTE6V


the-vedas.jpg


Valjda ćeš razumeti slikovno pismo?

Budi ljubazan pa odgledaj ovaj video i čuj šta kaže Indijac koji žali za izumrlim sanskritom, malo mu nije jasno u kom pravcu su Arijevci išli i smatra ga izvorom, ali, šta je tu je.


6:30 Priceless...

Ovakvu analizu nećeš imati na koliko god zapadnih univerziteta studirao.

Zar nije opšte poznata stvar da su slovenski jezici bliži indoiranskim od germanskih i svih drugih evropskih. Valjda je to i normalno?

Indo-European_languages


E sad, što se tiče veza srpskog/hrvatskog konkretno, ovde se radi samo o navođenju primera. Video sam tvrdnju koja je više puta bivala iznošena, oko toga da je navodno naš jezik najsličniji drevnom jeziku Veda od svih iz slovenske indoevropske grane. Npr. Branislava Božinović:


Međutim, nisam primetio da je to iko uspeo ikada i dokazati.

Uzgred, kada smo već o blizini s obzirom na to da bi ovo trebalo da aludira na to da bi mesto porekla Indoevropljana trebalo tražiti u mestu srpske pradomovine...moje pitanje je, zašto? Zbog čega bi jedan narod, potomci posle više hiljada godina, trebalo navodno da imaju jezik mnogo bliži drevnom jeziku od tamo nekih iseljenika ili udaljenijih dijalekata kojim govore ljudi u drugim krajevima? Naprotiv, kao što smo do sada mogli videti, emigracija je upravo dobar konzervator jezika; za proučavanje starog srpskog govora od mnogo većeg značaja nam je bilo proučavati dijalekete Srba po krajevima ugarske ili kod Galipoljskih Srba, recimo, nego igde po samoj Srbiji. Iseljeničke zajednica koje bivaju okružene sa svih strana okružene strancima imaju jezik upravo kao faktor konzervacije i mogu primiti određene reči iz foda dominantnog jezika, posebno one kojih uopšte nema u tom jeziku, ali sve ostalo se izuzetno dobro očuvava. Pa mi sami ovde govorimo latinskim jezikom mnogo bolje od samih Italijana.

Na osnovu čega postoji to neko uverenje, po kojem bi trebalo jezik da bude najbliži na osnovu geografske rasprostranjenosti. Da li se može reći da je ukrajinski (odnosno zapadni ukrajinski dijalekti) najbliži praslovenskom? :dontunderstand:
 
U suštini, i genetička genealogija i lingvistika mogu da se tumače i ovako kako se tumače, ali i kao slika u ogledalu. Jedini kornerstoun - a po tome se i vidi koliko je sve to relativno - je ste tzv. uvreženo mišljenje u istoriografiji po kojem se ta mišljenja podešavaju.

Takođe, obično su privilegovani i stipendisani slovenski ili francuski autori radova koji dozvoljavaju skretanje vode na germansku vodenicu jer zna se da ko raspolaže sredstvima, raspolaže i informacijama, tj. željene informacije se kupuju. Prema tome dominantno ili uvreženo mišljenje ili stav je plaćen.

Ja samo izbegavam da budem zbunjen.
Не може се тумачити "као слика у огледалу". Сада је јасно зашто се твоје тврдње неретко своде на дословно обртање научних сазнања.
Реци ми, молим те, шта су задатак и циљ науке? Из твоје објаве стиче се утисак како мислиш да она служи писању фикције у служби националних и политичких циљева.
 
Nisam ja to preneo od dotičnogTkalca. Tkalac mi je prvi iskočio na Googlu. Naći ćemo i literaturu. Polako.

Evo kod Matasovića, str. 59, odnosno Bernštejna:

"Bernštejn (1966) ističe, primjerice, da albanske riječi dalte »dlijeto« i gardine »gradina« sigurno nisu posuđene iz slavenskoga prije 11. st., dakle, znatno nakon metateze likvida, koja se obično smješta na prijelaz između 8. u 9. st. Pa ipak, kada bismo sudili na osnovi tih posuđenica, morali bismo tvrditi da one odražavaju slavenski izgovor prije metateze likvida."

Dakle, s jedne strane imamo kao dan jasan proces: kod Albanaca gardine i Mađara Gardoš, ali se zato, zbog prihvatanja i bezglavog insistiranja na dogmi da Slovena nije bilo u Maloj Evropi pre 6-7. veka, zbog davanja prednosti Latinima i Germanima, njih uteruje u potpuno suprotan proces, a Slovene u potpuno neprirodno fonološko stanje. Pa se tako tvrdi da je jedna trećina slovenskih reči počinjala glasom a-, npr. alkat (lakat), ardlo (ralo), arbiti (rabiti), arzina (razina), alkomost (lakomost), Arb (Rab), Albona (Labin), Ardagost (Radogost) itd.

