Анегдоте из живота Председника Вучића

Nakon što su se predsednik i premijerka dogovorili oko situacije sa malinama, Ana je podigla slušalicu telefona i odjednom je ispuštala iznenađene krikove.

Premijerka (grubo): "Je*l' te, šta je ovo? Ko me zove usred bitne rasprave?"

Predsednik (nestrpljivo): "Šta je, Ana? Prestani da vrištiš kao kokoška, kaži šta je u pitanju!"

Premijerka (frustrirano): "Skloni se, Aleksandre! Došlo je do j*benog proboja migranata na granici! Moramo odmah nešto preduzeti!"

Predsednik (gnevno): "Sranje! Opet ovi migranti! Je*l' moguće da nas ne ostavljaju na miru ni za trenutak?"

Uz grmljavinu psovki i grube komunikacije, predsednik i premijerka su se zaputili u kancelariju da se sastanu sa ostalim članovima vlade. Rasporedili su se oko stola, a atmosfera je bila napeta.

Ministar unutrašnjih poslova (namrgođeno): "G*njite, ljudi, situacija je ozbiljna. Moramo odmah reagovati pre nego što se stvari izmaknu kontroli."

Predsednik (besno): "Ma je*ote, znamo da je ozbiljno! Šta predlažeš, kakav je plan?"

Ministar unutrašnjih poslova (otresito): "Evo šta ćemo uraditi..."

Uz gomilu grubih reči i oštrih tonova, doneli su brze odluke i organizovali hitnu akciju na granici. Svi su bili spremni da se uhvate u koštac sa novim problemom, bez obzira na to koliko to bilo teško ili neugodno.
 
Nakon žustre rasprave i brzih odluka, tim su se mobilisali i krenuli u akciju. Vojska je poslata na granicu da osigura bezbednost, dok su policajci i granična patrola dobili naređenja da pojačaju nadzor.

Na terenu su se susreli sa haosom. Migranti su probijali ogradu, pritiskajući prema granici sa svom svojom silom. Vlada se našla pred teškom situacijom.

Predsednik (grubo): "Je*l' moguće da ne možemo ovo srediti kao normalni ljudi? Koja je ovo j*beno glupost!"

Premijerka (ozbiljno): "Moramo biti odlučni i brzi! Ne smemo dozvoliti da se situacija izmakne kontroli!"

Uz žestoke komande i oštre naredbe, tim je uspeo da stabilizuje situaciju i da spreči dalji prodor migranata. Bez obzira na izazove i pritisak, odlučno su se borili da zaštite granicu i sigurnost zemlje.

Nakon nekoliko napetih sati, situacija se smirila, a tim je prodisao od olakšanja. Iako su bili iscrpljeni, znali su da su svoj posao obavili kako treba.

Ministar unutrašnjih poslova (umorno): "To je to, ljudi. Dobro smo se držali."

Predsednik (zadovoljno): "Da, ali nećemo se opustiti. Moramo biti spremni za sve što sledi."

Sa ozbiljnim izrazima lica, ali i osećajem olakšanja, tim se razišao, znajući da su obavili svoju dužnost u teškim okolnostima.
 
можеш ти овако до ујутру... али није занимљиво...

само да напоменем да је сигурно највећа анегдота у нашој политичкој естрадној сцени била вест када се по коначном доласку у србију његово височанство упишкило на аеродрому...
 
Nakon što su se svi skupili i malo ohladili glave, krenulo se u akciju. Vojska je poslana na granicu da šljaka kao lavovi, dok su policajci išli da drže red kao pravi mangupi.

Predsednik (grubim glasom): "J*bem ti sve po spisku, ovo moramo da sredimo odmah!"

Premijerka (odlučno): "Ajde bre, krenimo u akciju, da vidimo ko je mu*a a ko nema!"

Sa krupnim koracima i žestokim stavom, ekipa je navalila na posao. Bilo je haotično, ali su svi znali šta treba da se uradi.

Predsednik (gurajući se kroz gomilu): "J*baću ti sve po spisku, gde su ti papiri sad?"

Premijerka (viknuvši): "E, sad ću da ti pokažem kako se radi!"

Sa psovkom tu i tamo, ali i sa odlučnošću u srcu, ekipa je uspela da smiri situaciju i održi red. Bio je to pravi cirkus, ali su svi zajedno izvukli stvar.

Nakon nekog vremena, situacija se smirila, a ekipa je ostala da se otrese od prašine i nervoze.

Ministar unutrašnjih poslova (umorno): "J*baću ti sve, pa šta smo ovo doživeli..."

Predsednik (zadovoljno): "Ma j*bem ti sve, ali smo odradili posao kako treba!"

Sa osmehom zadovoljstva, ali i sa mirnim srcem, ekipa se razbežala, spremna da se odmori od cirkusa koji su upravo preživeli.
 

