Deca iz Srbije u posjeti "Muzeju ratnog djetinjstva" u Sarajevu

Casual Observer

Stara legenda
Poruka
80.962
A6E13652-D70F-4080-BBFB-D25CAA6D2E22.jpeg

"Postavili smo kamen temeljac u arhitekturi mira jednog novog doba".

Ovako je Jelena Stefanović, nastavnica jedne osnovne škole iz Kragujevca prokomentarisala posjetu 23 đaka Muzeju ratnog djetinjstva u Sarajevu.

Učenici šestog i sedmog razreda osnovne škole su u Sarajevo došli na inicijativu svojih nastavnika i nastavnica.

Ovo je prva posjeta djece iz Srbije posvećena obilasku ovog muzeja.

"Doneli smo dušu ispunjenu razumevanjem, empatijom, pružili ruku prijateljstva, otvorili um. Neka naše zajedničke ideje idu ruku pod ruku, jer samo tako možemo preko svih prepreka do harmonije i ljubavi", kaže Stefanović.

Ona je zajedno sa ostalim nastavnicima iz Srbije i Bosne i Hercegovine prošle godine učestvovala u radionici u kojoj se kroz edukativnu metodologiju Muzeja ratnog djetinjstva i predmete muzeja, nastoji približiti bitnost mirovnog obrazovanja u školama.

Organizator radionica je Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji (YIHR) u partnerstvu sa Forumom ZFD (Ziviler Friedensdienst).

Muzej ratnog djetinjstva u Sarajevu je muzej koji čuva hiljade ličnih predmeta fotografija pisama, svesaka, dokumenata i dugih uspomena onih koji su djetinjstvo proveli u rata u BiH.

Posjeta Muzeju, djeci iz Kragujevca je bila centralni događaj.

Šta kažu djeca?​

"Deca su bila veoma srećna. Dopada im se Sarajevo, atmosfera je bila divna, utisci su premašili i naša očekivanja", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Sofija Todorović, programska direktorica Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji.

Djeca su, navodi Todorović, bila podijeljena u grupe, a svaka grupa je imala svog edukatora.

"Prolazili su kroz muzej, razgovarali o eksponatima, pisali svoje utiske, pa smo imali ragovor o tome koja priča se njima najviše dopala, zbog čega je ona važna, povezivali su to sa svojim ličnim osećanjima koje su doživeli kao mali", kaže Todorović.

Nakon toga, djeca su razgovarala sa edukatorima o osjećanjima koja su kod njih izazvali eksponati koje su vidjeli.

Učenici iz Kragujevca su donijeli i poklone.

Među njima je i slika djevojčice na kojoj se nalaze simboli Kragujevca, među kojima je i spomenik iz Memorijalnog parka Šumarice, gdje je 1941., početkom Drugog svjetskog rata, strijeljano nekoliko stotina djece.

74BE8D3E-21F5-4DF1-A96E-E84D7CEE5BFF.jpeg

Poklon djece Kragujevca Muzeju ratnog djetinjstva u Sarajevu.

"Tokom posete je došla jedna nastavnica iz Sarajeva sa troje đaka, pa su zajedno razmenjivali iskustva. To su jako važne stvari, jako je važo da deca određene teritorije ili regiona ne ostanu etiketirani kao neprijateljski, bez da su ikada o njima bilo šta saznali ili čuli. Sigurna sam da posle ove posete Sarajevu, retko ko će njima moći da kaže nešto za Sarajevo da to nije lepo, a da oni u to poveruju. Mislim da je to suština", navodi Todorović.

I u Muzeju ratnog djetinjstva, koji je otvoren 2017. godine, smatraju kako je posjeta djece iz Kragujevca "prvi korak u jačanju saradnje sa školama širom Srbije".

"Aktivnosti poput ove, koje imaju za cilj promoviranje kulture mira, omogućavaju djeci i mladima da razviju svijest o važnosti empatije i razumijevanja različitih perspektiva. Osim toga, ove aktivnosti potiču djecu i mlade da preuzmu odgovornost za svoje postupke, razmišljaju o posljedicama svojih djela, te aktivno rade na izgradnji inkluzivnijeg i mirnijeg okruženja i društva", kaže za RSE Amina Krvavac, direktorica Muzeja ratnog djetinjstva u BiH.

