Анегдоте из живота Председника Вучића

Poruka
5.465
После такве теме о лидеру небеске Србије, блаженопочившем премијеру Зорану, која је побрала симпатије и изазвала турбуленција, како у земљи, тако и у иноземству, ред је да отворимо једну исту такву тему о лидеру земаљске Србије, величанственом господину Вучићу.

Нека све почне од описа овог догађаја:

Predsednik se dotakao i anegdote koju je premijerka Brnabić ispričala kada ju je predsednik pozvao rano ujutru, kako bi je pitao za cenu maline.

– Video sam da je proizvođač Maroko, kakav bre Maroko? Mislio sam da je Arilje ili Ivanjica – dodao je Vučić.


A evo kako se to ustvari desilo:

U grandioznoj kancelariji, koja je odisala mirisom starog drvenog nameštaja i zvukom udaljenih gradske gužve, odvijao se neobičan sukob između predsednika i premijerke, čija su tela bila okovana napetošću. Atmosfera je bila napregnuta, dok su se njihovi pogledi sudarali poput dva nabijena munjevita oblaka.

Predsednik je sa žućkastom notom na licu birao broj premijerke, prstima koji su neumorno dodirivali tastaturu telefona. "Ana, moramo hitno da razgovaramo", rekao je, dok je prisluškivao zvuk telefonskog zvona.

Nakon nekoliko trenutaka, glas premijerke Ana Brnabić odjeknuo je kroz zvučnik telefona. "Šta je, Aleksandre? Imamo li novih važnih informacija?", upitala je, dok je njen glas odražavao određenu dozu zabrinutosti.

Predsednik je uspravio
se u svojoj stolici, oči su mu tinjale od očekivanja. "Cena malina, Ana. To je ono što moramo razjasniti", odgovorio je, natežući svaku reč.

"Maline?", izustila je premijerka, učinivši da njen glas odjekne poput zvona koje budi usnulu kuću. "Zaista?", dodala je, tonom koji je odražavao mešavinu iznenađenja i nedoumice.

"Da, maline!" predsednik je ponovio, pritiskajući svaku reč kao da su bile ključni elementi u slagalici diplomatske misije. "Video sam da je proizvođač Maroko. Maroko, Ana! Zar to nije smešno?", dodao je, očekujući da će njegove reči odjeknuti kao udar groma.

Premijerkin pogled zamrznuo se na trenutak, dok je pokušavala da procesuira neočekivanu informaciju. "Maroko?", zapitala je, izgovarajući reč kao da je strano telo u njenom vokabularu. "Mislio sam da je Arilje ili Ivanjica", dodao je predsednik, tonom koji je odražavao prizvuk zgražanja.

Njihova rasprava odjekivala je kroz mračne hodnike vlasti poput oluje koja je poharala mirno more. "Maroko?", ponovila je premijerka, sada s primesom neverice. "To ne može biti moguće", dodala je, pokušavajući da pronađe reči koje bi adekvatno opisale čudnovatu situaciju.

"Veruj mi, Ana, video sam slike. Maroko!", uzviknuo je predsednik, pokušavajući da pojača značaj svojih reči. "Moramo rešiti ovu situaciju odmah", nastavio je, dok su se njegove oči palile od odlučnosti.

U tom trenutku, atmosfera u kancelariji postala je tako napeta da bi se mogla iseći nožem. Pogledi predsednika i premijerke sudarali su se poput munja na tamnom nebu, dok je zvuk telefona tiho odjekivao kroz prostoriju, kao da svedoči tihoj drami koja se odvijala između njih.

"Šta misliš da uradimo?", upitala je premijerka, pokušavajući da pronađe izlaz iz labirinta neprijatnosti.

Predsednik je duboko udahnuo, oči mu sjale od odlučnosti. "Prvo, moramo saznati ko stoji iza ovoga", rekao je, dok je njegov glas odjekivao poput udarca sablje o kamen. "Onda ćemo videti kako ćemo dalje", dodao je, tonom koji je odražavao nepromenjivu rešenost.

Njihova rasprava nastavila se kao borba dva titana na nevidljivom polju političke igre, dok su se učmalost i neizvesnost nadvijali nad njihovim sudbinama.
 
Ko se dene u bilo kakvu pricu(anegdotu) s nasim preCednikom mora se predstaviti kao negativac,uniziti, eventualno se minimizirati do krajnjih granica kako bi nas preCednik izgledao lepsi, vispreniji, bolji... Brnaba ovde cak ume da misli, zeli da pomogne itd...Bukvalno si osramotio naseg preCednika....sad ispada kao da mi mozemo da funkcionisemo i zivimo bez njega...
 
