Odslovenjene zemlje su i delovi Italije (Furlanija, Julijska krajina), čitava istočna Austrija, istočna Nemačka, severna Grčka...
Nekima ovo nije logično. Zašto? Zato što toliko tvrdno veruju u doseljavanje Srba na Balkansko poluostrvo da nikako da shvate činjenice - nemaju pojma šta je logika.
Kao što je Mrkalj rekao, više od 90% slučajeva u tim krajevima su slovenski toponimi. Kako to? Kako je moguče da je recimo u čitavoj Albaniji ili naprimer u severnoj Grčkoj za samo nekoliko vekova promenjena toponimija zemlje, iako su po sadašnjem tumačenju (doseljavanje u 7. veku) i pre i posle tu živeli neSloveni?
Koliko je procenata toponima promenjeno za vreme (4-5 vekova) osmanlijske okupacije?
Kako to da Sloveni imaju imena za sve morske životinje, ponavljam sve, za sav planinski relief, bilje i životinje u tom području, za kraški svet,...znači potpuno sve, nisu uzeli ni jednu jedinu reč od nekakvih naroda koji su navodno živeli pre njih ovde? Kako to?
Do sada nisam dobio nikakav odgovor ni na pitanje: kako to da je najviši procenat "starih" haplogrupa na području Srbije, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Crne Gore, a baš su na ta područja došli Srbi po nalogu Iraklija, zbog toga što su bila potpuno opustela?!
Ovo je primer sadržajnog posta gde čovek misli svojom glavom (a nije vernik važeće povjestice) i odmah je stimulativno za raspravu.
Ovo nije loša polazna tačka za orijentaciju o turskim toponimima:
https://sr.wikipedia.org/sr-el/Корисник:Zizovic/Списак_турских_градова
Što se tiče bajke o Srbima caru Irakliju, taj deo DAI je najverovatnije kasniji konstrukt, najverovatnije od onih koji daju prvi prepis (Rimska crkva), koji je ubačen u postojeće Porfirogenetovo delo.
Srbi i Porfirogenit
Rim fabrikuje priču o doseljavanju Srba prema postojećoj priči o dolasku turkijskih Hrvata i umeće je u postojeći spis O narodima Porfirogenitusovoga DAI
Original postavio
Slaven777 
A na osnovu čega bi stanovništvo u kraju moralo biti nužno slovensko / srpsko..?
Odlično pitanje. Veoma prosto i logično. {godina X = (6. vek - t)} :
1. genetička genealogija dokazala je starosedelaštvo naroda Slovenskog Juga, odnosno dokazala je da je stanovništvo u godini X predak današnjeg stanovništva;
2. danas je stanovništvo na Slovenskom Jugu slovensko;
3. ne postoji dokaz kojim se jezikom govorilo na Slovenskom Jugu u godini X
Zaključak: najbolja pretpostavka je da je stanovništvo u godini X govorilo slovenskim jezikom. Drugim rečima,
jedini pošten odgovor na pitanje "Kojim su jezikom govorili preci ovog dokazano autohtonog stanovništva Slovenskog Juga?" je - "Najverovatnije autohtonim slovenskim jezikom".
Daljnje indicije ispravnosti gornje postavke:
4. odsustvo neslovenskog jezičkog supstrata iz godine X u jeziku slovenskog autohtonog stanovništva
5. do danas opstaje mnogobrojna paganska onomastika, što ukazuje na njenu dobru ukorenjenost u svem stanovništvu pre hristijanizacije autohtonog stanovništva Slovenskog Juga
6. na područjima odakle su Sloveni potisnuti i asimilirani (grčki deo Makedonije, Albanija, Rumunija) preobilna su slovenskom toponomastikom, uključiv i slovenskopagansku
7. na područjima odakle su Sloveni potisnuti i asimilirani (Rumunija, Mađarska), vokabular obiluje slovenskim rečima
I tako još, da ne razbacujem adute.
Na osnovu rečenog, poglavlja o dolasku Hrvata i Srba iz Porfirogenitusa su falsifikovana nakon šizme u korist Rimske crkve. Iako falsifikovana, u odnosu na potonje izmene istoriografije, Porfirogenitusova poglavlja o dolasku Hrvata i Srba za srpsku stranu deluju dobroćudno spram potonjih povestica koje će uslediti profuzno iz različitih ispostava Rimske Crkve.
Krivotvorački motiv za novoplasiranu ideju o doseljavanju Srba u Porfirogenitusovim poglavljima o dolasku Hrvata i Srba leži u ranijem
postajanju povestice o dolasku turkijskog plemena Horvata na osnovu kojeg je istim obrascem skovana falsifikovana istorija o doseljavanju Srba sa ciljem pretvaranja zapadnog dela Srba u Hrvate brisanjem potencijala svesti o jednosti naroda kojeg je trebalo podeliti među dvema crkvama. Osim toga, htelo ih se staviti u jednake istorijske pozicije i
izbeći poziciju zavojevača i novodoseljenika kod vladajuće elite rimokatoličkog naroda-opredeljenika, kod Hrvata. To se mislilo
postići pričom o doseljavanju Srba, Slovena.
Eto, tako je to verovatno bilo.
- - - - - - - - - -
Ruskim autohtonističkim motivima pristanka na indogermansku paradigmu, koherentni su bugarski i hrvatski motivi otpora slovenskom autohtonizmu na Slovenskom Jugu.
Bugari i Hrvati jesu doseljenici na Slovenski Jug, ali su oni kao nesloveni došli među Slovene. Pristankom na slovensku autohtonost i Bugari i Hrvati prikazali bi se kao svojevrsni paraziti na južnoslovenskom (srpskom) autohtonom tkivu. To bi za ove nacije predstavljalo supstancijalan ideološko-politčki potres. Otud njihova zainteresovanost za poricanje slovenske autohtonosti.
Utoliko je jasnije zašto je zadatak slavističke istoriografske revolucije spao samo na srpsku istoriografiju, koja treba tek da zaživi. Na nama je.
