U strukturalnoj antropologiji (Levi-Strauss: "Totemisme oujourd'hui, 1962), praksa odabiranja zivotinja ili predmeta iz okruzenja (odnosno prirode) a kao simbola familije, grupe, plemena ili klana
nije praznovjerni ritual sto dodatno ukazuje da u "primitivnoj" misli postoji potrebna za smislom i redom (
La Pensee Sauvage, 1962), na sto se opet isti autor nadovezao u sljedecoj knjizi (
Le Cru et le cuit, 1964) proucavajuci 187 mitova koji se pronalaze kod 20 juznoamerickih plemena. Valja se vratiti i njegovom prvom strukturalistickom djelu "Les Structures elementaires de la parente" (1949) u kojem pomno ispituje prelaz primitivnog covjeka iz prirode u kulturu (na logican nacin), sto je medju prvima primijenio u etnologiji.
MM pise upravo suprotno u uvodu, zanima me, zasto se protivi osnovnim nacelima strukturalne antropologije sto se tice poimanja mita?
Dakle, strukturalna antropologija ne poznaje nikakve iracionalne korijene mitske svijesti bez obzira na zemljopisnu lokaciji i drustvo sto je Strauss dodatno obrazlozio u "Tuznim tropima" (Tristes tropiques, 1955): "primitivna" zajednica je cak razvijenija od civilizovane posto zive skromnije ali im je zivot ispunjen srecom i radoscu tako da pobija uvrijezeno glediste da su barbarska drustva manje racionalna od "naseg" (ne postoje superiorna, bolja drustva).
U istoimenom djelu je izlozio svoju apologiju kanibalizma (
iako pravi donekle razliku izmedju ljudozderskih i antropoemickih zajednica) nalazuci da urodjenici jedu meso svog pretka ili smrtnog neprijatelja da bi prisvojili neku psihicku ili fizicku vrlinu odnosno neutralizovali njegovu moc. Ono sto je u nasem drustvu odvratno, to je kod njih normalno i obrnuto (njima "divljacima" su pogotovo primitivni i odvratni nasi kazneni obicaji).
Sad sam strukturalno ogladnio, odoh da roknem toljagom prvog prolaznika na ulici, skuvam ga i pozderem u slast.
Strauss je detaljno pisao o genezi strukturalisticke misli u "Antropologie structurale" (1968), posto je primijenio lingvisticku metodu Ferdinanda de Saussure-a preko ruske formalisticke, potom Praske skole (Trubeckoj, Jakobson, itd.) tako sto nastoji da usvoji cjeloviti ili gestaltisticki pogled (
smisao proizilazi iz kombinacije segmenata, kako tu nesto moze biti magijsko?) kad se radi o komunikaciji medju ljudima. Zanima me zasto MM kao strukturalni antropolog ne koristi sve navedene reference (imena) u Uvodu?
Uspjesan pokusaj komercijalizacije, ne dragocjenog znanja, nego vlastite gluposti i neupucenosti, i obicno bacanje para za gomilu bombasticnih i tautoloskih fraza lisenih bilo kakvog smisla. Najbitnije opaske ti je krinka prije mene uputio.
Bolje je pogledati "Strukturalna antropologija danas", tematski zbornik od 368 stranica u cast Klod Levi-Strosa (
priloge su npr. napisali: Ines Prica sa zagrebackog Instituta za etnologiju i folkloristiku, prof. Danijel Sinani, itd.) koji se moze slobodno skinuti u PDF formatu na stranici "
AnthroSerbia" koju azurira tim na celu sa prof. Ivanom Kovacevicem (Odeljenje za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu).
Naravno, bez ikakvog ucesca MM-a, kao i u svim ostalim publikacijama i casopisima navedenim na istoj stranici...
Radić je u Politikinom Zabavniku (sic!) pisao kako je u srednjevekovnoj Srbiji često vladala glad i pozivao se na viz. izvore. Posle je utvrđeno da su se ti izvori odnosili na Vizantiju a ne na Srbiju. U Srbiji je povremeno bilo nestašice žita, gladi nikada, obzirom na šume pune divljači, raznovrsne šumske plodove itd. Aucntraire, vizantijski izvori govore o bogatoj trpezi srpskih vladara na kojoj se jelo samo dvadesetak vrsti ptica.
Kako piše na koricama njegovih knjiga diplomirao je na Filozofskom.
Ovako ispadaš ti. 
