spavach
Poznat
- Poruka
- 8.926
poenta da rep u Bibliji znaci lazni prorok...lazni prorok nije isto sto i zavist sotone...dao sam ti jedan primjer gdje Biblija tumaci samu sebe...a ima ih koliko hoces..
-
- Popularno:
- Ko vam je najdraži svetitelj i zašto?
- Видовњак ЦИА се ућути када је питају о...
- Svedočanstva onih koji su prešli iz...
- Stiže nam nova kineska fabrika:...
- Koga za novog predsednika i premijera?
- Ko vam je bolji predsednik: Tadić...
- Zbog propusta na Mostu na Adi iz 2019...
- Koliko sati sna nam je potrebno u...
- Gigatron - svaka čast
- Šta fali komunizmu?
Adventizam i subota
- Začetnik teme Сале
- Datum pokretanja
Маки
Buduća legenda
- Poruka
- 27.896
Лажне пророке покреће завист сотоне.
"Неки сматрају да руковођом у тумачењу Светога Писма може бити само Свето Писмо. Али и ово схватање је бременито пагубним последицама. Јер Свето Писмо није живо биће да би могло чути наша питања, наше недоумице, и одговарати на њих. Оно је просто — немо слово, нема буква. Узимати њега за руковођа у тумачењу њега самог, у самој ствари значи — посредно узети за руковођа свој сопствени разум, којим човек по своме нахођењу везује, спаја једна места Светога Писма са другима, и тако их објашњава. Но при таквом руководном нечелу у тумачењу Светога Писма, на крају крајева излази да тумачења светога Писма има онолико колико и људи који га тумаче. Овај метод контекстуалног тумачења Светога Писма може бити веома користан, али не у његовом рационалистичком издању, већ под руководством Цркве, као непогрешног вођа кроз све дубине и висине вечних божанских истина Светога Писма. Без благодатног руководства Цркве, ништа није лакше човеку него залутати у душегубне заблуде при тумачењу безданих истина Светог Откривења Божјег. То се види на свима јеретицима, јер узимајући себе за вођа кроз понорне тајне божанских истина светога Писма, они падају у понор својих маштања и гину у својим трулежним мислима. Није доста позивати се на свето Писмо, већ се треба позивати на њега кроз Цркву и Црквом." (Догматика Православне Цркве св. Јустина Ћелијског).
Те мантре се држи безброј протестантских групица а нема различитијих вјеровања. Очито да такав приступ не производи никакве конкретне резултате сем раскола и подјела.
spavach
Poznat
- Poruka
- 8.926
svako se drzi svoje mantre...
Маки
Buduća legenda
- Poruka
- 27.896
Adventisti su Biblijom koja tumači samu sebe prvo vjerovali da je učenje o Sv. Trojici paganska izmišljotina a da je Isus Hristos stvoren kako danas uče npr. Jehovini svjedoci da bi onda Biblijom koja tumači samu sebe ipak odlučili da je učenje o Trojici ispravno. Kako dva potpuno suprotna zaključka a Biblija tumači samu sebe? Hoće li sutra opet treći neki zaključak izvući tumačeći Bibliju samu po sebi?
Apostol Petar piše da se Pismo lako izvrne na propast znači potreban nam je čvrst tumač u kojeg se možemo pouzdati a taj tumač je Crkva. Niko sem Crkve to ne može biti. Ni bilo koji pojedinačni Sveti Otac. Samo Crkva kao bogočovječanska zajednica vjernih u kojoj djeluje Duh Sveti.
Vladijator
Početnik
- Poruka
- 3
Hrišćanstvo nije nikada bilo sekta. Izvorno hrišćanstvo je razvijeno kao pokret u okviru judaizma i nikada u istorji nije bilo označavano kao sekta. Iz perspektive tadašnjih Jevreja i Rimljana, hrišćanstvo je moglo biti shvaćeno kao nova i neobična sekta zbog toga što se razlikovalo od uobičajenih verskih normi. Međutim, u antičkom kontekstu, pojam "sekta" nije imao isti negativan konotativni naboj koji ima danas; to je jednostavno značilo grupu koja se odvaja od većine i razvija svoje specifične prakse i učenja. Dakle značenje reči "sekte" u to vreme i značenje reči "sekta" danas nisu isto.
spavach
Poznat
- Poruka
- 8.926
koje godine su bila ta vjerovanja o kojima pises...i koliko slicnih promjena imas kroz istoriju spc..
Маки
Buduća legenda
- Poruka
- 27.896
spavach
Poznat
- Poruka
- 8.926
od koga su srbi prihvatili hriscanstvo..
Маки
Buduća legenda
- Poruka
- 27.896
Od pravoslavnih misionara.
spavach
Poznat
- Poruka
- 8.926
jesu to bili latinski svestenici iz rima....aj da te ne tusim..sve je islo kroz neku promjenu spc, kc i sve druge denominacije su kroz svoju istoriju mjenjali dogme, uvodili neke nove, ikone, proglasenje svetaca, pakao, raj, obicaji, nacin bogosluzenja bla bla bla...
Маки
Buduća legenda
- Poruka
- 27.896
Naravno pravoslavni sveštenici iz tada pravoslavnog Rima.
spavach
Poznat
- Poruka
- 8.926
naravno, svi znamo da je isus bio pravoslavac, njegovi roditelji, njegovi apostoli..cak i konstantin je bio pravoslavac..
Маки
Buduća legenda
- Poruka
- 27.896
Tako je. Počinješ da kapiraš.
Ma kapira on ali je propustio cinjenicu da su apostoli bili srbi koji su slavili djurdjevdan...
spavach
Poznat
- Poruka
- 8.926
i to uz trubace iz guche..
Маки
Buduća legenda
- Poruka
- 27.896
Uvjerljivije sigurno nego da su zapravo bili članovi vjerske zajednice nastale u Americi nekih 19 vijekova kasnije. Muslimani kažu da kad Isus opet dođe biće sljedbenik Resulalaha ko zna možda vi za koju deceniju počnete učiti da će biti sljedbenik Elene Vajt i biti dio njenog ummeta pardon vjernog ostatka.
Ne bih se kladio u ovo drugo
Jedan subotar je na forumu 'pozvao' Radišu Antića, postavljajući jedan veliki njegov tekst, evo ovdje samo početak i kraj njegova teksta i moji komentari na neke dijelove tog teksta:
DAN KOJI TREBA SVETKOVATI - Dr Radisa Antic
Tema o kojoj bismo ovde govorili jeste: koji dan treba svetkovati? Ja sa nekom vrstom nelagodnosti o ovome govorim jer znam da ćete mnogi od vas biti iznenađeni, ali ponovo vas i ovde pozivam da sami proveravate u svojim Biblijama. Ako verujete da je Biblija reč Božja, onda jednostavno prihvatite reč Božju. Neka to ne bude reč ljudska, ono što ja govorim, jer ja sam samo čovek koji pokušava da objasni Bibliju, ....
Da li se slažete tu sa mnom? Dakle, moramo biti pošteni pred Bogom. Uvek kada čovek ostavi po strani ono što je Bog kazao i kada prihvati neke svoje principe, onda je u velikoj opasnosti da bude u domenu ljudskog, što je opasna stvar.
