34. spiritizam
Služba svetih anđela, kako je prikazana u Svetom pismu, veoma je utešna i dragocena istina za svakog Hristovog sledbenika. Ali biblijska nauka o ovom predmetu izopačena je i pomračena zabludama opšte raširenog verovanja. Nauka o prirodnoj besmrtnosti, uzajmljena od mnogobožačke filozofije i uvedena u hrišćansku veru za vreme mraka velikog otpada, zamenila je istinu koju Sveto Pismo tako jasno uči, a to je da »mrtvi ništa ne znaju.« A ovo se protivi nauci Svetog pisma koje uči da su nebeski anđeli postojali i bili povezani sa istorijom čovečanstva pre smrti ijednog ljudskog bića.
Nauka o čovekovoj svesnosti za vreme smrti, naročito verovanje da se duhovi umrlih vraćaju da bi služili živima, pripravila je put modernom spiritizmu. Ako se mrtvi nalaze u prisutnosti Boga i svetih anđela, imaju daleko više znanja nego što su imali ranije, zašto se ne bi vratili na zemlju da prosvetljuju i poučavaju žive? Ako duhovi umrlih, kao što uče ugledni teolozi, lebde nad svojim prijateljima, na zemlji, zašto im ne bi bilo dozvoljeno da se sa njima druže, da ih opominju da ne greše i da ih teše u nevoljama? Kako mogu oni koji veruju da je čovek za vreme smrti svestan da odbijaju ono što im dolazi kao božansko videlo od strane ovih proslavljenih bića? Evo jednog sredstva koje se smatra svetim, a kojim se sotona služi da bi postigao svoje ciljeve. Pali anđeli, koji izvršavaju njegove zapovesti, javljaju se kao vesnici iz sveta duhova. Tvrdeći da žive dovodi u vezu sa mrtvima, knez zla vrši na njih koban uticaj.
On ima moć da pred ljudima imitira lik njihovih preminulih prijatelja. Imitacija je savršena: isti izgled, reči, glas – sve se oponaša sa izvanrednom tačnošću. Mnogi su utešeni uveravanjem da njihovi mili uživaju blaženstvo neba, i ne shvatajući opasnost, slušaju »lažne duhove i nauke đavolske« (***1. Timotiju 4, 1).
Kada su navedeni da veruju da se mrtvi stvarno vraćaju i razgovaraju sa njima, sotona čini da im se pojave oni koji su nespremni otišli u grob. Oni tvrde da su srećni na nebu, i da tamo čak zauzimaju visoke položaje. Na ovaj način širi se zabluda da nema razlike između pravednih i grešnika. Tobožnji posetioci iz duhovnog sveta daju katkada opomene i upozorenja koja se pokažu tačna. Ali, kada zadobiju poverenje, oni iznose takve nauke koje direktno potkopavaju veru u Sveto Pismo. Pod izgovorom da se mnogo interesiraju za blagostanje svojih prijatelja na zemlji, zavode ih na najopasnije zablude. Činjenica da oni kažu neke istine, i da nekada proreknu i buduće događaje, daje njihovim tvrđenjima izgled verodostojnosti, i veliki broj ljudi prihvata njihovo lažno učenje tako brzo, i veruje tako slepo, kao da su to najsvetije biblijske istine. Božji zakon se odbacuje, Duh milosti se prezire, a krv zaveta se smatra kao nešto nesveto. Duhovi proriču Hristovo božanstvo, pa čak i samog Stvoritelja izjednačuje sa sobom. Na ovaj način veliki buntovnik, pod novom maskom, mastavlja protiv Boga svoju bunu, koja je otpočela na nebu i koja traje skoro šest hiljada godina na zemlji.
Mnogi pokušavaju da spiritističke pojave objasne kao prevare i vešte čarolije samog medijuma. Ali, iako je istina da se trikovi mađioničarske veštine često podmeću kao istinite pojave, bilo je i pravih manifestacija jedne natprirodne sile. Tajanstveno kucanje, kojim je otpočeo moderni spiritizam, nije bilo proizvod ljudske obmane i veštine, nego neposredno delo zlih anđela, koji su na ovaj način uveli jedno od najuspešnijih obmana koje upropašćuju dušu. Mnogi će se uhvatiti u zamku verujući da je spiritizam samo jedna ljudska obmana. Kada se budu suočavali sa pojavama koje će morati da smatraju natprirodnima, biće prevareni i prinuđeni da ih prihvate kao veliku Božju silu.
