„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
И ја сам био нехатно улетео са друге теме која је прикључена овој. А онда ме је сачекао Slaven777 и ....да не причам даље. Да сам знао, заобишао би тему.
Наиме, само због једне реченице: ,,Ако су главнина досељеног народа из Индије у три наврата ( 1500 – 4500 г.пре Христа), онда има смисла и тврдити да и данашњи Срби датирају из тог времена'', исти овај Slaven777 осуо је дрвље и камење на мене, које то ја ауторе читам.
Тада сам схватио Slaven777 сујетна и искључива особа са великим набојем таштине. То што он каже то мора бити тако и никако другачије.
Међутим, његова ијекавица ме упућују на нека друга размишљања. Можда је његова мисија да се заташка истина о Србима!? Ко зна!
ПОсле ових редова, кликнућу на опцију ,,Укини праћење'' и ослободићу се таштине, сујетности,.....

Ne znam odakle potreba za ovakvim prozivanjem.
Nisam te apsolutno ni na koji način sačekao, prilično sam uljudno, pristojno razgovarao sa tobom. Moje opaske su bile uperene ka dr Luković-Pjanovićevoj i ka Deretiću, a ne ka tebi, što je bilo vrlo jasno iz naše diskusije. I ti si bio vrlo pristojan, što je svakako za svaku pohvalu.
Tvoja je volja da čitaš što želiš, valjda živiš u slobodnoj zemlji. Ne mogu ti ni na koji način to zabraniti ili te natjerati da čitaš nešto drugo; ja sam upravo pokušao raspraviti sa tobom o velikoj količini kontroverzi koje prate Lukovićkinu (izuzetno) problematičnu knjigu o Srbima kao narodu najstarijem. I ja je čitam, pa šta? Čitao sam i dosta Deretića...kroz čitanje sam se i upoznao sa njihovim hipotezama i saznao u čemu i koliko oni griješe.
 
Pogledajte prilog 255272
Ako sam uspeo da ukapiram kako ovo čudo funkcioniše, onda je ovo sken jedne strane Euroanala, gde se Pešić upravo pominje sa svim titulama.
Naravno, Italijani nemaju pojma, ali je zato Slaven tu da nas sve razuveri.
Sada će da krene njegovo drobljenje "Pa koji su to Euroanali, ko stoji iza toga, koliko im je verovati, koji je broj cipela druge sekretarice prvog pomoćnika četvrtog urednika..." (i ovo je, priznajem, čist šovinizam, bez i trunke humora)

Može li malo više detalja? Gdje se štampala ta enciklopedija, od strane koga, ko je njen izdavač, šta je to..?

Samo ime "Evroanali" je nedovoljno da bih je pronašao ili pak ikakve detalje o njoj, pošto u bibliotekama ne postoji nijedna enciklopedija pod tim imenom... :think:
Možda i drobim, ali svakako ćeš se složiti da se sve mora provjeriti. Evo, zamisli da ja uzmem parče toalet papira i na njemu napišem flomasterom neki tekstić i to okačim ovdje na forum. I što sad?
 
Poslednja izmena:
Može li malo više detalja? Gdje se štampala ta enciklopedija, od strane koga, ko je njen izdavač, šta je to..?

Samo ime "Evroanali" je nedovoljno da bih je pronašao ili pak ikakve detalje o njoj, pošto u bibliotekama ne postoji nijedna enciklopedija pod tim imenom... :think:
Možda i drobim, ali svakako ćeš se složiti da se sve mora provjeriti. Evo, zamisli da ja uzmem parče toalet papira i na njemu napišem flomasterom neki tekstić i to okačim ovdje na forum. I što sad?

I ja već tri nedelje čekam da mi saopštiš ime kafekuvarice koja ti je dala donje informacije, pa se ne ljutim
Provjerio sam neke od navedenih podataka u međuvremenu i doznao da su netačni - Radivoje Pešić nije predavao na Univerzitetu u Milanu, tvrdnja je lažna. Što se tiče Fakulteta za moderne jezika i Instituta za studije istoka u Trstu, nemam blage predstave kakve su to institucije, a tako ni nemam blage predstave kako bih mogao provjeriti da li je zaista Pešić ikada tamo predavao. To je problem sa cijelim tim tekstom, u kojem se navode tri međunarodne akademije koje eto Google pretraživač kada već insistiraš na njemu, uopšte ne poznaje (odnosno nikada nisu ni pomenute).