ABDB672A-1407-442F-B84D-94231A3A9FAC.jpeg


"Ova inicijativa i saradnja će, nadamo se, poslužiti kao temelj i doprinos djelovanju u pravcu izgradnje održivog mira u regionu", kaže Amina Krvavac, direktorica Muzeja ratnog djetinjstva u BiH.

Nakon posjete Muzeju, djeca iz Kragujevca obišla i neke od najistaknutijih građevina u Sarajevu.

"Mi nastavljamo naš rad sa nastavnicima i nastavama u BiH i Srbiji, radićemo sve na tome da bude još poseta. Ako ima neko iz BiH ko bi želeo da dođe u Srbiju, ohrabrujem ljude da se jave i mi ćemo u tome pomoći", kaže Todorović.

Stradanja djece u Sarajevu tokom rata​

Prema zvaničnim podacima 1.601 dijete je stradalo tokom četiri godine opsade Sarajeva (1992.-1995.), glavnog grada BiH.

Prema sudskim presudama na međunarodnim i domaćim sudovima, najmanje 53 djece u Sarajevu je ubijeno snajperom, a više od 14 hiljada ih je ranjeno. Najviše su ubijana na igralištima ispred zgrada, gdje su im geleri zauvijek prekidali djetinjstvo.

Za zločine nad djecom počinjene tokom opsade Sarajeva, za sada niko nije odgovarao.

Vlada Kantona Sarajevo je 2019. godine donijela odluku da se 5. maj obilježava kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva.

Pravosnažno, za opsadu Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na doživotnu robiju osuđen je Stanislav Galić, dok je 29 godina zatvora dobio Dragomir Milošević, obojica nekadašnji komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa koji su držali pod opsadom Sarajevo 44 mjeseca.

Dio doživotnih presuda Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske (RS), te Ratku Mladiću, ratnom komandandu Vojske RS, odnosi se upravo na terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva.

Pred domaćim pravosuđem za zločine u opkoljenim dijelovima grada, do sada je procesuirano 12 osoba.

Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene u Sarajevu bio je optužen i nekadašnji predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević, ali je umro tokom suđenja u martu 2006. godine, nakon čega je proces obustavljen.

Biljana Plavišić, bivša predsjednica Republike Srspke, priznala je krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu, nakon čega je, pred sudijama Haškog “tribunala” osuđena na 11 godina zatvora.

https://www.slobodnaevropa.org/amp/mir-sjecanje-yihr-sarajevo/32871190.html

Indoktrinacija bez prestanka: Kako je moguće da neko ko među decom školskog uzrasta širi dobrobošnjačku mitologiju i Alijinu propagandu o “zlim Srbima” u Srbiji radi kao nastavnik i prima platu radi delovanja u korist ekstremnog dobrobošnjaštva? Sponzor putešestvija:
‘Inicijativa mladih za ljudska prava’, na maternjem albanskom jeziku osnivača: ‘Nisma e të rinjve për të drejtat e njeriut.’
 
Zoran Čegar, Hrvat, predratni policijski funkcioner, ratni komadant u Armiji BIH u izjavama za posleratne medije:

LINK- Naši zločinci su po Sarajevu silovali djevojčice, bacali ih na ulicu i govorili da su ih ubili srpski snajperisti!

Spomenuli ste da je u Sarajevu bilo većih zločina od onog u Dobrovoljačkoj. O kojim zločinima govorite?

"Imamo mi naše ratne zločince. Po gradu su ubijali ljude bez obzira na nacionalnost, silovali djevojčice, iživljavali se nad njima, pa su ih bacali na ulicu i govorili da ih je ubio srpski snajperista. Imamo mi naše koji su nas ubijali. Zašto njih ne zatvore? Zato što je bila takva politika. Nek se krene redom, ja sam za to da se sve raščisti."
 
