Anketa kod matičara...

Kod matičara bih rekla da

  • zadržavam svoje prezime.

  • zadržavam svoje i dodajem njegovo prezime.

  • uzimam njegovo prezime.

  • uzimam onako kako najlepše zvuči.


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Meni je malo besmisleno sad uvesti jedno pravilo. Kao ranije sto je bilo - uzimas muzevljevo prezime i niko te nista ne pita da l' hoces ili neces.
Zene koje su ceo zivot sanjale da se udaju, i koje su generalno slabog karaktera pa mora neko da ih vodi kroz zivot (citaj muz) ce naravno uzeti njegovo prezime.
One koje su "mocne" i nezavisne ce ostaviti svoje.
Srecom uvek ima nesto izmedju za ostalu raju koja nije u krajnostima, ali je bitno to da svako moze da uradi sta hoce, i ne treba se raspravljati na tu temu bas toliko.
 
Ginjasvinja...
Nisam te napljuvala, nemoj biti paranoična. Da sam htela da te napljujem rekla bih ***** ** ***** ********* **** ** ** *****..... pa dobro, neću :lol:
Zašto si ti ceo svoj odgovor, umesto odgovora, posvetila nekom mom besu koji si umislila ili izmislila, da bi ga iskoristila kao podlogu?

Muškarac i žena mogu da imaju koje god požele prezime..... ako razlog tome nije svekrva. El jasnije?

I poštedi me toga o iskustvu, mnogo smaraju te digresije.
 
Ja se izvinjavam unapred, da ne bIDne da nekoga pljujem, ne bih to da radim... ali ovde imamo tipičan primer ljudi koji su nešto već uradili (prošlo vreme) iz jednih razloga koje sad negiuraju i traže druge.
 
Udala sam se za jednog divnog coveka i svoje prezime (koje je zaista bilo lepo nositi) zamenila njegovim sasvim obicnim prezimenom.
Zelela sam da kao porodica imamo isto prezime kao i nase dete, naravno :D
Kada bihse razvela zadrzala bih ovo sadasnje prezime jer zelim dase prezivam isto kao i moj sin.
Ja sam izabrala ime deteta.
Ja ga volim, dakle ne borimo se ko je znacajniji, tako da mi nije problem sto nismo "demonstrirali zajednistvo" noseci moje prezime. Zivimo u kulturi u kojoj bi on zauvek bio predmet podsmeha ako bi tako nesto uradio, a meni zaista nije cilj da privlacimo paznju tim glupostima :lol:
 
I tako o ovome govorih ovde sve vreme.....
Zivimo u kulturi u kojoj bi on zauvek bio predmet podsmeha ako bi tako nesto uradio, a meni zaista nije cilj da privlacimo paznju tim glupostima
Samo, iako kristalno jasno i očigledno, nema ko me nije pitao s kim i gde ja to živim, a da je tako zatootsano..... el ovo neka novina, ovaj citat?
 
xiaoyu:
:lol: :lol: :lol:
Pretpostavljam da se zoveš Milana il tako nekako, alo ovo kako si napisala je za oskara. :lol:

bug.gif

Jes' ***** mu mater, tek sad vidim sta sam napisala...

Ne ne zovem se Milana. Ali u Igri je bilo ime Milan. Da sam se jel'te rodila s pishom.


Meni je malo besmisleno sad uvesti jedno pravilo. Kao ranije sto je bilo - uzimas muzevljevo prezime i niko te nista ne pita da l' hoces ili neces.
Zene koje su ceo zivot sanjale da se udaju, i koje su generalno slabog karaktera pa mora neko da ih vodi kroz zivot (citaj muz) ce naravno uzeti njegovo prezime.
One koje su "mocne" i nezavisne ce ostaviti svoje.
Srecom uvek ima nesto izmedju za ostalu raju koja nije u krajnostima, ali je bitno to da svako moze da uradi sta hoce, i ne treba se raspravljati na tu temu bas toliko.

E vidis ovo mi je tek budalastina. Kao da prezime ima neke veze s tim ko nosi pantalone u kuci. Sta, ja zadrzim svoje prezime kao "snazna i mocna" a onda dodjem kuci i muz mi nalupa dva tri samara jer kosulja nije savrseno ispeglana. Al' bitno da sam emancipovana. I da imam brkove.

Ja bih se naljutila na svog decka da mi kaze da ne dolazi u obzir ni jedna druga mogucnost sem da se pri udaji odlucim za njegovo prezime. To bi meni licno bilo kao ogranicavanje bilo kakvih sloboda. Ravno s tim da ga pitam da li smem napolje...
 