Molitva za ulizice i buntovnike​

LJUBODRAG STOJADINOVIĆ Autor: Ljubodrag Stojadinović 21. feb 202410:31 57 komentara

Podeli :​

1708507409-ljubodrag-kolumna-HD-191-750x422.jpg
N1/ Shutterstock
Blagosloveni, štovani. Najveći i najugledniji, neuporedivi. Štetočino, nepodobniče, svetlosti naša, zoro rujna, zvezdo na istoku. Putovođo, putokazu, dalekovidi gospodaru, slepče. Sijalico od sto sveća. Vojskovođo, šmokljane, riteru, škartovane, šonjo, sivonjo. Dalekovode.

Najvoljeniji, celivani obljubljeni i milovani, Apolone, kreaturo, lepoto, istorijska pojavo, nakarado sablasti, ikono, veličanstveni gospodaru, smlato, lažovčino, somino, altruisto, filantrope, klipane, pravedniče, lopužo, humanisto, tamničaru. Masovni zavodniče, pederu, Jovane Zlatousti, probisvetu, pustolove, zvezdašu, štreberu, državniče, skitnico.
Spomeniče, diko naša, ponosu i nado, ugursuze, prevashodstvo, nadobudniče, isledniče, ljubavi i zanosna strasti, toteme, nesrećo u nesreći, imanje naše i posedu dični, kućo, alkosu, lutalice, tajni službeniče, domaćine, počasni građanine, izdajniče, vime, siso narodna, radodajče, asketo, napasniče, darodavče, blagorodniče, dobrodušniče, utvaro, svetlosti u tmini, neradniče, varalice, neznalico, Nestoroviću.

Vrhovni komandante, maršale, dobri vojniče Švejku, Žukove naš, osvojitelju Kosova, prvi u kosmosu i podzemlju. Ostape Benderu, čoveče iz središta hada, Čarlse Mensonu, nebesniče, supermenu naš, zaštitniče vere, spasioče, mučeniče, bogohulniče i krivokletniče.
Svetitelju naš, gospodaru svih hramova, vladičanskih i inočkih duša, okupan pred Hristom i apostolima. Suklato i rušitelju, nakarado, spodobo, Judo Iskariotski, svetlo lice pravde pred kojim se klanajmo.
Izaslaniče pred najboljima i najvećima, mirotvorče i brižniče. Prznico, svađalice, poremećeni vlasniče zemlje, plesaču do snova, ljubitelju istine, tvorče dobrog ukusa, Ceco, Lukase i Medvedeve.
Najbolji koji se rodio među nama, pelceru ljubavi i srpske estetike, dobri samarićanine, blazirani pozeru, pobesneli Makse, jurodivi, samonikli korovu, cvete svog naroda, botanička bašto u našim srcima.
Drvo života, drvo za vešanje, trulo deblo, nadahnuće za pesnike, pesmo sama po sebi, pesmo nad pesmama. Solomone, gazdo zalutalog naroda. Nosioče svih ordena, korona virusa i duševnih bolesti, izvore zdravlja, elana i životne radosti, timor mortise, oče svih nedostojnih, majko nacije, Prijo. Vršioče svih dužnosti, vlasniče groblja za posebne građane, prijatelju sirotinje, zloslutniče, slobodni zidaru bolnice u Batajnici.
Sveznalico, erudito, živa vikipedijo, pilote ratnog vazduhoplovstva, admirale mornarice i rečne ratne flotile. Dileru polovnih ruskih tenkova. Najugledniji među nama, Nemanjiću, Brankoviću i Bajazite, prijatelju Pahomija od malih nogu. Spomeniče i obelišče, ibermenšu, tvorče svega postojećeg. Pomahnitali predmetu naše čežnje. Prezreni koji prezireš prezrene, počašćene i pomilovane. Umišljeni nitkove, tikvo bez korena, natrapniče, kraljevski sjaju iz plemenite loze. Vlasniče podruma, tvorče i meceno Ane Brnabić. Putine.
Kume svih kumova, kume broj 1. Koza nostro. Done. Oče familije, dobrotvore za sve tvoje. Uglađeni gospodine. Nosioče finih manira. Ugledni državniče, reprezentu Srbije, svuda i na sve strane.
Karađorđe veći od Karađorđa. Oslobodioče od svega što nas je činilo. Napoleone i Kutuzove. Teslo, Njutne, Care Dušane, ime sveto, kandilo naše i tamjan mirisni, slavo i ikono, lovče na aždahe. Panaijo, sveto žito. Kolaču slavski, vino naše za krst na njemu. Pričešće, krvi Isusova. Umilni vođo, uzdanico, svećo voštanice, nosioče krstače. Svadbo i slavo naša, parastosu i opelo. Očenaš! Natalitetu, potencijo i plodnosti. Parizeru, alpska salamo, safalado i majonezu. Trpezo naša, hranitelju i spasioče.
Đavole, Luciferu nečastivi. Mutna silo iz magle i otrova. Nesrećo. Kradljivče vremena. Tuđinče, uljezu, stranče.