Na kraju krajeva, osim tebe svi Radivoju Pešiću priznaju i profesuru i profesionalnost, tako da ili je ceo svet lud a ti pametan ili...
Uporedi http://www.pesicisinovi.co.rs/index.php/o-nama/o-radivoju-pesicu
:whistling:
 
То што си прочитао потпуно је тачно.

Има Византија или Бизант (како год) је потекло од римокатоличке цркве са циљем да се унизи све што је Ромејско и целокупно њгово културно наслеђе. Све време се ова империја звала Ромеја, а они је назваше по сеоцету у чијој је близини саграђен Константинопољ.

Дакле, империја која је најдуже трајала (1200 год.) и имала значајан утицај на цивилизацију, развијен финансијски и порески систем који је основа данашњих требало је унизити погрдним именом (име најдуже цивилизације замењујеш иманом безначајног селе). То је најбруталнији фалсификат ВББ-оваца, а они ништа, пишу да други фалсификују.

Оно што је Рим био за запад, то је Ромеја била за исток, али требало је уздићи западну културу а унизити источну.

Сви који се сматрају византолозима, и који користе име византија користе се фалсификатом, и што је најгоре шире тај фалсификат. Али зато слугански читају лекције другима. Нека прво направе ред у својој глави.

Уопште, писана историја је једна папазјанија различитих интереса, и зато то није наука од поштовања. А ко је направио таквом? Па сами историчари, и ко им је крив када неки људи слободног ума не желе да покусају ту папазјанију? Нека те сплачине једу сами.

У самој основи и ова најмодернија верзија ''ромејске историје'' није тачна, јер је она екстремно супротна реакција на папистичко-германску лаж, коју Ви овде називате БеБе-изам.

Ради се о замени отовреног папо-германског хегемонијалног утицаја грчким, што је у ствари иста етнофилетистичка јерес са различитом етикетом митоманије.

Главни представник те нове лудачке историјске моде је Јован Романидис, квази историчар из позападњаченог НОВОКАЛЕНДАРСКОГ дела Грчке Православне цркве, који само мења папску лаж својом - грчком, тврдећи да смо сви ми на Балканском - Грци.

То за последицу има нову лудачку хегемонијалну претензију на територије и историјску истину, сада не више лажљивих Германо-паписта, већ ускогрудих и надутих Грка, који би да се уживе у улогу новог потифекс максимуса и '' изворних сејача'' европске цивилизације и вредности.

Дакле, нова лаж са истим екстремистичким и на рачун других нација претензионистичким духом етнофилетизма и обезбоженог нацизма.

Да нас Бог сачува од таквог екстрема, да бежећи од немачких лажи, завршимо у грчким, још опаснијим и тежим за разобличавање, ЈЕР ШТО ЈЕ ЛАЖ БЛИЖА ИСТИНИ, ТО ЈЕ ВЕЋА.
 
Poslednja izmena:
Што ће рећи...

место да нас Србе тј. Словене староседеоце Балкана мајмунима праве и зомбирају прљави Немци, Берлино-Бечлије и осатањени папистички кољачи из Ендехазије, то ће сада радити новокалендарске папистичке пудлице из Грчке, ''браћа Грци'' који су се поклонили пред папом и за награду добили место Германа улогу великог брата који ће да нам набија комплексе и просипа шупље историјске митоманијачке небулозе о ''непостојању Византије'', чији смо ми Срби, били НАЈСТАБИЛНИЈИ и НАЈДУГОТРАЈНИЈИ део и срж империје!
 
Али и Римско Царство као и Источно римско царство је било конгломерат народа, разних етницитета.... Из ког је Константин?

Ако су "Византијци" били Ромеји, да ли су и Грци били Ромеји? Ово питам зато што потенцираш Грке и грчку културу у "Византији". Ако су били Ромеји, онда то није грчка култура него ромејска, јер ако би смо рекли да је грчка, онда би морали рећи исто тако и за сваки други народ који је живео у "Византији". Зашто од свих етноса који су постојали у Византији, издвајати само Грке, а све остале стрпати под "Ромеји" ?

Свака част.
 
Romejsko carstvo je pretezno bilo deo helenski kulture to se ne moze sporiti. Tako da ne znam sta Vladan hoce da kaze.

