Bajke i priče u psihoanalizi i psihoterapiji

Nisam upoznat sa delima Oskara Vajlda jer sam sticajem okolnosti kao mali imao prilike da citam samo Hansa Kristijana Andersena pa nisam kompetentan da pricam o tome. Sa ostalim bajkama sam upoznat samo kroz crtane filmove koje sam gledao samo zbog toga sto su crtani filmovi, bez veceg upustanja u razmisljanje o istim.

Vajlda i ne bi razumeo kad si baš mali. Za njega nikada nije kasno. Čitaj ga sada :)
 
Ajd da vas vidim kako cete analizirati ovu bajku :)

Junakinja istočnjačke bajke bila je toliko lepa i toliko malena – ne veća od leptira, da su je roditelji čuvali u zlatnoj kutiji, plašeći se kako će je neko ukrasti. Ali radoznaloj princezi dosadilo je samovanje u kutiji, pa se jedne noći iskrala, prošetala dvorcem i zaustavila na balkonu zagledavši se u nebo i zvezde. U tom trenutku opazio ju je Car vetrova i odmah se zaljubio u nju. Prvo je hteo da je jednostavno ponese sa sobom, ali se – očaran njenom neobičnom lepotom – predomislio, prišao joj sasvim blizu i šapnuo na uho da je najlepše stvorenje koje je ikad video. Princeza nije znala ko joj šapuće jer je Car vetrova bio u svom nevidljivom obliku. Pitala je: Ko si ti? Pokaži se. Car vetrova je bio div i nije želeo svojom veličinom uplašiti krhko biće. Odgovorio je: Ja sam Car vetrova. Mogu da milujem obraze, ili da čupam stabla, zavisno od toga kakve sam volje. Bojiš li me se?
Ne bojim se promenljivosti a na različitosti sam navikla, odgovorila je princeza, očarana njegovim glasom.
Ogroman sam, kazao je Car vetrova, mogao bih te oduvati ako samo malo pojačam šapat.
Ne bojim se, opet odgovori princeza. Da si hteo da me oduvaš, to bi i učinio.
Car vetrova se zamislio. Zaista nikada nije sreo takvu princezu. Hoćeš li se udati za mene? pitao je.
Hoću.
Iako sam džin promenljive ćudi? Iako smo iz različitih svetova?
Nosićeš me stalno sa sobom i tako ću uvek biti u tvom zagrljaju. A ćud … Sve je podložno promenama, pa i ćud. Ako sam ove večeri uspela da je ublažim, to znači da mogu i ovako malena da ukrotim Cara vetrova. Bićemo dva sveta u jednom. Šta više jedna princeza može poželeti od toga?

Nakon toga Car vetrova uzeo je princezu u naručje i odneo u svoje carstvo, odakle su često putovali, na način kako je slikovito prikazivala ilustracija u knjizi: siva, oblačasta mrlja pluta po nebu i za sobom ostavlja trag nalik repu komete, a na njoj stoji nasmejana Biser-princeza, sa dugačkom kosom koja se vijori, punom lišća i latica
 
Ajd da vas vidim kako cete analizirati ovu bajku :)

Junakinja istočnjačke bajke bila je toliko lepa i toliko malena – ne veća od leptira, da su je roditelji čuvali u zlatnoj kutiji, plašeći se kako će je neko ukrasti. Ali radoznaloj princezi dosadilo je samovanje u kutiji, pa se jedne noći iskrala, prošetala dvorcem i zaustavila na balkonu zagledavši se u nebo i zvezde. U tom trenutku opazio ju je Car vetrova i odmah se zaljubio u nju. Prvo je hteo da je jednostavno ponese sa sobom, ali se – očaran njenom neobičnom lepotom – predomislio, prišao joj sasvim blizu i šapnuo na uho da je najlepše stvorenje koje je ikad video. Princeza nije znala ko joj šapuće jer je Car vetrova bio u svom nevidljivom obliku. Pitala je: Ko si ti? Pokaži se. Car vetrova je bio div i nije želeo svojom veličinom uplašiti krhko biće. Odgovorio je: Ja sam Car vetrova. Mogu da milujem obraze, ili da čupam stabla, zavisno od toga kakve sam volje. Bojiš li me se?
Ne bojim se promenljivosti a na različitosti sam navikla, odgovorila je princeza, očarana njegovim glasom.
Ogroman sam, kazao je Car vetrova, mogao bih te oduvati ako samo malo pojačam šapat.
Ne bojim se, opet odgovori princeza. Da si hteo da me oduvaš, to bi i učinio.
Car vetrova se zamislio. Zaista nikada nije sreo takvu princezu. Hoćeš li se udati za mene? pitao je.
Hoću.
Iako sam džin promenljive ćudi? Iako smo iz različitih svetova?
Nosićeš me stalno sa sobom i tako ću uvek biti u tvom zagrljaju. A ćud … Sve je podložno promenama, pa i ćud. Ako sam ove večeri uspela da je ublažim, to znači da mogu i ovako malena da ukrotim Cara vetrova. Bićemo dva sveta u jednom. Šta više jedna princeza može poželeti od toga?