------------------------------
Radiša Antić: Može biti da su posle Hristove smrti, pošto je On vaskrsao u nedelju, Njegovi učenici počeli da svetkuju nedelju? Hajde da i to vidimo. Jevanđelje po Luci, 23. glava, 54. stih: "I dan beše petak i subota osvitaše", kada je to subota osvitala? Kada se to događalo? U petak uveče, subota je osvitala za Jevreje na osnovu zalaska sunca, "a žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i videše grob, i kako mu se telo metnu. Vrativši se pak ...", to su Hristovi najbliži saradnici, žene koje su Ga sledile, koje su bile Njegovi učenici, uključujući i Njegovu majku. "Vrativši se pak pripraviše mirise i miro, i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu." Hristova majka, Hristovi učenici, ove žene u ovom slučaju su donele mirise i miro i u subotu su ostale po zakonu, kaže Biblija. A onda 24,1: "A u prvi dan nedeljni dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše", i tako dalje.
antilažov: I Radiša Antić nosi titulu "doktor"! ? ! ? ! ? "Doktor Radiša" nam kaže kako su žene "u subotu po Isusovoj smrti ostale na miru po Zakonu". Eeeeee, Radiša, Radiša. Nema Crkve i nema kršćana prije Pedesetnice. Tada su, počevši s apostolima, prvi kršteni i tako postali kršćani. Treba vidjeti, a vidjet ćemo, što će biti sa subotama poslije Pedesetnice.
Radiša Antić: Idemo u knjigu Dela apostolska, u 13. glavu, dakle ovde je reč o apostolima koji su svetkovali određene dane. Čitaćemo prvo 14. stih, ovde je reč o apostolu Pavlu: "A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotnji, sjedoše." Zatim, 42. stih: "A kad izlažahu iz zbornice jevrejske, moljahu neznabošci", ko su ti neznabošci? Ljudi koji nisu bili Jevreji; "moljahu neznabošci da im se ove reči u drugu subotu govore." Da li to piše u tekstu? 44. stih: "A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju reči Božje." Zatim, 16 poglavlje
antilažov: Polako "doktore Radiša", ne preskači.
Da vidimo što bi, što se još dogodi u Antiohiji Pizidijskoj. Nastavimo točno tamo gdje je "doktor Radiša" zastao, citirajmo:
Dj 13,45-50: Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. ... Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja.
"Doktore Radiša", zar je ovo okupljanje Pavla s kršćanima? Okupljanje gdje nakon Pavlovih riječi o Kristu "neki kršćani hule i psuju" na Pavla i na ono što je govorio o Kristu? Zar je ovo okupljanje Pavla s kršćanima, gdje nakon Pavlovih riječi o Kristu "neki kršćani natamburaju Pavla", ili se Pavao bijegom spašava od tamburaša i batina"? Eeeee, Radiša, Radiša.
Radiša Antić: Zatim, 16. poglavlje, takođe Dela apostolskih, 12. i 13. stih: "A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maćedonije, naselje rimsko, i u onom gradu ostasmo nekoliko dana. A u dan subotnji iziđosmo iz grada k vodi gde beše bogomolja, i sedavši govorismo k ženama koje se behu sabrale."
antilažov: Radiša, Radiša, provjerimo i što ovdje bi: Citirajmo tamo gdje Radiša stade:
Dj 16,13-23: U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." ..... Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva.
Pogledaj Radiša. Pavao u subotu odlazi izvan grada tražeći bogomolju. Zašto? Traži Židove okupljene na jednom mjestu, kako bi im navijestio Krista. Oni koje tamo zatiče i kojima govori nisu kršćani. Vidimo da tek jedna bogobojazna žena imenom Lidija, prihvaća Pavlove riječi i nakon toga se krsti. Dakle, ponovo ništa od okupljanja kršćana na lomljenje kruha, ni u ovoj Pavlovoj subotnoj epizodi. Dapače, ponovo je naletio na "tamburaše" koji ga natamburaše i baciše u tamnicu. Eeeeee, "doktore Radiša".
Radiša Antić: Ima puno tekstova, čitamo one najvažnije, 17. glava, 2. stih: "I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma." Kao Hristos nekada, i "Hristos po običaju svome uđe u zbornicu u dan subotni da čita", a ovde se kaže za Pavla da uđe k njima i tri subote razgovara se s njima iz pisma.
antilažov: I šta tamo još bi, "doktore Radiša"? Citirajmo:
Dj 17,2-4: Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. Tumačio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem." Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena.
Što se ovdje događalo subotama? Pavao je tamo tumačio Pisma i navješćivao Krista, i neki povjerovaše i pridružiše se Pavlu i Sili, postadoše kršćani. Dakle, ovdje ponovo nije riječ o okupljanju kršćana subotom. I kako završi treće subote?
Dj 17,5-10: Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod. .....Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to čuli te oni od Jasona i ostalih uzeše jamčevinu pa ih pustiše. Braća su pak brže-bolje noću odaslala Pavla i Silu u Bereju.
Zar su ovi Pavlovi „subotnji susreti“ bili okupljanja s kršćanima, od kojih se sveti Pavao morao spašavati bijegom pod okriljem noći? Eeeeee, "doktore Radiša".
Radiša Antić: Zatim 18. poglavlje, 4. stih: "A prepiraše se u zbornicama svake subote i nadgovaraše Jevreje i Grke." Postoji mnoštvo drugih tekstova, za sada evo ovo.
antilažov: Provjerimo Radiša, provjerimo. Citirajmo:
Dj 18,4-7: Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge.
Zar ovo bijahu apostol Pavao i kršćani okupljeni subotom na Euharistiji!?!?!? Bože sačuvaj, zar bi kršćani, nakon što bi Pavao navijestio da Isus jest Krist, uzvraćali hulom!?!? Eeeeee, Radiša, Radiša, ni ovdje ti nema kršćana.
DAN KOJI TREBA SVETKOVATI - Dr Radisa Antic
Tema o kojoj bismo ovde govorili jeste: koji dan treba svetkovati? Ja sa nekom vrstom nelagodnosti o ovome govorim jer znam da ćete mnogi od vas biti iznenađeni, ali ponovo vas i ovde pozivam da sami proveravate u svojim Biblijama. Ako verujete da je Biblija reč Božja, onda jednostavno prihvatite reč Božju. Neka to ne bude reč ljudska, ono što ja govorim, jer ja sam samo čovek koji pokušava da objasni Bibliju, ....
Da li se slažete tu sa mnom? Dakle, moramo biti pošteni pred Bogom. Uvek kada čovek ostavi po strani ono što je Bog kazao i kada prihvati neke svoje principe, onda je u velikoj opasnosti da bude u domenu ljudskog, što je opasna stvar.
------------------------------
Radiša Antić: Može biti da su posle Hristove smrti, pošto je On vaskrsao u nedelju, Njegovi učenici počeli da svetkuju nedelju? Hajde da i to vidimo. Jevanđelje po Luci, 23. glava, 54. stih: "I dan beše petak i subota osvitaše", kada je to subota osvitala? Kada se to događalo? U petak uveče, subota je osvitala za Jevreje na osnovu zalaska sunca, "a žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i videše grob, i kako mu se telo metnu. Vrativši se pak ...", to su Hristovi najbliži saradnici, žene koje su Ga sledile, koje su bile Njegovi učenici, uključujući i Njegovu majku. "Vrativši se pak pripraviše mirise i miro, i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu." Hristova majka, Hristovi učenici, ove žene u ovom slučaju su donele mirise i miro i u subotu su ostale po zakonu, kaže Biblija. A onda 24,1: "A u prvi dan nedeljni dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše", i tako dalje.
antilažov: I Radiša Antić nosi titulu "doktor"! ? ! ? ! ? "Doktor Radiša" nam kaže kako su žene "u subotu po Isusovoj smrti ostale na miru po Zakonu". Eeeeee, Radiša, Radiša. Nema Crkve i nema kršćana prije Pedesetnice. Tada su, počevši s apostolima, prvi kršteni i tako postali kršćani. Treba vidjeti, a vidjet ćemo, što će biti sa subotama poslije Pedesetnice.
Radiša Antić: Idemo u knjigu Dela apostolska, u 13. glavu, dakle ovde je reč o apostolima koji su svetkovali određene dane. Čitaćemo prvo 14. stih, ovde je reč o apostolu Pavlu: "A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotnji, sjedoše." Zatim, 42. stih: "A kad izlažahu iz zbornice jevrejske, moljahu neznabošci", ko su ti neznabošci? Ljudi koji nisu bili Jevreji; "moljahu neznabošci da im se ove reči u drugu subotu govore." Da li to piše u tekstu? 44. stih: "A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju reči Božje." Zatim, 16 poglavlje
antilažov: Polako "doktore Radiša", ne preskači.
