Antropologija: Kastaneda

Ti saveti , nekako, nisu direktno dobri. Ili sam ja imao takve slučajeve. Naime, nailazio sam na prilično nerazumevanje okoline. Učenje čarobnjaštva je u stvari učenje kako sačuvati energiju. I nema tu mesta za znatiželjne. Brzo odustaju. Dodješ do paradoksa u kojem pokušavaš da objasniš voljenima i onim manje voljenim : da su njihovi problemi ništavni naspram zahteva apsoluta. Onda se naravno braniš od optužbi za nemar. Ti isti voljeni te optužuju a optužbe onih manje voljenih su još gore. Imaš samo vreme koje nemaš, jel? :). Ali to je deo traganja, prilično sam siguran.

Nema tu mnogo mesta za kompromise. To je ta nemilosrdnost koju pominje don Huan. To nije iživljavanje, nije nehumanost.. to je samo jedan od vidova besprekornosti, ili jasno postavljanje prioriteta.
Za početak, vrlo je teško u praksi i videti šta nam sve oduzima energiju (mada kažem, ja nisam izučila celog Kastanedu, tek sam na početku, možda ću posle nekog vremena biti malo "pametnija" i manje tupa :lol: )..ali međuljudski odnosi su u samom vrhu iscrpljujućih stvari.
Čak i oni pozitivni znaju čoveka da zarobe ako im se prepusti u potpunosti.
Uvek treba svoju esenciju čuvati skrivenu od tuđih očiju ;).

Optužbe za nemar?
Uvek će ih biti, znaš.
Ja to slušam svakog dana.. direktno ili indirektno.
Nema tu leka - nikad nekom sa strane ne može biti jasno da možeš imati drugačije težnje, drugačije prioritete, da te ne interesuju neke stvari... e tad treba biti "nemilosrdan" i ne uplitati se u međuodnose koje te crpe na bilo koji način. O tome bi se mogla napraviti posebna tema, o energetskom vampirizmu. A tome zaista nema kraja, energiju ti može isisati čak i chat konverzacija na Internetu ako čovek ne pazi.

Time što puštamo druge da nas crpe, samo im pravimo "medveđu uslugu". Oni nastavljaju da parazitiraju (a svest na niskom nivou), a mi bivamo iscrpljeni do te mere dok se ne utopimo u ništavilo poput njihovog. Nema kompromisa :).
 
Evo šta don Huan kaže Karlosu u knjizi "Unutrašnja tišina", između ostalog.

"Jedan ratnik, rekao je (don Huan) mora neprestano da bude oprezan zbog surovosti ljudskog ponašanja. Svaki ratnik je magičan i nemilosrdan, odmetnik sa najistančanijim ukusom i ponašanjem, čiji je svetovni zadatak da izoštri, a ipak da preruši svoje oštrice, tako da niko ne može da posumnja u njegovu besprekornost".

Dakle, uvek treba biti i oprezan i spreman... a manifest ljudskog ophođenja i te kako može biti naporan i surov... zato ga moramo ograničiti u odnosu na nas.
 
Zbog toga imam jedan skromni eksperiment na Facebooku-u. Zove se G J M .
Shvatio sam da koliko god se borim sa samovažnošću i ako pobedim, u smislu da me samovažnost ne sputava, ostaje samorefleksija koja može biti: " Ja sam najveći mega-car" ili " Ja sam ***** jedno maleno" - uvek je samorefleksija = kočnica , zaslepljivač, usporavač. :neutral:
 
Zbog toga imam jedan skromni eksperiment na Facebooku-u. Zove se G J M .
Shvatio sam da koliko god se borim sa samovažnošću i ako pobedim, u smislu da me samovažnost ne sputava, ostaje samorefleksija koja može biti: " Ja sam najveći mega-car" ili " Ja sam ***** jedno maleno" - uvek je samorefleksija = kočnica , zaslepljivač, usporavač. :neutral:

To je igranka bez prestanka. Ego je takav da se i pritaji, ili poprimi druge karakteristike...nisam sigurna da li se može u potpunosti napustiti samovažnost..možda može da se samo preobrazi.
Znam masu ljudi iz raznih duhovnih pravaca koji su uvereni da su napusitli samovažnost (mada to oni tako ne zovu), a ego im je nikad jači. To se vidi spolja, ali oni iznutra ništa ne mogu opaziti.
 