U trenutku kad su njihove reči ostale da lebde u vazduhu poput magle, vrata kancelarije se otvoriše sa zvukom koji je probudio tišinu. Ušao je savetnik, izgledajući pomalo preneražen situacijom koju je zatekao.

"Šta se ovde dešava?", upita savetnik, promatrajući njihove napete izraze lica.

Predsednik i premijerka su se kratko pogledali, pre nego što je predsednik preuzeo reč. "Maline, Marko. Moramo rešiti pitanje malina", rekao je, pokušavajući da zadrži kontrolu nad situacijom.

Savetnik je zadržao iznenađen izraz lica. "Maline?", ponovio je, očigledno zbunjen.

"Da, maline", odgovori predsednik, sada s primesom frustracije. "Video sam da je proizvođač Maroko", dodao je, pokušavajući da naglasi apsurdnost situacije.

Savetnik je okrenuo pogled ka premijerki, čije su oči odražavale sličan izraz konfuzije. "Maroko?", upita on, očima široko otvorenim od čuđenja.

"Tačno to", potvrdi predsednik, glasom koji je odražavao nepokolebljivost. "Moramo rešiti ovu situaciju odmah", dodao je, oči mu blistale od odlučnosti.

Usledila je trenutna tišina, tokom koje su svi prisutni pokušavali da procesuiraju neočekivane informacije. Onda se savetnik setio svoje uloge. "Razmotriću sve opcije i informisaću vas o daljim koracima", rekao je, dok je izlazio iz kancelarije.
 
Ko se dene u bilo kakvu pricu(anegdotu) s nasim preCednikom mora se predstaviti kao negativac,uniziti, eventualno se minimizirati do krajnjih granica kako bi nas preCednik izgledao lepsi, vispreniji, bolji... Brnaba ovde cak ume da misli, zeli da pomogne itd...Bukvalno si osramotio naseg preCednika....sad ispada kao da mi mozemo da funkcionisemo i zivimo bez njega...
Ona ume da komanduje ...
I da se izražava. Da priča ne, nije potrebno.

I znate zašto kaže šefe?
Zato što je izvršilac. Nije g.o.
 
Moja omiljena je kada je ispričao kako mu je mama za rođendan spremila lignje, koje su njegovo omiljeno jelo, pa je ručao iz male crvene šerpice na tufnice.

🥰 🐈

Па, није он ту причу измислио за тебе,

него за бабе из бирачког тела!
 
Knjigu anegdota naseg predsednika bi trebalo uvesti kao lektiru u nizim razredima... Ja sam najponosniji kad se setim price kako su ga u studenskim danima cesto zvali "hajde sa nama da protestujemo", a on bi sedeo u biblioteci i odgovarao sa "ne interesuje me da protestujem, ostacu ovde da ucim"!....To je posvedocio nekadasnji gradonacelnik, njegov kolega...

Mada i mi svi vec znamo koliko on ne voli da protestuje i mitinguje....organizovao je tek par stotina takvih dogadjaja...
 
Стане Вучко пред чаробно огледало па каже: огледалце, огледалце, ко је најпаметнији на свету? А огледало ће му: Ђилас. А Вучко ће огледалу: али ја сам победник на изборима а он губитник. А огледало ће му: Али, Вучко, ти ниси у стању да украдеш 600 милиона евра и да ти не може нико ништа!
 
Pogledi su se ponovo sreli između predsednika i premijerke, ovaj put puni nijansi koje su izražavale mešavinu iznenađenja, zbunjenosti i odlučnosti. Njihove misli su se sudarale, pokušavajući da shvate kako su došli do ove tačke.

"Maroko", promrmljala je premijerka, pokušavajući da obradi tu neočekivanu informaciju. "Ali... kako?", dodala je, glas joj bio pun pometnje.

Predsednik je uzdahnuo, osećajući težinu situacije kako se nadvija nad njima. "Nema veze", rekao je, pokušavajući da umiri tenzije. "Sada se moramo fokusirati na rešenje problema. Maroko ili ne, maline su prioritet", zaključio je, očigledno odlučan da se stvari stave pod kontrolu.

Premijerka je klimnula glavom, prihvatajući izazov koji je pred njima. "Da, naravno", odgovorila je, odlučno podižući pogled. "Rešićemo ovo. Učinićemo sve što je potrebno", dodala je, preuzimajući deo odgovornosti na sebe.

U tom trenutku su se odlučili da ostave ovu čudnu i konfuznu situaciju iza sebe i posvete se rešavanju problema koji ih je doveo u tu kancelariju tog jutra: malinama. Jer, bez obzira na to odakle potiču ili ko ih proizvodi, maline su ostale njihov glavni prioritet.
 
Ušutali su, svestan težine situacije i rešenosti da je prevaziđu. Nakon kratke pauze, predsednik je prelomio tišinu.