Dobro, neće još dugo. Samo me muka uhvati kad vidim koja buranija predaje našim studentima lingvistike (donekle i istorije) i uvodi ih u bečko-berlinsku dogmatiku.

Knjiga iz koje je citat:
Matasović, Ranko - Poredbeno-povijesna gramatika hrvatskoga jezika, str. 59
https://www.scribd.com/doc/49414548/Matasović-Ranko-Poredbeno-povijesna-gramatika-hrvatskoga-jezika


Odnosno, referenca

BERNŠTEJN, Samuil Borisovič. Očerk sravnitel'noj grammatiki slavjanskich jazykov. Moskva: Izdatel'stvo Akademii nauk SSSR, 1961.

Самуил Борисович БЕРНШТЕЈН, "«Очерк сравнительной грамматики славянских языков» (ч. 1, 1961, ч. 2, 1974),


Morao sam da skratim tvoju poruku zbog predugackog teksta, stvarno mi ide na kitu kad se ovako glomazan tekst postavi. Izdvojio sam ono najbitnije. Dobro procitaj ovo sto cu sada postaviti, polako i ne zuri se...


1. Srpska "gradina" je na albanskom gradinë


Baric1.jpg


Henrik Baric, Recnik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1950, str. 217.


2. U ovom albansko-srpskohrvatskom rjecniku se isto nalazi alb. rijec gradinë. koja ima znacenje srpske "gradine."

Albanski2.jpg


Abdullah Zajmi et al., Albansko-srpskohrvatski recnik (Fjalor shqip-sebokroatisht), Pristina, 1981, str. 334.


3. Ovdje se jos jednom vidi gradinë.

Ndreca1.jpg


Mikel Ndreca, Fjalor shqip-serbokroatisht (Albansko-srpskohrvatski rjecnik), Prishtine, 1976, str. 97.



4. U Rjecniku albanskog jezika iz 1954. na kojem je Cabej saradjivao, nema nigdje tvoje "gardine" nego gradinë.

Rjecnik_19541.jpg



Eqrem Cabej et al., Fjalor i gjuhes shqipe (Rjecnik albanskog jezika), Instituti i Shkencave: Sekcioni i Gjuhes e i Letersise, Tirane, 1954, str. 144.


Tvoje teze su toliko labave i suplje, ali ono sto je najgrdje, iza tebe treba toliko nereda cistiti (kao i onog Sarica), da ovo postaje stvarno naporno i dosadno.

Eto ti i grčki Hades odakle je.

- - - - - - - - - -
Kognat i pozajmljenica kao sredstvo manipulacije

Lažni utisak kognata. Pravilo fonološkog kvantnog skoka (IPTTL - Instant phonetic time travel law ili pravilo gluvog telefona).
Kada je jedan narod široko teritorijalno rasprostranjen kao slovenski, onda ne može čuditi zaimanje istih slovenskih reči od strane većeg broja stranih jezika jer narod koji zauzima veliko prostranstvo u kontaktu je sa većim brojem drugih naroda. Te strane reči kasnije se pronalaze u većem broju jezika i mogu se pogrešno proglašavati kognatima - rečima paralelnim potomcima zajedničke reči-pretka, umesto pozajmljenicama koje su pretrpele fonološke promene tipične zakonitostima jezika u koji su pozajmljivanjem dospele.

Doktrina za otimanje jezičke baštine velikih naroda i za njihovo brojevno i teritorijalno potiskivanje u daljoj prošlosti

Kao zakonitost je opšte prihvaćeno da ukoliko je reč prošla kroz sve fonološke promene koje prate istorijski razvoj određenog jezika, ta se reč smatra kognatom reči sa kojom je poredimo, odnosno, smatra se da su imale odvojen razvoj iz zajedničkog "praindogermanskog" korena.