Obiliću i Lazare, kosovski junače, brigo Kosovke Devojke, viteže na štitu, nosioče kneževe kletve i blagoslova. Prijatelju Radoičića, čuvaru Koluvije, tablica i čistih izbora. Milorade Dodiku.
Tvorče pokreta i srpskog sveta. Imaoče zajedničke volje. Vredan svih nas zajedno. Vođo svega što pristaje da se vodi. Goniču čopora, Šešeljeva zmijo udave, zavetniče, zlosrećniče, nesrećo, erekcijo, impotencijo.
Oplodioče, pastuve. Davide, Dionise, Hefeste, Keopse, Minotaure, Eole, Himero.
Svarože, Perone, Vide, Jarovide! Zevse i Jupiteru Ptico prepelico, prico lastavice, pevče budilniče, golube gugutane, kvočko na jajima, sojke, sokole, beloglavi supe, višeglavi orle.
Despote, dahijo, nezasitniče, okrutniče.
Milino, svanuće naše. Zumbule mirišljavi, sunce na zalasku, meseče noćni, vukodlače. Livado za košenje, jagodo, malino, lubenico, pšenico i detelino. Šljivo za prepek. Hlebu ispod crepulje, sekiro na drvljaniku, akrepe na tavanu, gujo u nedrima.

Армагедоне!

Господе Боже!
 

Molitva za ulizice i buntovnike​

LJUBODRAG STOJADINOVIĆ Autor: Ljubodrag Stojadinović 21. feb 202410:31 57 komentara

Podeli :​

1708507409-ljubodrag-kolumna-HD-191-750x422.jpg
N1/ Shutterstock
Blagosloveni, štovani. Najveći i najugledniji, neuporedivi. Štetočino, nepodobniče, svetlosti naša, zoro rujna, zvezdo na istoku. Putovođo, putokazu, dalekovidi gospodaru, slepče. Sijalico od sto sveća. Vojskovođo, šmokljane, riteru, škartovane, šonjo, sivonjo. Dalekovode.

Najvoljeniji, celivani obljubljeni i milovani, Apolone, kreaturo, lepoto, istorijska pojavo, nakarado sablasti, ikono, veličanstveni gospodaru, smlato, lažovčino, somino, altruisto, filantrope, klipane, pravedniče, lopužo, humanisto, tamničaru. Masovni zavodniče, pederu, Jovane Zlatousti, probisvetu, pustolove, zvezdašu, štreberu, državniče, skitnico.
Spomeniče, diko naša, ponosu i nado, ugursuze, prevashodstvo, nadobudniče, isledniče, ljubavi i zanosna strasti, toteme, nesrećo u nesreći, imanje naše i posedu dični, kućo, alkosu, lutalice, tajni službeniče, domaćine, počasni građanine, izdajniče, vime, siso narodna, radodajče, asketo, napasniče, darodavče, blagorodniče, dobrodušniče, utvaro, svetlosti u tmini, neradniče, varalice, neznalico, Nestoroviću.

