Antisrpska propaganda

Simo Dubajić:
Dodik je podržavo i Tadića protiv Vučića.
Jednostavno ne podržava on nekog iz ubjeđenja,nego zato što je ovaj predsjednik Srbije.Predsjednik Republike Srpske mora imat dobre odnose s predsjednikom Srbije ko god to bio.S kim će drugim?
Kliknite za proširenje...
Ako Dodik ne podržava Vučića iskreno, s čime se ja slažem, kako onda ti podržavaš Vučića?
Ako je neiskreno kao Dodik, kakvog to ima smisla. Nisi političar da nemaš slobodu da kažeš šta misliš o kome. Možeš da kažeš da je Vučić zlo, to što ti kašeš neće naneti štetu RS, kao što bi nanelo da Dpdik kaže.
 
aleksije radicevic:
Ako Dodik ne podržava Vučića iskreno, s čime se ja slažem, kako onda ti podržavaš Vučića?
Ako je neiskreno kao Dodik, kakvog to ima smisla. Nisi političar da nemaš slobodu da kažeš šta misliš o kome. Možeš da kažeš da je Vučić zlo, to što ti kašeš neće naneti štetu RS, kao što bi nanelo da Dpdik kaže.
Kliknite za proširenje...
Ja ga ne podržavam,i volio bi da ode.
Problem je u tome što do danas ne postoji ime i prezime koje će ga zamijenit.
 
Simo Dubajić:
Spasi Srbiju i preuzmi vlast.
Ne boj se,nećete te odma skidat s vlasti,za nekih 10 godina. :mrgreen:
Kliknite za proširenje...
Ja tebi izgledam kao i svima na ovom sugavom forumu kao budala...ali to je refleksija, ja u realu stvarno odgovorno vodim stvari i pored milion budala...ali moras i sa njima...ebiga...

Znas da kaze da stize u 18h, a stici ce u 22.30....
Tako ti je to sa Srbima..
 
Simo Dubajić:
Ja ga ne podržavam,i volio bi da ode.
Problem je u tome što do danas ne postoji ime i prezime koje će ga zamijenit.
Kliknite za proširenje...
Vi se stvarno niste odrekli titoizma i kulta vodje. Predsjednik je po ustavu Srbije samo jedna protokularna figura. Vlada, tj. trust mozgova, strucnjaka dokazanih rodoljuba vodi drzavu. Takvih sada u vladi nema. To su samo klimaci glavom i ponavljaci vucicevih sibicarskih fraza.
 
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosiće teške posljedice".
Tako je počelo. Tim riječima sa Radio Prijedora ozvaničen je zločin zastrašujućih razmjera, koji je počeo na današnji dan prije 33 godine.
Zločin čiji su epilog 3.174 nevino ubijena civila, od čega 102 djece. Klanica i užas koju je u sistemu logora propatila 31.000 ljudi. Paljenja, silovanja, ubijanja, sistematska protjerivanja Bošnjaka i drugih nesrba... Grad je tada ostao bez 95 posto nesrpskog stanovništva. Potpuno istrjebljenje!
A, sve je to počelo na današnji dan.
I epilog svega je Tomašica, ta najveća masovna grobnica nakon Drugog svjetskog rata. Ima li srama?
Kakav sram?
Za to vrijeme, juče se slavila godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.
Zapitajmo gospodu iz grada Prijedora, šta slave?
Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?
Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?
Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?
Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?
Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?
Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?
Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?
Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?
Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?
Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?
Dragan Bursać,

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Prijedor ima značajno mesto i u haškim presudama po kojima su neki i osuđeni. Činjenica da se postavljaču ove teme sve to ne sviđa je njegov problem.
Zapamtite - prošlost ne možemo promeniti ma koliko lagali sebe ili druge, ali bar se ne moramo sada brukati pokušajima negiranja ili minimiziranja razmera masovnih zločina.
 
dlugomir:
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosiće teške posljedice".
Tako je počelo. Tim riječima sa Radio Prijedora ozvaničen je zločin zastrašujućih razmjera, koji je počeo na današnji dan prije 33 godine.
Zločin čiji su epilog 3.174 nevino ubijena civila, od čega 102 djece. Klanica i užas koju je u sistemu logora propatila 31.000 ljudi. Paljenja, silovanja, ubijanja, sistematska protjerivanja Bošnjaka i drugih nesrba... Grad je tada ostao bez 95 posto nesrpskog stanovništva. Potpuno istrjebljenje!
A, sve je to počelo na današnji dan.
I epilog svega je Tomašica, ta najveća masovna grobnica nakon Drugog svjetskog rata. Ima li srama?
Kakav sram?
Za to vrijeme, juče se slavila godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.
Zapitajmo gospodu iz grada Prijedora, šta slave?
Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?
Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?
Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?
Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?
Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?
Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?
Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?
Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?
Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?
Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?
Dragan Bursać,

