„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

1. The discoverer pitches the claim directly to the media.

Najevidentniji primjer kod autohtonista, koji su devedesetih godina krajem prošlog milenijuma u određenom smislu imali i prepušten medijski prostor.
Ovo se može reći i za Jankovića, koji po novinskim člancima i lokalnim televizijama gostuje i priča o kojekakvim istraživanjima (dvukeljic je pretpostavio [Janković nije ništa eksplicitno rekao] da je u izradi nekakva knjiga, kakva se uopšte ne mora ni pojaviti).

CheckMark.png


2. The discoverer says that a powerful establishment is trying to suppress his or her work.

Teorija zavjere u kojoj se cijeli svijet angažuje protiv ovih pojedinaca; SANU, Matica srpska, Vlada, svi instituti i sve bitnije organizacije u zemlji i inostranstvu, toliko moćne da potisnu 'istinu'.
Janković tvrdi da je bez posla ostao na Filozofskom fakultetu, i iz Srpskog arheološkog društva bio istjeran, upravo zbog svojih kontroverznih stavova.

CheckMark.png


3. The scientific effect involved is always at the very limit of detection.
4. Evidence for a discovery is anecdotal.

Nepostojanje naučnog metoda na makar osrednjem nivou, i zamaskirani istorijski izvori (ili nepostojeći, ili iskrivljeni).
Ovo se kod Jankovića najbolje primjećuje na židovarskom senzacionalizmu, u kojem čitavu konstrukciju temelji zapravo, suštinski, na jednom jedinom predmetu (jednom prstenu), ne obazirući se sistematski na cijelo nalazište i arheološko blago, i to i odatle izvlačeći kao sigurnost nešto što je više proizvoljni zaključak.

I sve je zavijeno iza gomile nabacanih termina van konteksta (pozitivistička istoriografija...).

CheckMark.png


5. The discoverer says a belief is credible because it has endured for centuries.

Uporno se ponavlja da su naši stari mnogo bolje znali, te da Srbi sami nisu znali za doseljanja i smatrali su da su njihovi preci tu živjeli i ranije, itd...i u tu svrhu se citiraju razni autori iz perioda srednjeg vijeka i ranog modernog doba; nekritički se istrgavaju njihove izjave iz konteksta i pridaje im nekakva važnost u odnosu na čitavu modernu nauku, koja je, eto, pod uticajem politike za razliku (!) od cjelokupne prethodne (zavjera Berlinskog kongresa).

CheckMark.png


6. The discoverer has worked in isolation.

Sve su oni sami do toga došli; Aškraba sam do toga dolazio, Bilbija sam dešifrovao, Milanović sve sam proputovao i došao do monumentalnih otkrića; Deretić kao vuk samotnjak dolazio do svih saznanja...

CheckMark.png


7. The discoverer must propose new laws of nature to explain an observation.

Ovdje jedino slučaj nije; ali interesantna jesu pozivanja na druge nauke bez ulaženja u neke veće detalje (Antić i fizička nemogućnost seobe).
 
Mislim da je Milanović sa svojim Pisanim izvorima i komentarima... jasno ukazao i pokazao ko je sve i kako pre 11 veka pisao o Srbima a pisalo je puno njih kroz razne hronike, putopise, vodiče, istorije itd. a to sa BB školom i ovim, kako ga nazvaste novoromantizmom nema blage veze jer su u pitanju precizno navedeni izvori i gomila činjenica e, pa sad, ako neko hoće da etiketira nek etiketira ali od istine se ne može pobeći, dovoljno je samo prelistati knjigu i videti u kom grmu leži zec. I još nešto mislim da je Milanović kategorija za sebe jer nijedan od oficijelnih istorika mu nije dorastao a porediti ga sa kojekakvim deretićima, antićima i ostalim proizvajalcima nebuloza je neupitno. Znao sam da će kad tad doći neko da počisti Augijeve štale srpske istoriografije BBizirane ili romantizirane, svejedno, one su u istom košu. Zanimljivo mi je da su i Radić i Milanović redovni autori u Politikinom Zabavniku- prvi piše o arheološkim pretragama (dakle, putovao je) a drugi o Vizantiji. To dosta govori ko su naši najuvaženiji istoričari, mada je Milanović bolji stilista- e sad što se oni ne slažu u nekim tezama to je drugo pitanje, lepo je što je Zabavnik (između ostalog zahvaljujući i njima) dobar časopis.
 