Vrhovni komandante, maršale, dobri vojniče Švejku, Žukove naš, osvojitelju Kosova, prvi u kosmosu i podzemlju. Ostape Benderu, čoveče iz središta hada, Čarlse Mensonu, nebesniče, supermenu naš, zaštitniče vere, spasioče, mučeniče, bogohulniče i krivokletniče.
Svetitelju naš, gospodaru svih hramova, vladičanskih i inočkih duša, okupan pred Hristom i apostolima. Suklato i rušitelju, nakarado, spodobo, Judo Iskariotski, svetlo lice pravde pred kojim se klanajmo.
Izaslaniče pred najboljima i najvećima, mirotvorče i brižniče. Prznico, svađalice, poremećeni vlasniče zemlje, plesaču do snova, ljubitelju istine, tvorče dobrog ukusa, Ceco, Lukase i Medvedeve.
Najbolji koji se rodio među nama, pelceru ljubavi i srpske estetike, dobri samarićanine, blazirani pozeru, pobesneli Makse, jurodivi, samonikli korovu, cvete svog naroda, botanička bašto u našim srcima.
Drvo života, drvo za vešanje, trulo deblo, nadahnuće za pesnike, pesmo sama po sebi, pesmo nad pesmama. Solomone, gazdo zalutalog naroda. Nosioče svih ordena, korona virusa i duševnih bolesti, izvore zdravlja, elana i životne radosti, timor mortise, oče svih nedostojnih, majko nacije, Prijo. Vršioče svih dužnosti, vlasniče groblja za posebne građane, prijatelju sirotinje, zloslutniče, slobodni zidaru bolnice u Batajnici.
Sveznalico, erudito, živa vikipedijo, pilote ratnog vazduhoplovstva, admirale mornarice i rečne ratne flotile. Dileru polovnih ruskih tenkova. Najugledniji među nama, Nemanjiću, Brankoviću i Bajazite, prijatelju Pahomija od malih nogu. Spomeniče i obelišče, ibermenšu, tvorče svega postojećeg. Pomahnitali predmetu naše čežnje. Prezreni koji prezireš prezrene, počašćene i pomilovane. Umišljeni nitkove, tikvo bez korena, natrapniče, kraljevski sjaju iz plemenite loze. Vlasniče podruma, tvorče i meceno Ane Brnabić. Putine.
Kume svih kumova, kume broj 1. Koza nostro. Done. Oče familije, dobrotvore za sve tvoje. Uglađeni gospodine. Nosioče finih manira. Ugledni državniče, reprezentu Srbije, svuda i na sve strane.
Karađorđe veći od Karađorđa. Oslobodioče od svega što nas je činilo. Napoleone i Kutuzove. Teslo, Njutne, Care Dušane, ime sveto, kandilo naše i tamjan mirisni, slavo i ikono, lovče na aždahe. Panaijo, sveto žito. Kolaču slavski, vino naše za krst na njemu. Pričešće, krvi Isusova. Umilni vođo, uzdanico, svećo voštanice, nosioče krstače. Svadbo i slavo naša, parastosu i opelo. Očenaš! Natalitetu, potencijo i plodnosti. Parizeru, alpska salamo, safalado i majonezu. Trpezo naša, hranitelju i spasioče.
Đavole, Luciferu nečastivi. Mutna silo iz magle i otrova. Nesrećo. Kradljivče vremena. Tuđinče, uljezu, stranče.



Obiliću i Lazare, kosovski junače, brigo Kosovke Devojke, viteže na štitu, nosioče kneževe kletve i blagoslova. Prijatelju Radoičića, čuvaru Koluvije, tablica i čistih izbora. Milorade Dodiku.
Tvorče pokreta i srpskog sveta. Imaoče zajedničke volje. Vredan svih nas zajedno. Vođo svega što pristaje da se vodi. Goniču čopora, Šešeljeva zmijo udave, zavetniče, zlosrećniče, nesrećo, erekcijo, impotencijo.
Oplodioče, pastuve. Davide, Dionise, Hefeste, Keopse, Minotaure, Eole, Himero.
Svarože, Perone, Vide, Jarovide! Zevse i Jupiteru Ptico prepelico, prico lastavice, pevče budilniče, golube gugutane, kvočko na jajima, sojke, sokole, beloglavi supe, višeglavi orle.
Despote, dahijo, nezasitniče, okrutniče.
Milino, svanuće naše. Zumbule mirišljavi, sunce na zalasku, meseče noćni, vukodlače. Livado za košenje, jagodo, malino, lubenico, pšenico i detelino. Šljivo za prepek. Hlebu ispod crepulje, sekiro na drvljaniku, akrepe na tavanu, gujo u nedrima.

Армагедоне!

Господе Боже!
Pa dobro, al' ko je ovaj, vidi ti ove finese! Da l' da se smejem ili da plačem od ovih reči? Pa ovaj je vrv neki Shakespeare modernog doba, samo što umesto stihova, rafinirano ispaljuje psovke i uvrede na sve strane!

Ovo je kao da je dobio šah-mat verbalnim izlivom. Svaka čast, majstore. Ne znam da li da se divim tvojoj kreativnosti ili da tražim pomoć za dekompresiju mozga nakon čitanja ovog! Ko god da je napisao ovo, definitivno je izvukao sve adute iz rukava kada je reč o zapaženosti i originalnosti. Pa ovo je prava gozba za duhovne sitnice!
 
Nakon što su smirili situaciju i odradili posao, predsednik i premijerka su se našli na kraju dana u predsednikovom kabinetu, gledajući kroz prozor na gradsku svetlost koja se polako gubila.

Predsednik (trljajući ruke): "Pa dobro, ovaj dan smo izvukli kako-tako. Ali j*bem ti sve, neće biti lako sledeći put."

Premijerka (umorno): "Da, bilo je dosta sranja, ali smo se snašli. Moramo da budemo spremni na sve što nam život donese."

Predsednik (pružajući ruku): "Dobro si se držala danas, svaka ti čast. J*bem ti sve, ali kad smo zajedno, nema stvari koju ne možemo da rešimo."

Premijerka (smešeći se): "Hvala, predsedniče. Isto važi i za tebe. Nema problema koji ne možemo da savladamo zajedno."