Da vidimo što bi, što se još dogodi u Antiohiji Pizidijskoj. Nastavimo točno tamo gdje je "doktor Radiša" zastao, citirajmo: Dj 13,45-50: Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. ... Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja.
"Doktore Radiša", zar je ovo okupljanje Pavla s kršćanima?
Okupljanje gdje nakon Pavlovih riječi o Kristu "neki kršćani hule i psuju" na Pavla i na ono što je govorio o Kristu? Zar je ovo okupljanje Pavla s kršćanima, gdje nakon Pavlovih riječi o Kristu "neki kršćani natamburaju Pavla", ili se Pavao bijegom spašava od tamburaša i batina"? Eeeee, Radiša, Radiša.Radiša Antić: Zatim, 16. poglavlje, takođe Dela apostolskih, 12. i 13. stih: "A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maćedonije, naselje rimsko, i u onom gradu ostasmo nekoliko dana. A u dan subotnji iziđosmo iz grada k vodi gde beše bogomolja, i sedavši govorismo k ženama koje se behu sabrale."
antilažov: Radiša, Radiša, provjerimo i što ovdje bi: Citirajmo tamo gdje Radiša stade:
Dj 16,13-23: U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." ..... Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva.
Pogledaj Radiša. Pavao u subotu odlazi izvan grada tražeći bogomolju. Zašto? Traži Židove okupljene na jednom mjestu, kako bi im navijestio Krista. Oni koje tamo zatiče i kojima govori nisu kršćani. Vidimo da tek jedna bogobojazna žena imenom Lidija, prihvaća Pavlove riječi i nakon toga se krsti. Dakle, ponovo ništa od okupljanja kršćana na lomljenje kruha, ni u ovoj Pavlovoj subotnoj epizodi. Dapače, ponovo je naletio na "tamburaše" koji ga natamburaše i baciše u tamnicu. Eeeeee, "doktore Radiša".
Radiša Antić: Ima puno tekstova, čitamo one najvažnije, 17. glava, 2. stih: "I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma." Kao Hristos nekada, i "Hristos po običaju svome uđe u zbornicu u dan subotni da čita", a ovde se kaže za Pavla da uđe k njima i tri subote razgovara se s njima iz pisma.
antilažov: I šta tamo još bi, "doktore Radiša"? Citirajmo:
Dj 17,2-4: Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. Tumačio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem." Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena.
Što se ovdje događalo subotama? Pavao je tamo tumačio Pisma i navješćivao Krista, i neki povjerovaše i pridružiše se Pavlu i Sili, postadoše kršćani. Dakle, ovdje ponovo nije riječ o okupljanju kršćana subotom. I kako završi treće subote?
Dj 17,5-10: Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod. .....Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to čuli te oni od Jasona i ostalih uzeše jamčevinu pa ih pustiše. Braća su pak brže-bolje noću odaslala Pavla i Silu u Bereju.
Zar su ovi Pavlovi „subotnji susreti“ bili okupljanja s kršćanima, od kojih se sveti Pavao morao spašavati bijegom pod okriljem noći? Eeeeee, "doktore Radiša".
Radiša Antić: Zatim 18. poglavlje, 4. stih: "A prepiraše se u zbornicama svake subote i nadgovaraše Jevreje i Grke." Postoji mnoštvo drugih tekstova, za sada evo ovo.
antilažov: Provjerimo Radiša, provjerimo. Citirajmo:
Dj 18,4-7: Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge.
Zar ovo bijahu apostol Pavao i kršćani okupljeni subotom na Euharistiji!?!?!? Bože sačuvaj, zar bi kršćani, nakon što bi Pavao navijestio da Isus jest Krist, uzvraćali hulom!?!? Eeeeee, Radiša, Radiša, ni ovdje ti nema kršćana.
Čija je nedjelja?
D. M. Canright, adventistički službenik (suvremenik Ellen White), proveo je tridesetak godina među ASD, i nakon što je ostavio i adventizam i adventiste posvetio se, između ostalog, i ovoj temi – suboti i nedjelji. Sagledavao ju je i s teološke i s povijesne strane. Istražujući povijesni aspekt nedjelje u kršćanstvu i njenih korijena pripremio je grupu pitanja i poslao ih na nekoliko adresa tada najeminentnijih povjesničara i poznavatelja antičkog doba. Evo Canright-ovih pitanja i odgovora na ta pitanja četvorice povjesničara:
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Odgovor: F. N. PRYCE, British Museum, Department of History, London, England
Pitanje 1. Jesu li poganski Rimljani i Grci ikada imali bilo koji redoviti tjedni dan odmora od svjetovnih poslova?
Odgovor: Ne
Pitanje 2. Jesu li imali neki redoviti praznični dan u tjednu?
Odgovor: Ne
Pitanje 3. Jesu li imali bilo koji redoviti dan u tjednu kada su se okupljali na pogansko bogoštovlje?
Odgovor: Ne
Pitanje 4. Jesu li imali bilo koji poseban dan u tjednu kad bi pojedinci išli u hramove moliti ili prinositi žrtve?
Odgovor: Ne, i za Grke i za Rimljane, mjesec je bio vremenska jedinica, a ne tjedan. Grčki kalendar varirao je u različitim periodima vremena, ali mjesec je uglavnom bio podijeljen u tri razdoblja od deset dana. Rimljani su računali s tri fiksne točke u mjesecu, Kalend ili prvi, None peti ili sedmi, te Ide trinaesti ili petnaesti dan u mjesecu. Te podjele u sebi nisu imale vjersko značenje. Također u rimskom kalendaru postojali su vašarski, ili tržni dani, u periodima od osam dana. U te dane na poljima i na drugim radovima prekinuli bi se poslovi, i ljudi bi pohrlili na gradske tržnice. U određenoj mjeri to može biti redovito zaustavljanje svjetovnog rada, ali to nije imalo vjerskog značenja, osim da se smatralo lošim znakom kada bi se poklopio vašarski dan s drugim prazničnim danima, kao na primjer s Nonama. Vašarski period čini se da je izveden iz sjećanja na četvrtinu razdoblja mjeseca, međutim, nema nikakve veze s kasnijim sedmodnevnim tjednom (vidi dolje).
Pitanje 5. S obzirom da je nedjelja nazvana prema Suncu, ponedjeljak prema Mjesecu, subota prema Saturnu itd., znači li to da se ova božanstva više častilo u te dane nego u ostale dane
Odgovor: Ne, prijašnje obožavanje bogova nestajalo je kada je uvođen sedmodnevni tjedan. Značenje imena dana bilo je astrološko, a ne religiozno, npr., ako je netko rođen u ponedjeljak, smatralo se da mjesec ima utjecaj na njegov horoskop, ali mjesec nikada nije bio predmet općeg štovanja.
Pitanje 6. Kad je naš tjedan od sedam dana prvi put uveden u rimski kalendar?
Odgovor: Postoje tragovi u književnosti kasne republike (prvo stoljeće pr. Krista) da su Rimljani koristili tjedan od sedam dana za astrološke svrhe, vezano s mnogim praznovjerjima u to vrijeme. Bilo je vjerojatno treće stoljeće poslije Krista kad je sedmodnevni tjedan uveden u opću uporabu.
Pitanje 7. Od koga su Rimljani saznali za tjedan od sedam dana?
Odgovor: Od Židova, imena vjerojatno dolaze od helenističkih Grka.
Pitanje 8. Jesu li ikada poganski Grci usvojiti u zajednički život, ili u svoj kalendar, tjedan od sedam dana?