Nakon toga Car vetrova uzeo je princezu u naručje i odneo u svoje carstvo, odakle su često putovali, na način kako je slikovito prikazivala ilustracija u knjizi: siva, oblačasta mrlja pluta po nebu i za sobom ostavlja trag nalik repu komete, a na njoj stoji nasmejana Biser-princeza, sa dugačkom kosom koja se vijori, punom lišća i latica

Ja o vde ne vidim neko dublje značenje tipična ''ljubavna bajka''...Verovatno vezana za neko sazvežđe ili kometu...Poruka bi bila verovatno kao ona u priči o Davidu i Golijatu???Malo slađe od toga al...
 
Ajd da vas vidim kako cete analizirati ovu bajku :)

Junakinja istočnjačke bajke bila je toliko lepa i toliko malena – ne veća od leptira, da su je roditelji čuvali u zlatnoj kutiji, plašeći se kako će je neko ukrasti. Ali radoznaloj princezi dosadilo je samovanje u kutiji, pa se jedne noći iskrala, prošetala dvorcem i zaustavila na balkonu zagledavši se u nebo i zvezde. U tom trenutku opazio ju je Car vetrova i odmah se zaljubio u nju. Prvo je hteo da je jednostavno ponese sa sobom, ali se – očaran njenom neobičnom lepotom – predomislio, prišao joj sasvim blizu i šapnuo na uho da je najlepše stvorenje koje je ikad video. Princeza nije znala ko joj šapuće jer je Car vetrova bio u svom nevidljivom obliku. Pitala je: Ko si ti? Pokaži se. Car vetrova je bio div i nije želeo svojom veličinom uplašiti krhko biće. Odgovorio je: Ja sam Car vetrova. Mogu da milujem obraze, ili da čupam stabla, zavisno od toga kakve sam volje. Bojiš li me se?
Ne bojim se promenljivosti a na različitosti sam navikla, odgovorila je princeza, očarana njegovim glasom.
Ogroman sam, kazao je Car vetrova, mogao bih te oduvati ako samo malo pojačam šapat.
Ne bojim se, opet odgovori princeza. Da si hteo da me oduvaš, to bi i učinio.
Car vetrova se zamislio. Zaista nikada nije sreo takvu princezu. Hoćeš li se udati za mene? pitao je.
Hoću.
Iako sam džin promenljive ćudi? Iako smo iz različitih svetova?
Nosićeš me stalno sa sobom i tako ću uvek biti u tvom zagrljaju. A ćud … Sve je podložno promenama, pa i ćud. Ako sam ove večeri uspela da je ublažim, to znači da mogu i ovako malena da ukrotim Cara vetrova. Bićemo dva sveta u jednom. Šta više jedna princeza može poželeti od toga?

Nakon toga Car vetrova uzeo je princezu u naručje i odneo u svoje carstvo, odakle su često putovali, na način kako je slikovito prikazivala ilustracija u knjizi: siva, oblačasta mrlja pluta po nebu i za sobom ostavlja trag nalik repu komete, a na njoj stoji nasmejana Biser-princeza, sa dugačkom kosom koja se vijori, punom lišća i latica

Mene podseca na Lepoticu i Zver. Nije toliko vazno telesno koliko ono duhovno u neko bicu. Zaboravio sam kako se zove devojka iz price ali ona je uspela da ubedi Zver da zaboravi na svoju ruznocu i telesne nedostatke kako bi njegova Svetla strana isprivala na povrsinu. Tako je i junakinja ove price uspela da ukroti Cara Vetrova.
 
