Dr Đankarlo Tomecoli Ticijani: Minojska kultura je slovenska
u Vesti, Intervju 31. maja 2013.
Dr Giancarlo T. Tomezzoli
Beograd – Dr Đankarlo Tomecoli Ticijani fizičar i lingvista, direktor Patentnog biroa Evropske zajednice o drevnim nalazištima praslovenske pismenosti
Ono što sa sigurnošću mogu da kažem jeste da su Veneti govorili protoslovenskim jezikom – kaže prof. dr Đankarlo Tomecoli
Veneti nisu bili mali narod. O tome svedoče brojni spomenici, koji su nadživeli sva vremena; stariji su od rimskih ili starogrčkih. To su reči poznatog i priznatog evropskog i italijanskog naučnika, fizičara, astronoma, lingviste dr Đankarla Tomecolija, koji je za nas Srbe veoma interesantan jer je nedvosmisleno dokazao da su Veneti bili naši preci.
Dr Tomecaoli, da li ste se interesovali za Vaše gene, poreklo, kako se to u savremenoj nauci kaže korene geneaologije, budući da se kao priznati naučnik bavite drevnom istorijom, dešifrofanjem prastarih rukopisa, razotkrivanjem one istorije koja je namerno ili ne, prevučena vekovnim zidom magle i prećutkivanja.
Imam podatke o precima i poreklu svoje familije. Rođen sam, inače, u Veroni u Italiji, u venecijanskoj regiji, kao i moji pradedovi. Dakle, duboki su moji predački koreni. Primetio sam realno da naš italijanski popularni jezik ne pripada sadašnjim lingističkim latinskim okvirima. Počeo sam zato da studiram, da ozbiljno proučavam i tragam kakve su to razlike. Dakle, popularni jezik kojim govorimo, primetio sam da nije italijanski. Naš jezik je jezik – Veneta. Studirao sam, proučavao otkuda ta razlika, između narodnog jezika i onog koji se koristi u naučno, crkveno-latinskim krugovima. Kasnije sam analizama, listajući akte, zapise, boraveći na terenu u pokušaju da dešifrujem stare natpise na nadgrobnim pločama i drevnim istorijskim spomenicima i predmetima shvatio da je italijanski jezik stvoren, formiran, uobličen tek oko 1.500 godine, a jezik veneto ili naroda Veneta je neuporedivo stariji. Naime, uočio sam, istražujući, da u Veneciji postoji jedna populacija koja se zove Veneti. Ti Veneti su govorili i oduvek pisali jednim pismom i jezikom koji drugačiji o latinskog jezika. Međutim, italijanski naučnici obično su govorili i govore da je veneto jezik blizak latinskom. To je bio stav italijanske zvanične nauke. Ipak, ja sam shvatio u jeziku Veneta nešto zanimljivo; da su pisali tekstove, poruke, pohvale, darodavnice tako što nisu delili reči. Posmatrajući te ispisane rečenice, ja kažem fraze, mada znam da u vašem jeziku ovaj izraz ima sasvim drugačije značenje, analizirajući te natpise primetio sam da jezik Veneta nije imao nikakve veze sa latinskim, niti sa korenom latinskih reči. Došao sam do spoznaje da veneto reči imaju neverovatne sličnosti sa slovenskim jezikom. Ili jezikom slovenskih naroda.
Kako ste došli do te spoznaje? Kako ste otkrili tu lingvističku tajnu ?
Pokušavao sam godinama da prevedem čitave redove veneto rečenica, da shvatim njihov smisao. Bilo je nemoguće prevesti uz pomoć latinskog ili italijanskog. Zatim sam pokušao da prevedem uz pomoć starih veneto izraza, reči i pre svega slovenskog jezika, i pisma. I šta se desilo!? Najbolji je bio prevod kada sam veneto tumačio slovenskim rečima i jezikom.Ubrzo mi se u tom naučnom istraživanju pridružio gospodin Ambrozić iz SAD, ne znam njegovo pravo poreklo, ali znam da je bio veoma zainteresovan za ovu tezu koju sam pokrenuo. Zajedno smo preveli najduže rečenice, natpise jezika Veneta. Uspeli smo da uradimo kompletan prevod onoga što smo pronašli, ispisanog na jeziku veneto. Ono što smo mi u potpunosti preveli, i shvatili, a u pitanju su drevni zapisi, italijanski naučnici nisu odmakli decenijama, stotinama godina, više od nekoliko reči, koje nisu imale nikakvog smisla.
