Anorexia i bulimija

Jao ja više ne mogu da se nažderem :confused: prosto mi žao dođe :lol:

U tinejdžerskim godinama nije postojala granica. Ne jedem ništa po ceo dan (takvi bili uslovi, stvarno) i onda, pošto sam ceo dan bila nesrećna, nakupujem nekog keksa da se oraspoložim i tako požderem, pa od 300 do 500 grama kad se sve sabere..... za pola sata :eek: i onda mi bude muka. Ne bih se zaustavljala tu, ima još u frižideru :lol:
To su bili dani kada sam bila najmršavija, što je jako interesantno u svemu :confused:
Zanimljiv detalj kog se sećam je to da mi negde, posle nekoliko zalogaja, već bude muka od hrane, ne prija mi, nije mi lepa, ali osećam neku užasnu potrebu da to počistim iz kutije, pa se tako prežderavam, a da mi to uopšte ne prija. Joj kad sam to shvatila, a puno mi je trebalo, baš sam se smorila :lol:

Dobro, ovo nije bulimija pošto nikada nisam povraćala. Ne mogu da garantujem da ne bih :eek: u onim godinama, da mi je kad palo na pamet. Ironija. Pošto se, van svega, stvarno osetim loše što sam se preždrala i onda sutradan vrlo malo jedem - namerno. Sve ove stvari koje pročitamo na internetu možda nekoga baš sada uvlače u taj krug. Verujem da ima dosta toga u ličnosti. U svom mladom životu prepoznala sam X psihičkih poremećaja i većinu sam uspela da zaustavim na vreme.

Zato neko ovde napiše da jeste, neko da nije moguće u celosti se osloboditi te... opsesije.

Najgora je okolina. Ona podstiče i bodri ovo MA ŠTA DA URADI! Prave primere za ovu temu nalazim na svakom koraku. Nekad mi ih je strašno žao jer, dovoljno ih je pogledati i shvatiti koliko su nesrećni, yebote izgledaju tako..... a nekad mi se njihovo samoljublje i sklonost ka samosažaljenju gadi.
Što se mene tiče.....
Sad nešto kontam da je sve to bila depresija, u stvari. Ali je dovela do toga da budem baš, baš mršava... do momenta kad sam se pogledala u ogledalo i zgadila se sama sebi tako jadna i slaba. Mislim da sam imala oko 17. I onda sam počela malo da raspoređujem obroke.

Zaključak 2: ako se neko posle ko zna koliko godina nije oslobodio ove vrste opsesije sigurna sam da taj neko nikada to zaista nije želeo. Da li grešim? Pozdrav svima.
 
Moze li neko da mi odgovori kako da znam kada je predjena granica izmedju samog pocetka anorexie i ozbiljnog problema kada je devojka vec "zaglibila"?

Kada je devojka iz praga anorexie zaista usla u tu bolest? (Isto i za bulimiju)

Koliki je uglavnom BMI anorexicnih/bulimicnih osoba?
 
Da li u Beogradu postoji neuropsihijatar koji se bas bavi poremecajima u ishrani ? Ili kojim slucajem tim koji radi bas sa takvim pacijentima ?Vec sest godina se borim i samo slusam i citam o tome ,raspitujem o svemu dok najblizi clan porodice na moje oci propada . Sve faze bulimije smo prosli i taman pomislim da sam je ubedila da poseti nekog lekara (najgora su zakazivanja jer dok dodje taj dan...) ona odustane.

U medjuvremenu je postala punoletna , to traaje , rasprave , molbe , ....i sta uraditi ? Primecujem druge oblike samodestrukcije i na neki nacin osecam da je sve upereno protiv mene ... Sve vidim a neznam nacin kako da pomognem

Nije ovo prvi put da napisem nesto na ovakve teme ali se svaki put desi da tema zamre i kao da se to nama ne dogadja nego nekom tamo daleko...Deca su nam jako ugrozena i ovaj problem je rasiren i ne samo medju omladinom...Imam i drugaricu , koja sad ima 40 i neku godinu i 20 godina povraca . S tim sto sad misli da je kontrolisana jer samo rucak izbaci . Ali , ..ne moze da ima decu i do sada je vec 4 puta probala sa vestackom oplodnjom i nista

Nisu svesni cemu to sve vodi .