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Prijedor ima značajno mesto i u haškim presudama po kojima su neki i osuđeni. Činjenica da se postavljaču ove teme sve to ne sviđa je njegov problem.
Zapamtite - prošlost ne možemo promeniti ma koliko lagali sebe ili druge, ali bar se ne moramo sada brukati pokušajima negiranja ili minimiziranja razmera masovnih zločina.
Kliknite za proširenje...
Kad će Dragan Bursać napisat riječ dvije o tome što u Tuzli slave 15.5.kao dan grada,kad su spalili vojnike JNA u kamionima na izlazu iz grada?
 
Poslednja izmena:
Simo Dubajić:
Kad će Dragan Bursać napisat riječ dvije o tome što u Tuzli slave 15.5.kao dan grada,kad su spalili vojnike JNA u kamionima na izlazu iz grada?
Kliknite za proširenje...

Naravno nikad jer lik gradi novinarsku karijeru na dodvoravanju muslimanskom šovinizmu i besramnom ekspoatisanju ratnih tragedija što mu otvara vrata fondova i raznih povlastica, Gruhonjićevih para, ostrašćene publike koja to guta... Samo tupavi ili naivni ljudi misle da tekstovi profesionalnih novinara imaju veze sa njihovim ličnim uverenjima.

Inače, tekst je započet brutalnom laži koja je stavljena u znake navoda što bi trebalo da sugeriše da je baš tako rečeno tokom rata na Radio Prijedoru:

“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosiće teške posljedice". Tako je počelo. Tim riječima sa Radio Prijedora ozvaničen je zločin zastrašujućih razmjera, koji je počeo na današnji dan prije 33 godine.

Ova lagarija je više puta demantovana. Originalni tonski zapis ratnog Radio Prijedora je postavljan kao dokaz koji opovrgava takav smisao molbe koja nije posebno adresirala nijednu nacionalnost. Čak šta više iz konteksta se može zaključiti da je molba za stavljenjem belih čaršafa na kuće upućena onima koji su lojalni Vojsci Republike Srpske kao znak da se iz te kuće neće pucati na vojsku, dakle Srbima i onima koji su lojalni srpskoj vojsci. Pa kakvog onda ima smisla tvrdnja da su time obeležavane nesrpske kuće. Ali bestidna gruhonjićevska novinarska gnjida je čak stavila i znake navoda.


U tekstu se tvrdi da je 95 odsto muslimana Prijedora istrebljeno jer je odvedeno u logore. Po predratnom popisu muslimana u Prijedoru je bilo oko 50 000. Na Tokačinom zvaničnom spisku ima oko 3 000 muslimanskih žrtava na teritoriji prijedorske opštine. Naravno, Tokačin spisak treba uzeti sa krajnjom rezervom jer je manipulantski uvećavao broj muslimanskih žrtava svuda, kao i pretvarao vojne u civilne žrtve što je prilično jasno iz polne i starosne strukture navodnih žrtava. Stvaran broj civilnih žrtava je verovatno desetostruko manji, a većina je stradala tokom granatiranja muslimanskih sela. Žene i deca su odmah u prvim danima rata autobusima evakuisani na muslimansku teritoriju, a ratni zarobljenici i vojno sposobni muškarci su pušteni nakon tri meseca i razmenjeni sa Armijom BIH. Nakon razmene ih je Armija BIH poslala na ratište u srednju Bosnu gde ih je dosta izginulo i to sigurno mnogo više nego u samom Prijedoru.

Većina prijedorskih muslimana je danas u Švedskoj, Danskoj, Norveškoj.... ili Federaciji BIH gde su tokom rata bili dosta aktivni u etničkom čišćenju Srba i Hrvata iz srednje Bosne i ne pada im na pamet da se iz bogatijih država ili većih gradova vraćaju u Prijedor.

Sasvim drugačija sudbina je sudbina Jevreja iz nacističkih logora sa čijom sudbinom je besramna ratna propaganda upoređivala prijedorske muslimane, inače mahom potomke ustaša.

