DODIK: U SARAJEVU ĆE SE OSETITI MIRIS TAMJANA! Sa sveštenikom ću osveštati Predsedniš

bh_citadela:
Komšić bi mogao da stalno drži u vazi ljiljane , po mogućnosti lilium bosniacum, može i da pali mirisne svijeće sa mirisom ljiljana i da koristi neki parfem sa izraženom notom ljiljana , ipak je on Zlatni ljiljan ..
knhUMy5.jpg
Kliknite za proširenje...

Mmmm,što volim simbol ljiljana.Modfikovani krst.Pod tim simbolom su mnoge muslimanske glave rastavljene od tela tokom istorije
 
Nikac od Rovina:
Sve to dobro okaditi jer je miris tamjana najljepsi miris

168sajk.jpg


Dok se spaizom odakle se javljas siri miris tamjana slijedi obavezna lektira

http://www.bosnaonline.org/forum.php/viewtopic.php?f=137&t=391

Napomena:Nema MuHje,Ibre,Sulje,CHamila itd itd...te se ne preporucuje za poturad sa slabim srcem.
Kliknite za proširenje...

Đe vam je cijev od nargile :)

Ha ha , postavio link , vrvi od imena Vlah :) Pa Vlasi nisu Srbi , neki su posrbljeni :)
Stećak je samo u Bosni i tamo kud je Bosna bila :)
 
Tenkre:
Mmmm,što volim simbol ljiljana.Modfikovani krst.Pod tim simbolom su mnoge muslimanske glave rastavljene od tela tokom istorije
Kliknite za proširenje...

Podsjetio si me na onaj vic sa psihologom i crtanjem , znaš ono ko ovdje crta insinuirano svo vrijeme :)
Zavisi ko čita, znaš kako je bilo za vizantijskiom grbom , neki prepisali 4B, poslije tumačili kao crtež ocila , a neki ćirilično 4S ..
Ljiljan je cvijet , lilium bosniacum :)

 
Nikac od Rovina:
Pa taman da te citiram a ti ispravio post....nisi trebo. Ono ,,burlala po tavanu,, je fenomenalno...pa prekino sam se :rotf:
Kliknite za proširenje...


Nije burlala nego burljala .. O ekavci , ne kasapite naš jezik bosanski ! :)
E to je prava riječ za ovu temu .. burljati , kaže se još rovariti , preturati po stvarima, za vodu koja se kovitla, klokoće, se kaže voda burlja , i za probavni trakt se kaže burlja mi u/po stomaku ..

Hajmo sad etimologiju ..