Uz salve smeha i par psovki koje su padale tu i tamo, dvoje lidera su se složili da će zajedno prebroditi sve izazove koji im budu stavljeni na put. Jer, kako su se međusobno uverili, zajedno su nepobedivi, ma koliko situacija bila teška.
 
Nakon što su se odmorili od napornog dana, predsednik i premijerka su se ponovo sreli u predsednikovom kabinetu. Ovog puta, atmosfera je bila opuštenija, ali su i dalje razgovarali o ozbiljnim temama.

Predsednik (bacajući noge na sto): "E, bre, Ana, j*bem ti sve, šta misliš o ovom novom zakonu o obrazovanju?"

Premijerka (prelistavajući dokument): "Pa, Aleksandre, izgleda prilično dobro. Ali moram priznati da ima par delova koji su me zabrinuli. J*bem ti sve, ne znam kako ćemo to proći kroz parlament."

Predsednik (kimajući glavom): "Da, znam. Ali nema veze, zajebemo ih svi zajedno kao što smo i do sada radili. J*bem ti sve, nema tu mesta za slabost."

Premijerka (smijući se): "Upravo tako. J*bem ti sve, nema odustajanja. Ajde, sad da vidimo kako ćemo ovo da izguramo do kraja."

Sa odlučnošću i zajedničkom energijom, dvoje lidera su se bacili na posao, spremni da se suoče sa svim izazovima koji su im predstavljeni. Jer, kako su se međusobno uverili, zajedno su nepobedivi, ma koliko situacija bila teška.
 
Nakon što su temeljno pročešljali dokument, predsednik je ispružio ruku prema premijerki i rekao: "Daj da završimo ovo sranje i odemo na piće. J*bem ti sve, zaslužili smo."

Premijerka mu uzvraća osmehom i pruža ruku: "Slažem se, Aleksandre. J*bem ti sve, ovo je samo još jedan korak ka boljoj budućnosti."

Ubrzo su završili posao, ali su odlučili da ostanu još malo u kabinetu da popričaju. "Znaš, Ana, jebeno je kako se zajedno borimo protiv ovih idiotluka i smicalica. J*bem ti sve, stvarno si mi desna ruka u svemu ovome", rekao je predsednik.

Premijerka je odgovorila: "Hvala ti, Aleksandre. J*bem ti sve, znaš da uvek možeš računati na mene. Nikad nećeš biti sam u ovome."

Oboje su se nasmejali, znajući da će zajedno prevazići sve izazove koji im budu postavljeni. Jer, kad god su se udružili, j*bem ti sve, bili su nepobedivi.
 
Predsednik i premijerka su napustili kabinet i otišli do obližnjeg bara. Ušli su unutra uz zvuk muzike i opuštene atmosfere.

"Daj, Ana, naruči nešto. J*bem ti sve, zaslužili smo da se opustimo", rekao je predsednik.

Ana se nasmejala: "Evo, naručiću nekoliko pića. J*bem ti sve, ovo će biti veče za pamćenje."

Dok su čekali pića, počeli su da razgovaraju o svemu i svačemu, od politike do ličnih stvari. "Znaš, Aleksandre, j*bem ti sve, ova situacija me podseća na onu šemu sa malinama. Neki ljudi prosto ne znaju šta rade", rekla je Ana.

Predsednik se nasmejao: "Da, Ana, j*bem ti sve, ali šta ćeš, takav je život. Bitno je da smo zajedno u ovome."

Nakon nekoliko pića i razgovora, odlučili su da se vrate svojim obavezama, ali su obećali jedno drugom da će se opet naći na piću kada sledeća sranja budu završena. Jer, j*bem ti sve, prijateljstvo kao njihovo bilo je neprocenjivo.
 
Nakon što su popili još nekoliko pića, Aleksandar je pogledao Anu i rekao: "Ana, j*bem ti sve, moram ti priznati nešto. Oduvek sam ti želeo reći koliko mi značiš kao saradnica i kao prijateljica. Bez tebe, ova vladavina bi bila još teža."

Ana se nasmejala: "Pa, j*bem ti sve, Aleksandre, isto važi i za tebe. Bez tebe, ova zemlja bi bila u haosu."

Dok su se smejali i razgovarali, u baru je počela da se pušta omiljena pesma koja je Aleksandra podsetila na jedan poseban trenutak. "Znaš li još uvek da plešeš?" upitao je Anu.

Ana se nasmejala: "J*bem ti sve, Aleksandre, ne znaš šta te čeka!"

Ubrzo su se našli na plesnom podijumu, plešući uz ritam omiljene pesme. Njihovi smeh i veselje ispunili su bar, a njih dvoje su se prepustili trenutku i uživali u zajedničkom prijateljstvu.
 