Bio je neki intervju sa nekim maticarem iz Beograda koji je na pitanje da li se desava da mladozenja uzme mladino prezime odgovorio da ima takvih slucajeva, ali da si to bili stranci koji su iz nekog razloga zeleli da se lakse integrisu ovde.
Lexa:
el ovo neka novina, ovaj citat?
Profesor kulturologije na filoloskom (Sreten Petrovic) je bio pitan zasto je svoj akcenat (juznjacki, covek je iz Svrljiga) promenio i govori kao sto se govori u Beogradu. Odgovorio je da ne zeli da nacin na koji govori skrece paznju sa onoga o cemu govori.

(Samo sam htela da dopunim zasto ne nosimo svi moje vec njegovo prezime).

Nemam nikakav problem sa patrijarhalnom formom u vezi sa ovom temom. Uvek su se muskarci prema meni odnosili sa postovanjem pocev od oca pa do svih ostalih i ne osecam se bas nimalo ugrozenom sto sam se "zrtvovala" uzevsi njegovo prezime.
 
btw meni je svejedno da li ce neka druga zena promeniti prezime, dodati ili ne - nemam neki poseban stav prema tome. Ne znam otkud ovoliko neprijateljskih tonova na ovoj temi. Nije valjda bas biti ili ne biti ;)

Ako Bog da da dozivim da budem svekrva nece mi biti vazno koje ce prezime nositi moja snaja. To je njena odluka zasnovana na njenim stavovima. Svako ima svoje licne razloge :D
 
Harmony:
Profesor kulturologije na filoloskom (Sreten Petrovic) je bio pitan zasto je svoj akcenat (juznjacki, covek je iz Svrljiga) promenio i govori kao sto se govori u Beogradu. Odgovorio je da ne zeli da nacin na koji govori skrece paznju sa onoga o cemu govori.
A šta ako mu neko zatraži da govori o različitim načinima govora (akcentima), uključujući i njegov? :lol:
Harmony:
Nemam nikakav problem sa patrijarhalnom formom u vezi sa ovom temom. Uvek su se muskarci prema meni odnosili sa postovanjem pocev od oca pa do svih ostalih i ne osecam se bas nimalo ugrozenom sto sam se "zrtvovala" uzevsi njegovo prezime.
Vezano za ono iznad..... Kako bi reagovala u nekoj situaciji gde se ogovara žena koja je zadržala svoje prezime..... gde si ispala "žena" što si uzela njegovo i gde si prototip onoga "kako je trebalo"?
Ali nemoj, molim te, "jab' rekla kako mislim", svi te tapšu po ramenu, svi te hvale zobg toga..... kako bi se osećala? Ponosno ili jadno?

Odem na svadbu i kada ONA izjavi "uzimam njegovo" krene naročito skandiranje, aplaudiranje, ovacije, svi raspamećeni od sreće..... ONA izjavi "zadržavam svoje", kratko neprijatno zatišje i 2-3 pljeska rukama od strane nekih tamo baba-devojaka iz pozadine.....
Ja se osećam ugroženom time :(
Ne bih da živim u takvom svetu.
Recite mi, el treba da negiram ove situacije i da se pravim da mi ne smetaju, samo zato što ih trpim?
Napominjem, nije to neka silna ugroženost (što volim ovo forumsko smeće gde se hvata za "ja sam suviše samosvesna i samokakobešeono? nisam ugrožena, da bih primetila da ***** smrdi), u pitanju je odnos prema sebi. Da li je bar jedna ovde izjavila da je baš razduševljena time što se NJEGOVO prezime uvek uzima i što je baš TO običaj? Ne, svaka je to uradila "da mu ugodi", "da dokaže da nije ugrožena?! :confused: ", "da ga svet ne ismeva", "da bi porodica imala jedno prezime, gde joj njeno prezime odjednom - nije važno (pa ako je njemu važno neka onda bude njegovo), ali je važno da porodica ima jedno prezime :shock: :confused: kakav paradox", "da se ne bi smarala dajući objašnjenja Žiki i Jelici".....
 