Šta je na tom spomeniku pisalo na veneto jeziku?
Ponavljam italijanski naučnici, lingvisti, istoričari, arheolozi, preveli su samo četiri – pet reči i evo kako izgleda njihov prevod – zemlja, konj, bič, konopac. Oni su prevodeći reči, mislili da je reč o nekoj deobi, ili podeli zemlje. Srećom, dr Ambrozić i ja smo uspeli, zahvaljujući starom slovenskom jeziku, u potunosti da prevedemo tekst. I imajući u vidu i strogo se pridržavajući sličnosti gotovo svake reči veneto sa slovenskim, videli smo , razumeli smo da smo, zapravo preveli jednu molitvu!
Bila je to molitva jednoj boginji, za uspeh u rodnoj godini, ili molitva određene grupe koja je upućivala reči molbe boginji zaštitnici radi berićeta i sreće u poslu, za rodnu godinu. Dakle, ono što su italijanski naučnici mislili da je podela, bila je venetska molitva.
Otisnuli ste se kasije u druga slična dokazivanja.
Ubrzo sam uspostavio kontakt sa dr Pavelom Serafimovim, bugarskim naučnikom, lingvistom. Zajedno smo radili na jezičkom otkrivanju Minojske civilizacije na Kritu. Krenuli smo od pet prevoda, ili zapisa minojske civilizacije, koje su pronašli arheolozi. Naučnici ni tada nisu znali na kojem su jeziku, ili jezicima bili ispisani pronađeni predmeti, zapisi, tablice, spomenici. Nauka je pretpostavljala da je u pitanju jedan od starih grčkih dijalekata. Ali, kada su pokušali da prevedu drevne tekstove koristeći starogrčki, nisu uspeli da prevedu, ili da budem jasniji – ono što su se mučili i prevodili nije imalo nikakvog smisla. Drugi, pak istraživači, lingvisti pokušali su da prevode koristeći znanje feničanskog jezika.Ono što je bilo glavni motiv da se upustim u dosledno dokazivanje da je u pitanju stari slovenski jezik, jeste činjenica da je i ova druga grupa naučnika došla do još besmislenijeg prevoda na minojskim tablicama ispisanih nekim prastarim nepoznatim pismom. Oni nikako nisu pokušali da koriste u prevođenju prastarih natpisa slovenski. Radije su pribegavali hetitskom, starogrčkom, feničanskom, hebrejskom. Nikada nisu obraćali pažnju na slovenske jezike. Kada smo kolega Serafimov i ja preveli svih pet tekstova, onda su se ti naučnici pitali kako je moguće da je ključ drevnih prevoda prastari jezik koji su sloveni koristili nekoliko milenijuma pre Hrista, a najmanje 1.700 godina pre nastanka hrišćanske ere!
Sa znanjima tih mojih kolega naučnika i akademika, dakle, nije bilo moguće nikako prevesti. Pogotovo, što su se oni držali teorije da su sloveni na Balkan došli u petom, šestom veku. Prema lingvističkoj teoriji kontinuiteta Sloveni su živeli i postojali u istočnoj, južnoj Evropi još u vreme peleolita. Što znači, Sloveni su u Evropi, na Balkanu postojali, živeli imali svoju kulturu, najmanje deset hiljada godina pre Hrista. Vrlo je moguće da su prasloveni, živeli na ostrvu Kritu (gde smo proučavali minojske zapise). Protosloveni su živeli na Kritu! Tako najnovija naučna istraživanja govore. Posle pomenutih prevoda zvanična zapadnjačka nauka je malo ustukla, ali još je u neverici. Međutim, ne postoje nikakvi naučni argumenti kojim bi mogli da pobiju naše teze, dokazivanja i našu teoriju. Jer kako je moguće da skoro doslovce prevedete stare zapise, koje savremena nauka prihvata, i to isključivo uz pomoć staroslovenskog, ako to nisu pisali sami protosloveni?! Ta populacija, govorila je minojkoslovenskim jezikom. A ko je onda iznedrio tu minojsku kulturu? Odgovor se nameće sam po sebi! Zato je moguće danas sa sigurnošću reći da je postojala populacija na Kritu koja je govorila protoslovenski. Tako smo mi uspešno uradili sve naše prevode. A ti praslovenski jezici danas žive u srpskom, ruskom, češkom, poljskom…