Ambasada - ex ''Politikin'' zabavnik

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
a234.gif
a gde vam je ona kafanica?
 
samo za vas, jerbo je ponavljanje majka... istorije :D:

Ti

Samo se jedan covek rodio,
samo jedan covek je umro na zemlji.
Tvrditi suprotno cista je statistika,
sabiranje je nemoguce.
Ne manje nemoguce nego sabrati miris
kiše sa snom koji ste sanjali onomad,
Taj covek je Odisej, Avelj, Kain,
prvi covek koji je rasporedio sazvežda,
covek koji je podigao prvu piramidu,
covek koji je napisao heksagrame Knjige mena,
kovac koji je urezao ruže na
Hengistovom macu, strelac Ejnar Tambarskelver,
Luis de Leon, knjižar koji je rodio
Semjuela Džonsona, Volterov vrtlar, Darvin
na pramcu Bigla, Jevrejin u odaji za mrtvace,
vremenom ti i ja.
Jedan jedini covek je umro u Ilionu,
kod Metaura, Hestingsa, Austerlica,
Trafalgara, Getisberga.
Jedan jedini covek je
umro u bolnicama, brodovima,
u teškoj samoci, u ložnici navike i ljubavi.
Jedan jedini covek je gledao široku zoru.
Jedan jedini covek je na nepcima
osetio svežinu vode, ukus plodova i mesa.
Govorim o jedinom, jednom, onom što je uvek sam.
 
i bonus nastavak:


Sreća

Onaj što grli ženu je Adam.
Žena je Eva. Sve se dešava prvi put. Video sam nešto belo na nebu.
Kažu mi da je to Mesec, ali šta mogu uciniti sa jednom reci i jednom
mitologijom. Pribojavam se drveca.
Tako je lepo.
Mirne životinje se približavaju
da im kaže njihova imena.
Knjige u biblioteci nemaju slova.
Kada ih otvorim, naviru. Kad prelistavam atlas,
ocrtavam oblik Sumatre.
Onaj koji pali šibicu u mraku
pronalazi vatru.
Iz ogledala nas gleda onaj drugi.
Onaj što posmatra more vidi Englesku.
Onaj što izgovara Lilijenkronov stih ušao je u bitku.
Sanjao sam Kartaginu i legije koje su je opustošile.
Sanjao sam mac i vagu.
Blagoslovena neka je ljubav
u kojoj nema onoga koji poseduje ni one koja je posedovana,
vec se oboje jedno drugom predaju.
Blagosloven neka je ružan san
koji nam otkriva da možemo stvoriti pakao.
Onaj što side na reku sišao je na Gang.
Onaj što gleda pešcani sat vidi raspadanje carstva.
Onaj što se igra bodežom sluti Cezarevu smrt. Onaj što spava je svi ljudi. U pustinji sam video mladu Sfingu
koju tek što su isklesali. Nema niceg starog pod suncem.
Sve se dogada prvi put,
ali na vecni nacin.
Onaj što cita moje reci izmišlja ih.
 
Saučesnik


Razapinju me, a ja moram biti krst i cavli.
Pružaju mi pehar, a ja moram biti kukuta.
Obmanjuju me, a ja moram biti laž.
Peku me, a ja moram biti pakao.
Moram da velicam svaki trenutak vremena i da mu budem zahvalan. Moja hrana su sve stvari. Tacan zbir vasione, poniženje, radost. Moram opravdati onoga koji mi zadaje ranu. Moja sreca ili nesreca su beznacajni. Ja sam pesnik.
 
Doomsday


Dogodice se kad odjekne truba, kako piše sveti Jovan Bogoslov.
Dogodio se 1757, kako svedoci Svedenborg.
Desio se u Izraelu kad je vucica prikovala na krst Isusovo meso, ali ne samo tada.
Dogada se pri svakom otkucaju tvojih damara.
Nema trenutka koji ne bi mogao biti ambis Pakla.
Nema trenutka koji ne bi mogao biti voda Raja.
Nema trenutka koji nije napet kao puška.
U svakom trenutku možeš biti Kain ili Sidhartha, maska ili lice.
U svakom trenutku Jelena Trojanska može ti otkriti svoju ljubav. U svakom trenutku
petao je vec mogao zakukurikati tri puta.
U svakom trenutku klepsidra odbrojava poslednju kap.
 