Zato , ako neko zna konkretnu instituciju , lekara ...bilo koga ko se BAS ovim bavi ....napisite , a moze i na pp...ovo u svakom slucaju nije reklama , jer malo ih ima , a pomoc treba
 
IVAB 10 - Nema na cemu. Nije to nista strasno. Teraju ih na silu da jedu, pod nadzorom lekara...Razgovaraju sa njima. Anoreksija i bulimija su samo spoljasnje manifestacije unutrasnjih frustracija. Najcesce se smenjuju u fazama. Ide anoreksija, pa je smeni bulimija, pa opet ukrug...Na primet, devojka jedan period nece da jede nista, a onda se prezderava, da nadoknadi sve to, pa se ispovraca da se ne bi ugojila...Neke od njih zloupotrebljavaju tablete za izbacivanje viska vode, za pojacan rad stitne zlezde, jer se od njih mrsavi i slicno...U sustini je problem nezadovoljstvo sobom i velika nesigurnost.
Veliki problem, ali na srecu nije neresiv
 
Slazem se da su to izlecive bolesti, ali ipak........ne bih da nikoga obeshrabrujem, ali ja kao neko ko je jedva umakao smrtnom ishodu poreme'aj prehrane tvrdim da to i dalje ostaje u krvi, ceka...........pravi momenat da se aktivira. Sad, osoba treba biti svog problema i boriti se sa njim tako sto ce se suocavati sa svim svojim stresnim situacijma, a ne potiskivati ih, jer ne mozete ni pod staklenim zvonom ziveti. Tesko je, ali opet treba se boriti.
 
Withdrawn ne bi se bas slozio u potpunosti s tobom. Imala si iskustva sa tim? Ne poricem da se određeni procenat trajno izleci, ali.....mozda nemamo istu percepciju bolesti. Anorexia nervosa je veoma licna stvar i tesko oboljenje koje je praćeno ogromnom depresijom koja se uglavnom moze zaleciti, retko kada vise od toga. Ne zaboravite da je anorexia nervosa svrstana u grupu psihoza.
 
Boze me sakloni. Malo malo pa neko tresne neku glupost. A ko je i kad svrstao anorexiu u grupu psihoza, molicu? Da se prekrstim levom i desnom rukom, kakvih cu se sve stvari naslusati...Svaka je bolest veoma licna stvar....(zasto li se ja uopste upustam u ovu besmislenu diskusiju.....)
 
Pre svega, kao psihijatar(ako ste psihijatar) trebali ste se nauciti dijalogu. Ovo iz prethodnog posta dosta govori o vama. S duznim postovanjem, posto ste verovatno dosta stariji od mene, primecujem da se ovde radi o sindromu sveznajucih:)
Vidite, anorexia nervosa je u pogledu klasifikacije dvojbena. Eto, ja cu se ispraviti i reci da je ostalo nedoreceno da li da anorexia nervosa ostane u grupi neuroza ili da bude svrstana u psihoze. Vi, withdrawn bi to trebali znati, jer ste iz struke, valjda:)
P.S. Savetujem da poradite malo na sujeti, ne shvatite kao uvredu:)
 
Pre svega, kao psihijatar(ako ste psihijatar) trebali ste se nauciti dijalogu. Ovo iz prethodnog posta dosta govori o vama. S duznim postovanjem, posto ste verovatno dosta stariji od mene, primecujem da se ovde radi o sindromu sveznajucih:)
Vidite, anorexia nervosa je u pogledu klasifikacije dvojbena. Eto, ja cu se ispraviti i reci da je ostalo nedoreceno da li da anorexia nervosa ostane u grupi neuroza ili da bude svrstana u psihoze. Vi, withdrawn bi to trebali znati, jer ste iz struke, valjda:)
P.S. Savetujem da poradite malo na sujeti, ne shvatite kao uvredu:)

A ja Vama savetujem da poradite malo na tome da upotrebljavate pamet (koja Vam je cini mi se data), jer treskanje gluposti pri normalnoj inteligenciji greh je pred Bogom i narodom. Mom dijalogu nista ne fali, a to sto glupost mogu zvati jedino 'glupost' a ne mogu je uviti u saren papir neke druge lepse za VAs reci - sta da radim. Mi u Srbiji bolju rec za glupost nemamo. Vidite, anorexia nervopsa po pitanju klasifikacije nije uopste dvojbena. Ja to naravno znam, jer sami z struke (valjda). Anorexia nervosa je klasifikovana u grupi bolesti koje se podvode pod 'Poremecaji ishrane', pa ne znam sta bi uopste bilo dvojbeno (ili po Vama postoje samo dve mogucnosti za klasifikaciju: il neuroze ili psihoze, ali te laicke standarde ostavljam Vama, koji elem niste iz struke - definitivno). Mucnite malo glavom pre nego sto kazete nesto sasvim glupo (kao u postu gde je anorexia klasifikovana pod psihozama, na primer!). A sto se sujete tice - projekcija je cudo. POjam cete lako naci, ali ne u laickoj literaturi koja anorexiju svrstava u psihoze, naravno - postoje neke ipak malo ozbiljnije knjige.
 