Mene podseca na Lepoticu i Zver. Nije toliko vazno telesno koliko ono duhovno u neko bicu. Zaboravio sam kako se zove devojka iz price ali ona je uspela da ubedi Zver da zaboravi na svoju ruznocu i telesne nedostatke kako bi njegova Svetla strana isprivala na povrsinu. Tako je i junakinja ove price uspela da ukroti Cara Vetrova.

aha

... i još nešto ;)
 
crab_or_flower_spider_2.jpg
 
Punđica:heart:Ne bi mi bilo prvi put briga me za blokade u nečijim glavama...
:arrow:
- Ono što je važno, to se ne vidi…
- Naravno…
- To je kao sa cvetom. Ako voliš jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti, prijatno je nocu gledati u nebo. Na svim zvezdama cveta cvece.
- Naravno…
-To je kao s vodom. Ona koju si mi dao da pijem bila je kao muzika, zbog cekrka i užeta… secas li se… bila je slatka.
- Naravno…
- Gledaceš nocu zvezde. Moja je isuviše mala da bih ti pokazao gde se nalazi. Bolje je ovako. Moja zvezda bice za tebe jedna zvezda. Voleceš dakle da gledaš sve zvezde… Sve ce one biti tvoji prijatelji. A zatim, poklonicu ti nešto…
On se opet nasmeja.
- Ah! mali moj, mali moj, tako volim tvoj smeh!
- Upravo to ce biti moj poklon… bice to kao s vodom…
- Šta hoceš da kažeš?
- Za sve ljude zvezde ne znace isto. Za jedne, koji putuju, zvezde su vodici. Za druge, one su samo male svetiljke. Za ucenjake one su problemi. Za mog poslovnog coveka one su bile zlato. Ali sve te zvezde tamo cute. A ti, ti ceš imati zvezde kakve niko nema…
- Šta hoceš da kazeš?
- Kad budeš gledao nebo, nocu, pošto cu stanovati na jednoj od njih, to ce za tebe biti kao da se sve zvezde smeju. Ti ceš imati zvezde koje znaju da se smeju!
On se i dalje smejao.
- A kada se utešiš (covek se uvek uteši) bice ti milo što si se sa mnom upoznao. Ostaceš mi uvek prijatelj. Poželeceš da se smeješ sa mnom. Otvoriceš ponekad prozor, onako iz zadovoljstva… I tvoji prijatelji bice iznenadeni kad te vide da se smeješ gledajuci u nebo. A ti ceš im tada reci: “Da, zvezde me uvek zasmejavaju!” A oni ce pomisliti da si lud. Ala sam ti podvalio…
On se i dalje smejao…
- To ce biti kao da sam ti dao, umesto zvezda, šaku praporaca koji umeju da se smeju…

“Mali Princ”
 
Vrlo cudna je ideja da se sa svakom knjigom bajki doda i prakticni prirucnik tumacenja, zar ne? A upravo se to ovde radi. Osim toga zaprepastena sam povrsnoscu objasnjavanja ili "analiziranja"; koje ako bude podeljeno sa mnogima ima poguban uticaj.Moj profesor knjizevnosti je svaku drugu nedelju naglasavao: "Deco, povrsnost nije strasna ali su posledice njene upotrebe pogubne"
A odlicna je tema.I zao mi je ovako lepe teme.Kao da je neko odlucio od najlepse svile da iskroji kuhinjske krpe samo zbog toga sto ne zna vrednost svile.
Ne znati jos uvek ne znaci da ne mozete razmisljati.