Lexa:
Vezano za ono iznad..... Kako bi reagovala u nekoj situaciji gde se ogovara žena koja je zadržala svoje prezime..... gde si ispala "žena" što si uzela njegovo i gde si prototip onoga "kako je trebalo"?
Uzasavam se svih situacija u kojima se neko ogovara zato sto nije vencan, zato sto je jedva cekao da se venca, zato sto je razveden, zato sto nije zeleo da promeni prezime, zato sto jeste zeleo da promeni prezime, zato sto ne zeli decu, zato sto zeli petoro dece,...
Lexa:
kako bi se osećala? Ponosno ili jadno?
Mislim da to da li ce se neko osecati ponosno ili jadno zavisi od toga da li je odluku doneo po svojoj zelji i uverenju ili pod nekom vrstom prinude, ucene i sl., a ne od toga kakva je odluka u pitanju.
Odem na svadbu i kada ONA izjavi "uzimam njegovo" krene naročito skandiranje, aplaudiranje, ovacije, svi raspamećeni od sreće..... ONA izjavi "zadržavam svoje", kratko neprijatno zatišje i 2-3 pljeska rukama od strane nekih tamo baba-devojaka iz pozadine.....
Ako promenu prezimena neko dozivljava kao kapitualciju onda to ponasanje rodbine jeste uvredljivo, a ako zeli da ga promeni onda je to samo jedna priprosta reakcija koja nema neki znacaj.
Ja se osećam ugroženom time :(
Ok. Super je sto si nacisto sa tim svojim osecanjem. Tvoja odluka nece biti doneta pod pritiskom ocekivanja vec svesno i to je super. Ne bi bilo lose da ipak prihvatis i da su neke od nas takodje svesno i svojevoljno odlucile da promene prezime
Ne bih da živim u takvom svetu.
Promena sveta je prilicno ambiciozan poduhvat. Srecno! ;)
Recite mi, el treba da negiram ove situacije i da se pravim da mi ne smetaju, samo zato što ih trpim?
Bilo bi mi jasno da trpis nesto sto ti smeta da se radi o tebi licno. Kada se radi o drugima, bilo bi ok da prepustis njima da odluce da li im nesto smeta ili ne kada su njihove odluke u pitanju.
Eh koliko ja primedbi imam na sve i svasta sto se ljudima dogadja :rolleyes:... Ipak nemam nameru da u svim tim prilikama negodujem - ako neko tako zeli nek mu je sa srecom.
u pitanju je odnos prema sebi.
Da, ali ne samo prema sebi.
Da li je bar jedna ovde izjavila da je baš razduševljena time što se NJEGOVO prezime uvek uzima i što je baš TO običaj? Ne, svaka je to uradila "da mu ugodi", "da dokaže da nije ugrožena?! :confused: ", "da ga svet ne ismeva", "da bi porodica imala jedno prezime, gde joj njeno prezime odjednom - nije važno (pa ako je njemu važno neka onda bude njegovo), ali je važno da porodica ima jedno prezime :shock: :confused: kakav paradox", "da se ne bi smarala dajući objašnjenja Žiki i Jelici".....
Mozda su to nekome dovoljno dobri razlozi ;)
 
Lexa:
A šta ako mu neko zatraži da govori o različitim načinima govora (akcentima), uključujući i njegov? :lol:

Vezano za ono iznad..... Kako bi reagovala u nekoj situaciji gde se ogovara žena koja je zadržala svoje prezime..... gde si ispala "žena" što si uzela njegovo i gde si prototip onoga "kako je trebalo"?
Ali nemoj, molim te, "jab' rekla kako mislim", svi te tapšu po ramenu, svi te hvale zobg toga..... kako bi se osećala? Ponosno ili jadno?

Odem na svadbu i kada ONA izjavi "uzimam njegovo" krene naročito skandiranje, aplaudiranje, ovacije, svi raspamećeni od sreće..... ONA izjavi "zadržavam svoje", kratko neprijatno zatišje i 2-3 pljeska rukama od strane nekih tamo baba-devojaka iz pozadine.....
Ja se osećam ugroženom time :(
Ne bih da živim u takvom svetu.
Recite mi, el treba da negiram ove situacije i da se pravim da mi ne smetaju, samo zato što ih trpim?
Napominjem, nije to neka silna ugroženost (što volim ovo forumsko smeće gde se hvata za "ja sam suviše samosvesna i samokakobešeono? nisam ugrožena, da bih primetila da ***** smrdi), u pitanju je odnos prema sebi. Da li je bar jedna ovde izjavila da je baš razduševljena time što se NJEGOVO prezime uvek uzima i što je baš TO običaj? Ne, svaka je to uradila "da mu ugodi", "da dokaže da nije ugrožena?! :confused: ", "da ga svet ne ismeva", "da bi porodica imala jedno prezime, gde joj njeno prezime odjednom - nije važno (pa ako je njemu važno neka onda bude njegovo), ali je važno da porodica ima jedno prezime :shock: :confused: kakav paradox", "da se ne bi smarala dajući objašnjenja Žiki i Jelici".....


.......ja i dalje jedva cekam da uzmem njegovo prezime.........
 

Back
Top