Ovi ljudi ne mare za svedočanstvo Svetog pisma o čudesima koja čine sotona i njegovi anđeli. Sotoninom moći su faraonovi čarobnjaci imitirali Božje delo. Pavle svedoči da će pred drugi Hristov dolazak biti slična otkrivenja sotonine sile. Gospodnjem dolasku će prethoditi »delovanje sotonino sa svakom silom i znacima i lažnim čudesima, i sa svakom prevarom nepravde.« (***2. Solunjanima 2, 9.) A apostol Jovan, opisujući čudotvornu silu koja će se pojaviti u poslednjim danima, kaže: »I učini čudesa velika, i učini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. I vara one koji žive na zemlji znacima koji joj biše dani da čini.« ***Otkrivenje 13, 13. 14. Ovde nije reč o običnim prevarama. Ljudi će biti prevareni stvarnim čudesima, koja će sotonska oruđa moći da čine, a ne koja izgleda da čine.
Knez tame, koji toliko vremena posvećuje sve snage svoje velike inteligencije delu prevare, spretno prilagođava svoja iskušenja ljudima svih staleža i položaja. Obrazovanim predstavlja spiritizam u njegovim finijim i intelektualnim vidovima, i tamo mu uspeva da mnoge uvuče u svoju zamku. Mudrost koju daje spiritizam, po rečima apostola Jakova, ne »dolazi odozgo«, nego je »zemaljska, ljudska, đavolska.« (***Jakov 3, 15.) Ovo, međutim, veliki varalica vešto krije uvek kada to može uspešno da posluži njegovom cilju. Onaj koji je imao silu da se pojavi u pustinji kušanja pred Hristom, ogrnut sjajem nebeskog serafima, pojavljuje se i ljudima u najprivlačnem vidu kao anđeo svetlosti. On laska razumu otkrivajući mu uzvišene predmete; oduševljava ljudsku maštu veličanstvenim prizorima i osvaja osećanja svojim rečitim opisima ljubavi i dobrote. On daje mašti uzvišen polet, i podstiče ljude da imaju tako visoko mišljenje o svojoj vlastitoj mudrosti da u svojim srcima preziru Večnoga. Ovo moćno biće, koje imalo silu da odvede Otkupitelja sveta na najvišu goru i da mu pokaže sva zemaljska carstva i njihovu slavu, izneće i ljudima svoja iskušenja, kojima će izopačiti razum svima onima koji nisu pod zaštitom božanske sile.
Sotona sada obmanjuje ljude laskanjem kao što je obmanuo Evu u Edemu; budi u njima želju da traže zabranjeno znanje i predstavlja u njima častoljubivu težnju za samouzvišenjem. Popuštanje ovim zlim željama prouzrokovalo je njegov pad, a sada nastoji da time prouzrokuje i propast ljudi. »Pa ćete postati kao bogovi«, izjavljuje on, »i znati šta je dobro što li zlo.« (***1. Mojsijeva 3, 5.) Spiritizam uči »da je čovek biće napretka i da mu je određeno da se neprestano, od rođenja pa sve do večnosti, približava Božanstvu.« I dalje: »Svako razumno biće sudiće samo sebi, a ne drugo.« »Sud će biti pravedan, jer je to sopstveni sud… Presto je u tebi samome.« Jedan spiritistički učitelj je rekao kada se ova »duhovna svest« probudila u njemu: »Svi moji bližnji polubogovi koji nisu pali.« A jedan drugi je izjavio: »Svako pravedno i savršeno biće je Hrist.«
Tako je sotona na mesto pravde i savršenstva večnoga Boga, pravoga predmeta poštovanja; i na mesto savršene pravednosti Božjeg zakona, pravog merila ljudskih ideala, postavio grešnu i nestalnu ljudsku prirodu, kao jedini predmet poštovanja, jedino pravilo suda i merilo karaktera. To je napredak ali ne unapred, nego unazad.
…