Evo šta kažu Ukrajinci :
'Дмитра Яворницького щодо походження цієї назви видаються народноетимологічними, тому їх не варто було тиражувати далі без застережень. Якщо вже шукати східну етимологію, то краще підійшло б турецьке borulu ‘трубчастий’, похідне від boru­ ‘труба’, котре відбилося в сербських і болгарських запозичених літературних словах бориjа, бория, бурия, бурийка, болгарських діалектних запозиченнях боруе, боруйа, баруе, буруе, буруйа, хорватському burlja, албанському burt, албанському калабрійському bort, burie, румунському burluiu ‘труба, трубка, рурка’ [6, с. 304; 12, с. 188­-189; 36, с. 189], що вказувало б не лише на закономірну передачу тюркського ненаголошеного о в слов’янських мовах як у, але й на можливість посередництва південних слов’ян, албанців і румунів у передаванні українцям як турецької лексики, пов’язаної з тютюнопалінням, так і відповідних елементів орієнтального побуту. Про посередників у фантазіях на тему запозичення слів, як правило, забувають. Крім того, можуть існувати й інші етимологічні вирішення. Авторка також чомусь оминула той факт, що чубук має в українській мові більш нострифікований синонім – «цибух». У народних піснях співається: «Пішов же я у Тульчин люльку купувати – стоїть люлька, цибух довгий, нї з ким сторгувати», «За люлечку копієчку, за цибух три гроші» [22, с. 1031, 1107; 8, с. 1053; 16, с. 281; 3, с. 428]. Важливо й те, що термін «файка» лексиколог Володимир Даль фіксує спершу як «західний», тобто український і білоруський, а потім як «південний», тобто український, і «новоросійський» [5, с. 436, 531]. За його часів цей германізм, очевидно, побутував у центральній і південній Україні. Термінологія, пов’язана з тютюнопалінням, як і його відбиття у фольклорі, вочевидь, потребують більш детального дослідження, що мало відбутися саме в даній книзі.
Це саме стосується звісток іноземців про паління в Україні за козацької доби. Існування «обчиських» люльок [9, с. 31­-32] та можливість відгомонів малоазійсько­балканського побуту, котрий, усупереч авторці, міг запозичуватися не навпрямки, а, як було сказано вище, через посередництво болгар, сербів, албанців, молдаван, волохів і навіть поляків (згадаймо той неприємний для вітчизняних навколонаукових орієнтоманів і пантюркістів факт, що турецькі й кавказькі впливи в одязі потрапили до України не завдяки міфічним асимільованим татарам і адигам, а західним шляхом, через Польщу, де в їхньому поширенні відіграло роль вірменське купецтво, – спустившись із вищих прошарків населення до нижчих), спонукають вказати, що учасник шведського посольства 1656­-1657 років Конрад Якоб Гільдебрандт описує в поселеннях Гетьманщини щось середнє між «обчиською» люлькою й кальяном: «В хатах біля дверей стоїть звичайно (як на Угорщині великий жбан) горщик із руркою, в ньому всередині внизу є вода, а зверху вгорі – маленькі дірочки. Там лежить тютюн, який вони запалюють вуглем. І коли хто чужий прийде в хату, бере цю дивну люльку, потягне раз, то й має його повну губу» [18, с. 89; 31, с. 93]. Шкода, що ці відомості пропущено.'
https://kostyantyn1979.livejournal.com/tag/%D0%86%D0%B2%D0%B0%D0%BD%20%D0%A0%D0%BE%D0%B7%D1%81%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D0%B4%D0%B0

Znači dovode riječ burljati u vezu sa turskom riječi borulu cjevasto i boru cijev .. i sa čibukom i nargilom ..

Ovaj dio je naročito interesantan :"що вказувало б не лише на закономірну передачу тюркського ненаголошеного о в слов’янських мовах як у, але й на можливість посередництва південних слов’ян, албанців і румунів у передаванні українцям як турецької лексики, пов’язаної з тютюнопалінням, так і відповідних елементів орієнтального побуту "

U prevodu : što ukazuje ne samo na prirodni transfer turski nenaglašenog o u slovenskim jezicima,
nego i na mogućnost posredovanja Južnih Slovena, Albanaca i Rumuna u prenosu turskog u ukrajinski vokabular,
povezanog sa pušenjem duhana i relevantnim elementima orijentalnog života :)

Znači , burlja voda (klokoće, klokonja, klobuči se, prave se mjehurići) u nargili ..

Stiglo burljanje sa Orijenta, odakle se i tamjan uvozi :)
 
'Put tamjana

500px-Petra_Jordan_BW_21.JPG

Nabatejski grad Petra, danas u Jordanu, bio je važno raskrižje na Putu tamjana

Put tamjana koji vodi od južne Arabije do sredozemlja jedan je od najstarijih trgovačkih putova na svijetu.

Ovim putem prenošen je tamjan iz tzv. "Zemlje tamjana" (pokrajina Dhofar u današnjem Omanu) preko Jemena, Asira i Hedžaza (Asir i Hedžaz su pokrajine u današnjoj Saudijskoj Arabiji uz ili u blizini Crvenog mora) do Gaze, luke na Sredozemnom moru, i do Damaska. Na ovom karavanskom putu važna trgovačka središta bili su Šabva, Sana, Medina i Petra, a gradovi na putu tamjana u pustinji Negev su UNESCO-va svjetska baština u Izraelu.