:)nije me dugo bilo:) volim kad mi neko lepo odgovori:) Znam da se tretiraju i anorexia nervosa i bulimia nervosa i binge eating kao i drugi ,recimo, nespecificirani poremecaji ishrane(evo i ja eksplicitno priznajem da to jeste i da to jesu prehrambeni poremecaji:o
Ali ja sam samo hteo skrenuti paznju da bit poremecaja nije hrana kao hrana i da to nisu neki poremecaji koji se dovode u vezu sa nekim disfunkcijama hormonske prirode, poremecajima digestvnih organa................Oni imaju veze najpre sa osecanjima, bar je moje iskustvo takvo ali i vecine osoba koje sam upozna a imaju ili su imale anorexia nervosu. To nije zelja da se bude vitak da bi se vuslo u 34 broj zbog 34 broja, da bi obim butina bio 35 cm zbog obima 35. Radi se o usredsređenju na hranu da bi se neke bolne emocije neutralisale i suocavanje sa njima izbeglo. To sam na vise foruma pomenuo i uvek cu to potencirati, da anorexia nervosa, kao psihosomatska bolest, ima vise veze sa ovim prvim, sa dusom, a mnogo manje sa telom kao telom. Nadam se da ste razumeli sta sam hteo reci.
P.S.Nije mi namera bila da uvredim nekog. Withdrawn, istina da nisam iz tvoje struke, obrazujem se za drugu, ali ipak znam da projekcija spada u mehanizme odbrane:)tako?:)
 
E ja imam 17god,i vazda se borim sa kojim kg vise ili manje...Tj moj problem je sto se gojim tacnije salo mi se lepi samo za kukove(bokove),i ide u butine...Probala sam i dijete,i fitnes,i plivanje,i trcanje,i sve zivo kilaza se skine,al salo ni da mrdne(dobro aj mrdne malo),i nista nije dalo efekta kao izgladnjivanje...10dana sam zivela na vocu(kad sam pocela imala sam 58kg(visoka sam vazda 168,kad god se merim ko da sam prestala da rastem)),znaci 10 dana sam zivela samo na mandarinama,i bananama,i nalivala vodom(ponekad kad se bas iznerviram sam znala i da uradim po 300trbusnjaka(a sutradan upala jedva hodas),i to je bilo pre oko 6 meseci,ja od tad imam 49-52,i zadovljna sam...

Smatram da nisam anoreksicna iako mnogi kada cuju da sam izgladnjivala 10dana,i za 10daa smrsala 8kg kazu kako je to znak anoreksije...
 
Ne, to nije znak anoreksije nego adolescencije - time sto radis ne smao da neces trajno resiti problem nego mozes da dovedes svoje telo do neprijatnih i trajnih ostecenja. Smrsati 8 kila za 10 dana je puka budalastina, opterecenje za srce, jetru, stetno za mozak takodje: nekriticnim izgladnjavanjem postizes samo izbacivanje vode i razgradnju proteina, i ma kakve zablude ti da imas - to nece trajno resiti problem. Nutricionista, koji bi ti napravio plan ishrane, trener koji bi ti napravio plan treninga i adolescentni psihoterapeut koji bi sa tobom poradio na tome kako da volis i prihvatis sebe ZDRAVU, sa svim svojim vrlinama i manama (telesnim i psihickim) - e to bi ti vec moglo pomoci. Ali znajuci da imas 17 godina - i ja znam da ce ova moja prica otici niz vetar...sve dok se ozbiljno ne razbolis od takvog zlostavljanja svog tela pa ces onda htela ne htela morati da podjes gore navedenim putem 'kojim se redje ide'. (Istoimenu knjigu preporucujem za tvoj uzrast, napisao Skot Pek)
 

Back
Top