Direktor škole je dozvolio da aktivistkinja “Inicijative mladih za ljudska prava” Sofija Todorović izmanipuliše roditelje da dozvole “ekskurziju” dece (šesti, sedmi i osmi razred) u Sarajevo a da roditelji nisu ni znali da je organizator poduhvata jedna NVO sa takvom agendom - ni sam nije propustio priliku za šetnju do Sarajeva:

Režim naravno ne želi da zna za ovo:
 
Zoran Čegar, Hrvat, predratni policijski funkcioner, ratni komadant u Armiji BIH u izjavama za posleratne medije:

LINK- Naši zločinci su po Sarajevu silovali djevojčice, bacali ih na ulicu i govorili da su ih ubili srpski snajperisti!

Spomenuli ste da je u Sarajevu bilo većih zločina od onog u Dobrovoljačkoj. O kojim zločinima govorite?

"Imamo mi naše ratne zločince. Po gradu su ubijali ljude bez obzira na nacionalnost, silovali djevojčice, iživljavali se nad njima, pa su ih bacali na ulicu i govorili da ih je ubio srpski snajperista. Imamo mi naše koji su nas ubijali. Zašto njih ne zatvore? Zato što je bila takva politika. Nek se krene redom, ja sam za to da se sve raščisti."
Ali šta to vredi kad u Srbiji plaćenici jedne proalbanske NVO odlučuju o onome šta će se predavati u školama?
 
Bliži se šesti april koji se zvanično obeležava kao "početak opsade".

Tog 6. aprila 1992 svi svetski mediji su izvestili o mahnitom srpskom snajperisti koji puca na sarajevske mitingaše pred skupštinom.

Posle rata su stizala priznanja od samih pripadnika Armije BIH šta se zapravo desilo:

LINK - Juka Prazina je 1992. pucao na mitingaše pred Skupštinom BiH


No, kako se ova podmetačina dobro isplatila u medijsko - propagandnom smislu, nastavljeno je u istom maniru tokom čitavog rata, te je snajpersko šikaniranje građana Sarajeva i podmetanje tih zločina Srbima postalo glavni medijsko-propagandni adut Izetbegovićeve klike.

Tek su povremeno stizale vesti da su pripadnici Unprofora istragom utvrdili da snajperi pucaju sa položaja Armije BIH na deo grada koji su sami kontrolisali, ali sve je ugušeno propagandnim vestima o srpskoj "opsadi".

U arhivi Njujork Tajmsa se i danas može naći jedan arhivski članak o jednoj istrazi Unprofora o sarajevskim snajperistima gde piše da je istraga utvrdila da snajperisti pucaju sa muslimanskih položaja:

CONFLICT IN THE BALKANS: IN SARAJEVO; Investigation Concludes Bosnian Government Snipers Shot at Civilians
https://www.nytimes.com/1995/08/01/...ion-concludes-bosnian-government-snipers.html
 
Izetbegovićeva klika se odlučila da propagandnu strategiju temelji na konstantnom narativu o "opsadi Sarajeva" sa izazivanjem što većih patnji stanovništva. Bukvalno su davili grad na razne načine da bi pridobili simpatije strane javnosti.

Sarajevo je bilo podeljeni grad tokom čitavog rata. Granate su padale i u delovima grada pod kontrolom Armije BIH i u delovima grada pod srpskom kontrolom. Više oficira Unprofora je optužilo muslimansku stranu da koristi civilne ciljeve u vojne svrhe, da namerno izaziva srpsku reakciju i da gađa delove grada pod sopstvenom kontrolom da bi srpska strana bila optužena. O tome je detaljnije pisao komadant Unprofora Majkl Rouz u svojim memoarima.

Grbavica je bilo najrazrušenije sarajevsko naselje. Muslimanski snajperisti su ubijali sve što se miče sa ciljem izazivanja srpske reakcije. Izetbgeovićeva klika i propagandisti koji su ga savetovali su veoma dobro znali da će stradanje stanovništva u delovima grada pod srpskom kontrolom ostati nezapaženo u stranim medijima, dok će svaka srpska reakcija doneti mnogo propagandnih poena i kuknjave nad ''opsednutim'' Sarajevom.

Svako blebetanje o "opsadi Sarajeva" je zapravo podrška propagandnom narativu koji je i doprineo stradanju Sarajeva.
 