Mislim da je Milanović sa svojim Pisanim izvorima i komentarima... jasno ukazao i pokazao ko je sve i kako pre 11 veka pisao o Srbima a pisalo je puno njih kroz razne hronike, putopise, vodiče, istorije itd. a to sa BB školom i ovim, kako ga nazvaste novoromantizmom nema blage veze jer su u pitanju precizno navedeni izvori i gomila činjenica e, pa sad, ako neko hoće da etiketira nek etiketira ali od istine se ne može pobeći, dovoljno je samo prelistati knjigu i videti u kom grmu leži zec. I još nešto mislim da je Milanović kategorija za sebe jer nijedan od oficijelnih istorika mu nije dorastao a porediti ga sa kojekakvim deretićima, antićima i ostalim proizvajalcima nebuloza je neupitno. Znao sam da će kad tad doći neko da počisti Augijeve štale srpske istoriografije BBizirane ili romantizirane, svejedno, one su u istom košu. Zanimljivo mi je da su i Radić i Milanović redovni autori u Politikinom Zabavniku- prvi piše o arheološkim pretragama (dakle, putovao je) a drugi o Vizantiji. To dosta govori ko su naši najuvaženiji istoričari, mada je Milanović bolji stilista- e sad što se oni ne slažu u nekim tezama to je drugo pitanje, lepo je što je Zabavnik (između ostalog zahvaljujući i njima) dobar časopis.

:eek: Je li ovo ista osoba koja je napisala ovo:

Ovako, da se zna- Radić zaslužuje Deretića a Deretić Radića jer obojica žude za slavom da budu broj 1- Deretić je svojom zadnjom knjigom Istorija Srba i Rusa i definitivno otpao od autohtonista jer je Srbe pretopio u nekadašnje Varjage što je budalaština par ekselans. On je i najveći izdajnik srpskog naroda jer je popljuvao sve što je napisao, on je ruski kvisling, sluga ruske istorijske škole okupljene oko tobožnje Petrogradske akademije nauka koju je pre 20-ak godina osnovao neki ruski tajkun u cilju veličanja ruske istorije po sistemu ruje svi i svuda- Deretić im se priklonio ne bi li dobio neku kintu jer mu je francuska penzija vkv mašin-bravara očito mala. A i ovu knjigu je pisao sa Antićem koji o istoriji ima veze ko Radić sa atomskom fizikom. Srpska autohtonistička škola i njeni autori su ozbiljni profesori i dobro je što Deretlija više nije među njima - on je pravi odrod! Za Radića koji još nije naučio ni latinski ni starogrčki ne vredi trošiti reči- on je istoričar iz Politikinog Zabavnika. I nije Ercov nego Ličanin!
 
Hm tesko da je neka ogromna zasluga lika koji je povadio pomene Srba ( i svih onih koje iz nekih razloga drzi Srbima ) iz vec objavljenih i lako dostupnih izdanja izvora koji su poznati istoricarima sigurno i vise od dva veka a koji su svi manje ili vise objavljeni i mnogo pre toga na srpskom jeziku u raznoraznim naucnim casopisima i zbornicima... Eto, bar je ucinio neke izvorne podatke pristupacnije laicima koji drugacije ne bi umeli da ih nadju, mada i neznam koja je tacno korist od toga...
 
Skola=mesto gde idu oni koji nemaju vlastitih misli, pa sad uce sve i svasta samo da bi, kad budu upitani, imali kakav-takav odgovor. Mesto za sveznalice.

Fakultet je mesto gde u kratkom vremenskom roku moraš da usvojiš ogromnu količinu serviranih informacija imajući vremena da kritički razmisliš o 3-5% tog gradiva. To rađa zadojenost, pre nego znanje.
 
Skola=mesto gde idu oni koji nemaju vlastitih misli, pa sad uce sve i svasta samo da bi, kad budu upitani, imali kakav-takav odgovor. Mesto za sveznalice.

Fakultet je mesto gde u kratkom vremenskom roku moraš da usvojiš ogromnu količinu serviranih informacija imajući vremena da kritički razmisliš o 3-5% tog gradiva. To rađa zadojenost, pre nego znanje.

Тако често размишљају они који су имали потешкоће да заврше школу/факултет!
 
Тако често размишљају они који су имали потешкоће да заврше школу/факултет!
Otkud znaš? :per:

Moram dodati da sam govoreći o zadojenosti mislio na društveno humanističke nauke i na nekritičko odnošenje prema gradivu najvećeg broja društvenjaka; jer egzaktne nauke u praksi su uglavnom proverljive - ili radi ili ne radi. Dok se npr. istoriografija svodi na ideologiju, sistem ideja, a studneti, da bi pred ostatkom sveta zaštitili sopstveni ego doživljavaju istoriografiju kao - istinu. Mozak ima ograničen kapacitet - da nije tako ljudi bi govorili po 30 jezika - i kada za 4 godine u njega nabiješ ceo jedam sistem učenja, pri svakom pokušaju njegovog remećenja javlja se, sasvim prirodan otpor.