300px-Olibanum_resin.jpg

Smola tamjanovog stabla

Značenje tamjana

Osušena smola tamjanovog drveta (Boswellia sacra) kod paljenja razvija aromatski mirisan dim. U medicini se od davnina koristi kao sredstvo za dezinficiranje i suzbijanje upala. I danas je cijenjen u medicini izvan Europe kao i u liječenju prirodnim tvarima.

Pored toga, tamjan se koristio i još uvijek se koristi u religioznim obredima, u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. U hramovima gotovo svih religija antičkog svijeta smatrao se posebno vrijednom žrtvom.
Početci i procvat

Put tamjana postao od Zemlje tamjana preko pustinje je moguć tek s domesticiranjem dromedara sredinom 2. tisućljeća pr. Kr.. Korištenje dromedara za prijenos tereta smanjilo je ovisnost karavana od mjesta s vodom u pustinji.

Pored tamjana, ovim karavanskim putom do Palestine i Sirije stizali su iz Indije i začini i drago kamenje. Kod Petre, sjeverno od Akapskog zaljeva, put se dijelio u dva pravca. Sjeverni pravac završavao je u Gazi, dok je istočni pravac vodio do Damaska. Izvještaji antičkih autora bilježe, da je karavana dromedara trebala 100 dana putovanja da prijeđe 3.400 km dug put od Dhofara do Gaze.

Put tamjana vjerojatno je prvi put korišten u 10. stoljeću pr. Kr.. No, do punog razvoja dolazi tek nakon nastajanja južnoarabijskih kraljevstava Saba, Kataban, Hadramaut i Main u 8. stoljeću p. n. e.. Velike potrebe za tamjanom radi korištenja u kultnim obredima u području oko Sredozemnog mora dovela je od 5. stoljeća pr. Kr. do procvata trgovine tamjanom kao i gradova i državica koje su se nalazile na tom putu. Na prijelazu u novu eru Rimsko Carstvo je, od procijenjene godišnje proizvodnje od 2.500 do 3.000 tona, trošilo oko 1.500 tona tamjana. Tada su zemlju odakle je dopremana ova skupocjena sirovina Rimljani nazvali Arabia felix - sretna Arabija.
Gubitak značenja

Kratko vrijeme ranije već je put tamjana počeo gubiti na značenju. Ptolomejski vladari Egipta otvorili su u 1. stoljeću p. n. e. pomorski put kroz Crveno more. Tako su se mogli uključiti u trgovanje tamjanom, no i izbjeći visoke carine i druga davanja koje su se plaćale na kopnenom putu.

Time nije samo stari karavanski put izgubio na značenju. Antička arapska kraljevstva na taj način postepeno su izgubila svoju gospodarsku osnovu, što je dovelo do uspona Himjarita u Jemenu. Oni su se snažnije oslanjali na poljoprivredu u klimatski povoljnijim brdovitim predjelima i kontrolu pomorske trgovine.

Pobjednički put Islama od 7. stoljeća bio je još jedan težak udarac za trgovački put. Istina, i islamska medicina je koristila tamjan, ali nije korišten u religijskim obredima u džamijama. Put tamjana potpuno je izgubio svako značenje s otkrićem pomorskog puta za Indiju i portugalskim organiziranjem puta začina u 16. stoljeću. '
https://hr.wikipedia.org/wiki/Put_tamjana


'Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev
Godina uvrštenja: 2005. (29. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/1107 UNESCO

Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev su arheološki lokaliteti gradova na drevnom putu tamjana u pustinji Negev, južni Izrael. Četiri grada (Avdat, Haluza, Mamšit i Šivta) su izravno spajala put tamjana, ali i put začina sa Sredozemljem. Izgradili su ih Nabatejci, staro arapsko pleme Hašemitskog kraljevstva s prijestolnicom u Petri (također svjetska baština od 1985.). Svaki od njih je višestruka utvrda s poljoprivrednim zemljištem u izrazito pustinjskom krajoliku sa sustavima navodnjavanja i karavan-sarajima. Zajedno predstavljaju značaj i važnost plodonosne trgovine tamjanom i mirtom koja se obavljala od južne Arabije do Sredozemlja, a koja je na svom vrhuncu, od 3. stoljeća pr. Kr. do 2. stoljeća, prolazila kroz raskošne gradove. Plodovi ove trgovine su najvidljiviji u ruševinama gradova u pustinji Negev koji su se u negostoljubivom krajoliku mogli razviti samo zahvaljujući razvijenoj trgovini.