Mnoge bajke su nastale i kreirane su u vremenima kada su medjuljudski odnosi bili potpuno drugog kvaliteta.U vremenima kada obrazovanje, pismenost i znanje nisu bili svima dostupni.U vremenima kada nisu postojali psihoanaliticari, dadilje, biroi za vaspitavanja i zastitu dece.Vremena kada je sa ranim padom mraka u zimu jedina zabava bila : prica.I ne samo price kao price i bajke nego prica izmedju ljudi.Osnovna komunikacaja medju clanovima porodica koja je bila potpuno drugacija od danasnje.Doba kada se "unutrasnjost,unutrasnji svet i dozivljaj tog sveta"nije krio od drugih.

U tom smislu treba uciti decu da preispituju svoja osecanja.I samo zbog dece, opisacu vam ovde dve /tri bajke.jer sve dalje sto se ide u njihova tumacenja, oduzimate deci pravo na razmisljanje o njima.


Devojcica sa sibicama


Bajka je predivan primer i upozorenje za sve ljude i decu koji se nadju ili zive u okruzenju gde vladaju lazi i ravnodusnost.
Okruzenje je hladno i jedino sto moze proizaci iz hladnog snega je smrt.Jer to priroda lazi i ravnodusnosti-brisanje svakog jasnog oblika.
Zdrav instikt nalaze,svakom coveku, da se u velikoj zimi i velikim hladnocama sakrije.
Zasto se devojcica sa sibicama ne pokusava sakriti? Zasto ne pokusava da se uvuce u podrum? Da udje negde u neku zgradu.
Jer to je sto instinkt o prezivljavanju nalaze.Medjutim ona nema taj instinkt.
Naprotiv,ona nalazi mesto izmedju dve kuce i seda u sneg.

Kada dete raste u okolini koja je ravnodusna, koja ga ne primecuje, koja ga ne ceni,ono kada je malo izgovara svoju prvu laz
ili izmislja svoju prvu fantaziju da bi privuklo paznju.Znaci to dete je dobro i puno fantazija ali ga niko ne vidi.Najvece zlo nije u zlu.Najvece zlo je ravnodusnost.
Decija fantazija i inteligencija( sibice) postaje u jednom hladnom okruzenju njen nacin opstanka.
Npr.To su deca koja uvek imaju fantasticnu pricu, nerealan susret sa poznatim ljudima,carobnjacima i "prodaju" te svoje sibice sve dok jednog dana
niko vise ne zeli da ga slusa.U tom trenutku, dete koje nije raslo u dobru a ni u losem, bira samo jedno mesto gde moze da prezivi.
To su njegove sopstvene fantazije.U tom njegovom svetu u kojem je divno, toplo i vlada neopisiva sreca postojanja u ljubavi, dete umire.

Danasnjica je puna te dece.Prolazite svaki dan barem jednom pored nje/ njega.Oni su verovatno u svetu droge,Izmedju dve zgrade na ulici:
Oni ce ubrizgati drogu i dok umiru u tom njihovom begu od stvarnosti sapucu: "prelepoooooo"..kao i devojcica sa sibicama.


Car vetrova


Predivan opis srca i uma.Brilijatno opisan odnos koji treba da bude u coveku kao uslov za srecan i dugovecan zivot.Srce je ogroman div.On je neobuzdan, bez kontrole, rusilacki( kao i sve sto se zavrsava u ogromnim strastima)On je i nezan ( kao ljubav) Princeza je razum.Ona je racionalna.Ona ne poseduje osecanja.Njena pitanja su potekla iz zdravom razuma.Ona ne panici pred srcem.Ali samo u dobrom odnosu (balansu) kao sto je vencanje srca i uma, moze covek biti uspesan u realizovanju sebe.