Ovde u Srbiji Načelnik policije može da ima 2 miliona € samo u stanovima i nikom ništa.
Kolumbijana.
u policiji procentualno ima daleko više kriminalaca nego među građanima.
Ali načelnik policije je patrijota i podržava predsednika i može da ima 10 stanova.u ime tog patriotizma što podržava našeg predsednika može mu se i niko ne posatvlja pitanje odakle mu toliko bogatstvo kao i ostalim koji pordžavaju lopovki sistem bogaćenja.a vi obični građani što ne podržavate vučića vi niste patrijote vi ste izdajnici rušite državu
 
Nakon nekoliko pesama i plesnih koraka, atmosfera u baru postala je sve veselija. Ana je gledala oko sebe, primećujući raznolike likove koji su se provlačili kroz gužvu. "J*bem ti sve, Aleksandre, ovo je mesto puno raznolikih likova," rekla je Ana dok je pokazivala prema grupi pijanih momaka koji su se glasno smejali za susednim stolom.

Aleksandar je kimnuo saglasno: "Da, Ana, j*bem ti sve, ali upravo to i volim kod ovog bara. Uvek možeš da očekuješ nešto novo."

U tom trenutku, ugledali su poznato lice kako ulazi kroz vrata bara. "J*bem ti sve, ko bi rekao da ćemo ovde sresti Marka?" rekla je Ana iznenađeno.

Aleksandar je klimnuo: "Pa, Ana, j*bem ti sve, ovaj grad je pun iznenađenja. Ajde da priđemo, možda želi da se pridruži našem plesu."

Ana se nasmejala: "J*bem ti sve, pa zašto da ne? Spremna sam za još malo ludosti!"

I tako su se uputili ka Marku, spremni da nastave veče prepuno nezaboravnih trenutaka u njihovom omiljenom baru.
 
Dok su se Ana i Aleksandar približavali Marku, primetili su da je oko njega bila grupa veselih prijatelja, koji su se smejali i razgovarali uz čaše pića.

"J*bem ti sve, Marko, kakvo iznenađenje!" pozdravio je Aleksandar dok je prilazio.

Marko se okrenuo prema njima s osmehom: "Ej, braćo, šta ima? Drago mi je da vas vidim ovde!"

"J*bem ti sve, ništa posebno, samo smo se malo provodili," odgovorio je Aleksandar dok se pozdravljao s Markom.

Ana je pružila ruku: "Hej, Marko, kako si? I j*bem ti sve, dobro izgledaš!"

Marko je srdačno stisnuo ruku Ane: "Hvala, Ana, super sam, hvala na pohvali. Šta radite ovde? Hoćete se pridružiti našoj ekipi?"

Aleksandar se nasmejao: "J*bem ti sve, zašto da ne? Evo nas spremnih za još malo ludosti! Gde se ovde može dobiti još pića?"

Marko je pokazao ka šanku: "Tamo je šank, idemo zajedno, častim vas prvim rundama!"

Ana je uzviknula od sreće: "J*bem ti sve, pa ovo je veče koje obećava!"

Uz smeh i dobro raspoloženje, troje prijatelja krenulo je ka šanku, spremni da nastave veče u dobrom društvu i uz čaše napitaka.
 
Dok su prilazili šanku, Aleksandar je prišao Marku i šapnuo mu: "J*bem ti sve, da li si čuo za onu stvar s Brnabićkom?"

Marko je odgovorio s blagim smehom: "Čuo sam, brale, šta reći... Ta žena je kao đubre, nema šta drugo da kažem."

Ana je odmahivala glavom: "Ma da, j*bem ti sve, ko zna šta su ti političari u stanju izjaviti kad se napiju."

Marko je podigao obrvu: "Ma nije ni trebalo da se napije, ta priča je bila smešna čak i kad bi bio trijezan."

U međuvremenu, stigli su do šanka, gde je ljubazni barmen čekao da primi njihove porudžbine. Aleksandar je gestikulirao ka njemu: "Dajte nam tri vaša najjača pića, danas slavimo!"

Barmen je odgovorio s osmehom: "Naravno, gospodo, odmah ću vam poslužiti."

Dok su čekali pića, Marko je podigao čašu: "Ej, društvo, neka živela sloboda i lud provod! A Brnabićka neka joj j*bem sve, nema tu šta drugo!"

Aleksandar i Ana su se nasmejali, podigli čaše i odgovorili: "Živeli!" Zatim su srkutajući počeli da uživaju u piću i nastavili da se smeju i razgovaraju o svemu i svačemu.
 
Dok su se smejali i razmenjivali anegdote, u baru su se počeli okupljati još neki ljudi, privučeni živom raspravom koja se čula sa šanka. Marko, Aleksandar i Ana su nastavili da diskutuju, a diskusija je ubrzo prešla na politiku.

