Маки
Buduća legenda
- Poruka
- 27.896
"1) Elen je bila zdrava normalna djevojčica, kako fizički tako i emocionalno, sve dok sa devet godina nije udarena kamenom u predjelu nosa i lica. Bila je bez svijesti tri sedmice, što je ukazivalo na tešku ozljedu mozga; nije mogla da se sjeti ničega o nesreći ili njenim posledicama. Vrsta i lokacija njene ozljede glave, kao i period nesvjestice i amnezije, učinili su vjerovatnim da će na kraju razviti epileptične napade.
2) Njeni snovi i vizije počeli su sa petnaest godina, nekih šest godina nakon njene nesreće, i nastavili su se tokom njenog života. Kada se Elenina iskustva u viziji uporede sa napadima epilepsije temporalnog režnja, ona su tipična za parcijalne kompleksne napade.
3) Nakon toga, njene osobine ponašanja su upoređene sa onima epileptičara temporalnog režnja i utvrđeno je da su slične. Bilo je riječi i o samopriznatoj kompulzivnoj želji Elen da piše koja je kulminirala u ukupnoj količini pisanja kojoj je malo ko ikada bio ravan. Elenina navika da slobodno pozajmljuje od drugih autora, a da im ne odaje dužnu zaslugu, možda je djelimično objašnjena ovom intenzivnom težnjom za pisanjem (hipergrafija) i njenim vlastitim ograničenim formalnim obrazovanjem koje je završilo s trećim razredom. Pozajmljivanje joj je omogućilo da uključi ono što nije mogla sama proizvesti. Međutim, reći da nije znala da književni izvori treba da budu priznati, čini se teško održivim, budući da su neki od kojih je posudila čak i u svojim ranijim spisima bili pedantni u navođenju svojih izvora uz svaki citat. To se jasno vidjelo u radovima Dž.N. Endruza, od kojeg je rano posuđivala.
4) Elen je imala još jednu epileptičnu osobinu koja je i danas vrlo vidljiva u njenim spisima, a bila je prisutna i u njenom govoru – naime sklonost da se drži riječi, fraze ili misli i ponavlja ih uzastopno – viskoznost. Ovo je najupečatljivije tamo gde se ponavljaju pojedinačne riječi, kao što je rečenica koja se pripisuje Hristu: „moja krv, oče, moja krv, moja krv“ ili kada je anđeo primoran da kaže „nikad, nikad, nikad“; ili gdje ona kaže „piši, piši, piši, piši.“ Ili „mračno! mračno! sve je mračno! Tako mračno!“ Ili „Sve, sve, sve je Božje.“ Ova repetitivnost se na ovaj ili onaj način pojavljuje u gotovo svim Eleninim spisima, kao i u spisima drugih epileptičara temporalnog režnja. Kao što smo pokazali, uređivanje Eleninih kasnijih spisa uklonilo je mnoga od ovih ponavljanja, ali ne sva. Najupečatljivija je bila njena upotreba riječi „vidjela sam“, gdje je ponekad svaka rečenica počinjala ovim ponavljanim uvodom (u originalnim sveskama ranih „Svjedočanstava“ to je vrlo upadljivo).
5) Njeni spisi i govor imali su i druge karakteristike koje su uobičajene za ovaj oblik epilepsije, kao što su nedostatak humora, trezvenost, sumnjičavost u motive drugih, težina, hipermoralnost i hiperetičnost. Njeni spisi uključuju dugačke izvještaje o greškama i neuspjesima drugih, kao i pretjerana tumačenja postupaka i riječi drugih članova crkve, praćena osudom. Uz to je išao i osjećaj velike važnosti njenog rada i poruka i strašnih posledica ignorisanja njenih savjeta. Njeni hiperetički zahtjevi uključivali su zahtjeve da se djeca ne igraju subotom, nošenje određenih vrsta odjeće i zabrane tenisa, bejzbola, kriketa i bicikla. Takve karakteristike Eleninog razmišljanja i rasuđivanja, koje se vjerovatno mogu pripisati posledicama njene povrede glave, bile su neshvatljive i otuđujuće za mnoge članove njene crkve"
https://www.religija.me/znacaj-povrede-glave-elen-vajt/
Veoma zanimljivo.