Oni su, zajedno s pripadajućim utvrdama i poljoprivresnim zemljištem, upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2005. godine[1]'
https://hr.wikipedia.org/wiki/Gradovi_na_putu_tamjana_u_pustinji_Negev
 
bh_citadela:
'Put tamjana

500px-Petra_Jordan_BW_21.JPG

Nabatejski grad Petra, danas u Jordanu, bio je važno raskrižje na Putu tamjana

Put tamjana koji vodi od južne Arabije do sredozemlja jedan je od najstarijih trgovačkih putova na svijetu.

Ovim putem prenošen je tamjan iz tzv. "Zemlje tamjana" (pokrajina Dhofar u današnjem Omanu) preko Jemena, Asira i Hedžaza (Asir i Hedžaz su pokrajine u današnjoj Saudijskoj Arabiji uz ili u blizini Crvenog mora) do Gaze, luke na Sredozemnom moru, i do Damaska. Na ovom karavanskom putu važna trgovačka središta bili su Šabva, Sana, Medina i Petra, a gradovi na putu tamjana u pustinji Negev su UNESCO-va svjetska baština u Izraelu.

300px-Olibanum_resin.jpg

Smola tamjanovog stabla

Značenje tamjana

Osušena smola tamjanovog drveta (Boswellia sacra) kod paljenja razvija aromatski mirisan dim. U medicini se od davnina koristi kao sredstvo za dezinficiranje i suzbijanje upala. I danas je cijenjen u medicini izvan Europe kao i u liječenju prirodnim tvarima.

Pored toga, tamjan se koristio i još uvijek se koristi u religioznim obredima, u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. U hramovima gotovo svih religija antičkog svijeta smatrao se posebno vrijednom žrtvom.
Početci i procvat

Put tamjana postao od Zemlje tamjana preko pustinje je moguć tek s domesticiranjem dromedara sredinom 2. tisućljeća pr. Kr.. Korištenje dromedara za prijenos tereta smanjilo je ovisnost karavana od mjesta s vodom u pustinji.

Pored tamjana, ovim karavanskim putom do Palestine i Sirije stizali su iz Indije i začini i drago kamenje. Kod Petre, sjeverno od Akapskog zaljeva, put se dijelio u dva pravca. Sjeverni pravac završavao je u Gazi, dok je istočni pravac vodio do Damaska. Izvještaji antičkih autora bilježe, da je karavana dromedara trebala 100 dana putovanja da prijeđe 3.400 km dug put od Dhofara do Gaze.

Put tamjana vjerojatno je prvi put korišten u 10. stoljeću pr. Kr.. No, do punog razvoja dolazi tek nakon nastajanja južnoarabijskih kraljevstava Saba, Kataban, Hadramaut i Main u 8. stoljeću p. n. e.. Velike potrebe za tamjanom radi korištenja u kultnim obredima u području oko Sredozemnog mora dovela je od 5. stoljeća pr. Kr. do procvata trgovine tamjanom kao i gradova i državica koje su se nalazile na tom putu. Na prijelazu u novu eru Rimsko Carstvo je, od procijenjene godišnje proizvodnje od 2.500 do 3.000 tona, trošilo oko 1.500 tona tamjana. Tada su zemlju odakle je dopremana ova skupocjena sirovina Rimljani nazvali Arabia felix - sretna Arabija.
Gubitak značenja

Kratko vrijeme ranije već je put tamjana počeo gubiti na značenju. Ptolomejski vladari Egipta otvorili su u 1. stoljeću p. n. e. pomorski put kroz Crveno more. Tako su se mogli uključiti u trgovanje tamjanom, no i izbjeći visoke carine i druga davanja koje su se plaćale na kopnenom putu.