Izetbegovićeva klika se odlučila da propagandnu strategiju temelji na konstantnom narativu o "opsadi Sarajeva" sa izazivanjem što većih patnji stanovništva. Bukvalno su davili grad na razne načine da bi pridobili simpatije strane javnosti.

Sarajevo je bilo podeljeni grad tokom čitavog rata. Granate su padale i u delovima grada pod kontrolom Armije BIH i u delovima grada pod srpskom kontrolom. Više oficira Unprofora je optužilo muslimansku stranu da koristi civilne ciljeve u vojne svrhe, da namerno izaziva srpsku reakciju i da gađa delove grada pod sopstvenom kontrolom da bi srpska strana bila optužena. O tome je detaljnije pisao komadant Unprofora Majkl Rouz u svojim memoarima.

Grbavica je bilo najrazrušenije sarajevsko naselje. Muslimanski snajperisti su ubijali sve što se miče sa ciljem izazivanja srpske reakcije. Izetbgeovićeva klika i propagandisti koji su ga savetovali su veoma dobro znali da će stradanje stanovništva u delovima grada pod srpskom kontrolom ostati nezapaženo u stranim medijima, dok će svaka srpska reakcija doneti mnogo propagandnih poena i kuknjave nad ''opsednutim'' Sarajevom.

Svako blebetanje o "opsadi Sarajeva" je zapravo podrška propagandnom narativu koji je i doprineo stradanju Sarajeva.
Problem je u tome što u Srbiji deluju plaćeni aktivisti koji žive od širenja dotičnih laži.

Kakva crna “opsada” kad su im poklonili aerodrom?
 
Problem je u tome što u Srbiji deluju plaćeni aktivisti koji žive od širenja dotičnih laži.

Kakva crna “opsada” kad su im poklonili aerodrom?

Pa ta NVO mafija u Srbiji bukvalno već tri decenije nakon rata parazitira lešinareći na žrtvama ratova tokom raspada Jugoslavije bez ikakvih nagoveštaja da će stati sa time.
 
Još jedan arhivski članak iz 1992. Iz britanskog dnevnog lista Independent:

Muslims 'slaughter their own people': Bosnia bread queue massacre was propaganda ploy, UN told​

https://www.independent.co.uk/news/...acre-was-propaganda-ploy-un-told-1541801.html

Bilo je tokom rata tako nekih članaka po uticajnijim stranim medijima o Izetbegovićevim medijskim podvalama i ubijanju sopstvenog naroda, ali sve je to gušeno strahovitom propagandom o srpskoj "opsadi Sarajeva".
 
Могла је ова наставница Јелена одвести српску дјечицу до Грбавице да обиђу "Трг хероја". Баш на том мјесту гдје је та плоча "трг Хероја"су 11,марта 1995.године (подсјећање овдје), снајперски хици упућени од стране ниткова у тзв АБиХ прекинули дјетињство десетогодишњој Милици Лаловић и деветогодишњој Наташи Учур

Сјећање на Милицу и Наташу чије дјетињство прекиде снајперски хитац 1995. године​

У ова данашња времена свједоци смо, нажалост, тужних призора страдања недужног народа, нарочито дјеце, у ратом захваћеним подручјима свијета.

Прије неколико година интернет и друштвене мреже преплавиле су слике убијеног Сиријског дјечака, како непомично лежи на обали мора. Жртва је утапања, али је жртва немилосрдног рата који је бјеснио на Блиском Истоку. И баш он, трогодишњи Ајлан, постао је симбол страдања и ратног ужаса.

Колико само недужне дјеце страда због крвавих политика немилосрдних свјетских моћника, колико само малих недужних створења је изгубило живот у ратној машинерији.

Нажалост, примјера је много.

Листајући странице наше историје, која је нажалост пуна крви и сукоба, застанимо, бар на тренутак из пијетета ка жртвама, на деведесетим годинама.

Босна и Херцеговина. Деведесете године. Ратни сукоби. Скоро па да није било дана, тих црних деведесетих, кад смрт није била главна вијест. Гинуло се на све стране. Задах смрти осјећао се на сваком кораку. Смрт као да је постала свакодневница. Као да је и Босна постала мали Витлејем, као да се и ту неки нови Ирод издигао па не мари за страдањем дјеце.