Hiljadu godina za jedan dan - fonološki kvantni skok

Mi smo, međutim, pokazali na primeru susednih jezika (mađarskog, šiptarskog i grčkog) da se novousvojena reč, dakle pozajmljenica iz slovenskog jezika u ove jezike vrlo brzo prilagođava prema fonološkim osobinama jezika primaoca. Na primer, prilikom usvajanja pozajmljenice - Mladen u engleskom jeziku postaje Malden, Vlah u turskom jeziku postaje Eflak, grad i brazda u mađarskom postaju gardoš i barazda,
gradine u šiptarskom postaju gardine
prilagođavajući se hiljadugodišnjem jezičkom razvoju jezika recipijenta tokom izuzetno kratkog vremena, praktično, na dnevnom nivou, kao u igri "gluvih telefona". Tako prilikom pozajmljivanja reč put od hiljadu godina pređe za jedan dan.
[/RIGHT]


Moja opaska s prethodne straice o ispravci ove povise recenice podebljane crvenom bojom i dalje stoji. Ako ti nesto nije jasno, vrati se gore na Henrika Barica i ostale.​
 
Poslednja izmena:
Morao sam da skratim tvoju poruku zbog predugackog teksta, stvarno mi ide na kitu kad se ovako glomazan tekst postavi. Izdvojio sam ono najbitnije. Dobro procitaj ovo sto cu sada postaviti, polako i ne zuri se...


1. Srpska "gradina" je na albanskom gradinë


Pogledajte prilog 485888

Henrik Baric, Recnik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1950, str. 217.


2. U ovom albansko-srpskohrvatskom rjecniku se isto nalazi alb. rijec gradinë. koja ima znacenje srpske "gradine."

Pogledajte prilog 485890

Abdullah Zajmi et al., Albansko-srpskohrvatski recnik (Fjalor shqip-sebokroatisht), Pristina, 1981, str. 334.


3. Ovdje se jos jednom vidi gradinë.

Pogledajte prilog 485891

Mikel Ndreca, Fjalor shqip-serbokroatisht (Albansko-srpskohrvatski rjecnik), Prishtine, 1976, str. 97.



4. U Rjecniku albanskog jezika iz 1954. na kojem je Cabej saradjivao, nema nigdje tvoje "gardine" nego gradinë.

Pogledajte prilog 485892


Eqrem Cabej et al., Fjalor i gjuhes shqipe (Rjecnik albanskog jezika), Instituti i Shkencave: Sekcioni i Gjuhes e i Letersise, Tirane, 1954, str. 144.


Tvoje teze su toliko labave i suplje, ali ono sto je najgrdje, iza tebe treba toliko nereda cistiti (kao i onog Sarica), da ovo postaje stvarno naporno i dosadno.



Moja opaska s prethodne straice o ispravci ove povise recenice podebljane crvenom bojom i dalje stoji. Ako ti nesto nije jasno, vrati se gore na Henrika Barica i ostale.

Izvini, ali nisi shvatio. Da sam ti tri moguća objašnjenja za supostojanje gardine i gradine, a postoji i šiptarska metateza od srpskog dleto. Relevantna literatura bio bi šiptarski dijalektološki rečnik, ali takav ne postoji, pa se možda kod Bernštejna može naći referenca za podatak.
 
Sve to stoji, nego ja dovodim u pitanje kompetencije jednog Rumuna, čiji se logički aparat formirao na neprirodnim, hibridnim i njemu nesvojstvenim elementarnim klasifikacionim česticama, da analizira pojave kroz čiju evoluciju ni sam nije prošao te verovatno ne može ni da ih razume.
О којем Румуну говориш? О каквом логичком апарату формираном на неприродним, хибридним и њему несвојственим елементарним класификационим честицама? Које лице пролази кроз еволуцију?
 
Izvini, ali nisi shvatio. Da sam ti tri moguća objašnjenja za supostojanje gardine i gradine, a postoji i šiptarska metateza od srpskog dleto. Relevantna literatura bio bi šiptarski dijalektološki rečnik, ali takav ne postoji, pa se možda kod Bernštejna može naći referenca za podatak.

Nisi ti nista shvatio, pacas se u albanski, a na prethodnoj stranici pises da ga ne razumijes. Gradina ti je jako los primjer, 'onaj' Tkalec ti je srusio tezu, sto si ga sam postavio, pod uslovom da je tacno ono sto pise.

Da imam deset jezikoslovnih fakulteta, u glavi 'savrseno' znanje svih slovenskih, modernih, indoevropskih, semitskih i klasicnih jezika, ne bih se petljao gdje oni najsposobniji padaju kao muve na tom uzasnom minskom polju, kad nema izvora posebno sto se tice praistorije. To je najveci problem.
 
Pa o tome i govorim. O tome da metateze likvida dođe kod onih koji se sretnu sa Slovneima, a ne obrnuto.
Када су то нпр. Хетити (gurtas), Лувијци (gurta) и Тохари (kerciyi) били у додиру са Словенима?
postoji i šiptarska metateza od srpskog dleto
Можда. А можда је преузета пре деловања метатезе у јужнословенским дијалектима, можда уопште није преузета него је когнат нпр.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top