"Dobro, hajde da rešimo ovo", rekao je, podižući pogled sa papira pred sobom. "Kakvi su naši sledeći koraci?"

Premijerka je brzo sela za sto, preuzimajući svoj deo odgovornosti. "Prvo, moramo detaljno analizirati tržište malina i pronaći alternativna rešenja za situaciju sa Marokom", odgovorila je, uzimajući olovku u ruku kako bi počela da zapisuje ideje.

Dok su zajedno razmatrali mogućnosti i strategije, njihova konverzacija postajala je sve živopisnija, isprepletana dijalozima ispunjenim odlučnošću i energijom. Njihovi tonovi su postali sve glasniji, a ideje sve inovativnije.

Nakon nekoliko sati intenzivnog rada, pred njima se otvorio plan akcije koji su zajedno smislili. Bez obzira na početnu konfuziju, njih dvoje su se udružili kako bi prevazišli prepreke i rešili problem koji im je bio predstavljen.

U tom trenutku, iako su bili svesni izazova koji su ih čekali, oboje su osetili unutrašnji osećaj zadovoljstva i samopouzdanja. Bili su spremni suočiti se sa svim izazovima koji su im predstojali, jer su znali da su zajedno jači i sposobni da prevaziđu sve prepreke koje im se nađu na putu.
 
Nakon što su razradili plan akcije, predsednik i premijerka su mobilisali svoje timove i počeli s provođenjem strategije. U narednim danima, posvetili su se temeljnom istraživanju tržišta malina, kontaktirajući lokalne proizvođače i analizirajući konkurenciju.

U međuvremenu, javnost je počela da primjećuje njihove napore i podržavala ih u rešavanju problema. Kroz seriju javnih nastupa i medijskih intervjua, predsednik i premijerka su delili svoje vizije i ciljeve sa građanima, inspirišući ih da veruju u pozitivne promene koje su najavili.

Ubrzo su počeli videti prve rezultate svog rada. Cene malina su počele da se stabilizuju, a proizvođači su izrazili zadovoljstvo zbog novih prilika koje su im se otvorile na tržištu. Predsednik i premijerka su nastavili da prate situaciju i prilagođavaju svoje strategije kako bi osigurali dugoročni uspeh.

Kroz svoju saradnju i predanost, uspeli su da prevaziđu početne izazove i da postignu značajan napredak u rešavanju problema sa malinama. Njihova sinergija i odlučnost postali su primer efikasne i odgovorne vlasti, ostavljajući dubok utisak na građane i otvarajući put ka boljoj budućnosti za sve.
 
Nakon uspešne akcije oko problema sa malinama, predsednik i premijerka su se našli u opuštenoj atmosferi u kancelariji predsednika, razgovarajući o novim izazovima koje su imali pred sobom.

Predsednik (smejući se): "Eh, Ana, ko bi rekao da ćemo zbog malina postati najtraženiji tandem u politici?"

Premijerka (sa osmehom): "Pa, moramo priznati, Aleksandre, da smo se iznenadili kako je ova mala voćka postala toliko važna za našu političku scenu."

U tom trenutku, telefon premijerke je zazvonio, signalizirajući dolazak novih vesti.

Premijerka (podižući slušalicu): "Da, Ana Brnabić ovde... Šta? Kako to? Dobro, hvala vam na informaciji."

Predsednik (zainteresovano): "Šta se događa, Ana?"

Premijerka (ozbiljno): "Imamo novi izazov. Čini se da je došlo do masovnog proboja migranata na granici. Moramo odmah reagovati."

Predsednik (odlučno): "U redu, odmah organizujemo hitan sastanak sa ministrom unutrašnjih poslova i vojnim zvaničnicima. Moramo brzo delovati."

Ubrzo su se sastali sa ključnim članovima vlade i vojnim liderima, planirajući kako da reše hitnu situaciju na granici. Tokom žustre rasprave, ideje su se samo nizale, a svako je doprineo svojim stručnim znanjem i iskustvom.

Ministar unutrašnjih poslova (ozbiljno): "Predsedniče, premijerko, moramo brzo organizovati snage i poslati ih na granicu. Ne možemo dozvoliti da se situacija izmakne kontroli."

Predsednik (odobravajući): "Slažem se. Ana, mobilizuj sve resurse koje imamo. Ovo je naš prioritet broj jedan."

Premijerka (prinosi ruku uz glavu): "U redu, Aleksandre, odmah preduzimamo akciju. Ništa neće stati na put našoj odlučnosti."

Sa jasnim ciljem i odlučnim koracima, predsednik i premijerka su se uhvatili u koštac sa novim izazovom, spremni da zaštite svoju zemlju i građane od bilo koje pretnje.
 

Back
Top