Neka mi se oprosti što tvrdim ono što baš i ne znam najbolje. Nije samovažnost jedina koja hrani ego. A da bi ostali u prijatnoj i poznatoj tami neznanja. Postoji i samorefleksija. Vidjenje sebe i sveta kroz usvojeni odraz svoj. U mnogim duhovnim učenjima postoje askete koje osim što ništa materijalno nemaju i ne traže takodje ne traže ni bilo kakava priznanja za svoja duhovna postignuća. Takvim ljudima možemo priznati veliki uspeh na sprečavanju opterećujuće samovažnosti. Ali pri tom većina njih nisu nikad ni pomislila da je neki drugi način osim njihovog dobar. To je odraz koji vide , koji su stvorili. I iskreni su da pomognu ali samo tim načinom. Drugo ne znaju i neće da znaju.
Što sam više napustio samovažnost više sam naučio i učinio. Može se i mora sasvim.
 
Ne samo da je put u mojim očima dug nego su i koraci opterećeni teškim cipelama života. Koracima koji se prostiru sporo uz veliki gubitak energije. Moja energija liči na tenk iz I Svetskog rata ;) . Nekom je možda lakše a ja sigurno nisam poslednja budala koja je skončala u neznanju, pardon, budala koja će skončati u ne znanju. :) .
Mogu ustvrditi, i to me plaši da se: Don huanovo uporno insistiranje da nema vremena, osim za živote običnih ljudi koji u zabludi žive sa uverenjem da ima , odnosi na mene precizno 100%.
 
Pa nema vremena, to je fakat.
Moram to da se podsećam svakog božjeg dana.

Uvek se setim Franca Bardona koji u "Inicijaciji u hernetizam" kaže - iskoristite svoje vreme dobro! Nemojte ga trošiti u čavrljanju, gubljenju vremena i sl.. vreme teče kao voda, nikada se ne vraća nazad". (prepričavam, ne citiram) hoće čovek reći, u njegovom slučaju - radite magijsku praksu, vežbajte kada god možete, iskoristite vreme!

Nemam čime da se pohvalim u zadnje vreme...samovažnost i narcisoidnost mi je porasla, puštam da me obhrvaju neki strahovi koje rekapitulacija samo ublažava (nisam ih dovoljno izrekapitulirala očito - dakle moram još više da uprem), energija mi je na jadnom nivou, ne mogu čak ni da sanjam..
..ma skroz se tupavo osećam. Sad bi reko' don Huan da padam u samosažaljenje, i eto ti još jednog bedaka :lol: .

Ništa, ostaje mi da radim na tome da to prevaziđem..
 
Pozdrav ljudi..

Interesuje me sta mislite da li je moguce napraviti neku sintezu biblije kroz apstraktna jezgra?
Dosta toga sam citao sto ste napisali i kako mi se budilo interesovanje tako mi to pitanje pade na pamet... Izgleda zbog toga sto sam se uneo u neku hriscansku pricu na drugom forumu pa ste mi dosli kao osvezenje..
Ne znam, na znam kako bi se mogao na taj nacin napraviti sistem koji sam sebe objasnjava..? Mozda bi bilo od koristi u tom cilju da se izdvajaju dogadjaji koji ukazuju na cetiri principa traganja, gde recimo svaki od nacina moze da bude dominirajuci a pri tom da su i ostali prisutni. Pojma nemam kao bi to resio, ali eto sveza mi je ideja i interesuje me sta vi o tome mislite? Opusteno recite da je ludost ako tako misilite, jer mozda opet preterujem...
No, cini mi se da u bibliji ima puno slika gde se pojavlju Orlova zracenja i da su proroci takodje 'carobnjaci', ali svoje vrste. Recimo Solomon?
 
Pozdrav Shukra. Ista takva ludost mi je padala na pamet više puta. Dobro je ako je kontrolisana. Nešto mislim da se ne treba čuditi sličnostima. Ali nisam nikad ništa korisno uspeo da zaključim , doživim praveći sinteze tih učenja. Jer ni jedno ni drugo nije baš uklopljivo u druga učenja. Ne moram ti pričati koliko hrišćani umeju da budu zadrti u tom pogledu. Mislim da se energija može bolje iskoristiti.
 
