Bajka u zivotu, zivot ko u bajci...

A ja sam u Ng paketiću dobila bajke O. Vajlda :eek: Kakav li je to čovek sastavljao paketiće ili odlučio da te nagradi Procesom?? :eek:

Tema: nije mi život kao u bajci, al šta da radim :D

Dobila za izlozenu sliku na gradskoj izlozbi- diplomu, Proces, i zahebali me za komplet za slikanje
( profesorka me nije volela pa zahebala :evil:, kao nije znala da sam ja nagradjena pa nisam bila na dodeli, nisam dobila pribor ... ali dipl.i Kafku imam i danas :malav:)
 
spadam u glumpavije,jel ovo znaci da ces smrsati,il da znas da posle lepog dolazi ruzno...
il nesto drugo znaci:think:


ne spadas u glupavije no u one koji nisu citali neke knjige....
znaci da posle svakog lepog perioda dolazi ruzan i da posle svakog ruznog dolazi lep. ima veze sa nadom, ali i sa time da covek ne ocekuje uvek bajku i da se ne prepusti toku cak i onda kada mu je dobro. ljudi su kada im je dobro skloni da zbaorave da nista nije vecno, slicno je i kada im je lose.
tacno tako
 
Zene i muskarci, ko god ima sta da kaze na ovu temu...

Vratite film... Recite mi, da li je vas zivot ikada tekao kao po scenariju nekog filma sa hepiendom... A onda ste pomislili, "ovo je kao u bajci"... Ako jeste sta se onda desilo??? Mislite li, kao i ja, da su nam takvi momenti neophodni inace bi se smisao zivota doveo u pitanje... Bila bih zahvalna ako biste dali bitne momente dogadjaja... :)

Da, desavalo se i desava se..ali to su samo trenuci, a ostalo je realan zivot..
 
Zene i muskarci, ko god ima sta da kaze na ovu temu...

Vratite film... Recite mi, da li je vas zivot ikada tekao kao po scenariju nekog filma sa hepiendom... A onda ste pomislili, "ovo je kao u bajci"... Ako jeste sta se onda desilo??? Mislite li, kao i ja, da su nam takvi momenti neophodni inace bi se smisao zivota doveo u pitanje... Bila bih zahvalna ako biste dali bitne momente dogadjaja... :)

a koji je smisao života?

moj život teče bez mnogo drame, pa i kada djeluje da je sve otišlo do vraga, ispostavi se da je ispalo baš kako treba... nije materijal za bajku... srećom... jer bajke su odraz patnje i mučenja, cjeloživotno održanju na površini, dok te sve vrijeme neko gura i potapa... razmisli malo o bajkama... samo je naziv ostao veseo... bajka... razvuče se osmejh od uveta do uveta od samog naziva... a zašto, to mi je nejasno... možda zbog onoga 'živjeli srećno do kraja života'... iako nakon priče, djeluje ko da je napisano samo da umiri čitaoca: nemoj da brineš, koliko god da si naivan i glup, doći će neko da te spase...
obično ne dođe
zato ja ne bih priželjkivala život iz bajke

a filmskih... ako misliš na romantične momente... toga je bilo, i toga ima... :heart:
 
Zene i muskarci, ko god ima sta da kaze na ovu temu...

Vratite film... Recite mi, da li je vas zivot ikada tekao kao po scenariju nekog filma sa hepiendom... A onda ste pomislili, "ovo je kao u bajci"... Ako jeste sta se onda desilo??? Mislite li, kao i ja, da su nam takvi momenti neophodni inace bi se smisao zivota doveo u pitanje... Bila bih zahvalna ako biste dali bitne momente dogadjaja... :)

...moji su me sa 6 god. uclanili u biblioteku, jer im valjda dojadilo da mi citaju bajke/price po X-ti put...i u nedostatku istih "nalagerovanih" u kuci, izmisljaju neke... :lol: Obozavala sam ih ukratko...ali sam i tad imala svijest da je to "svijet maste"...nisam npr. kao moj blesavi rodjak stvarno mislila da Petar Pan/Zvoncica leti i da i ja treba samo da otvorim prozor i "oj-ha"... :mrgreen: Uh, kako ga je tetka naprasila, u momentu se prizemio za vijek i vjekov... :lol: Vise od same koncepcije bajki sam voljela pratece slike, vesele boje, nasmijana lica...
Elem...bilo je i tuznih bajki...Za Bambijem sam proplakala kao nikad do tad...
...Tako da mi bajka nije sinonim za idilican zivot, koji zapravo i ne postoji. (Osim na papiru koji trpi sve ;) )
Zivot mi je daleko od idilicnog (tacnije pun je kontrasta od bajke preko drame do trilera...itd.), ali je moj, drugi nemam, volim ga istinski i kad je "zut i kad je siv"... :lol:
Sa svim sto nosi, i sto sama krojim...i kad mi je do bajke, sama je stvorim. Nekad mi je obicna kafa i suncan dan dovoljan za bajkovito raspolozenje... :)
 
Poslednja izmena:
Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj!
- Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoćeš da usniš, sine moj?