Pa kad neće brate da odbanuju....morao sam sam :D

Još malo druga Borhesa.....



Sreća


Onaj što grli ženu je Adam.
Žena je Eva. Sve se dešava prvi put. Video sam nešto belo na nebu.
Kažu mi da je to Mesec, ali šta mogu uciniti sa jednom reci i jednom
mitologijom. Pribojavam se drveca.
Tako je lepo.
Mirne životinje se približavaju
da im kaže njihova imena.
Knjige u biblioteci nemaju slova.
Kada ih otvorim, naviru. Kad prelistavam atlas,
ocrtavam oblik Sumatre.
Onaj koji pali šibicu u mraku
pronalazi vatru.
Iz ogledala nas gleda onaj drugi.
Onaj što posmatra more vidi Englesku.
Onaj što izgovara Lilijenkronov stih ušao je u bitku.
Sanjao sam Kartaginu i legije koje su je opustošile.
Sanjao sam mac i vagu.
Blagoslovena neka je ljubav
u kojoj nema onoga koji poseduje ni one koja je posedovana,
vec se oboje jedno drugom predaju.
Blagosloven neka je ružan san
koji nam otkriva da možemo stvoriti pakao.
Onaj što side na reku sišao je na Gang.
Onaj što gleda pešcani sat vidi raspadanje carstva.
Onaj što se igra bodežom sluti Cezarevu smrt. Onaj što spava je svi ljudi. U pustinji sam video mladu Sfingu
koju tek što su isklesali. Nema niceg starog pod suncem.
Sve se dogada prvi put,
ali na vecni nacin.
Onaj što cita moje reci izmišlja ih.
 
Dame i Gospodo!

Nakon dugo vremena,drago mi vas je ponovo cuti i videti!Ziveli!


Politikon

Kako da opišem tvoju dušu?
I šta bih stavio na bijelo platno
da sam kojim slucajem slikar
U korijenu nerava tvojih
crna je gramzivost
sa smetljišta najcrnje djubre
na svilenom stolnjaku bijelom
opis je tvoje cistoce

Imaš na hiljade brace
a ni sestre ti nisu strane
i svi ste vi isti znajte,
kao klonovi klonova zla
nekada ste u sukobu
bacate se u zatvor
gutate kljuceve
a ista vas rodi majka
osiona drolja pohlepe
valjda se zato i vi prodajte
i varate nemocne i slijepe
i najtužnija vaša je vjera
koja bezocno pred nama tvrdi
kako su pravedna vaša djela
kako ne postoje plemenitiji ljudi

Vas ne proklinjem ni ja ni drugi
Ne moramo
jer vas su prokleli zlocini vaši
ali bice poslednji casovi dugi

I opet se vracamo tebi!
Gdje su ti kljucevi zlatni
od našeg zemaljskog raja?
Reci ima li smisla
drhtanje tvoje krune?
Ti srebrnom kašikom jedeš
plodove sopstvenog grijeha.

 
uvazena eSKIlencijo upravo se javio uvazeni drug zoran radmilovic a u svezi sa javnim pritiscima na moderatore da presude ambasadi. prenosim sadrzaj faksimila u celini:

PISMO OBIČNOG ČITAOCA SUDIJI



Ni ja ne volim pesnike, sudijo,

Ali pusti me da im ja to kažem - ja sam njihov narod.



Pesnici mi sude mišlju svojom i muče često

Ali ta misao pripada meni, pusti da je ja dovršim.



Pusti pesnika da sam odredim - kad ga shvatim

Ostavi meni ostatak, sudijo - pametnije je.



Povuci se u sebe, ne misli na mene o njemu - oprostiću ti

Reci sebi - strah me, ne volim, ne razumem - shvatiću!



Strah je i mene i ne razumem

Ali volim da mu ja to kažem

Zato ostavi pesnika meni i pokaj se.

Kaješ se već, znam ali sram te reći

I sebi i meni, njemu si već rekao - strogo.



Zato pusti pesnike, sudijo, svuda i odasvud

Ne petljaj se, okreni, zaboravi, požurio si.

Ja ću ga osuditi kad ga zavolim

Jer ja sam njegov narod - pesnikov.

I tvoj, sudijo - samo je on nešto večniji.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top