Veoma kvalitetna tema..i čestitam

..prelistavajući sjećanja,nekako sam zastala ispred sebe začuđena koliko je iza mene trenutaka koji su imali miris i okus bajke..dođu oni,ti trenuci,znaju i da traju prirodno i neometano..ali oni uvijek moraju da se završe.Kao i sve.Sve ima svoju evoluciju,pa i bajka ..Nekad nas nepovratno odnesu u gorčinu,a nekad tek samo okrznu pa se smijemo sebi..Po mom mišljenju,najvažnije je da oni postoje..da nam život daruje te bajkolike čase,dane..jer po njima Jesmo.
Zanimljivo je da neke bajke zapravo i živimo,ali kao da nismo svjesni da su bajke jer vremenom se njihov oblik promijeni..sve polazi od našeg poimanja željenog i nivoa zadovoljstva sobom.L
judi su zaboravili da sanjaju...da budu sretni čak i kad nema bajke ni na vidiku..