U XVIII vijeku je malo ko imao ikakvog identiteta, tu se naravno ubrajaju i bratski narodi pod milenijumskom tuđinskom vlašću. U njih ne spadaju Crnogorci koji su imali jasnu svijest o sebi kao posebnom etničkom i političkom identitetu, u odnosu na onesviješćeno mnoštvo, koje nije imalo pojma đe i kome pripadaju. Ne pričam o pojedincima već o stanovništvu. Pojedinci su ona elita koju pominjem, a koji mogu biti različitih poslova i planova. Ti pojedinci i ostalo mnoštvo najčešće nemaju ničega zajedničkog.
PJESMA CRNOGORCEM IZPIEVANA I VOJVODI FILIPU OD VUKASSOVICH
Klice vila s visoke planine,
Odlikuju brda i doline,
Razbudjuje Srbe iz nenada
Po svoj Zeti ca do Skadra.
Pred njima je vitez od starine,
Vukasović od licke krajine,
Ostali su roda viteskoga,
Pravi Srbi, pravo slave Boga.
Nije l' Srbljin Kraljeviću Marko,
Od kog srbski znade pjevat svatko?
Isti Jurje Kastriotić bise
Srbljin kano otac Kacic pise.
Dvi hiljade jur imade letah,
Odkad Srbljin slavom puni svieta.
Indi tko je od roda srbskoga,
Nek izvadi brieka maca svoga.
Srbkinjice vicu tvoje:
Zdrav, Filipe Vukasovic!
Svilen tebi barjak kroje
Slavna roda siv sokolic!
Pak u kupu zakliknuše:
Zivi, zivi, rimski care!
Slobode nam vrati nase,
Bud' nam vjecni gospodare!
Pjesma izpjevana od katolickog popa, ucesnika u bojevima koje su vodili zajedno Licani i Crnogorci... Nije valjda da je ovijem i ovaj katolicki pop htio "posrbiti" Crnogorce?
A tu se varas za 18. vijek.. Identitet je oduvijek postojao, iako ne kao politicka nacija... Jezik, duh narodni, kultura i tradicija narodna, zajednicka vjera... sve je to davalo jedan i to jak identitet.
Moji su dosli u 18. vijeku iz Crne Gore (pamti se i mjesto porijekla cak - a moja kasnija istrazivanja o porijeklu potvrdjuju tacnost porodicnog predanja o mjestu i vremenu doseljavanja), cak sa materine strane sam porijeklom Crnogorac sa obe strane, i to su stari uvijek pricali, narocito djed, ali nikad nijesam cuo od nji da su ista drugo do Srbi.
Ja nijesam od oni koji bi da namecu nekome na silu ko je i sta je i kako da se osjeca. Ali ipak, kako rece Slavan, nemojmo se baviti "istragom predaka". Da se danaas mnogi u Crnoj Gori ne osjecaju nacionalno Srbima nego Crnogorcima, to je stvarnost, ali to je sve novijega datuma gledano istorijski... Svakako da je uvijek postojala posebnost, i to nije slucaj samo za Crnogorce. Isto se more reci i za Krajisnike, i za Bosance, Ercegovce itd.