"Bečko-berlinska škola" vs novoromantičari II

1000016295.jpg


Problem rasprave Ramadanskog o Vladimirovom bakrenjaku je u tome što je rasprava zastarela.

Na prvoj stranici on piše ugledne londonske kuće Roma Numismatics Ltd. Od otkrića falsifikata, taj ugled je u potpunosti devastiran, a zbog skandala, aukcijska kuća se i zatvara.

Ona je pružala garancije autentičnosti svakog nivčića koji se nalazio na tržištu i zato se polazilo od osnovne pretpostavke da je to slučaj i sa Vladimirovom bakarnim novčićem. Međutim, nakon razotkrivsnjs falsifikovanja dokumentacije novca na prodaji, usled čega vlasnik ide i na dugogodišnju robiju, kredibilitet dotične garancije autentičnosti ovog novčića je, normalno, doveden u pitanje.
 
Srbija bi trebalo da pokrene zvaničnu inicijativu i u saradnji sa Sofijom međunarodnu istragu, ozbiljnu.

Da se identifikuje i raskrinka bugarska falsifikatorske radionica; da se svi pohvataju i osude na drakonske zatvorske kazne, za primer, a radionica da im se rasturi i proda za delove.

Predlažem @Casual Observer za mandatara za sastav istražne ekspertske grupe.
 
Ne budi nestrpljiv, sačekaj malo, posle jedno desetak stranica spama (insistiranja na odgovoru s tvoje, i intenzivne koprofagije s njegove strane), odgovor će se sam iskristalizovati.

Ma mislim da on ništa o ovome nije ni pročitao, vidiš da je pobrkao bakrenjak sa srebrnjacima.

Da rezimiramo, Raško je primetio na aukciji prodaju bugarskog novčića iz kraja IX stoleća, kneza Borisa. U Godišnjaku SAD 2021. godine je skrenuo pažnju na njegovo postojanje: https://www.academia.edu/58439621/Новац_Владимира_XLIV_Скупштина_и_годишњи_скуп_Српског_археолошког_друштва_2021_68_69

Potom je u časopisu koji se uglavnom bavi pravima, bez recenzije objavio svoju hipotezu da je to novčić Jovana Vladimira. U arheologiji ne postoji ustaljena praksa da se objavljuju radovi na osnovu slike sa aukcije. Pretpostavljam da zbog toga Raško nije uspeo objaviti negde u nekom relevantnom naučnom časopisu sa recenzijom, nego u Hereticus-u. Mislim da bi se Vujadin Ivanišević, među prvima, protivio tako nečem.

Nakon objavljivanja rada o bakrenjaku, Raško je u privatnom posedu profesora Zdravka Petrovića u Beogradu. Prema tvrdnjama Ramadanskog, od 2011. godine se znalo za te novčiće (mada nije precizirao kako i gde) ali niko ništa nije punu deceniju povodom njih radio. U radu je naveo samo glasine o tome odakle novčići prof. Petroviću, i to vrlo neuobičajeno, jedan je navodno pronađen u Skadru, a drugi u Elbesanu.

U međuvremenu, rad o srebrnjacima je povučen, a aukcijska kuća koja je prodala bakrenjak uhapšena i njen vlasnik na suđenju priznao krivicu da je falsifikovao dokumentaciju provinijencije novčića. Time je ozbiljno dovedena u pitanje jedina stvar koja je pružala garancije po pitanju autentičnosti Vladimirovog bakrenog novčića; ugled dotične kompanije.

@АнаиванГорд
@Meliot
 
Poslednja izmena:
Sam si sada napisao da se zvao Aleksandar Veliki, šta hoćeš ?
Sam si sada napisao da se zvao Aleksandar i to ti i ja kažem, nikad nigde u istoriji nije postojao Grk koji se zove Aleksandar.
Ali zato su postojali i postoje milioni Slovena. Rusa, Srba, Makedonaca sa imenom Aleksandar
Звао се Александрос али ми га зовемо Александар јер је то словенска верзија имена Александрос. Нико заправо не зове историјске личности тачно онако како су се звали већ како је прилагођено језику на којем се говори.
 
Звао се Александрос али ми га зовемо Александар јер је то словенска верзија имена Александрос. Нико заправо не зове историјске личности тачно онако како су се звали већ како је прилагођено језику на којем се говори.
Звао се Лесандар. Лесандар Србљанин. ;)
 
Ivan Gundulić ga je jednom oslovio tako početkom 17. veka i to je jedini put da ga istorija pamti kao Lesandra Srbljanina.

Nije. Gundulić je to prepisao od Matije Matulića Albertija, popa iz Splita koji je tako nazvao Aleksandra u predgovoru svom Ofičju Blaženoj Mariji 1617. godine (Oficiy B. Marie D. Piàe V. Pòuelinyem dán skorò nàe duór, a Màetiém Alberti Vlàestelinóm Splitskim i Vcitegliém, iz latinskoga sàeda ù slouinski yazik virnò Prinesén. S tèkstirom, i s Milosckyom).

..ki nigda pod velikim Aleksandrom Sarbljaninom sfemu sfitu zakone..​
 
Ivan Gundulić ga je jednom oslovio tako početkom 17. veka i to je jedini put da ga istorija pamti kao Lesandra Srbljanina.
Ево, објаснио ти Славен пре мене да ниси у праву.
Инсче, нису га Гундулић и тај Матија џабе тако звали, очито је то заиста било његово име.
 
Nije. Gundulić je to prepisao od Matije Matulića Albertija, popa iz Splita koji je tako nazvao Aleksandra u predgovoru svom Ofičju Blaženoj Mariji 1617. godine (Oficiy B. Marie D. Piàe V. Pòuelinyem dán skorò nàe duór, a Màetiém Alberti Vlàestelinóm Splitskim i Vcitegliém, iz latinskoga sàeda ù slouinski yazik virnò Prinesén. S tèkstirom, i s Milosckyom).

..ki nigda pod velikim Aleksandrom Sarbljaninom sfemu sfitu zakone..​
Pojma ne imadoh. Jesu li to onda jedina dva primera ili samo među prvima, ne računajući novoromantičare i razne današnje šarlatane?
 
Pojma ne imadoh. Jesu li to onda jedina dva primera ili samo među prvima, ne računajući novoromantičare i razne današnje šarlatane?

Ako govorimo o sintagmi samoj, mislim da jesu. Međutim, Aleksandar Makedonski kao srpski kralj, česta je tada pojava u primorskoj književnosti. Dinko (Dominko) Zlatarić (1558-1613) piše u svojoj posveti Jurnju Zrinskom u Elektra 1597. godine velikom Lehsandru, srbskom kralju. Slično su ga nazivali nešto ranije i Dinko Ranjina (1536-1607) i Hanibal Lucić (1485-1553), (Aleksandar, ki bi od Sarbljih kralj).
 
Poslednja izmena:
Звао се Александрос али ми га зовемо Александар јер је то словенска верзија имена Александрос. Нико заправо не зове историјске личности тачно онако како су се звали већ како је прилагођено језику на којем се говори.

Zvao se Svevlad ili Vladimir!

Ili prevedeno na franacko Alles Gens d Armes, Ales Zandar. Ovi franacki Becki majmuni su citavu istoriju preinacili.
 

Back
Top