ПОДВУЧЕНО ЖЕЛИМ РЕЋИ:

http://www.orthodoxchristianbooks.com/articles/401/romanides,-romanity-fall-old-rome/

ROMANIDES, ROMANITY AND THE FALL OF OLD ROME
Written by Vladimir Moss

ROMANIDES, ROMANITY AND THE FALL OF OLD ROME

When Emperor Basil II died in 1025, New Rome had reached its peak – politically, militarily and culturally. Some fifty years later, after the disastrous defeat at the hands of the Seljuk Turks at Manzikert in 1071, she started upon the path of decline that would lead to the Fall of the City in 1204, and again, more permanently, in 1453. In between these two events lay another: the loss of the West’s unity with the One, Holy, Catholic and Apostolic Church and the religio-political civilization of Orthodox Christian Romanity. This fall was accomplished in the historical capital of the West, Old Rome, in the year 1054, when the Patriarchate of Old Rome fell under the anathema of the Great Church of Constantinople. Simultaneously it was announced symbolically in the heavens by the collapse of the Crab nebula (a fact noted by Chinese astronomers of the time). Thus the great star that had been Western Christianity now became a black hole, sucking in a wider and wider swathe of peoples and civilizations into its murky depths. And the New Rome, too, suffered: one of the two “lungs” of Orthodox Christian Romanity had collapsed, and the whole body was now weaker, more prone to disease and less capable of vigorous recovery…

Such an important event has naturally elicited much study and analysis; and in what is now a very well-known lecture, Fr. John Romanides put forward a new and highly controversial thesis: that the schism between Orthodoxy and Roman Catholicism was not a schism between Eastern (Greek) and Western (Latin) Christianity, but between the Romans understood in a very broad sense and the nation of the Franks.

By the Romans he understands the inhabitants of Gallic Romania (Southern France), Western Romania (Rome and Southern Italy) and Eastern Romania (Constantinople and its dependencies).

By the Franks he appears to understand all the Germanic tribes of North-Western Europe – the Franks, the Visigoths, the Lombards, the Saxons and the Normans - with the exception of the “Romanized Anglo-Saxons” (although the Anglo-Saxons were in fact less Romanized than the Franks). Romanides’ argument is that the schism was not really caused by theological differences, - at any rate, between Rome and Constantinople, - but by political manipulations on the part of the Franks, the only real heretics: “The Franks used church structure and dogma in order to maintain their birthright, to hold the Roman nation in ‘just subjection’.”1 The West Romans, he claims, were never really heretics, but always remained in union with the East Romans of Constantinople, with whom they always formed essentially one nation, in faith, in culture and even in language. In another article, Romanides argues that the Protestant Reformation, together with the American and French revolutions, constituted the birth of “Re-Greco-Romanisation, but not in its Apostolic form”!2

Romanides begins his lecture with a tribute to Patriarch Athenagoras and Archbishop Iakovos – two notorious Freemasons who tried to unite Orthodoxy with the heresies of the West. Having failed to see that these two leading contemporary “Romans” are in fact spiritually “Franks”, we should not be unduly surprised to find that he also fails to prove his case with regard to the Romans and Franks of yesteryear.

But we may agree with the comment of Fr. Michael Vaporis in his foreword to Romanides’ lecture, that while “some might not agree with Romanides’ presentation, analysis or evaluation of the events leading to and causing the Schism”, “few will not be challenged to re-think the unfortunate circumstances which led to the tragic division”. Romanides’ presentation is challenging - though deeply flawed, as we shall try to demonstrate. And we shall try to rise to the challenge by presenting a more plausible account of the causes of the schism.
 
ПОДВУЧЕНО ЖЕЛИМ РЕЋИ:

http://www.orthodoxchristianbooks.com/articles/401/romanides,-romanity-fall-old-rome/

ROMANIDES, ROMANITY AND THE FALL OF OLD ROME
Written by Vladimir Moss

ROMANIDES, ROMANITY AND THE FALL OF OLD ROME

When Emperor Basil II died in 1025, New Rome had reached its peak – politically, militarily and culturally. Some fifty years later, after the disastrous defeat at the hands of the Seljuk Turks at Manzikert in 1071, she started upon the path of decline that would lead to the Fall of the City in 1204, and again, more permanently, in 1453. In between these two events lay another: the loss of the West’s unity with the One, Holy, Catholic and Apostolic Church and the religio-political civilization of Orthodox Christian Romanity. This fall was accomplished in the historical capital of the West, Old Rome, in the year 1054, when the Patriarchate of Old Rome fell under the anathema of the Great Church of Constantinople. Simultaneously it was announced symbolically in the heavens by the collapse of the Crab nebula (a fact noted by Chinese astronomers of the time). Thus the great star that had been Western Christianity now became a black hole, sucking in a wider and wider swathe of peoples and civilizations into its murky depths. And the New Rome, too, suffered: one of the two “lungs” of Orthodox Christian Romanity had collapsed, and the whole body was now weaker, more prone to disease and less capable of vigorous recovery…