Time nije samo stari karavanski put izgubio na značenju. Antička arapska kraljevstva na taj način postepeno su izgubila svoju gospodarsku osnovu, što je dovelo do uspona Himjarita u Jemenu. Oni su se snažnije oslanjali na poljoprivredu u klimatski povoljnijim brdovitim predjelima i kontrolu pomorske trgovine.

Pobjednički put Islama od 7. stoljeća bio je još jedan težak udarac za trgovački put. Istina, i islamska medicina je koristila tamjan, ali nije korišten u religijskim obredima u džamijama. Put tamjana potpuno je izgubio svako značenje s otkrićem pomorskog puta za Indiju i portugalskim organiziranjem puta začina u 16. stoljeću. '
https://hr.wikipedia.org/wiki/Put_tamjana


'Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev
Godina uvrštenja: 2005. (29. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/1107 UNESCO

Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev su arheološki lokaliteti gradova na drevnom putu tamjana u pustinji Negev, južni Izrael. Četiri grada (Avdat, Haluza, Mamšit i Šivta) su izravno spajala put tamjana, ali i put začina sa Sredozemljem. Izgradili su ih Nabatejci, staro arapsko pleme Hašemitskog kraljevstva s prijestolnicom u Petri (također svjetska baština od 1985.). Svaki od njih je višestruka utvrda s poljoprivrednim zemljištem u izrazito pustinjskom krajoliku sa sustavima navodnjavanja i karavan-sarajima. Zajedno predstavljaju značaj i važnost plodonosne trgovine tamjanom i mirtom koja se obavljala od južne Arabije do Sredozemlja, a koja je na svom vrhuncu, od 3. stoljeća pr. Kr. do 2. stoljeća, prolazila kroz raskošne gradove. Plodovi ove trgovine su najvidljiviji u ruševinama gradova u pustinji Negev koji su se u negostoljubivom krajoliku mogli razviti samo zahvaljujući razvijenoj trgovini.

Oni su, zajedno s pripadajućim utvrdama i poljoprivresnim zemljištem, upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2005. godine[1]'
https://hr.wikipedia.org/wiki/Gradovi_na_putu_tamjana_u_pustinji_Negev
Kliknite za proširenje...
“Volja je Svevišnjeg Allaha htjela, da uz pomoć ustaša u zemlji i inozemstvu, te savezničkih vojski kucne radosni čas za sve Hrvate, katolike i muslimane. U ovom radosnom i velikom trenutnku za cjelokupni hrvatski narod, kada je osnovana samostalna i nezavisna Hrvatska Država na cijelom povijesnom teritoriju hrvatskom, kličem: ‘Neka Allah Svevišnji poživi Poglavnika! Neka Allah Svevišnji poživi njegova Opunomoćenika i sve ustaše! Neka živi samostalna i nezavisna Hrvatska Država i hrvatski narod, dok je svijeta i vijeka’”, pročitao je muftija Ismet Muftić na dan proglašnja Nezavisne države Hrvatske u Zagrebu 10. aprila 1941. pred Slavkom Kvaternikom, opunomoćenikom Ante Pavelića. :hahaha:
 
Alster:
“Volja je Svevišnjeg Allaha htjela, da uz pomoć ustaša u zemlji i inozemstvu, te savezničkih vojski kucne radosni čas za sve Hrvate, katolike i muslimane. U ovom radosnom i velikom trenutnku za cjelokupni hrvatski narod, kada je osnovana samostalna i nezavisna Hrvatska Država na cijelom povijesnom teritoriju hrvatskom, kličem: ‘Neka Allah Svevišnji poživi Poglavnika! Neka Allah Svevišnji poživi njegova Opunomoćenika i sve ustaše! Neka živi samostalna i nezavisna Hrvatska Država i hrvatski narod, dok je svijeta i vijeka’”, pročitao je muftija Ismet Muftić na dan proglašnja Nezavisne države Hrvatske u Zagrebu 10. aprila 1941. pred Slavkom Kvaternikom, opunomoćenikom Ante Pavelića. :hahaha:
Kliknite za proširenje...