Nije to samo antisrpska propaganda, već propaganda protiv istine, elementarne ljudskosti i moralnog integriteta. To je jedno besramno pljuvanje po žrtvama holokausta, ustaškog genocida, a na kraju krajeva i po onim pravim muslimanskim žrtvama iz ratova devedesetih jer istina o njihovim žrtvama je ukaljana brdom besramnih laži koje se kalemi na tu istinu.
 
Poslednja izmena:

Mustafić o Srebrenici: "Sve je laž i prevara"​

https://www.rtvbn.com/3823145/mustafic-o-srebrenici-sve-je-laz-i-prevara

"Majke Srebrenice su pantljičare, a sve priče o Srebrenici su laži i prevara", rekao je Ibran Mustafić svjedok Tužilaštva BiH u procesu protiv Nasera Orića, nakon što je istjeran iz sudnice i prije početka svjedočenja. Mustafić je ovo izjavio usred Sarajeva pred većinom domaćih medija među kojima je bio i novinar BN TV.
"Ja sam došao na ovaj sud da branim čast nevine djece od ovih pantljičara koje su se ovdje okupile, jednostavno, od onih koji su se predstavili kao heroji Srebrenice, a oni su ustvari heroji obmane Srebrenice", rekao je Mustafić.

On je rekao da Sud BiH ne dozvoljava istinu i da je očito da se radi o montiranom procesu.

"Došao sam u Sarajevo da otvorim `Pandorinu kutiju` i da cijela javnost zna da je Srebrenica prodata. Haos je izrežiran u kuhinji Međunarodne zajednice, a Alija Izetbegović je bio saučesnik zločina zajedno sa mafijom iz Srebrenice na čelu sa Naserom Orićem", jasan je Mustafić.

Ibran Mustafić je za vrijeme rata bio predsjednik izvršnog odbora SO Srebrenice i autor je knjige "Planirani haos" u kojoj govori o
umješanosti bošnjačkog političkog vrha u Srebrenici tokom rata u BiH, te zloupotrebi civila u ratne svrhe.

Mustafić tvrdi da je žrtvovan jedan narod u cilju zadobijanja svjetske pažnje, te je Srebrenica projekat Međunarodne zajednice.

On je naveo i da je najmanje između 500 i 1.000 Bošnjaka iz Srebrenice ubijeno od strane svojih sunarodnika tokom proboja ka Tuzli, jula 1995. godine, zato što su postojali spiskovi onih koji "ni po koju cijenu ne smiju živi da se dokopaju slobode".

Nakon ovog incidenta u Sudu BiH i njegovog pokušaja diskvalifikovanja tezom "psihičke neuračunjivosti" Mustafić kaže da očekuje zaštitu policije, ali i cjelokupne javnosti.
 
dlugomir:
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosiće teške posljedice".
Tako je počelo. Tim riječima sa Radio Prijedora ozvaničen je zločin zastrašujućih razmjera, koji je počeo na današnji dan prije 33 godine.
Zločin čiji su epilog 3.174 nevino ubijena civila, od čega 102 djece. Klanica i užas koju je u sistemu logora propatila 31.000 ljudi. Paljenja, silovanja, ubijanja, sistematska protjerivanja Bošnjaka i drugih nesrba... Grad je tada ostao bez 95 posto nesrpskog stanovništva. Potpuno istrjebljenje!
A, sve je to počelo na današnji dan.
I epilog svega je Tomašica, ta najveća masovna grobnica nakon Drugog svjetskog rata. Ima li srama?
Kakav sram?
Za to vrijeme, juče se slavila godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.
Zapitajmo gospodu iz grada Prijedora, šta slave?
Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?
Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?
Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?
Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?
Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?
Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?
Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?
Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?
Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?
Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?
Dragan Bursać,

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Prijedor ima značajno mesto i u haškim presudama po kojima su neki i osuđeni. Činjenica da se postavljaču ove teme sve to ne sviđa je njegov problem.
Zapamtite - prošlost ne možemo promeniti ma koliko lagali sebe ili druge, ali bar se ne moramo sada brukati pokušajima negiranja ili minimiziranja razmera masovnih zločina.
Kliknite za proširenje...

LOL Dragan Bursac :mazi:
 
Haška pravosudna mafija finansirana američkim i saudijskim parama je imala posebnu ulogu u brendiranju lažnih "genocida" i varanju svetske javnosti.

Zanimljiv je i slučaj Vinka Pandurevića kojeg je prvobitno haško tužilaštvo prema optužnici teretilo za gencoid, ali je nakon neverovatnog obrta u sudnici sud odlučio da ne bude optužen za genocid iako jeste osuđen zbog komandne odgovornosti.