Ivica i Marica


Bajka o generacijama.O roditeljskom strahu. O strahu deteta u odnosu prema roditelju.
Svi roditelji se trude da detetu za uspesan zivot obezbede i daju "koru hleba" Neki kazu :"Skolovao sam te.Eto, poslao sam te zanat!"Neki govore sledece:
"Idi zivi svoj zivot,dao sam ti ono sto sam mogao da ti dam.Sada mi je tesko da te hranim i vreme je da se osamostalis.Neko mora i o meni brinuti u starosti"
Uglavnom roditelji kukaju: "A ko ce se o meni u starosti brinuti?"
Medjutim deca,bez obzira da li su sinovi li kcerke, nastavljaju da se vracaju kuci uglavnom iz straha od velikog crnog mracnog zivljenja.
Ti strahovi nisu strahovi Ivice i Marice( te generacije)nego njihovih roditelja.I zato se vracaju par puta kuci. Sve dok ih strahovi drugih ljudi, nametnuti izvana( takodje strahovi roditelja)
ne prerastu.I ti strahovi su ljudozderi.Svaka generacija, svako dete mora pobediti sopstvene strahove koji vec sadrze i strahove njihovih oceva i majke.I kcerke i sinovi moraju naci u sebi dovoljno razuma za saradnju, dovoljno mudrosti za odlucivanje i dovoljno ljubavi za opstanak.Time je svaka sledeca generacija jaca.
Zato su u stanju da "prezive i nadmudre vesticu" mogu da se brinu o slabijima od sebe.Sve dobro pa cak i imovina i velika bogastva( ako to zele) dolaze onim ljudima koji pobede "vesticu ljudozdera" generacija pre njih.
U svemu je sakrivena jedna poruka.Pobediti strahove oceva znaci koristiti se i njihovim znanjem, mudroscu i ljubavi.Kao sto vidimo da u Ivici i Marici toga na pretek.Zapravo velika zrtva roditelja da izvedu dete na pravi put, da formiraju generaciju posle njih koja nasledjuje i strahove i oruzje protiv .Najveca zrtva roditelja je- pustanje deteta da bude ono sto zeli A covek moze ostvariti sebe samo kroz suocavanje.Deca Ivice ili Marice( sledeca generacija) ce se morati suociti verovatno sa jos necim strasnijim od vestice.
 
Vrlo cudna je ideja da se sa svakom knjigom bajki doda i prakticni prirucnik tumacenja, zar ne? A upravo se to ovde radi. Osim toga zaprepastena sam povrsnoscu objasnjavanja ili "analiziranja"; koje ako bude podeljeno sa mnogima ima poguban uticaj.Moj profesor knjizevnosti je svaku drugu nedelju naglasavao: "Deco, povrsnost nije strasna ali su posledice njene upotrebe pogubne"
A odlicna je tema.I zao mi je ovako lepe teme.Kao da je neko odlucio od najlepse svile da iskroji kuhinjske krpe samo zbog toga sto ne zna vrednost svile.
Ne znati jos uvek ne znaci da ne mozete razmisljati.

Nije poenta da otkljucamo bajku, vec da se pronadjes u istoj i preko nje da dodjes do "istine" (ovo ispade bas filozofski :P). Mislim da se tema bas zato i zove "...u psihoanalizi" (bar ja tako vidim ovu temu,)
Profesor ti je apsolutno u pravu, medjutim da bi se nesto odradilo valjano potrebno je vreme i posvecenost. Lektire se u knjizevnosti rade nekoliko casova, dok se ovde isprica u par tezica i vec se postavlja druga bajka (verovatno bi onda trebalo po bajci otvarati novu temu, za sta postoji "Knjizevnost" i gde ne bi bila losa ideja da se ovo napravi). Ja se iskreno nadam da cu pronaci vremena da se posvetim nesto dubljim analizama i tumacenjima koja ce opet biti strogo subjektivna i da ce biti jos par ljudi cija cu izlaganja moci da procitam.

Mnoge bajke su nastale i kreirane su u vremenima kada su medjuljudski odnosi bili potpuno drugog kvaliteta.U vremenima kada obrazovanje, pismenost i znanje nisu bili svima dostupni.U vremenima kada nisu postojali psihoanaliticari, dadilje, biroi za vaspitavanja i zastitu dece.Vremena kada je sa ranim padom mraka u zimu jedina zabava bila : prica.I ne samo price kao price i bajke nego prica izmedju ljudi.Osnovna komunikacaja medju clanovima porodica koja je bila potpuno drugacija od danasnje.Doba kada se "unutrasnjost,unutrasnji svet i dozivljaj tog sveta"nije krio od drugih.

U tom smislu treba uciti decu da preispituju svoja osecanja.I samo zbog dece, opisacu vam ovde dve /tri bajke.jer sve dalje sto se ide u njihova tumacenja, oduzimate deci pravo na razmisljanje o njima.