Tvoja doskočica je (ponovljeni) pokušaj da se zalepi etiketa umesto da odgovoriš na neka pitanja koja postavljam danima, pa i godinama:

Evo jedno romantično pitanjce za moje kolege koje vole da zalepe etketu na čoveka (dakle, ko stvoreno za tebe ;) ). Molim vas da meni kao laiku (glupoj plavuši) smireno i razložno odgovorite, jer mi uopšte nije jasno, odakle u Istri i na jadranskom ostrvlju Sloveni čakavci ako znamo da Hrvatska, kada je bila država, nije obuhvatala ni obalu (? možda na dva mesta od par kilometara), a kamoli ostrvlje; Istru tek da i ne pominjem? Kako je došlo do jedne tako potpune jezičke slovenizacije jadranske obale i ostrvlja? Prvo su manjinski Hrvati poslovenili romanofone Vlahe, a onda su ovi poslovenjeni Vlasi poslovenili romanofonu Istru i ostrvlje? Ali samo romanofone Vlahe koji su se tamo zatekli, jer čudo jedno da je na neki način sve vreme uz njih opstajao nevlaški romanofoni živalj sa svojim jezikom i kulturom. Verovatno su romanofoni Vlasi bili skloniji slovenizaciji od obalnogradskih i ostrvskih Dalmatotalijana zbog njihove povezanosti s koza nostrom, čak i kada su po uspostavi Jugoslavije ovi drugi počeli u školi da uče standardni srpskohrvatski jezik? Osim Dalmatotalijana slovenizaciji su se vekovima opirali istarski Ćići. Ne znam zašto?
 
Otkud znaš? :per:

Moram dodati da sam govoreći o zadojenosti mislio na društveno humanističke nauke i na nekritičko odnošenje prema gradivu najvećeg broja društvenjaka; jer egzaktne nauke u praksi su uglavnom proverljive - ili radi ili ne radi. Dok se npr. istoriografija svodi na ideologiju, sistem ideja, a studneti, da bi pred ostatkom sveta zaštitili sopstveni ego doživljavaju istoriografiju kao - istinu. Mozak ima ograničen kapacitet - da nije tako ljudi bi govorili po 30 jezika - i kada za 4 godine u njega nabiješ ceo jedam sistem učenja, pri svakom pokušaju njegovog remećenja javlja se, sasvim prirodan otpor...

Овако је већ боље! У претходном посту ми је сметало то што си превише уопштио ствари, и овде си то мало прецизирао. Са делом онога што си овде рекао се слажем, али не са свим. Тачно је да су друштвено-хуманистичке науке подложне утицају идеологије, посебно код нас, али не мислим да су подложне у толикој мери као што ти тврдиш. Тачно је и то да су студенти претрпани градивом, и у реформи универзитета која траје последњих 9 година борио сам се за то да се студенти мало растерете, да се градиво које се раније обрађивало у року од 4 године не само развуче на 5 година, колико данас траје тај основни део студија, већ и да се обим тог градива и додатно смањи, да студенти уче мање, али да то што уче науче добро и са разумевањем. У неким областима је то успело, али, на жалост, не свуда. На жалост, и погрешан начин финансирања факултета довео је до тога да се и критеријуми превише снизе. Што се студија историје тиче, не мислим да студенти за 5 година студија (плус, евентуално, 3 године докторских студија) и овде и у свету не могу стећи довољно квалитетно и објективно знање. Нисам историчар, али сам имао директне контакте и са студентима историје и са њиховим професорима, и сигуран сам да међу њима има (или ће бити) јако квалитетних зналаца.
 
Овако је већ боље! У претходном посту ми је сметало то што си превише уопштио ствари, и овде си то мало прецизирао. Са делом онога што си овде рекао се слажем, али не са свим. Тачно је да су друштвено-хуманистичке науке подложне утицају идеологије, посебно код нас, али не мислим да су подложне у толикој мери као што ти тврдиш. Тачно је и то да су студенти претрпани градивом, и у реформи универзитета која траје последњих 9 година борио сам се за то да се студенти мало растерете, да се градиво које се раније обрађивало у року од 4 године не само развуче на 5 година, колико данас траје тај основни део студија, већ и да се обим тог градива и додатно смањи, да студенти уче мање, али да то што уче науче добро и са разумевањем. У неким областима је то успело, али, на жалост, не свуда. На жалост, и погрешан начин финансирања факултета довео је до тога да се и критеријуми превише снизе. Што се студија историје тиче, не мислим да студенти за 5 година студија (плус, евентуално, 3 године докторских студија) и овде и у свету не могу стећи довољно квалитетно и објективно знање. Нисам историчар, али сам имао директне контакте и са студентима историје и са њиховим професорима, и сигуран сам да међу њима има (или ће бити) јако квалитетних зналаца.