Pozdrav Shukra. Ista takva ludost mi je padala na pamet više puta. Dobro je ako je kontrolisana. Nešto mislim da se ne treba čuditi sličnostima. Ali nisam nikad ništa korisno uspeo da zaključim , doživim praveći sinteze tih učenja. Jer ni jedno ni drugo nije baš uklopljivo u druga učenja. Ne moram ti pričati koliko hrišćani umeju da budu zadrti u tom pogledu. Mislim da se energija može bolje iskoristiti.

Kratko i jasno...slažem se.
Mada, to je samo moje skromno viđenje :).
 
Jeste, moram se sloziti, malo sam se zaneo... Ali me ne cudi jer, osim sto je 'nemoguce' izvuci sintezi, ipak mi se mali milion puta desilo da u slobodnim asocijacijama vidim slican 'tretman'.
Npr. 'Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi - sto ce reci prepreden, ali strpljiv i ljubazan... Biblija je dokument koji govori o apstraktoj svrsi, ali da kazem iskreno, veoma uopsteno govori o tome osim kod nekih knjiga starog zaveta koje se malo vise upustaju u objasnjenja...Meni to nije dovoljno.. Npr gde novi zavet objasnjava kako biti prepreden a bezazlen? Do duse biblija ce kroz sve knjige i pribliziti kako se to radi, nekima ce se sasvim objasniti, ali u sadasnjosti, ili 'zadrtosti' (sto mu dodje sinonim za sadasnjost), postoji nemar u opazanje duha i nezainteresovanost da se objasnjavaju osnove ispoljenja duha.. Naravno nije potreban don Huan da bi se ta ispoljenja objasnila, ali zbog toga sto je duh isti i tada i sada, onda postoji i sinhronicitet. Gledajuci linearno uvek cemo doziveti razliku izmedju biblije i don Huana i postaviti se prema tim razlikama kao prema protivrecnostima, medjutim to su samo paradoksi i podrazumeva se da se onda mora uzeti u obzir istinitost obe stvari.
Prvo ispoljenje duha kaze na kraju da se duh pokazao onom obicnom coveku kao covek, ali obican covek je bio suvise obuzet svojim problemima... Eto recimo ta je istina toliko apsolutna da ona obuhvata 'vreme' koje mi ne poznajemo.

Sta znam, ne mogu da odredim tacno koji mi je izvor motiva za takvu sistematizaciju ta dva ucenja, ali predpostavljam da je to zgadjenost nad socijalizacijom. U svakom slucaju mislim da je korisno i da ne mora biti gubljenje vremena, ali zadati sebi zadatak da se to ozbiljnije odradi je vec usamljenicki posao i trajao bi u... 'vjek vekova'.. Zato sam i rekao na pocetku da sam se malo zaneo, medjutim ostaje da je to u svakom slucaju izazov.
Ako je stvarno zbrka socijalizacije motiv za razgovor o tome, e onda bi ga tako trebalo i obojiti...:cvet: I ko zna, mozda na posletku i zamirise...
 
Nesto mi je jako privlacna ona tema 'lucidni snovi' i nesto sam mislio o tome posle pa reko ajd da kazem... Ustvari da! Stalker je postavio nesto interesantno a tice se sanjanja, mislim da je od Armanda Toresa.. To me je podstaklo...

“To nije mišljenje; ja sam bio na drugoj strani i znam. Video sam decu i odrasle izgubljene u tom svetu i primetio sam njihove napore da se sete samih sebe. Za one koji rasipaju svoju energiju, smrt izgleda kao prolazni san, san ispunjen mehurovima jako bledih sećanja, a posle toga – ništa.”

“Misliš da kada sanjamo, mi se približavamo situaciji smrti?”

“Ne samo da se njoj približavamo, već smo tamo! Ali pošto je životnost našeg tela nedirnuta, mi se vraćamo. Umiranje je bukvalno san.”


Ovo je stvarno narocito vazna istina, ne znam da li bih ga nazvao uputstvom, ali svakako je jako korisno da se to zna kada se krecemo u sanjanju.

A u 'Moc Tisine u poglavlju 'mesto gde prestaje zaljenje', doh Huan kaze takodje nesto znacajno..

"Vracevi veruju da kada covek postane svestan da zna, i kada zeli da svesno zna to sto zna, on gubi iz vida to sto zna.. To nemo znanje, koje ti ne mozes da opises, jeste naravno namera - duh, apstraktno. Covekova zabluda je u tome sto je zeleo da to zna neposredno, onako kako zna svakodnevni zivot. Sto vise to zeli, to utoliko vise prolazi."

"Ali sta to znaci receno obicnim recima, don Huane?"