Odgovor: Ne
Pitanje 9. Je li Apolon, bog Sunca, bilo među Rimljanima ili Grcima, imao neki poseban dan na koji je štovan molitvama ili prinošenjem žrtava više nego na bilo koji drugi dan?
Odgovor: Postojali su neki određeni praznici u raznim hramovima, i to su bili godišnji, a ne tjedni praznici.
Pitanje 10. Je li pogansko štovanje imalo bilo što prema nedjelji, što bi moglo uticati na kršćane da odaberu taj dan kao svoj dan odmora i svetkovanja?
Odgovor: Ne, teško se može reći da je postojalo bilo kakvo posebno poštovanje za nedjelju u poganskim vremenima (vidi odgovor na pitanje 5).
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Odgovor: R. RATHBORN, Smithsonian Institute, Washington
Pitanje 1. Jesu li poganski Rimljani i Grci ikada imali bilo koji redoviti tjedni dan odmora od svjetovnih poslova?
Odgovor: Ne
Pitanje 2. Jesu li ikada imali neki praznični dan u tjednu?
Odgovor: Ne
Pitanje 3. Jesu li imali bilo koji redoviti dan u tjednu kada su se okupljali na pogansko bogoštovlje?
Odgovor: Ne
Pitanje 4. Kad je naš kalendar s tjednima prvi put uveden kod Rimljana i Grka?
Odgovor: Podjela mjeseca u nekoliko tjedana uvedena je u Rimu iz Egipta. Datum je neizvjesan, ali to nije bilo prije drugog stoljeća poslije Krista.
Pitanje 5. Kad je naš kalendar s tjednima prvi put priznat u rimskom pravu?
Odgovor: Najraniji je nedjeljni zakon donesen pod Konstantina I, 321. God. U zakonodavstvu ovakva podjela mjeseca ranije nije poznata.
Pitanje 6. Budući da je svaki dan u tjednu po imenu bio posvećen nekom božanstvu, kao što je nedjelja Suncu, ponedjeljak Mjesecu, subota Saturnu, itd., jesu li se ova božanstva štovala na taj određeni dan više nego u ostale dane?
Odgovor: Ne
Pitanje 7. Jesu li poganski Rimljani imali poseban dan u tjednu kada su pojedinci, ako bi izabrali, išli moliti se ili prinositi žrtve svojim bogovima?
Odgovor: Ne
Pitanje 8. Je li Apolon imao poseban dan u tjednu ili mjesecu u koji ga se štovalo molitvama i prinošenjem žrtvi više nego u ostale dane?
Odgovor: Ne
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Odgovor: GEORGE F. MOORE, Divinity Ave., Cambridge, Mass
Dragi gospodine: Kao odgovor na vaša pitanja iz pisma od 23. studenog, rekao bih:
1. Planetarni tjedan u kojem su dani nazvani prema nebeskim tijelima, Saturday, Sunday, itd., bio je izum astrologa, vjerojatno u drugom stoljeću prije Krista, međutim, nema religijski karakter, niti je religija na to utjecala. Saturna, na primjer, nije se štovalo subotom, niti Jupitea četvrtkom. Praznici pojedinih bogova nisu nikada bili tjedni praznici, niti su padali na određene dane prema nekoj drugoj podjeli mjeseca, recimo deseti dan.
2. Vjerski kalendari grčkih gradova bili su neovisni jedan od drugog, i doživjeli su mnoge promjene tijekom vremena. Naše poznavanje tih kalendara je nepotpuno, osim onog u Ateni koji je u potpunosti poznat. Praznici su padali u određene mjesece i na određene dane u mjesecu. Tako je u Ateni prvi mjesec u godini (Hekabombaion) počinjao mladim mjesecom nakon ljetnog solsticija (ovo odgovara, dakle, našem srpnju). U ovom mjesecu bio je Apolonov praznik i padao je na prvi ili sedmi dan mjeseca. Veliki praznik Athna Polias, proročice grada, bio je na 28. dan mjeseca. Bili su često praznici na 12. (Kronia) i na 16. (Synorkia) dan u mjesecu. U drugom mjesecu bio je samo jedan, ali beznačajan praznik. U trećem mjesecu, peti dan je bio Dušni dan, blagdan mrtvih. Dani zahvalnosti slavili su se od 12. do 15. dana. Od 16. do 25. bili su dani velike Athena Elensinia, i tako dalje. Nema određenih dana u mjesecu koji bi bili posebno štovani, bilo općenito ili kao dani za pojedine bogove.
3. Rimski kalendar je sačuvan samo iz relativno kasnog vremena, kad je obožavanje grčkih i stranih božanstava u potpunosti ustanovljeno. Koliko se stari rimski kalendar može rekonstruirati, Ide su svakog mjeseca bile posvećene Jupiteru, koji je, osim toga, imao praznike na 23. travnja, 5. srpnja, 19. kolovoza, 11. Listopada i 25. prosinca. Praznici Marsa javljaju se uglavnom u mjesecu koji nosi njegovo ime, 1., 14., 17., 19., 23., i 27. veljače, te 15. i 19. listopada. Moguće je uočiti da su solsticij i ekvinocij, kojima su mnogo ljudi obilježlvali godišnja doba, također zabilježeni u kalendaru. Također su u kalendaru, na temelju lunarnih mjeseci, naznačeni počeci novog mjeseca, a također često i punog mjeseca.
Praznici su bili javni blagdani, svaki sa svojim karakterističnim obredima, običajima, žrtvovanjem, procesijama itd. Svećenici u Grčkoj i Rimu, govoreći općenito, imali su službu isključivo u ovim prigodama. Svećenik je bio netko od građana izabran ždrijebom za duže ili kraće vrijeme (ponekad i do kraja života). Obično se nije očekivalo da ostavi svoje redovne poslove.
Oni koji su bili isključivo svećenici i ništa drugo, koji su čitav život proveli u službi u hramu dnevno prinoseći žrtve i obavljajući liturgiju, dolazili su izvana, uglavnom s istoka kao i bogovi, na primjer Magna Mater.
Ljudi bi pojedinačno odlazili u hramove kad bi imali priliku, kako bi prinosili molitve ili žrtve ili da bi učinili zavjete, itd. Nije bilo utvrđenog dana za ovakve posjete, iako se neke dane u nekim hramovima smatralo sretnijim od drugih. Utvrđeni dani za okupljanje zajednice na bogoštovlje nisu postojali, osim praznika prema lokalnim kalendarima.
S poštovanjem,
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Odgovor: W. H. WESTERMAN, University of Wisconsin
Dragi gospodine, odgovorit ću na Vaša pitanja ukratko, redom u kojem ste ih poslali.
1. Poganski Grci i Rimljani nikad nisu imali tjedni dan odmora.
2. Nikad nisu imali tjedni dan kao praznik.
3. Nikad nisu imali poseban dan u tjednu u koji bi prinosili žrtve ili molitve poganskim bogovima.
4. Nisu prinosili žrtve niti su se molili svojim bogovima u nedjelju ništa više nego u druge dane.
5. Podjela mjeseca na periode od sedam dana nikada nije prihvaćena u kalendar poganskih Grka. Pojavljuje se u rimskom kalendaru nakon vremena Teodozija, ili nakon 391. god. Sedmodnevni tjedan prvi put se pojavljuje u rimskom zakonodavstvu s Konstantinovim ediktom, objavljenom 321. god.
Podjela mjeseca na sedmodnevne periode, kao polazišna točka kalendara, prilično je nezgrapan način podjele, dolazi od drevnih Hebreja čiji je Šabat padao na svaku subotu, i bio je dan odmora. Rani kršćani, na primjer Pavao, ne smatra obveznim za kršćanske zajednice držanje židovske subote, pa je uglavnom nisu ni držali. Tijekom prva dva stoljeća naše ere oni su razvili običaj slavljenja dana Gospodnjeg, u molitvi i zajedničkom blagovanju, te je iz toga i židovskog dana odmora, nastala praksa slavljenja nedjelje.