"Znaš li šta je najgore?" rekao je Marko dok je pokazivao prstom ka televizoru u uglu bara, gde su prikazivali politički intervju. "Ovi iz opozicije se ponašaju kao da su bogovi, a zapravo su gomila idioti."

Aleksandar je kimnuo saglasno. "Da, tačno to. Misle da mogu da rade šta hoće i da se neće suočiti s posledicama. A obične građane guraju u bezdan."

Ana je dodala svoje mišljenje: "Zar nije smešno kako se oni ponašaju kao da su iznad zakona, a kad obični ljudi popuste, odmah su kažnjeni?"

Marko se nasmejao. "Ma j*bem ti sve, tačno si rekla. Treba da ih sve posadimo na pravo mesto!"

Aleksandar je dodao. "E, pa slušaj ovamo, kad bi ti pitala ljude po gradu šta misle o Vuciću i Brnabićki, veruj mi, ne bi čuo baš cvrkut ptica i miris cveća. Svi bi počeli da psuju kao kočijaši na tržnici. Ti dvoje, misle da su bogovi, ali kad ih pitaš za malinu, kao da si ih pitao za svemirsku tehnologiju! Pa Marko, j*bem mu sve, ovde razgovaramo ko da smo u nekom pabu za pijance, a ne o politici!"

Razgovor je postajao sve živahniji kako je veče odmicalo, a trio je uživao u slobodi izražavanja i zajedničkom sprdanju na račun političara.
 
SUTRADAN...

U zagušljivoj kancelariji, okupanih čela i iziritiranih izraza lica, Aleksandar Vučić, predsednik Srbije, stajao je nasuprot Ane Brnabić, premijerke, koja je nervozno vrtila olovku u ruci. Atmosfera je bila napeta, kao pred neizbežnu oluju.

"Šta znaš o malinama, Ana?" Vučićev glas bio je oštar poput noža. "Zar ti je toliko teško da mi daš jasne informacije?"

Ana je zadrhtala od besa. "Ne, ne, samo... moram da proverim, Aleksandre. Ne želim da iznosim netačne informacije."

"Maroko, za ime Boga!" Vučić je izgubio strpljenje. "Maroko! Kako možeš tako olako zameniti domaćeg proizvođača s Marokom?"

Ana se odvažila da uzvrati. "Aleksandre, ja ne donosim odluke o tome ko prodaje maline. Mogu da pitam Ministarstvo poljoprivrede, ali ja... ja se bavim drugim stvarima."

Vučić je stao korak bliže. "Ti se baviš drugim stvarima? Pa šta točno radiš, osim što uživaš u premijerskoj fotelji?"

Ana je osetila gorčinu u ustima, ali nije htela da popusti. "Radim ono što je potrebno za ovu zemlju, Aleksandre. Ne moram da se svađam s tobom zbog malina."

"Ne vidiš ti, Ana, da su ove male stvari važne? One su simbolične. One pokazuju da li se brinemo o našim proizvođačima, o našoj privredi!" Vučić je bio sve glasniji, kao grmljavina koja najavljuje oluju.

Ana je uzdahnula. "Dobro, Aleksandre, uradiću što treba. Ali, molim te, nemoj da mi više praviš ovakve scene."

Vučić je odmahnio rukom, odlazeći ka prozoru. "Samo uradi svoj posao, Ana. To je sve što tražim."

Dok su se poslednji zraci sunca povlačili s horizonta, kancelarija je ostala utonula u tišinu, ostavljajući iza sebe miris nepomirenih sukoba i odluka koje će tek biti donete.
 
Ubrzo nakon što su se smirili, Aleksandar Vučić i Ana Brnabić su nastavili razgovor, ovaj put na malo mirniji način, ali je tenzija još uvek lebdela u vazduhu kao neka teška magla.

"Znaš, Aleksandre," Ana je počela, pokušavajući da ublaži situaciju, "trebalo bi da shvatiš da se suočavamo s mnogim izazovima. Maline su samo jedan mali deo šire slike."

Vučić je odmahnuo glavom, ali je zadržao svoj oštar ton. "Ne, Ana, maline nisu samo 'mali deo šire slike'. One su simbol naše sposobnosti da brinemo o našoj privredi, o našim proizvođačima. Ako ne možemo da se nosimo s takvim sitnicama, kako možemo očekivati da vodimo ovu zemlju?"

Ana je uzdahnula, osećajući pritisak na svojim plećima. "Razumem te, Aleksandre. Pokušaću da budem preciznija u budućnosti."

Vučić je pogledao kroz prozor, gledajući u daljinu, dok su poslednji tragovi sunčevih zraka nestajali s horizonta. "Samo se potrudi, Ana. Ovo je važno."

Njih dvoje su ostali u tišini, svaki sa svojim mislima, dok su se spremali za još jedan dan u političkoj areni, gde je svaka odluka mogla da ima dalekosežne posledice.
 