"To znaci da se covek odrekao nemog znanja u korist sveta razuma. Sto se on vise drzi sveta razuma, to vise namera postaje efemerna."


Podvukao sam '...da se sete sebe' jer se ocigledno misli na secanje o duhu. U smislu da se sete duha pa ce se setiti i sebe.
Opet kaze i da se svest hrani secanjima, sto znaci da secanje na svoju proslost nije isto sto i secanje o duhu. Medjutim samo jedno od ta dva nudi kontinuitet.
Prava je radost sto Orao nije propisao i pravilo da sacuvamo svoje popise!

No, hocu da kazem kako je snevanje izvrstan nacin savetovanja sa smrcu.
Sve ostalo je glupost - rekao bi verovatno don Huan :mrgreen:

kad smo vec kod 'Aferim :) Kuran - Az-Zumar / 42. Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.
 
Poslednja izmena:
“To nije mišljenje; ja sam bio na drugoj strani i znam. Video sam decu i odrasle izgubljene u tom svetu i primetio sam njihove napore da se sete samih sebe. Za one koji rasipaju svoju energiju, smrt izgleda kao prolazni san, san ispunjen mehurovima jako bledih sećanja, a posle toga – ništa.”

Osetila sam na svojo koži istinitost ovih reči, kad sam bila klinički mrtva.
Iskustvo lucidnog sna je isto kao kad ste i (klinički ili trajno) mrtvi.
Ali ovde je interesantna bila i moja svest.

Između ostalog, imala sam utisak neke obrnutosti.
Kao da su oni koji me oplakuju mrtvi, a ja živa!
Kao da su zasenčneni nečim.. i hodaju ko u magnovenju.

Posle tog iskustva sam stalno bila "jednom nogom ovde, jednom nogom tamo".. i bila sam svesnija koliko smo obavijeni mrežama lažnih koncepcija..no na žalost, i pored tako jako iskustva, to me nije sprečilo da i dalje s vremena na vreme podlegnem uticaju te zasenčenosti.
Eto, koliko je jaka ta programiranost.

I da.
Tad su moje misli bile ko na astralu..
Nisu išle pravolinijski, misli koje idu jedna za drugom... već se i razmišljalo i komuniciralo sa drugim bićima apstraktno.
U RL, najsličnije tome je kad i ne pomislite, ali u srcu instiktivno osetite nešto. E to, u grudima, ili stomaku što se oseti.. odatle potiče komunikacija na finijim nivoima.
 
Kada kazes za te misli da su apstraktne i da su u stomaku, da li si na taj nacin spoznala da su mrtvi oni koji te oplakuju, ili drugacije nekako videla..?
Ali u svakom slucaju verujem da znam tacno na sta 'mislis' :)

I stvarno mocno iskustvo u vezi dozivljaja programiranosti, stvarno je ta sila centriranja nesavladiva.. Verovatno samo moze da joj se odoleva ceo zivot..
Ali sa druge strane treba uzeti u obzir da ta programiranost mozda ima i dobre osobine. Mislim na mogucnost da se zahvaljujuci njoj moze obnoviti narusen kontinuitet, ona nas na neki nacin i stiti.. bar mislim tako..
 
Kada kazes za te misli da su apstraktne i da su u stomaku, da li si na taj nacin spoznala da su mrtvi oni koji te oplakuju, ili drugacije nekako videla..?
Ali u svakom slucaju verujem da znam tacno na sta 'mislis' :)

I stvarno mocno iskustvo u vezi dozivljaja programiranosti, stvarno je ta sila centriranja nesavladiva.. Verovatno samo moze da joj se odoleva ceo zivot..
Ali sa druge strane treba uzeti u obzir da ta programiranost mozda ima i dobre osobine. Mislim na mogucnost da se zahvaljujuci njoj moze obnoviti narusen kontinuitet, ona nas na neki nacin i stiti.. bar mislim tako..

Štiti nas na neki način, utoliko što uz nju (programiranost) idemo linijom manjeg otpora. Jer buđenje je bolno i neminovno vodi u usamljenost.
Pa sad, kako ko odabere...

Što se tiče prvog dela posta - ne, ja sam zaista videla kako me oplakuju, tu sam bila okolo naokolo njih, htela da ih dodirnem i slično.
I tako su mi izgledali ko senke, zabeljene senke, da je to neverovatno.
No to je samo jedan segment.
 

Back
Top