U Konstantinovu Ustavu iz 321. god., u kojem se govori o "časnom danu sunca," Konstantin se osvrće na nedjelju kao nesumnjivo časnu s kršćanskog stajališta. Kršćani su je takvom smatrali kao dan Isusova uskrsnuća. Moglo bi biti da je časna i za Konstantina, s obzirom da je već prije legalizirao kršćansku religiju. Ako je na bilo koji način nedjelja bila časna ili dan odmora poganima, koliko moje informacije govore, pogani su tu praksu morali preuzeti od kršćana.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kao što vidimo, nitko od pogana nikada nije svetkovao nedjelju ili nedjeljom, a nije ni mogao jer naprosto nisu imali kalendar po kojem bi se nedjelja periodično ponavljala. Zatim, kako kaže W. H. WESTERMAN, praksu okupljanja nedjeljom pogani su mogli preuzeti od kršćana, a ne obrnuto kako to tvrde adventisti sedmog dana. Zašto onda ASD lažu, zašto obmanjuju? Vrlo jednostavno, oni koji gornje činjenice ne poznaju čine to jer su i sami potpali pod Laž i obmanuti su, a oni drugi lažu i obmanjuju iz svoje pokvarenosti. Služenje laži uvijek rađa pokvarenošću.
D. M. Canright, adventistički službenik (suvremenik Ellen White), proveo je tridesetak godina među ASD, i nakon što je ostavio i adventizam i adventiste posvetio se, između ostalog, i ovoj temi – suboti i nedjelji. Sagledavao ju je i s teološke i s povijesne strane. Istražujući povijesni aspekt nedjelje u kršćanstvu i njenih korijena pripremio je grupu pitanja i poslao ih na nekoliko adresa tada najeminentnijih povjesničara i poznavatelja antičkog doba. Evo Canright-ovih pitanja i odgovora na ta pitanja četvorice povjesničara:
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Odgovor: F. N. PRYCE, British Museum, Department of History, London, England
Pitanje 1. Jesu li poganski Rimljani i Grci ikada imali bilo koji redoviti tjedni dan odmora od svjetovnih poslova?
Odgovor: Ne
Pitanje 2. Jesu li imali neki redoviti praznični dan u tjednu?
Odgovor: Ne
Pitanje 3. Jesu li imali bilo koji redoviti dan u tjednu kada su se okupljali na pogansko bogoštovlje?
Odgovor: Ne
Pitanje 4. Jesu li imali bilo koji poseban dan u tjednu kad bi pojedinci išli u hramove moliti ili prinositi žrtve?
Odgovor: Ne, i za Grke i za Rimljane, mjesec je bio vremenska jedinica, a ne tjedan. Grčki kalendar varirao je u različitim periodima vremena, ali mjesec je uglavnom bio podijeljen u tri razdoblja od deset dana. Rimljani su računali s tri fiksne točke u mjesecu, Kalend ili prvi, None peti ili sedmi, te Ide trinaesti ili petnaesti dan u mjesecu. Te podjele u sebi nisu imale vjersko značenje. Također u rimskom kalendaru postojali su vašarski, ili tržni dani, u periodima od osam dana. U te dane na poljima i na drugim radovima prekinuli bi se poslovi, i ljudi bi pohrlili na gradske tržnice. U određenoj mjeri to može biti redovito zaustavljanje svjetovnog rada, ali to nije imalo vjerskog značenja, osim da se smatralo lošim znakom kada bi se poklopio vašarski dan s drugim prazničnim danima, kao na primjer s Nonama. Vašarski period čini se da je izveden iz sjećanja na četvrtinu razdoblja mjeseca, međutim, nema nikakve veze s kasnijim sedmodnevnim tjednom (vidi dolje).
Pitanje 5. S obzirom da je nedjelja nazvana prema Suncu, ponedjeljak prema Mjesecu, subota prema Saturnu itd., znači li to da se ova božanstva više častilo u te dane nego u ostale dane
Odgovor: Ne, prijašnje obožavanje bogova nestajalo je kada je uvođen sedmodnevni tjedan. Značenje imena dana bilo je astrološko, a ne religiozno, npr., ako je netko rođen u ponedjeljak, smatralo se da mjesec ima utjecaj na njegov horoskop, ali mjesec nikada nije bio predmet općeg štovanja.
Pitanje 6. Kad je naš tjedan od sedam dana prvi put uveden u rimski kalendar?
Odgovor: Postoje tragovi u književnosti kasne republike (prvo stoljeće pr. Krista) da su Rimljani koristili tjedan od sedam dana za astrološke svrhe, vezano s mnogim praznovjerjima u to vrijeme. Bilo je vjerojatno treće stoljeće poslije Krista kad je sedmodnevni tjedan uveden u opću uporabu.
Pitanje 7. Od koga su Rimljani saznali za tjedan od sedam dana?
Odgovor: Od Židova, imena vjerojatno dolaze od helenističkih Grka.
Pitanje 8. Jesu li ikada poganski Grci usvojiti u zajednički život, ili u svoj kalendar, tjedan od sedam dana?
Odgovor: Ne
Pitanje 9. Je li Apolon, bog Sunca, bilo među Rimljanima ili Grcima, imao neki poseban dan na koji je štovan molitvama ili prinošenjem žrtava više nego na bilo koji drugi dan?
Odgovor: Postojali su neki određeni praznici u raznim hramovima, i to su bili godišnji, a ne tjedni praznici.
Pitanje 10. Je li pogansko štovanje imalo bilo što prema nedjelji, što bi moglo uticati na kršćane da odaberu taj dan kao svoj dan odmora i svetkovanja?
Odgovor: Ne, teško se može reći da je postojalo bilo kakvo posebno poštovanje za nedjelju u poganskim vremenima (vidi odgovor na pitanje 5).
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Odgovor: R. RATHBORN, Smithsonian Institute, Washington
Pitanje 1. Jesu li poganski Rimljani i Grci ikada imali bilo koji redoviti tjedni dan odmora od svjetovnih poslova?
Odgovor: Ne
Pitanje 2. Jesu li ikada imali neki praznični dan u tjednu?
Odgovor: Ne
Pitanje 3. Jesu li imali bilo koji redoviti dan u tjednu kada su se okupljali na pogansko bogoštovlje?
Odgovor: Ne
Pitanje 4. Kad je naš kalendar s tjednima prvi put uveden kod Rimljana i Grka?
Odgovor: Podjela mjeseca u nekoliko tjedana uvedena je u Rimu iz Egipta. Datum je neizvjesan, ali to nije bilo prije drugog stoljeća poslije Krista.
Pitanje 5. Kad je naš kalendar s tjednima prvi put priznat u rimskom pravu?
Odgovor: Najraniji je nedjeljni zakon donesen pod Konstantina I, 321. God. U zakonodavstvu ovakva podjela mjeseca ranije nije poznata.
Pitanje 6. Budući da je svaki dan u tjednu po imenu bio posvećen nekom božanstvu, kao što je nedjelja Suncu, ponedjeljak Mjesecu, subota Saturnu, itd., jesu li se ova božanstva štovala na taj određeni dan više nego u ostale dane?
Odgovor: Ne
Pitanje 7. Jesu li poganski Rimljani imali poseban dan u tjednu kada su pojedinci, ako bi izabrali, išli moliti se ili prinositi žrtve svojim bogovima?
Odgovor: Ne
Pitanje 8. Je li Apolon imao poseban dan u tjednu ili mjesecu u koji ga se štovalo molitvama i prinošenjem žrtvi više nego u ostale dane?