Na istoriji je glavni problem prilikom reforme (na beografskom Filozofskom fakultetu) predstavljalo to što je gradivo koje se nekada učilo za četiri godine, a to je istorija Evrope, antičkog Mediterana i Istoka, i vanevropskog svijeta od kolonijalne epohe - za tri. Nije lako bilo ni samim profesorima da se suoče sa tim; kako izbaciti dijelove i sažeti gradivo, jer ko može za svega tri godine da nauči istoriju ('bitnog') svijeta! I plus, naravno, tu je i činjenica da se ranije vrlo često duže studiralo (od samog nastavnog osoblja na FF može se nabrojati samo šačica da je završila studije u roku), jer su bile drugačije okolnosti i uslovi, a danas bolonja od studenata nalaže završavanje studija u roku, jer obnavljanje godine (iako nije isto, naravno) više podsjeća na pad godine na nižim stupnjevima školskog obrazovanja. A tu je naravno i fenomen uglavnom dvosemestralnih predmeta, za ratliku od ostalih fakulteta (u Novom Sadu, Nišu, pa čak i 'prištinskog'). Zbog njega, studentima malo šta znače zimski rokovi, izuzev za prenošenje predmeta u iduće školske godine (a čemu bi upravo bolonja zapravo trebalo da stane na put), te znači da studenti istorijskog odeljenja zapravo imaju samo četiri 'prava' roka u toku jedne godine. I onda znamo svi kako se to na studente obrušava; vrlo stresnoi i naporno. Naravno da za to vrijeme uglavnom nema stvari za razmišljanje, još pogotovu ako računamo da student sve te 3 godine završi u roku i, recimo, sa čišćenjem čitavih godina. I da su studenti-istoričari u značajnoj mjeri u nedostatku, da ne kažem oštećeni, u poređenu sa mnogim drugim (uključiv i kolegama sa istog fakulteta), jer, pored ostaloga što sam naveo, tamo ima predmeta i sa bodovnom vrednošću po preko deset ESPB...
 
Hm tesko da je neka ogromna zasluga lika koji je povadio pomene Srba ( i svih onih koje iz nekih razloga drzi Srbima ) iz vec objavljenih i lako dostupnih izdanja izvora koji su poznati istoricarima sigurno i vise od dva veka a koji su svi manje ili vise objavljeni i mnogo pre toga na srpskom jeziku u raznoraznim naucnim casopisima i zbornicima... Eto, bar je ucinio neke izvorne podatke pristupacnije laicima koji drugacije ne bi umeli da ih nadju, mada i neznam koja je tacno korist od toga...


Ne znam kako ovo nazvati - izjavljivati nešto o nečemu podrazumeva da se to nešto barem prelistalo što nije urađeno te ovakvu vrstu komentara smatram potpuno besmislenim. Ja da sam istoričar sve što bih kanio komentarisati prvo bih bar prelistao ili bi- ćutao.
Što se tiče Slavenkine eksapade ne vidim šta je sporno- Radić objavljuje svoje vizantološke radove u Zabavniku a Milanović potrage za blagom- istoričar Zabavnikovog tipa rečen je upravo onako kako je i mišljen - tj. Radić je zabavan istoričar.:manikir:
 
Otkud znaš? :per:

Moram dodati da sam govoreći o zadojenosti mislio na društveno humanističke nauke i na nekritičko odnošenje prema gradivu najvećeg broja društvenjaka; jer egzaktne nauke u praksi su uglavnom proverljive - ili radi ili ne radi. Dok se npr. istoriografija svodi na ideologiju, sistem ideja, a studneti, da bi pred ostatkom sveta zaštitili sopstveni ego doživljavaju istoriografiju kao - istinu. Mozak ima ograničen kapacitet - da nije tako ljudi bi govorili po 30 jezika - i kada za 4 godine u njega nabiješ ceo jedam sistem učenja, pri svakom pokušaju njegovog remećenja javlja se, sasvim prirodan otpor.