Ne, oče, idem, idem da živim.


Evo jednog dodatka na tu temu....
 
Veoma kvalitetna tema..i čestitam:) ..prelistavajući sjećanja,nekako sam zastala ispred sebe začuđena koliko je iza mene trenutaka koji su imali miris i okus bajke..dođu oni,ti trenuci,znaju i da traju prirodno i neometano..ali oni uvijek moraju da se završe.Kao i sve.Sve ima svoju evoluciju,pa i bajka ..Nekad nas nepovratno odnesu u gorčinu,a nekad tek samo okrznu pa se smijemo sebi..Po mom mišljenju,najvažnije je da oni postoje..da nam život daruje te bajkolike čase,dane..jer po njima Jesmo.
Zanimljivo je da neke bajke zapravo i živimo,ali kao da nismo svjesni da su bajke jer vremenom se njihov oblik promijeni..sve polazi od našeg poimanja željenog i nivoa zadovoljstva sobom.Ljudi su zaboravili da sanjaju...da budu sretni čak i kad nema bajke ni na vidiku..

Tacno tako... Nekad bi trebalo srecu izmeriti izbegnuti nesrecama... Samo mislimo o tome sta nam hvali, sta bismo, sta nemamo???
Sve vise sebe ucim da uzivam u malim stvarima, da budem srecna tu, odmah, sada... A ne kad diplomiram, kad dobijem ovo, kupim ono...
Zakljucila sam bicu srecna kad odlucim da to budem... I odlucila sam... I sad to stvarno jesam... :-) :-) :-)
 
moja baka je bila jako mudra zena.
to tada nisam znala, a sada znam.
svako leto smo nekoliko nedelja mi njeni unucici provodili kod nje.
ostalo mi je urezano da kad god bi se zacenili od smeha u igri, ona je govorila da se smirimo malo jer toliko smeha nikad ne moze na dobro da izadje.
prosle su godine..sve dozivljeno je samo potvrdilo njene reci..
apsolutne srece nema.
niko kome je udahnut zivot ne zivi ga kao u bajci.
zato se nikad ne plasim kad je nesto lose..
ali mi nije sve jedno kad je mnogo dobro.
 
...letuje tako Momo Kapor sa porodicom u Dubrovniku, deca se igraju, on uziva, para ima, pijucka vino, sali se sa zenom, misli koliko je srecan i najedanput ga trgne misao - ko sam ja da budem ovako srecan, ko zna sta me ceka u buducnosti, cime sam ja ovo zasluzio, neki maler mora da se desi...

...Vudi Alen u jednom filmu strahuje da je oboleo od tumora na mozgu, predao se covek, otisao lekaru, analize, skeneri, dosao po rezultate siguran u uzasan ishod kad ono negativno, sreca njegova beskonacna, trci covek kroz par blokova ali odjednom stane i pomisli - to sto su danas rezultati bili dobri samo znaci da ce nekada biti losi, bice katastrofa uskoro, kad tad, nece moci da joj utekne, uz tresak pade u vodu sve ono pozitivno sto se tog dana desilo...e pa tako i ja, puno se lepih stvari u mom zivotu dogodilo, puno divnih ljudi sam srela, bila opcinjena i dodirnuta njima ali je najsmesnije sto nisam cesto osetila taj trenutak apsolutne srece, bili su oko mene sigurna sam ali sam ja tada razmisljala o drugim stvarima sto je umanjilo njihov znacaj za dobar postotak...sto bi kazao cuveni reziser - film je zivot samo bez dosadnih delova, pa je tako i bajka ali je ona ispricana na par strana dok jedan prosecan zivot traje 80 godina, svasta se tokom njega nagomila sto dobro sto lose...ako smo srecni preteze dobro...
 
tek da dodam
plakala i ja sa devojcicom sa sibicama, Belom Grivom, psom Bakom koji je umro na grobu svoga gazde....
i ostalo mi i danas da placem....za napustenim psima, zlostavljanim zivotinjama,tugom i nepravdom..
i da mi presedne kad placam racun u kafani u iznosu necije penzije...tada se osetim odvratno....
i zato nikada ne mislim da je zivot bajka
on nam samo vraca ono sto mi drugima dajemo
cini dobro, dobrome se nadaj i to je sva filosofija....
 