'Ta svijest i antimuslimansko raspoloženje sigurno su prouzročili i krvave sukobe na nacionalno-vjerskoj osnovi za vrijeme Drugog svjetskog rata. Čini se da je za Muslimane posebno bolno pitanje Foče, odnosno četničkog pokolja u tom kraju.

IZETBEGOVIĆ: O tome se malo zna. Ako Muslimani nisu mogli govoriti o svojim aktualnim pravima, onda su još manje mogli govoriti o svojim žrtvama. Nismo, kako kaže profesor Muhamed Filipović, imali pravo ni na žrtve. Foča je nešto što se ne može zaobići. Ondje je, po najskromnijim podacima, pobijeno više od 2000 ljudi. Takve procjene daje Čolaković. Taj događaj nije obilježen nikakvim obilježjem ni spomenikom. No, taj zločin se pamti i zbog toga će to stratište jednog dana biti obilježeno.

Je li taj sukob na liniji pravoslavlje-islam i doveo do opredjeljivanja Muslimana, barem jednog dijela, za NDH?

IZETBEGOVIĆ: O opredjeljivanju naroda ne može se govoriti. Muslimani su čak izdali nekoliko dokumenata kojima se ograđuju od tadašnje vlasti NDH i osuđuju progone srpskog i jevrejskog stanovništva. To su one poznate rezolucije iz 1941. godine, koje je »Književna revija« tek nedavno objavila i koje su široj javnosti uglavnom nepoznate. Očito, komunistima nije odgovaralo da se to zna, jer - Bože moj - historija i sve dobro počinje od njih. Za činjenicu što su neki Muslimani prihvatili NDH, objašnjenje treba tražiti u tadašnjoj političkoj situaciji - zemlja se raspala, narod dezorijentiran i neorganiziran, svugdje kaos i nedoumica. Ustaške su se vlasti i dodvoravale Muslimanima pričama o »hrvatskom cvijeću«, na što su neki svjesniji ljudi odgovarali: Mi smo ljudi, a ne cvijeće«.

Za Muslimane je u drugom svjetskom ratu vezan i jedan dosad nedovoljno istražen fenomen, autonomnih muslimanskih milicija koje se nisu borile ni na čijoj strani.

IZETBEGOVIĆ: To je fenomen vezan za Bosnu, iznikao iz želje da se ostane po strani sukoba. Bilo je najmanje deset takvih vojnih formacija. Jedna velika formacija bila je u Tuzli — ona će se kasnije, pod vodstvom Muhameda Hadžiefendića priključiti partizanima - pa Slavka Miljkovića u Krajni, pa na području Bjelašnice-Treskavice pod vodstvom nekog Grčića. Sve one lavirale su između partizana i tadašnjih službenih vlasti, a za partizane bile su i izvor oružja. Neke jasne ideološke odrednice nisu imale, a glavni cilj bio im je da zaštite muslimane od četničkog noža ili odlaska u neku od vojski. To je bio izraz unutrašnje svijesti, koja nije do kraja ideološki definirana, da su muslimani ipak nešto drugo od svega što im se nudi ili nameće.'
http://www.media.ba/bs/magazin-teme-i-resursi/iz-arhiva-alija-izetbegovic-mi-nismo-turci
 
Ma jel to Meho Čustović iz muslimansko - ustaškog uporišta, pod imenom Fazlagić kula?:think:

- - - - - - - - - -

bh_citadela:
'Ta svijest i antimuslimansko raspoloženje sigurno su prouzročili i krvave sukobe na nacionalno-vjerskoj osnovi za vrijeme Drugog svjetskog rata. Čini se da je za Muslimane posebno bolno pitanje Foče, odnosno četničkog pokolja u tom kraju.