Iako je haško tužilaštvo prezentovalo više falsifikovanih transkripata razgovora srpskih oficira koje im je dostavljala Armija BIH, skrivalo je postojanje autentičnog dokumenta odnosno tonski snimljenog razgovora između muslimanskog komadanta Šemse Muminovića i srpskog komadanta Vinka Pandurevića. Tek kad je jedan svedok slučajno u sudnici pomenuo da mu je tužilaštvo u istrazi pustilo taj snimak, odbrana je naložila sudskom veću da izda nalog tužilaštvu da se taj snimljeni razgovor pusti javno u sudnici. Autentičnost razgovora sa Pandurevićem je potvrdio kao svedok i Šemso Muminović. Dakle, ni same haške sudije nisu mogle u početku da veruju šta su čuli kad je snimak pušten. Srpski komandant kojeg je haško tužilaštvo prema optužnici teretilo za genocid je prema dogovoru sa muslimanskim komadantom i na njegovu molbu mirno propustio vojnu muslimansku kolonu iako je imao svo vojno pravo da artiljerijom deluje po toj vojnoj koloni. Pandurević je osuđen na 13 godina iako haške sudije nisu ispunile želju haškog tužilaštva da se i ovaj čovek osudi za genocid.

Ipak, po prvi put je haško tužilaštvo nalogom sudskog veća moralo da odustane od uobičajene prakse uništavanje ili prikrivanja dokumenata koji im se ne uklapaju u šemu.

One koji su stvarno lično postreljali nekoliko stotina ratnih zarobljenika i civila Haški sud nije ni gonio ili im je dao status zaštićenog svedoka kao Draženu Erdemoviću koji je pušten na slobodu posle samo dve godine zatvora iako je priznao da je postreljao nekoliko stotina ljudi. Erdemovićeve saborce iz Desetog diverzantskog odreda (Franc Kos, Marko Boškić..) koji su takođe lično streljali zarobljenike Hag nije gonio, ali su osuđeni u Sudu BIH. Zašto? Pa da se njihovo svedočenje ne bi suprostavljalo Erdemovićevom koji je kao miljenik haškog tužilaštva bio koristan kao svedok saradnik u procesima protiv drugih optuženika. Haško tužilaštvo i ne zanima kažnjavanje onih koji su zaista streljali ratne zarobljenike nego samo formiranje propagandnog narativa o unapred planiranom genocidu.
 
Iako su sva srpska sela na teritoriji današnje Federadcije BIH etnički očišćena haška pravosudna mafija nije podigla nijednu jedinu optužnicu za zločine nad Srbima u BIH osim podizanja nazovi "optužnice" protiv Nasera Orića u kojoj se faktički rugaju žrtvama. Ne samo da im nije na um palo da optuže nekoga zbog etničkog čišćenja Srba u BIH, nego su i maltretirali svedoke muslimanskih zločina koji su se ipak našli u sudnici u ulozi svedoka.

Ovo je tekst sa Slobodne Evrope o Srpkinji iz Srebrenice, Slavki Matić i njenom svedočenju u Hagu:
https://www.slobodnaevropa.org/a/su...su-joj-clanovi-obitelji-vojnici/27011764.html

Nju su pozvali da svedoči u Hagu zastupnici odbrane srpskih optuženika da ona posvedoči da su vojnici Nasera Orića napadali srpska sela, ubijali ljude, a potom se povlačili. Žena je izgubila u tim napadima muža i dve kćerke, a u trenutku napada nije bila u selu. Po povratku je pronašla leševe ćerki. Jednu ćerku je zatekla ubijenu u kupatilu, a drugu ispred vrata kuće.

Nakon što je ispričala svoju priču, tužilaštvo je počelo sa unakrsnim ispitivanjem i maltretiranjem nesrećne žene tvrdeći da su svi u tom selu bili vojnici, uključujući i njene ćerke. Dakle, ovi bestidnici su tvrdili da su te dve devojke koje su ubijene u svom selu, u svojoj sopstvenoj kući, bile vojnici. S druge strane, civilima su proglašavali vojnike Nasera Orića koji su pokušali proboj i tako stradali.

I onda neko tvrdi da je u haškoj pravosudnoj lakrdiji nešto "dokazano".
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nikita Kulganov
Под плаштом „грађанских протеста“ шири се антисрпска пропаганда
Odgovora
10
Pregleda
386
VranV
VranV
Neno
Propaganda pod maskom humanosti
2 3 4
Odgovora
79
Pregleda
1.378
kapetanmark
kapetanmark

Back
Top