Such an important event has naturally elicited much study and analysis; and in what is now a very well-known lecture, Fr. John Romanides put forward a new and highly controversial thesis: that the schism between Orthodoxy and Roman Catholicism was not a schism between Eastern (Greek) and Western (Latin) Christianity, but between the Romans understood in a very broad sense and the nation of the Franks.

By the Romans he understands the inhabitants of Gallic Romania (Southern France), Western Romania (Rome and Southern Italy) and Eastern Romania (Constantinople and its dependencies).

By the Franks he appears to understand all the Germanic tribes of North-Western Europe – the Franks, the Visigoths, the Lombards, the Saxons and the Normans - with the exception of the “Romanized Anglo-Saxons” (although the Anglo-Saxons were in fact less Romanized than the Franks). Romanides’ argument is that the schism was not really caused by theological differences, - at any rate, between Rome and Constantinople, - but by political manipulations on the part of the Franks, the only real heretics: “The Franks used church structure and dogma in order to maintain their birthright, to hold the Roman nation in ‘just subjection’.”1 The West Romans, he claims, were never really heretics, but always remained in union with the East Romans of Constantinople, with whom they always formed essentially one nation, in faith, in culture and even in language. In another article, Romanides argues that the Protestant Reformation, together with the American and French revolutions, constituted the birth of “Re-Greco-Romanisation, but not in its Apostolic form”!2

Romanides begins his lecture with a tribute to Patriarch Athenagoras and Archbishop Iakovos – two notorious Freemasons who tried to unite Orthodoxy with the heresies of the West. Having failed to see that these two leading contemporary “Romans” are in fact spiritually “Franks”, we should not be unduly surprised to find that he also fails to prove his case with regard to the Romans and Franks of yesteryear.

But we may agree with the comment of Fr. Michael Vaporis in his foreword to Romanides’ lecture, that while “some might not agree with Romanides’ presentation, analysis or evaluation of the events leading to and causing the Schism”, “few will not be challenged to re-think the unfortunate circumstances which led to the tragic division”. Romanides’ presentation is challenging - though deeply flawed, as we shall try to demonstrate. And we shall try to rise to the challenge by presenting a more plausible account of the causes of the schism.

Sve je to tacno samo nista to ne osporava da je istocni deo Rimske Imperije vec pre Hrsta bio heleniziran i za Justinianom latinski nacisto nestane iz upotrebe.
 
Sve je to tacno samo nista to ne osporava da je istocni deo Rimske Imperije vec pre Hrsta bio heleniziran i za Justinianom latinski nacisto nestane iz upotrebe.
Латински утицај и језик сигурно нису нестали из употребе, тако да та наводна ултрахеленизација запада сигурно није културолошка метла за стерилизацију, јер није само култура та која убликује друштво.

Вера тј. духовно надахнуће дају замајац једној култури, тако да ту има још много битнијих фактора од културе који утичу на део царевине тог доба.

However, we must be careful not to confuse cause and effect here. Did the cultural decline cause the spiritual and moral decline, or vice-versa? The argument of this article has been that it was spiritual factors – above all, pride and the heresies that pride begets – that caused the decline of the Roman papacy, which in turn produced a gradual cultural deterioration.

Now the basic culture of the whole of Christian Europe was the Byzantine or East Roman; and the West Roman, Frankish, Hispanic, Anglo-Saxon and Celtic cultures were all variations on that theme. So the cultural deterioration that set in throughout the West from the ninth century can be called the “debyzantinization” of the West, its gradual alienation from the sources and inspiration of Byzantine civilization. However, this gradual alienation, which many historians have remarked on and documented, was not the cause of the decline of the West, but its consequence.