Немамо срца одвојити нити једно дијете чији се живот насилно угасио, одвојити, нити га посматрати другачије сем кроз Витлејемску дјецу. Ни једно дијете убијено током ратних сукоба у Босни и Херцеговини није криво за бездушну политику домаћих и свјетских властодржаца. Свако од њих, без обзира како се звало и чије име носило, само је дијете. Много је мучних примјера страдања дјеце у протеклом рату. Свака од тих грозних прича отима тежак уздах из груди. Тешко је издвојити појединачан примјер. Бог нека опрости, гријех је и појединачно говорити о страдању невине дјеце.

Један у низу ужасних сцена страдања дјеце десио се на самом крају ратних сукоба у БиХ.

Зла судбина застаде на 1995. години.

Једанаестог марта 1995. године, негдје око 15:00 часова, снајперски хитац прекинуо је дјетињство десетогодишњој Милици и деветогодишњој Наташи. Не слутећи да их зло око гледа кроз снајперску оптику, безазлено и безбрижно Милица и Наташа, као најбоље другарице, дјечијом игром пркосиле су суморној ратној свакодневници. Дјевојчице, безазлена дјеца, напрасно су постала легитиман војни циљ. Из непосредне близине, према изјавам очевидаца и свједока страдања, снајпериста је погодио Милицу и Наташу са зграде „Лориса“. Није им било помоћи. Упркос брзој интервенцији љекара њихова малена, чиста, слабашна срца нису могла да издрже удар смртоносног олова. Издахнуле су на плочнику трга који данас, бесрамно, носи назив „Трг хероја“. Иако се добро зна ко је био безумник који је притиснуо обарач и усмртио два недужна живота, правда, бар ова овоземаљска, га ни до дана данашњих није стигла.

Милица Лаловић и Наташа Учур јесу српска дјеца, али су симбол страдања сваког дјетета у протеклом рату, без обзира на националност. Како имати срце па казати ово пострадало дијете је Српско ово је Бошњачко ово…сва дјеца су наша. Свако пострадало дијете опомена је сваком оном безумнику који је био зачетник зла и сукоба. Сва пострадала дјеца су мученици. Њихова огромна жртва обавеза је свима нама да се окренемо једни око других, да се запитамо коме и чему су потребни сукоби.

Милица и Наташа данас једна до друге почивају. Њихови надгробни споменици, и споменици многе страдале наше (наше=свих нас, без обзира на нацију) дјеце, али и споменик убијеној дјеци Сарајева и сваки споменик и свака хумка дјетета широм свијета, свједок су тешких и ужасних времена, али морају да буду опомена да се више никада и никоме слично зло не понови.
Не слутећи да их зло око гледа кроз снајперску оптику, безазлено и безбрижно Милица и Наташа, као најбоље другарице, дјечијом игром пркосиле су тог дана суморној ратној свакодневници. Дјевојчице, безазлена дјечица, напрасно су постала легитиман војни циљ. Име ниткова, припадника тзв АБиХ који је упутио хице са зграде "Лориса“ је познато јер се хвалио сам својим злочињењем. Наравно да та хуља која је прекунула живот малих анђела никад није одговарала за своје злодјело, у овој дејтонској долини плача коју неки Босном зову нема правде за српске страдалнике и страдалнице. А како сам већ написа, да буде бесрамније, плочник на којем су усмрћене и издахнуле дјевојчице носи данас назив "Трг хероја“ што нам казује о нељудскости и бестидности оних који у тој касаби данас доносе одлуке.
CJub3v8q8Wy5xOGSjbtRJVL5s2Pv-zae-1000-768x511.jpeg
 
ovako je i Troja pala.. :cool: :per:
šalim se, super ideja. :)

U Sarajevu ima nekoliko tih kvazi naučnih institucija tipa Muzej Alije Izetbegovića, Muzej opsade Sarajeva, Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida.... a jedina funkcija tih ustanova je ispiranje mozga posetiocima sa ratnom propagandom i izfriziranom biografijom Alije Izetbegovića.