Odgovor: Ne
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Odgovor: GEORGE F. MOORE, Divinity Ave., Cambridge, Mass
Dragi gospodine: Kao odgovor na vaša pitanja iz pisma od 23. studenog, rekao bih:
1. Planetarni tjedan u kojem su dani nazvani prema nebeskim tijelima, Saturday, Sunday, itd., bio je izum astrologa, vjerojatno u drugom stoljeću prije Krista, međutim, nema religijski karakter, niti je religija na to utjecala. Saturna, na primjer, nije se štovalo subotom, niti Jupitea četvrtkom. Praznici pojedinih bogova nisu nikada bili tjedni praznici, niti su padali na određene dane prema nekoj drugoj podjeli mjeseca, recimo deseti dan.
2. Vjerski kalendari grčkih gradova bili su neovisni jedan od drugog, i doživjeli su mnoge promjene tijekom vremena. Naše poznavanje tih kalendara je nepotpuno, osim onog u Ateni koji je u potpunosti poznat. Praznici su padali u određene mjesece i na određene dane u mjesecu. Tako je u Ateni prvi mjesec u godini (Hekabombaion) počinjao mladim mjesecom nakon ljetnog solsticija (ovo odgovara, dakle, našem srpnju). U ovom mjesecu bio je Apolonov praznik i padao je na prvi ili sedmi dan mjeseca. Veliki praznik Athna Polias, proročice grada, bio je na 28. dan mjeseca. Bili su često praznici na 12. (Kronia) i na 16. (Synorkia) dan u mjesecu. U drugom mjesecu bio je samo jedan, ali beznačajan praznik. U trećem mjesecu, peti dan je bio Dušni dan, blagdan mrtvih. Dani zahvalnosti slavili su se od 12. do 15. dana. Od 16. do 25. bili su dani velike Athena Elensinia, i tako dalje. Nema određenih dana u mjesecu koji bi bili posebno štovani, bilo općenito ili kao dani za pojedine bogove.
3. Rimski kalendar je sačuvan samo iz relativno kasnog vremena, kad je obožavanje grčkih i stranih božanstava u potpunosti ustanovljeno. Koliko se stari rimski kalendar može rekonstruirati, Ide su svakog mjeseca bile posvećene Jupiteru, koji je, osim toga, imao praznike na 23. travnja, 5. srpnja, 19. kolovoza, 11. Listopada i 25. prosinca. Praznici Marsa javljaju se uglavnom u mjesecu koji nosi njegovo ime, 1., 14., 17., 19., 23., i 27. veljače, te 15. i 19. listopada. Moguće je uočiti da su solsticij i ekvinocij, kojima su mnogo ljudi obilježlvali godišnja doba, također zabilježeni u kalendaru. Također su u kalendaru, na temelju lunarnih mjeseci, naznačeni počeci novog mjeseca, a također često i punog mjeseca.
Praznici su bili javni blagdani, svaki sa svojim karakterističnim obredima, običajima, žrtvovanjem, procesijama itd. Svećenici u Grčkoj i Rimu, govoreći općenito, imali su službu isključivo u ovim prigodama. Svećenik je bio netko od građana izabran ždrijebom za duže ili kraće vrijeme (ponekad i do kraja života). Obično se nije očekivalo da ostavi svoje redovne poslove.
Oni koji su bili isključivo svećenici i ništa drugo, koji su čitav život proveli u službi u hramu dnevno prinoseći žrtve i obavljajući liturgiju, dolazili su izvana, uglavnom s istoka kao i bogovi, na primjer Magna Mater.
Ljudi bi pojedinačno odlazili u hramove kad bi imali priliku, kako bi prinosili molitve ili žrtve ili da bi učinili zavjete, itd. Nije bilo utvrđenog dana za ovakve posjete, iako se neke dane u nekim hramovima smatralo sretnijim od drugih. Utvrđeni dani za okupljanje zajednice na bogoštovlje nisu postojali, osim praznika prema lokalnim kalendarima.
S poštovanjem,
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Odgovor: W. H. WESTERMAN, University of Wisconsin
Dragi gospodine, odgovorit ću na Vaša pitanja ukratko, redom u kojem ste ih poslali.
1. Poganski Grci i Rimljani nikad nisu imali tjedni dan odmora.
2. Nikad nisu imali tjedni dan kao praznik.
3. Nikad nisu imali poseban dan u tjednu u koji bi prinosili žrtve ili molitve poganskim bogovima.
4. Nisu prinosili žrtve niti su se molili svojim bogovima u nedjelju ništa više nego u druge dane.
5. Podjela mjeseca na periode od sedam dana nikada nije prihvaćena u kalendar poganskih Grka. Pojavljuje se u rimskom kalendaru nakon vremena Teodozija, ili nakon 391. god. Sedmodnevni tjedan prvi put se pojavljuje u rimskom zakonodavstvu s Konstantinovim ediktom, objavljenom 321. god.
Podjela mjeseca na sedmodnevne periode, kao polazišna točka kalendara, prilično je nezgrapan način podjele, dolazi od drevnih Hebreja čiji je Šabat padao na svaku subotu, i bio je dan odmora. Rani kršćani, na primjer Pavao, ne smatra obveznim za kršćanske zajednice držanje židovske subote, pa je uglavnom nisu ni držali. Tijekom prva dva stoljeća naše ere oni su razvili običaj slavljenja dana Gospodnjeg, u molitvi i zajedničkom blagovanju, te je iz toga i židovskog dana odmora, nastala praksa slavljenja nedjelje.
U Konstantinovu Ustavu iz 321. god., u kojem se govori o "časnom danu sunca," Konstantin se osvrće na nedjelju kao nesumnjivo časnu s kršćanskog stajališta. Kršćani su je takvom smatrali kao dan Isusova uskrsnuća. Moglo bi biti da je časna i za Konstantina, s obzirom da je već prije legalizirao kršćansku religiju. Ako je na bilo koji način nedjelja bila časna ili dan odmora poganima, koliko moje informacije govore, pogani su tu praksu morali preuzeti od kršćana.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kao što vidimo, nitko od pogana nikada nije svetkovao nedjelju ili nedjeljom, a nije ni mogao jer naprosto nisu imali kalendar po kojem bi se nedjelja periodično ponavljala. Zatim, kako kaže W. H. WESTERMAN, praksu okupljanja nedjeljom pogani su mogli preuzeti od kršćana, a ne obrnuto kako to tvrde adventisti sedmog dana. Zašto onda ASD lažu, zašto obmanjuju? Vrlo jednostavno, oni koji gornje činjenice ne poznaju čine to jer su i sami potpali pod Laž i obmanuti su, a oni drugi lažu i obmanjuju iz svoje pokvarenosti. Služenje laži uvijek rađa pokvarenošću.
DedaStojan
Veoma poznat
- Poruka
- 12.678
Nedjeljarski kult je da se suprostavi Subotarskom.
Ubogi ljubomorci
Ubogi ljubomorci
- Poruka
- 76.930
Jedan subotar je na forumu 'pozvao' Radišu Antića, postavljajući jedan veliki njegov tekst, evo ovdje samo početak i kraj njegova teksta i moji komentari na neke dijelove tog teksta:
DAN KOJI TREBA SVETKOVATI - Dr Radisa Antic
Tema o kojoj bismo ovde govorili jeste: koji dan treba svetkovati? Ja sa nekom vrstom nelagodnosti o ovome govorim jer znam da ćete mnogi od vas biti iznenađeni, ali ponovo vas i ovde pozivam da sami proveravate u svojim Biblijama. Ako verujete da je Biblija reč Božja, onda jednostavno prihvatite reč Božju. Neka to ne bude reč ljudska, ono što ja govorim, jer ja sam samo čovek koji pokušava da objasni Bibliju, ....
Da li se slažete tu sa mnom? Dakle, moramo biti pošteni pred Bogom. Uvek kada čovek ostavi po strani ono što je Bog kazao i kada prihvati neke svoje principe, onda je u velikoj opasnosti da bude u domenu ljudskog, što je opasna stvar.