According to the cultural theory of the fall of the West, the West died because it lost its link with the life-giving streams of Byzantine culture. Romanides’ thesis is a variation on this theme, consisting in the argument that West Rome, as opposed to the Germanic north, never in fact lost that link, but resisted the break to the end, and that West Rome’s eventual separation from her eastern twin was not her fault, but the fault of the evil Franks. I have argued that this thesis is false, that the West, including the city of Rome itself, had been for centuries a Romano-Germanic synthesis, and that West Rome fell away from God and from East Rome because of the evil in herself – in particular, her pride in her own position as head of the Christian world – and not because evil was imposed upon her by barbarians from outside. Although Frankish kings such as Charlemagne had their own ambitions and played their own part in the tragedy, it was the West Roman Popes who manipulated the Franks rather than the other way round.
 
Stvarno Vladane sta ti je svrha price, Ne razumem da Grci ne trebaju da smatraju Vizantijom svojom.
I kakve veze ima to za BB skolom.

I jedno i drugo su etnofiletisticko mitomanisanje, jedno papogermansko, drugo papogrcko, unijatsko u svakom smislu.

A mi Srbi smo po nekom pravilu na unije alergicni po difoltu. (oprostite zabagovao mi toolbar za promenu latinskog pisma).
 
I jedno i drugo su etnofiletisticko mitomanisanje, jedno papogermansko, drugo papogrcko, unijatsko u svakom smislu.

A mi Srbi smo po nekom pravilu na unije alergicni po difoltu. (oprostite zabagovao mi toolbar za promenu latinskog pisma).

Sta ti to znaci ispade da su svi istoricari modernog doba placeni od pape iako je vecina bila protestanti (kao Hanke, Drojsen) ili ateisti.

Vizantija je bila grcka. Grci najvise imaju pravo da se smatraju naslednicima Vizantije mnogo manje nego Srbi koji su se protiv Vizantije celog srednjeg veka borili.
 
Sta ti to znaci ispade da su svi istoricari modernog doba placeni od pape iako je vecina bila protestanti (kao Hanke, Drojsen) ili ateisti.

Vizantija je bila grcka. Grci najvise imaju pravo da se smatraju naslednicima Vizantije mnogo manje nego Srbi koji su se protiv Vizantije celog srednjeg veka borili.
Vizantija je najviše bila grčka, ali ne isključivo grčka.
Hrišćanstvo, osnovna karakteristika Vizantije, u Evropu stiže grčkim posredstvom, a ne latinskim. Iako je nesporno da je među najstarijim prevodima Svetog pisma bio onaj na grčkom, zanimljivo bi bilo saznati kako su apostoli širili hrišćanstvo po Ilirikumu. BBŠ smatra da su Iliri u to vreme već dobrim delom bili romanizovani, tako da bi blizu pameti bilo da se Jevanđelje propovedalo na latinskom. Međutim, najstariji prevod Jevanđelja na latinski mnogo je mlađi od tog perioda. Znači, morali su da propovedaju na grčkom, ali mi nemamo saznanja da se u Ilirikumu grčki koristio u tolikoj meri.
Ostaje nam jedino još tajna do sada neistraženog jezika Besa, za koji znamo da se vekovima kasnije koristio u molitvama na Sinaju.
Očigledno je da su na ovim prostorima pored helenske postojale i druge kulture koje su dale svoj doprinos onome što danas nazivamo Vizantijskom civilizacijom.
 
Konačno je "Konstantin Veliki" došao na stanovište autohtonista.
Ako legitmnim smatra povezinanje, Helena, Antičke Grčke, Vizantije i današnjih Grka, onda je još legitimnije povezati antičko stanovništvo današnje Srbije, sa današnjim Srbima (genetski su bliži).
Da dodam da je i etnonim "Grk" Rimski (Rimljani su tako zvali Grčke kolonije na jugu Apeninskog poluostrva).
 
Poslednja izmena:
Sta ti to znaci ispade da su svi istoricari modernog doba placeni od pape iako je vecina bila protestanti (kao Hanke, Drojsen) ili ateisti.

Vizantija je bila grcka. Grci najvise imaju pravo da se smatraju naslednicima Vizantije mnogo manje nego Srbi koji su se protiv Vizantije celog srednjeg veka borili.


