Ili se uozbilji, ili uči elementarije. Posve je naravna pojava da se
vrjela imenuju po onima kojih se to tiče, ako predhodno nisu imala zabilježena
imena. Tako njeka saska kronika dobija njemačko ime, ukrajinska ako je općeslavenski dokument, ali
s ukrajinskim jezičnim crtama i sl.
A da ti malo više učiš? Casino Royal je pokazao jedno daleko veće znanje i uopšteno poznavanje istorijskih izvora, na sramotu tebe kao pojedinca koji se toliko interesuješ čak i hrvatskih (ne bi bilo sramote da ne soliš pamet toliko svima oko sebe i samoga sebe predstavljaš kao velikog autoriteta po tom pitanju). Sada, naravno, ne bi trebalo zaboravljati ni da je tu razlika između istoričara i filozofa, no poenta ostaje. Ovdje se vidi ona tvoja nacionalistička isključivost, u kojoj opravdavaš jednostavno takvo pripisivanje i oslanjaš se na pojedine radove hrvatske nauke u kojima dominira
lingvistički nacionalizam. Kada sam spomenuo CR mislio sam između ostaloga i na onaj falsifikat (latinskoga prevoda) na koji ti je ukazao, a sa tvoje strane samo ćutnja. Isto kada smo ti i ja diskutovali o Skandinaviji i ja se ubio u pojam da ti objasnim da ne postoji
isključive odjelitosti na kakvoj si ti insistirao, kao da u društvu postoje nekakve skockane grupe kakve pripadaju prirodnim naukama, u kojima članovi jasno pripadaju različitim skupovima (no i tad ima
preklapanja skupova,
podskupova, itd...).
To se isto zapaža i ovdje kod tebe. Evo kakvo je ime recimo pravnog dokumenta,
Saksonskoga ogledala? Pa upravo tako -
Sachsenspiegel. U pitanju je dokument koji je od šireg značaja bio za njemačke zemlje, kako za razvoj pravnog sistema, tako i kao pisani dokument na njemačkom jeziku (među prvim sačuvanima koji su bili duži). U Pruskoj, zemlji koja je bila stvaralac moderne njemačke nacionalne države, bio je osnovni zakonski akt sve dok nije 1794. godine donijet građanski zakonik. I šta sad? Da li da ga imenujemo
Njemačko saksonsko ogledalo i da li ikome pada to na pamet? Dozvoli mi da dodam čak da je 'Saksonsko ogledalo' i jedan od prvih izvora koji govore o njemačkoj etničkoj svijesti, odnosno da se Njemci u njemu i spominju, i to u kontekstu da bi sveti rimski car trebalo da bude samo čovjek njemačke narodnosti, a nikako recimo slovenske. I nemoj mi sada reći da sam uzeo izolovani primjer. Jesi li ti vidio da neko
Krojlandsku hroniku naziva 'engleskom' u sastavnom imenu? Prije nego što kažeš da je tako
svugdje u svijetu, trebalo bi da daš i neke primjere. Ili kada već spominješ ukrajinsku literaturu - da li iko zove jedan od najstarijih slovenskih tekstova, nastao u prvoj polovini XI stoljeća u Kijevu,
Ukrajinskim kijevskim slovom? Naravno da ne. Ime mu je
Slovo o zakonu i blagodati, kako u Ukrajini tako i u ostalim slovenskim zemljama i šire...
Jasno je valjda da je ime dobilo iz političkih konotacija u vrijeme borbe oko Hrvatstva/Srpska Dubrovnika i nasljeđa Dubrovačke republike. I isto je jasno da je zastarlo. Čemu i dalje? Dubrovčani su Hrvati i tu se završila ta nacionalna priča. Ovako forsiranjem na
hrvatstvu toga molitvenika, zapravo se iskazuje da se ne vjeruje u Hrvatstvo Dubrovnika i da je to pitanje
još uvijek otvoreno...
Ne treba zaboraviti da je u Dalmaciji bilo puno iseljenika iz Crne Gore koje je tamo naselila svojevremeno Venecija. Veze Crne Gore sa Dalmacijom su bile intezivne na svim planovima. Svi vladari Crne Gore kad god su išli negdje išli su preko Dalmacije i Austrije a nikad preko Turske i Srbije.
S druge strane ne treba zaboraviti da je u tim krajevima nad crkvom imala jurizdikciju Srpska crkva za koju su svi pravoslavni bili Srbi. Ne treba zaboraviti ni običaj ne samo Turskog Carstva da narode povezuju sa crkvenim centrima, pa kako je ta obklast pripadala Srpskoj crkvi svi pravoslavni su bili Srbi.
Čak ni to nije problem. Ali jeste problem kad se ta srpska svijest nameće Crnogorcima koji je ni pokom osnovu nijesu imali. Oni su imali svoju državu i svoju crkvu i svoju istoriju, i sve drugo što ih je definisalo kao zasebne i svoje. Ne kažem da Crnogorci nijesu bili svjesni prednosti zajedničke držćave,i da nijesu svi do zadnjeg bili zagovornici te zajedničke države, međutim kad su shvatili da to podrazumjeva njihov nestanak viđeli su u koje su kolo ušli.
Nije baš u kontekstu u ovome slučaju. Srpska patrijaršija je bila ukinuta i u to vrijeme već duže vrijeme ne postoji, a grčki fanarioti su posvuda. Jedina veza je eto hirotonija vladike Rada pri srpskome mitropolitu u Sremskim Karlovcima, ali to je sve; direktne jurisdikcije nema.
Najlakše je proglasiti srpstvo pravoslavljem. ;-) No situacije je tu drastično komplikovanija, i srpski identitet nije (ni tada, a kamoli sada) konstituisala samo pravoslavna vjera pa ni hijerarhijsko područje pripadanja autokefalnoj srpskoj Crkvi, već čitavi niz drugih stvari gdje između ostaloga kao direktno proizlazeće iz prethodno navedenoga (bogosluženje na svome narodnome jeziku) jezik, istorijsko nasljeđe srednjovjekovne srpske državnosti, i tako dalje...
Neki su htjeli reći da su štokavci=Srbi. Neki žel reći pravoslavni=Srbi, a djeluje kao i da si ti sklon tome. Međutim, ti isti bukvalno i
relativizuju i sve svode na svoj jedan aspekat, koji nije realno utemeljen u istorijskim izvorima. Ljudi treba jednog dana da konačno prihvate da, ne samo u istoriji, uopšteno u društvenim naukama
ne postoji princip isključive kauzalnosti; skoro sve zablude neupućenih proizlaze iz toga i iz uvjerenja da komplikovana pitanja imaju, i to ne jednostavne, već
jedan jedini, jedinstveni odgovor. A to je smijurija, kao i isključivo poistovjećivanje Srba sa pravoslavnim hrišćanima...
Zamisli da u mi u Crnoj Gori danas pronađemo neki molitvenik u Kotoru, recimo iz druge polovine 1170. godine i nazovemo ga "Vatikanski crnogorski molitvenik" ???
Totalno neadekvatni nazivi spram vremena i prostora. Smijurija
A nije li ono po nekima kao npr. Nikčeviću i Rotkoviću, recimo Miroslavljevo jevanđenje
najstarije crnogorsko jevanđelje i slično?
Ja smatram da granica Dioklitije nije bila kod Podgorice, jer bi ispalo da je sama Doklea po kojoj je sklavinija dobila ime granično mjesto
Pa zar nije
Raška dobila ime upravo po - graničnom mjestu?