------------------------------
Radiša Antić: Može biti da su posle Hristove smrti, pošto je On vaskrsao u nedelju, Njegovi učenici počeli da svetkuju nedelju? Hajde da i to vidimo. Jevanđelje po Luci, 23. glava, 54. stih: "I dan beše petak i subota osvitaše", kada je to subota osvitala? Kada se to događalo? U petak uveče, subota je osvitala za Jevreje na osnovu zalaska sunca, "a žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i videše grob, i kako mu se telo metnu. Vrativši se pak ...", to su Hristovi najbliži saradnici, žene koje su Ga sledile, koje su bile Njegovi učenici, uključujući i Njegovu majku. "Vrativši se pak pripraviše mirise i miro, i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu." Hristova majka, Hristovi učenici, ove žene u ovom slučaju su donele mirise i miro i u subotu su ostale po zakonu, kaže Biblija. A onda 24,1: "A u prvi dan nedeljni dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše", i tako dalje.
antilažov: I Radiša Antić nosi titulu "doktor"! ? ! ? ! ? "Doktor Radiša" nam kaže kako su žene "u subotu po Isusovoj smrti ostale na miru po Zakonu". Eeeeee, Radiša, Radiša. Nema Crkve i nema kršćana prije Pedesetnice. Tada su, počevši s apostolima, prvi kršteni i tako postali kršćani. Treba vidjeti, a vidjet ćemo, što će biti sa subotama poslije Pedesetnice.
Radiša Antić: Idemo u knjigu Dela apostolska, u 13. glavu, dakle ovde je reč o apostolima koji su svetkovali određene dane. Čitaćemo prvo 14. stih, ovde je reč o apostolu Pavlu: "A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotnji, sjedoše." Zatim, 42. stih: "A kad izlažahu iz zbornice jevrejske, moljahu neznabošci", ko su ti neznabošci? Ljudi koji nisu bili Jevreji; "moljahu neznabošci da im se ove reči u drugu subotu govore." Da li to piše u tekstu? 44. stih: "A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju reči Božje." Zatim, 16 poglavlje
antilažov: Polako "doktore Radiša", ne preskači.
Dj 13,45-50: Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. ... Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja.
"Doktore Radiša", zar je ovo okupljanje Pavla s kršćanima?
Radiša Antić: Zatim, 16. poglavlje, takođe Dela apostolskih, 12. i 13. stih: "A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maćedonije, naselje rimsko, i u onom gradu ostasmo nekoliko dana. A u dan subotnji iziđosmo iz grada k vodi gde beše bogomolja, i sedavši govorismo k ženama koje se behu sabrale."
antilažov: Radiša, Radiša, provjerimo i što ovdje bi: Citirajmo tamo gdje Radiša stade:
Dj 16,13-23: U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." ..... Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva.
Pogledaj Radiša. Pavao u subotu odlazi izvan grada tražeći bogomolju. Zašto? Traži Židove okupljene na jednom mjestu, kako bi im navijestio Krista. Oni koje tamo zatiče i kojima govori nisu kršćani. Vidimo da tek jedna bogobojazna žena imenom Lidija, prihvaća Pavlove riječi i nakon toga se krsti. Dakle, ponovo ništa od okupljanja kršćana na lomljenje kruha, ni u ovoj Pavlovoj subotnoj epizodi. Dapače, ponovo je naletio na "tamburaše" koji ga natamburaše i baciše u tamnicu. Eeeeee, "doktore Radiša".
Radiša Antić: Ima puno tekstova, čitamo one najvažnije, 17. glava, 2. stih: "I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma." Kao Hristos nekada, i "Hristos po običaju svome uđe u zbornicu u dan subotni da čita", a ovde se kaže za Pavla da uđe k njima i tri subote razgovara se s njima iz pisma.
antilažov: I šta tamo još bi, "doktore Radiša"? Citirajmo:
Dj 17,2-4: Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. Tumačio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem." Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena.
Što se ovdje događalo subotama? Pavao je tamo tumačio Pisma i navješćivao Krista, i neki povjerovaše i pridružiše se Pavlu i Sili, postadoše kršćani. Dakle, ovdje ponovo nije riječ o okupljanju kršćana subotom. I kako završi treće subote?
Dj 17,5-10: Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod. .....Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to čuli te oni od Jasona i ostalih uzeše jamčevinu pa ih pustiše. Braća su pak brže-bolje noću odaslala Pavla i Silu u Bereju.
Zar su ovi Pavlovi „subotnji susreti“ bili okupljanja s kršćanima, od kojih se sveti Pavao morao spašavati bijegom pod okriljem noći? Eeeeee, "doktore Radiša".
Radiša Antić: Zatim 18. poglavlje, 4. stih: "A prepiraše se u zbornicama svake subote i nadgovaraše Jevreje i Grke." Postoji mnoštvo drugih tekstova, za sada evo ovo.
antilažov: Provjerimo Radiša, provjerimo. Citirajmo:
Dj 18,4-7: Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge.
Zar ovo bijahu apostol Pavao i kršćani okupljeni subotom na Euharistiji!?!?!? Bože sačuvaj, zar bi kršćani, nakon što bi Pavao navijestio da Isus jest Krist, uzvraćali hulom!?!? Eeeeee, Radiša, Radiša, ni ovdje ti nema kršćana.
2011-te
Radisa Antic, PhD, is director of the Ellen G. White Research Center and principal lecturer in systematic theology and philosophy at Newbold College, Bracknell, Berkshire, United Kingdom
Samuele Bacchiocchi, Ph. D.
Retired Professor of Theology, Andrews University
(profesor Crkvene povijesti)
"Korištenje spisa E. G. Whitea u tumačenju Svetoga pisma" - Potreba za daljnjim ispravcima Velike borbe
Nažalost, Ellen White je preminula, a revizija Velike borbe 1911. godine nije uklonila sve povijesne netočnosti. Ima još puno posla koji treba obaviti, ali bez njezine nazočnosti i odobrenja E. G. White Estate nema ovlasti poduzeti ovaj projekt. Ako se u budućnosti uspostavi mehanizam za potrebne revizije spisa Ellen White, možemo očekivati oluju kontroverzi.
Kako bih ilustrirao potrebu za dodatnim ispravcima u spisima Ellen White, iznijet ću nekoliko primjera koji su mi privukli pozornost dok sam istraživao pitanje o suboti i nedjelji. Prvi primjer odnosi se na njezine izjave o promjeni subote na nedjelju. Usput, njezine su izjave navele mnoge adventiste da povjeruju da se ta promjena dogodila u četvrtom stoljeću, kada je Konstantin objavio poznati „Nedjeljni zakon“ 321. godine.
Izjave o podrijetlu nedjelje
Ovo vrlo rašireno gledište među adventistima odražava se u sljedećem pitanju koje mi ljudi postavljaju gotovo svaki vikend na satu „pitanja/odgovori“ na mom subotnjem seminaru: “Dr. Bacchiocchi, danas ste nam rekli da je promjena subote na nedjelju započela 135. godine kada je rimski car Hadrijan zabranio prakticiranje judaizma općenito, a posebno subote. Ali, ne uči li Ellen White da su svi kršćani svetkovali subotu u ranim stoljećima i da je svetkovanje nedjelje počelo u četvrtom stoljeću kada je Konstantin donio Zakon o nedjelji? Kako pomiriti razliku između zaključka vašeg istraživanja i učenja Ellen White?”
Prije nego odgovorim na ovo pitanje, dopustite mi da citiram relevantne izjave koje se nalaze na stranicama 52-53 Velike borbe. Ellen White je napisala: “U prvim stoljećima svi kršćani su svetkovali pravu subotu. Revnovali su za Božјu čast, јer su bili uvjereni u nepromenljivost Njegovog zakona i ljubomorno su pazili na Njegova sveta načela.”