Vizantija je na samom početku bila čista rimska sa rimskim tj. latinskim jezikom, rimskom kulturom i rimskim običajima. Za razliku od ostatka evrope gde su vladali, grčku nisu uspeli da romanizuju jer je već bila na visokom jezičkom, pismenom i kultorološkom nivou. Jednostavno je većinski grcki narod sa razvijenim grčkim jezikom, pismom, kulturom i običajima preovladao Vizantijom pa su od nekog momenta, posebno nakon pada Rima, vladali Grci sa grčkim jezikom, pismom, kulturom i običajima. Mogla bi paralela da se povuče sa Svetim rimskim carstvom koje je takodje vremenom gubilo smisao sa nekakvim rimljanima i postajalo nemačko.
 
Pokušavajući da nadjem vezu između širenja hg E i najezde naroda sa mora, koji su og Mikene, do Egipta, porušili civilizacije bronzanog doba naišao sam na sledaći tekst:
Serbonian Bog

The name of the Serbonian Bog (Arabic: مستنقع سربون‎) applied to the lake of Serbonis (Sirbonis or Serbon) in Egypt relates to the Sea Peoples. When sand blew onto it, the Serbonian Bog appeared to be solid land, but was in fact a bog. The term is now applied metaphorically to any situation in which one is entangled from which extrication is difficult.

The Serbonian Bog has been identified as Sabkhat al Bardawil, one of the string of "Bitter Lakes" to the east of the Nile's right branch. It was described in ancient times as a quagmire, in which armies were fabled to be swallowed up and lost.

The term Serbonian came from the name of the Sherden (also known as Serden or Shardana) sea pirates, one of several groups of Sea Peoples who appear in fragmentary Egyptian records in the 2nd millennium BC.[citation needed]
http://en.wikipedia.org/wiki/Sea_Peoples

Jedino što mogu da kažem je da sam zbunjen.

Još da dodam:
"Herodot, na primer, prenosi legendu prema kojoj su se Etrurci u stvari Tirseni iz Male Azije, jedan od "naroda sa mora", "
 
Poslednja izmena:
Konačno je "Konstantin Veliki" došao na stanovište autohtonista.
Ako legitmnim smatra povezinanje, Helena, Antičke Grčke, Vizantije i današnjih Grka, onda je još legitimnije povezati antičko stanovništvo današnje Srbije, sa današnjim Srbima (genetski su bliži).
Da dodam da je i etnonim "Grk" Rimski (Rimljani su tako zvali Grčke kolonije na jugu Apeninskog poluostrva).

E samo sto je dokazano.

1.)Da su se ljudi antike smatrali Helenima u Antici za vreme Vizantije je druga prica.

2.)I da su pricali starinski grcki jezik

3.) Neznam koliko sam puta vec reko dal smo genetski naslednici autohonog stanovnistva nista ne osporava seobu Slovena.
 
Vizantija je na samom početku bila čista rimska sa rimskim tj. latinskim jezikom, rimskom kulturom i rimskim običajima. Za razliku od ostatka evrope gde su vladali, grčku nisu uspeli da romanizuju jer je već bila na visokom jezičkom, pismenom i kultorološkom nivou. Jednostavno je većinski grcki narod sa razvijenim grčkim jezikom, pismom, kulturom i običajima preovladao Vizantijom pa su od nekog momenta, posebno nakon pada Rima, vladali Grci sa grčkim jezikom, pismom, kulturom i običajima. Mogla bi paralela da se povuče sa Svetim rimskim carstvom koje je takodje vremenom gubilo smisao sa nekakvim rimljanima i postajalo nemačko.

Pa ne samo to nego se helenizacija istoka i por rimlajanima nastavila kao za vreme Aleksandra Velikog.
 
Sta ti to znaci ispade da su svi istoricari modernog doba placeni od pape iako je vecina bila protestanti (kao Hanke, Drojsen) ili ateisti.

Vizantija je bila grcka. Grci najvise imaju pravo da se smatraju naslednicima Vizantije mnogo manje nego Srbi koji su se protiv Vizantije celog srednjeg veka borili.

Византија је Римска, источно Римска, а не Грчка.

Србски утицај је једно време био јачи од грчког, ал само на политичком и верском нивоу, никад културолошком.

Проблем је кад се само гледа значај културе, а превиђа политика и вера (која и јесте главна).

Култура је хеленистичка, мешавина грчке и локалне, политика римска - имепријална, а вера Православна.

Грци би да посвојатају преко ''ромејства'' сва три стуба Византије, а ни у једном нису били најјачи, па митоманијом надокнађују тај мањак реалности.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top