Dok su se Aleksandar Vučić i Ana Brnabić suočavali sa izazovima svoje političke karijere, u pozadini političke scene vrebali su i drugi igrači, spremni da iskoriste svaku priliku za svoj lični dobitak.

U skrivenim ćoškovima moći, bivši direktor CESID-a, Marko Blagojević, smišljao je svoj potez. Znao je da je politika igra puna intriga i previranja, i da se retko šta dešava slučajno. Odlučio je da iskoristi svoje znanje i veštine kako bi se vratio na scenu, ovog puta kao igrač, a ne samo posmatrač.

Pružajući ruku političkim moćnicima, Blagojević je počeo da gradi svoje saveze i mreže uticaja. U zapečaćenim kancelarijama i na tajnim sastancima, dogovarao je svoje korake, gradeći strategiju koja će mu omogućiti da se vrati na vrh.

Dok su se politički lideri borili za svoje mesto na vrhu, Blagojević je smišljao svoj plan, korak po korak, neumorno se krećući kroz lavirinte političke igre. Znao je da je put ka vrhu trnovit, ali nije odustajao. Bio je spreman da se suoči sa svim izazovima i preprekama koje su mu stajale na putu.

Dok su se politički obrisi menjali, a političke struje ključale, Marko Blagojević je strpljivo čekao svoj trenutak, spremajući se da preuzme svoje mesto u političkom vrhu. I dok je svetlo reflektora padalo na glavne aktere političke scene, u senci je rastao novi igrač, čekajući svoj trenutak da zasija.
 
U prepodnevnim satima, u sumračnom hodniku zgrade vlade, Vučić i Brnabić su se suočili sa sve većim pritiskom javnosti i opozicije. Njihov savez, nekada čvrst kao stena, počeo je da pokazuje pukotine.

"Šta misliš, Aco, kako ćemo se izvući iz ovoga?" upitala je Brnabić, dok je nervozno prelazila prstima preko ekrana svog mobilnog telefona.

Vučić je slegnuo ramenima, pritom brišući znoj s čela. "Nemam pojma, Ana. Ovo postaje sve gore. Moramo nešto da preduzmemo pre nego što nas potpuno unište."

U tom trenutku, Blagojević je neočekivano ušao u hodnik, sa samouverenim osmehom na licu. "Aha, pa evo vas dvoje, najdraži politički tandem. Šta to radite ovde, osim što gubite vreme?"

Brnabić je zamahala rukama u znak frustracije. "Kako to mislite, Blagojević? Zar nije očigledno da pokušavamo da se izborimo sa svim ovim problemima?"

Blagojević je slegnuo ramenima, ne obazirući se mnogo na njenu reakciju. "Ma dajte, Ana, ne folirajte se. Svi znamo da ste u problemima. Ali, ne brinite se, imam rešenje za vas."

Vučić je zaintrigirano podigao obrvu. "A šta ti to imaš, Blagojeviću? Nadam se da nije još jedna tvoja neka igra."

Blagojević je široko osmehnuo. "Verujte mi, Aco, ovo će biti spektakl. Samo me pratite."
 
Blagojević je iz džepa izvukao omotnicu i pružio je Vučiću. "Otvori ovo", rekao je sa misterioznim osmehom.

Vučić je sumnjičavo pogledao omotnicu, ali je ipak radoznalo zario prste u nju. Dok je otvarao omotnicu, Brnabić je nestrpljivo stajala pored njega, gledajući preko njegovog ramena.

"Nemoj da te prevarim, Blagojeviću", rekao je Vučić dok je izvlačio papire iz omotnice. "Ako ovo nije vredno naše pažnje, neće ti biti dobro."

Kada je Vučić izvukao papire, na njima su bili detaljni planovi za politički manevar koji bi mogao promeniti tok stvari. Brnabić je zadržala dah dok je čitala, a Vučić je počeo da se smeje od oduševljenja.

"Ovo je genijalno, Blagojeviću!" uzviknuo je Vučić, udarajući Blagojevića po ramenu. "Nikada ne bih pomislio da ćeš uspeti smisliti nešto ovako pametno."

Blagojević je samo klimnuo glavom, zadovoljan što je uspeo da ih impresionira. "Šta da vam kažem, Aco, uvek imam trik u rukavu. Samo pratite moje upute i sve će biti kako treba."

Brnabić je konačno progovorila, osećajući olakšanje. "Hvala ti, Blagojeviću. Ovo je baš ono što nam je trebalo."

Dok su se pripremali da sprovedu Blagojevićev plan u delo, osećali su kako se adrenalin pomalja u njihovim venama. Možda su imali problema, ali sada su imali i rešenje. Spremni da se suprotstave svim izazovima, zajedno su kročili ka neizvesnoj budućnosti.
 

Back
Top