2) Njeni snovi i vizije počeli su sa petnaest godina, nekih šest godina nakon njene nesreće, i nastavili su se tokom njenog života. Kada se Elenina iskustva u viziji uporede sa napadima epilepsije temporalnog režnja, ona su tipična za parcijalne kompleksne napade.
3) Nakon toga, njene osobine ponašanja su upoređene sa onima epileptičara temporalnog režnja i utvrđeno je da su slične. Bilo je riječi i o samopriznatoj kompulzivnoj želji Elen da piše koja je kulminirala u ukupnoj količini pisanja kojoj je malo ko ikada bio ravan. Elenina navika da slobodno pozajmljuje od drugih autora, a da im ne odaje dužnu zaslugu, možda je djelimično objašnjena ovom intenzivnom težnjom za pisanjem (hipergrafija) i njenim vlastitim ograničenim formalnim obrazovanjem koje je završilo s trećim razredom. Pozajmljivanje joj je omogućilo da uključi ono što nije mogla sama proizvesti. Međutim, reći da nije znala da književni izvori treba da budu priznati, čini se teško održivim, budući da su neki od kojih je posudila čak i u svojim ranijim spisima bili pedantni u navođenju svojih izvora uz svaki citat. To se jasno vidjelo u radovima Dž.N. Endruza, od kojeg je rano posuđivala.
4) Elen je imala još jednu epileptičnu osobinu koja je i danas vrlo vidljiva u njenim spisima, a bila je prisutna i u njenom govoru – naime sklonost da se drži riječi, fraze ili misli i ponavlja ih uzastopno – viskoznost. Ovo je najupečatljivije tamo gde se ponavljaju pojedinačne riječi, kao što je rečenica koja se pripisuje Hristu: „moja krv, oče, moja krv, moja krv“ ili kada je anđeo primoran da kaže „nikad, nikad, nikad“; ili gdje ona kaže „piši, piši, piši, piši.“ Ili „mračno! mračno! sve je mračno! Tako mračno!“ Ili „Sve, sve, sve je Božje.“ Ova repetitivnost se na ovaj ili onaj način pojavljuje u gotovo svim Eleninim spisima, kao i u spisima drugih epileptičara temporalnog režnja. Kao što smo pokazali, uređivanje Eleninih kasnijih spisa uklonilo je mnoga od ovih ponavljanja, ali ne sva. Najupečatljivija je bila njena upotreba riječi „vidjela sam“, gdje je ponekad svaka rečenica počinjala ovim ponavljanim uvodom (u originalnim sveskama ranih „Svjedočanstava“ to je vrlo upadljivo).
5) Njeni spisi i govor imali su i druge karakteristike koje su uobičajene za ovaj oblik epilepsije, kao što su nedostatak humora, trezvenost, sumnjičavost u motive drugih, težina, hipermoralnost i hiperetičnost. Njeni spisi uključuju dugačke izvještaje o greškama i neuspjesima drugih, kao i pretjerana tumačenja postupaka i riječi drugih članova crkve, praćena osudom. Uz to je išao i osjećaj velike važnosti njenog rada i poruka i strašnih posledica ignorisanja njenih savjeta. Njeni hiperetički zahtjevi uključivali su zahtjeve da se djeca ne igraju subotom, nošenje određenih vrsta odjeće i zabrane tenisa, bejzbola, kriketa i bicikla. Takve karakteristike Eleninog razmišljanja i rasuđivanja, koje se vjerovatno mogu pripisati posledicama njene povrede glave, bile su neshvatljive i otuđujuće za mnoge članove njene crkve"
https://www.religija.me/znacaj-povrede-glave-elen-vajt/
Veoma zanimljivo.