IZETBEGOVIĆ: O tome se malo zna. Ako Muslimani nisu mogli govoriti o svojim aktualnim pravima, onda su još manje mogli govoriti o svojim žrtvama. Nismo, kako kaže profesor Muhamed Filipović, imali pravo ni na žrtve. Foča je nešto što se ne može zaobići. Ondje je, po najskromnijim podacima, pobijeno više od 2000 ljudi. Takve procjene daje Čolaković. Taj događaj nije obilježen nikakvim obilježjem ni spomenikom. No, taj zločin se pamti i zbog toga će to stratište jednog dana biti obilježeno.

Je li taj sukob na liniji pravoslavlje-islam i doveo do opredjeljivanja Muslimana, barem jednog dijela, za NDH?

IZETBEGOVIĆ: O opredjeljivanju naroda ne može se govoriti. Muslimani su čak izdali nekoliko dokumenata kojima se ograđuju od tadašnje vlasti NDH i osuđuju progone srpskog i jevrejskog stanovništva. To su one poznate rezolucije iz 1941. godine, koje je »Književna revija« tek nedavno objavila i koje su široj javnosti uglavnom nepoznate. Očito, komunistima nije odgovaralo da se to zna, jer - Bože moj - historija i sve dobro počinje od njih. Za činjenicu što su neki Muslimani prihvatili NDH, objašnjenje treba tražiti u tadašnjoj političkoj situaciji - zemlja se raspala, narod dezorijentiran i neorganiziran, svugdje kaos i nedoumica. Ustaške su se vlasti i dodvoravale Muslimanima pričama o »hrvatskom cvijeću«, na što su neki svjesniji ljudi odgovarali: Mi smo ljudi, a ne cvijeće«.

Za Muslimane je u drugom svjetskom ratu vezan i jedan dosad nedovoljno istražen fenomen, autonomnih muslimanskih milicija koje se nisu borile ni na čijoj strani.

IZETBEGOVIĆ: To je fenomen vezan za Bosnu, iznikao iz želje da se ostane po strani sukoba. Bilo je najmanje deset takvih vojnih formacija. Jedna velika formacija bila je u Tuzli — ona će se kasnije, pod vodstvom Muhameda Hadžiefendića priključiti partizanima - pa Slavka Miljkovića u Krajni, pa na području Bjelašnice-Treskavice pod vodstvom nekog Grčića. Sve one lavirale su između partizana i tadašnjih službenih vlasti, a za partizane bile su i izvor oružja. Neke jasne ideološke odrednice nisu imale, a glavni cilj bio im je da zaštite muslimane od četničkog noža ili odlaska u neku od vojski. To je bio izraz unutrašnje svijesti, koja nije do kraja ideološki definirana, da su muslimani ipak nešto drugo od svega što im se nudi ili nameće.'
http://www.media.ba/bs/magazin-teme-i-resursi/iz-arhiva-alija-izetbegovic-mi-nismo-turci
Kliknite za proširenje...

zlatne-kasike-protest.jpg
Mislimo li na istog Aliju? Onog što je obećao zlatni escajg.:hahaha: Pa taj je bio lopina kao i njegov sin.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

L
U Sarajevu ubijeno 3000 Srba, formirano 211 logora
2
Odgovora
48
Pregleda
412
Araon
Araon
Casual Observer
Deca iz Srbije u posjeti "Muzeju ratnog djetinjstva" u Sarajevu
11 12 13
Odgovora
322
Pregleda
3.633
Casual Observer
Casual Observer
Smorisha
Додик на седници НС РС: Прете ми хапшењем. Добио сам информацију да су ми поручили, ако моје обезбеђење пружи отпор, да ће пуцати у мене
6 7 8
Odgovora
195
Pregleda
2.902
Straks92
Straks92

Back
Top