Slazem se!
 
Vezano za ovo što je Gloriana pisala o vremenu nastanka bajki, o normama koje su važile za to vreme, a koje su slabo primenjive na današnje uslove zanimljivo mi je to što smo spremni da sadašnje video igrice, crtane filmove , igračke za decu okarakterišemo kao surove i brutalne, pune agresije i ubijanja, a bajke su po meni horor nad hororima.

Crvenkapa u kojoj vuk jede baku pa mu zatim raspore stomak i bace ga u bunar, veštica koja odseca prst Ivici da vidi da li je dovoljno debeo da ga pojede i sl. stvari su priče koje da su nastale u današnje vreme bile bi okarakterisane kao morbidne i neprimerene deci, čak možda i kažnjive za autora.

Potreba da se deci priča samo o pčelicama i cveću je možda ispravna, ne znam, ali i uz ovakve bajke su stasavale generacije normalnih i za život spremnih ljudi.
 
Vezano za ovo što je Gloriana pisala o vremenu nastanka bajki, o normama koje su važile za to vreme, a koje su slabo primenjive na današnje uslove zanimljivo mi je to što smo spremni da sadašnje video igrice, crtane filmove , igračke za decu okarakterišemo kao surove i brutalne, pune agresije i ubijanja, a bajke su po meni horor nad hororima.

Crvenkapa u kojoj vuk jede baku pa mu zatim raspore stomak i bace ga u bunar, veštica koja odseca prst Ivici da vidi da li je dovoljno debeo da ga pojede i sl. stvari su priče koje da su nastale u današnje vreme bile bi okarakterisane kao morbidne i neprimerene deci, čak možda i kažnjive za autora.

Potreba da se deci priča samo o pčelicama i cveću je možda ispravna, ne znam, ali i uz ovakve bajke su stasavale generacije normalnih i za život spremnih ljudi.


Danasnje igrice i jesu brutalne, surove pune agresije i ubijanja.Najstrasnije su u tome sto ne vrednuju, ne postuju, ne cene niti zivot niti zivljenje. Postoji velika razlika u odnosu prema strahu
deteta od pre dvesta godina i danasnjeg.
Deciji karakter (vazi za svu decu) je oformljen oko sedme godine zivota.Verujem da je ta granica bila drugacija u dobima koje mi zovemo "mracnim". Danasnja deca uce preko igrica da zivot i zivljenje
imaju cenu i da svako moze biti postavljen prema toj vrednosti negde na drustvenu lestvicu.Ta drustvena lestvica je uglavnom nevidljiva.
Deca davnih vremena su ima vrlo jasnu drustvenu lestvicu pred sobom i ucili su da se oslobadjaju kroz bajke sopstvenih strahova.U bajkama biva odrezan prst.
Ali zivot je ono sto ima najvece znacenje i za sta se najvise bori.
Deca prije kao i deca sada su verovatno sanjala strasno ispadanje zuba, trcanja da se ne moze pobeci i ceo splet snova koji mozda mozemo i svrstati ili reci da dolaze iz kolektivnog nesvesnog.Neki strahovi su se prilagodili vremenima u kojima zivimo, pa se cesto sanja propustanje vozova ili biti go na koncertu.
Bajke nisu horor nad hororima nego vodici u borbi protiv unutrasnjih strahova.
Koliko ljudi zna ili ostavlja detetu upaljeno svetlo pored kreveta?
Zasto je jednostavnije detetu ostaviti upaljenu lampu nego se zajednicki boriti pricama, razgovorom i deljenjem cak i svojih strahova, protiv njegovog straha?Mnogi pribegavaju pricama o pcelicama i cvecu, zbog sebe a ne zbog deteta.Ilizija je da su generacije normalnih stasale za zivot u ovim vremenima.
U ovim vremenima su najprilagodljiviji "vanjskom"opisani kao uspesni i stasali.Zato nam deca vezu vrednost za misljenja drugih a ne za sopstvene postupke.
A radi se upravo osposobiti dete da ceni zivot i sebe formira kroz rad,kroz ponasanje i kroz razumevanje da je ljudskost uvek pitanje pokusaja a ne kvalifikovanja.
 

Back
Top