Tvoja doskočica je (ponovljeni) pokušaj da se zalepi etiketa umesto da odgovoriš na neka pitanja koja postavljam danima, pa i godinama:

Evo jedno romantično pitanjce za moje kolege koje vole da zalepe etketu na čoveka (dakle, ko stvoreno za tebe ;) ). Molim vas da meni kao laiku (glupoj plavuši) smireno i razložno odgovorite, jer mi uopšte nije jasno, odakle u Istri i na jadranskom ostrvlju Sloveni čakavci ako znamo da Hrvatska, kada je bila država, nije obuhvatala ni obalu (? možda na dva mesta od par kilometara), a kamoli ostrvlje; Istru tek da i ne pominjem? Kako je došlo do jedne tako potpune jezičke slovenizacije jadranske obale i ostrvlja? Prvo su manjinski Hrvati poslovenili romanofone Vlahe, a onda su ovi poslovenjeni Vlasi poslovenili romanofonu Istru i ostrvlje? Ali samo romanofone Vlahe koji su se tamo zatekli, jer čudo jedno da je na neki način sve vreme uz njih opstajao nevlaški romanofoni živalj sa svojim jezikom i kulturom. Verovatno su romanofoni Vlasi bili skloniji slovenizaciji od obalnogradskih i ostrvskih Dalmatotalijana zbog njihove povezanosti s koza nostrom, čak i kada su po uspostavi Jugoslavije ovi drugi počeli u školi da uče standardni srpskohrvatski jezik? Osim Dalmatotalijana slovenizaciji su se vekovima opirali istarski Ćići. Ne znam zašto?

Mrkalje, kad ovi BBejci pročitaju tvoje pitanjce unervoze se jer, ako bi iskreno odgovorili shebali bi vlastitu ideologiju a to je kao skočiti sad sebi u usta. i zato kole, naokole, e da bi ti zaboravio pitanje dok sve ne prekrije šašljika i oni iskoče sa nekom novom poskočicom, pošalicom i doskočicom kao ovaj Sokol bez krila jer da ima krila znao bi da knjiga koju nije ni vidio, a komentarisao je, ima preko 2500 citata dakle više nego Byzantine izvori za povjestnicu južnoslavenskih naroda najpreče Hrvata a najmanje Srba; s njima voditi polemiku je zabavno kao što je zabavno vola uprezat u ralo.
 
Ne znam kako ovo nazvati - izjavljivati nešto o nečemu podrazumeva da se to nešto barem prelistalo što nije urađeno te ovakvu vrstu komentara smatram potpuno besmislenim.
Nazalost sam prelistao zato to i komentarisem. A za razliku od tebe sam procitao , ne prelistao, i tomove pravih zbirki istorijskih izvora te opet za razliku od tebe i znam o cemu pricam.
 
Ne znam kako ovo nazvati - izjavljivati nešto o nečemu podrazumeva da se to nešto barem prelistalo što nije urađeno te ovakvu vrstu komentara smatram potpuno besmislenim. Ja da sam istoričar sve što bih kanio komentarisati prvo bih bar prelistao ili bi- ćutao.
Što se tiče Slavenkine eksapade ne vidim šta je sporno- Radić objavljuje svoje vizantološke radove u Zabavniku a Milanović potrage za blagom- istoričar Zabavnikovog tipa rečen je upravo onako kako je i mišljen - tj. Radić je zabavan istoričar.:manikir:

Komentar djeluje kao ismijavanje čovjeka, i to da je on na nivou autora tekstova u Zabavniku, a ovdje si ga doveo u ravan sa tim autorom koga izdižeš u nebesa...

P. S. Ne vređaj druge iskrivljavanjem njihovih korisničkih imena, posebno kada oni to ne rade sa tvojim, supertruperu.
 
Univerzitet je kopirnica politicko-korektnih marioneta. Po principu "znanje-imanje" gura se "kljuc u bravu". To je najveca i najsira dresura u istoriji covecanstva, jer posle nje sledi smrt, jer se radi o masovnoj proizvodnji staraca koji nemaju dozivljaje i koji ih nece ni imati, jer nisu naucili da razvijaju strasti koji su motorni pogon svakog dozivljaja.
 
Univerzitet je kopirnica politicko-korektnih marioneta. Po principu "znanje-imanje" gura se "kljuc u bravu". To je najveca i najsira dresura u istoriji covecanstva, jer posle nje sledi smrt, jer se radi o masovnoj proizvodnji staraca koji nemaju dozivljaje i koji ih nece ni imati, jer nisu naucili da razvijaju strasti koji su motorni pogon svakog dozivljaja.

Dobro, možemo li sada da se vratimo na temu, koja nije nivo visokog obrazovanja u Republici Srbiji (809. mjesto na spisku 1.000 odabranih univerziteta širom svijeta po jednom istraživanju), već nešto sasvim drugo...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top