Ja big pre stavila beli luk u dzep, a kucnula u drvo, da ne cuju zli... :-) :-) :-)
ne pomaže meni ni vezica belog luka...
tek da dodam
plakala i ja sa devojcicom sa sibicama, Belom Grivom, psom Bakom koji je umro na grobu svoga gazde....
i ostalo mi i danas da placem....za napustenim psima, zlostavljanim zivotinjama,tugom i nepravdom..
i da mi presedne kad placam racun u kafani u iznosu necije penzije...tada se osetim odvratno....
i zato nikada ne mislim da je zivot bajka
on nam samo vraca ono sto mi drugima dajemo
cini dobro, dobrome se nadaj i to je sva filosofija....

Najtužnija priča ikada... kako sam samo plakala...:(
 
Мислио сам да не стављам ово овде али сам на крају схватио да не могу боље да одговорим на ову тему...

Бајка

Волим те,
знаш да волим,
али
не обећавам ти бајку,
идилу и плес на киши,
румбу и самбу,
и данас и сутра и увек,
иако ће и тога бити

Ја сам тежак човек,
а ни ти ниси лака жена
не вређај се,
не судим ти,
судим о теби
и волим те,
такву,
не треба ми боља,
нити ме занима да ли постоји,
ја волим тебе
и зато ти кажем
искрено,
одрасло,
живот није бајка,
неће увек бити лепо
али ће бити,
то је најважније,
ти и ја,
једно поред другог,
дан за даном,
једно поред другог,
делићемо све,
румбу и самбу,
али и олује
и ветрове који обарају стабла,
подизаћемо једно друго
из прашине и блата,
бити ту
кад треба,
волети се
и кад се свађамо
и свађати се иако се
волимо,
заиста
живот није бајка,
али
док будемо знали
кога имамо поред себе
и веровали једно другом
борићемо се
цео живот

И онда, једног дана
загрљени и стари и изборани
причаћемо унуцима
како живот,
наш живот,
и поред свега
јесте бајка


Бајке увек имају лепо и ружно у себи.
Једина разлика у односу на живот је у томе што зло увек буде кажњено, а доброта награђена...
И обећавају неповредивост лепоте кад невоље прођу...
И само у том контексту лажу...

Али ја сам сигуран да живот може да буде бајковит и кад је тежак...
 
moja baka je bila jako mudra zena.
to tada nisam znala, a sada znam.
svako leto smo nekoliko nedelja mi njeni unucici provodili kod nje.
ostalo mi je urezano da kad god bi se zacenili od smeha u igri, ona je govorila da se smirimo malo jer toliko smeha nikad ne moze na dobro da izadje.
prosle su godine..sve dozivljeno je samo potvrdilo njene reci..
apsolutne srece nema.
niko kome je udahnut zivot ne zivi ga kao u bajci.
zato se nikad ne plasim kad je nesto lose..
ali mi nije sve jedno kad je mnogo dobro.

Ti mislis da je to optimalno?
Nikad se ne prepustiti totalno jer ako si previse srecna tada, doci ce uskoro crn period? Meni je ovo pomalo mracno razmisljanje. Ne znam..
Po meni je optimizam najbolji..ko ocekuje lose - cesce mu se i desavaju lose stvari..mada ne moze se covek siliti da bude optimistican uvek, ili je takav-ili nije..
 
Ti mislis da je to optimalno?
Nikad se ne prepustiti totalno jer ako si previse srecna tada, doci ce uskoro crn period? Meni je ovo pomalo mracno razmisljanje. Ne znam..
Po meni je optimizam najbolji..ko ocekuje lose - cesce mu se i desavaju lose stvari..mada ne moze se covek siliti da bude optimistican uvek, ili je takav-ili nije..

ne radi se ovde o pesimizmu.
radi se o zivotnoj ravnotezi.
svako od nas ima svoj teret koji mora da nosi kroz zivot i svoje bitke koje mora da izbori.
neko poklekne pod teretom.
i nikad se ne podigne.
neko se previse prepusti onom lepom trenutku i sa losim posle nije u stanju da se izbori.
a zivot je takav.
red g.. red meda.
ko je pametan, pronaci ce sredinu.
ko se sa lepim istrosi, puca kad je lose.
u zivotnom krugu ne mozes stalno da budes gore.uvek dodje i ona druga faza.
noc - dan, lepo - ruzno, sreca - tuga,suze - smeh, mladost - starost..
sve je to zivot.
nema bajke.
 

Back
Top