Je li svetkovanje nedjelje započelo u četvrtom stoljeću?
Ova gornja izjava stvara određene probleme, jer izraz "stoljeća" u množini sugerira da su barem dva ili više stoljeća subotu svetkovali "svi kršćani". Očigledno je Ellen White vjerovala da su svi kršćani svetkovali subotu sve do “ranog dijela četvrtog stoljeća [kada] je car Konstantin izdao dekret kojim je nedjelja postala javni praznik u cijelom Rimskom Carstvu.”
Ono što je problematično jest misao koja se stječe iz izjava Ellen White da su subotu svetkovali „svi kršćani . . . u prvim stoljećima” sve do “početka četvrtog stoljeća [kada] je car Konstantin izdao dekret kojim je nedjelja postala državni praznik.”
Iznenađujuće, čak i neki naši adventistički vodeći propovjednici vjeruju, na temelju izjava Ellen White, da je svetkovanje nedjelje započelo u prvom dijelu četvrtog stoljeća kada su crkveni vođe potaknuli Konstantina da 321. objavi poznati „Nedjeljni zakon“. Ovo popularno adventističko gledište izložilo je našu Crkvu mnogim neugodnim kritikama. Neadventistički znanstvenici i crkveni vođe, poput dr. Jamesa Kennedya, optužuju našu crkvu za čisto neznanje, učenjem da je svetkovanje nedjelje započelo u četvrtom stoljeću, kada postoje nepobitni povijesni dokazi koji nastanak svetkovanja nedjelje smještaju dva stoljeća ranije.
Najraniji dokumenti koji govore o nedjeljnom bogoslužju sežu do Barnabe iz 135. godine i Justina Mučenika iz 150. godine. Dakle, očito je da je kršćansko bogoslužje nedjeljom bilo uspostavljeno već sredinom drugog stoljeća. To znači da bi izraz "stoljeća" u gornjoj izjavi, da bi izjava bila povijesno točna, trebalo stajati u jednini – "stoljeće". Kad je moja disertacija OD SUBOTE DO NEDJELJE prvi put izašla, neki zabrinuti adventisti optužili su me da odbacujem autoritet Ellen White stavljajući početak nedjelje ranije u drugo stoljeće.
Za mene nije pitanje što Ellen White kaže o podrijetlu nedjelje u četvrtom stoljeću ili o uspostavi papinske vrhovne vlasti 538. godine, nego jesu li takve izjave povijesno točne. Povijesni podaci su sasvim jasni. Ranije smo primijetili da je razvoj papinske nadmoći započeo davno prije 538. Isto vrijedi i za nedjeljno bogoslužje koje je počelo ranije nego što mnogi adventisti vjeruju.
Retired Professor of Theology, Andrews University
(profesor Crkvene povijesti)
"Korištenje spisa E. G. Whitea u tumačenju Svetoga pisma" - Potreba za daljnjim ispravcima Velike borbe
Nažalost, Ellen White je preminula, a revizija Velike borbe 1911. godine nije uklonila sve povijesne netočnosti. Ima još puno posla koji treba obaviti, ali bez njezine nazočnosti i odobrenja E. G. White Estate nema ovlasti poduzeti ovaj projekt. Ako se u budućnosti uspostavi mehanizam za potrebne revizije spisa Ellen White, možemo očekivati oluju kontroverzi.
Kako bih ilustrirao potrebu za dodatnim ispravcima u spisima Ellen White, iznijet ću nekoliko primjera koji su mi privukli pozornost dok sam istraživao pitanje o suboti i nedjelji. Prvi primjer odnosi se na njezine izjave o promjeni subote na nedjelju. Usput, njezine su izjave navele mnoge adventiste da povjeruju da se ta promjena dogodila u četvrtom stoljeću, kada je Konstantin objavio poznati „Nedjeljni zakon“ 321. godine.
Izjave o podrijetlu nedjelje
Ovo vrlo rašireno gledište među adventistima odražava se u sljedećem pitanju koje mi ljudi postavljaju gotovo svaki vikend na satu „pitanja/odgovori“ na mom subotnjem seminaru: “Dr. Bacchiocchi, danas ste nam rekli da je promjena subote na nedjelju započela 135. godine kada je rimski car Hadrijan zabranio prakticiranje judaizma općenito, a posebno subote. Ali, ne uči li Ellen White da su svi kršćani svetkovali subotu u ranim stoljećima i da je svetkovanje nedjelje počelo u četvrtom stoljeću kada je Konstantin donio Zakon o nedjelji? Kako pomiriti razliku između zaključka vašeg istraživanja i učenja Ellen White?”
Prije nego odgovorim na ovo pitanje, dopustite mi da citiram relevantne izjave koje se nalaze na stranicama 52-53 Velike borbe. Ellen White je napisala: “U prvim stoljećima svi kršćani su svetkovali pravu subotu. Revnovali su za Božјu čast, јer su bili uvjereni u nepromenljivost Njegovog zakona i ljubomorno su pazili na Njegova sveta načela.”
Je li svetkovanje nedjelje započelo u četvrtom stoljeću?
Ova gornja izjava stvara određene probleme, jer izraz "stoljeća" u množini sugerira da su barem dva ili više stoljeća subotu svetkovali "svi kršćani". Očigledno je Ellen White vjerovala da su svi kršćani svetkovali subotu sve do “ranog dijela četvrtog stoljeća [kada] je car Konstantin izdao dekret kojim je nedjelja postala javni praznik u cijelom Rimskom Carstvu.”
Ono što je problematično jest misao koja se stječe iz izjava Ellen White da su subotu svetkovali „svi kršćani . . . u prvim stoljećima” sve do “početka četvrtog stoljeća [kada] je car Konstantin izdao dekret kojim je nedjelja postala državni praznik.”
Iznenađujuće, čak i neki naši adventistički vodeći propovjednici vjeruju, na temelju izjava Ellen White, da je svetkovanje nedjelje započelo u prvom dijelu četvrtog stoljeća kada su crkveni vođe potaknuli Konstantina da 321. objavi poznati „Nedjeljni zakon“. Ovo popularno adventističko gledište izložilo je našu Crkvu mnogim neugodnim kritikama. Neadventistički znanstvenici i crkveni vođe, poput dr. Jamesa Kennedya, optužuju našu crkvu za čisto neznanje, učenjem da je svetkovanje nedjelje započelo u četvrtom stoljeću, kada postoje nepobitni povijesni dokazi koji nastanak svetkovanja nedjelje smještaju dva stoljeća ranije.
Najraniji dokumenti koji govore o nedjeljnom bogoslužju sežu do Barnabe iz 135. godine i Justina Mučenika iz 150. godine. Dakle, očito je da je kršćansko bogoslužje nedjeljom bilo uspostavljeno već sredinom drugog stoljeća. To znači da bi izraz "stoljeća" u gornjoj izjavi, da bi izjava bila povijesno točna, trebalo stajati u jednini – "stoljeće". Kad je moja disertacija OD SUBOTE DO NEDJELJE prvi put izašla, neki zabrinuti adventisti optužili su me da odbacujem autoritet Ellen White stavljajući početak nedjelje ranije u drugo stoljeće.
Za mene nije pitanje što Ellen White kaže o podrijetlu nedjelje u četvrtom stoljeću ili o uspostavi papinske vrhovne vlasti 538. godine, nego jesu li takve izjave povijesno točne. Povijesni podaci su sasvim jasni. Ranije smo primijetili da je razvoj papinske nadmoći započeo davno prije 538. Isto vrijedi i za nedjeljno bogoslužje koje je počelo ranije nego što mnogi adventisti vjeruju.
DedaStojan
Veoma poznat
- Poruka
- 12.678
Nedjelja je dan sunca Sun day.
Nišlija je taj Isus
Nišlija je taj Isus
- Poruka
- 76.930