Najpametnije bi bilo odvesti decu u Muzej Alije Izetbegovića i u tom svojevrsnom spomeniku ljudske gluposti održati predavanje o kultu ličnosti, falsifikovanju biografija raznih nacionalnih "vođa" i medijskoj propagandi Izetbegovićeve klike. Tako bi se kod dece razvila kritička svest i bila bi otpornija na delovanje NVO lešinara koji manipulišu decom i iskorištavaju ratna stradanja za svoje bogaćenje.
 
Poslednja izmena:
Могла је ова наставница Јелена одвести српску дјечицу до Грбавице да обиђу "Трг хероја". Баш на том мјесту гдје је та плоча "трг Хероја"су 11,марта 1995.године (подсјећање овдје), снајперски хици упућени од стране ниткова у тзв АБиХ прекинули дјетињство десетогодишњој Милици Лаловић и деветогодишњој Наташи Учур

Čitava ta poseta umesto stvarnog upoznavanja sa ratnim strahotama ima propagandnu funkciju ispiranja mozga deci sa srpskom "opsadom Sarajeva", a sve u režiji NVO hohštaplera. Zapravo to ima sporednu funkciju, a glavna stvar je da su ovi izmuzu pare od stranih donatora jer oni eto suočavaju srpsku javnost sa srpskim zločinima.

Da su zaista želeli da nešto nauče o ratnom stradanju, spašavanju života, humanosti, empatiji, odvojenosti od porodice... mogli su da odu do Niša da se sretnu sa porodicom ratnog hirurga Miodraga Lazića koji je kao dobrovoljac i ratni hirurg spasao na hiljade života u srpskom delu Sarajevu od 1992. do 1996. godine. Sećam se da je njegova kćerka jednom rekla da tek kad je posle rata primala pisma u kojima se porodice spašenih zahvaljuju njenom ocu, shvatila zašto njenog oca nije bilo pored nje kad je rasla, već je bio na nekom drugom mestu.

https://www.blic.rs/vesti/drustvo/d...a-ratista-sladin-14-otac-mi-je-ljubio/vx0s063

Iz članka:

"Spasavanje života - to je tvoja obaveza. Gubitak života - dilema, da li sam nešto uradio dobro ili nisam. Ne možeš tu da postaneš neskroman i budeš neka veličina, reči su kojima je doktor Miodrag Lazić, hirurg koji je spasio na stotine života u Sarajevu od 1992. do 1996. godine, opisao svoj posao u dokumentarnom filmu "Dnevnik ratnog hirurga", snimljenom prema njegovoj autobiografskoj knjizi.
Kroz ratnu bolnicu "Žica Blažuj", koja je napravljena 1992. godine, prošlo je 12.000 ranjenika i izvrseno više od 3.500 operacija. Bilo je dana kada je između operacija imao samo 15 minuta odmora, operisao je i dok je i sam bio u gipsu, i nakon što je bolnica u kojoj je radio bombardovana, i onda kada su mu drugi govorili da odustane, da je pacijent mrtav... Doktor Lazić nikada se nije predavao. Kako je naveo u svojoj oproštajnoj poruci, čast i ponos mu nisu dozvoljavali da se skloni

Sećao se svakog detalja, bizarnih povreda koje je lečio, poput jednog ranjenka kojem je izvadio hangarsku bravu... Ipak, smrt devojčice Slađe (14) iz Ilijaša ostala je posebno urezana u njegovom sećanju, o čemu je govorio u "Dnevniku ratnog hirurga".


- Pamtim tu malu Slađu, 14 godina, pamtim njene plave oči i ogroman stomak. Pogođena je u karlicu. Sigurno je u stomaku tada bilo više od četiri litara krvi. Pored tog kreveta stajao je njen otac i plakao. Sagnuo se i ljubio mi krvave klompe da mu spasim dete. Uneli smo je u salu. Otvorio sam je. Izašao je gejzir krvi. Brzo sam našao artertiju koja je presečena, hirurški završio posao, odneli smo je na intenzivnu negu, ali Slađa se nije probudila. Mozak je umro. Bilo mi je teško da to kazem i vidim onaj bol, eksploziju u njihovim očima, bljesak tuge, padanje na kolena.... Imala je samo 14 godina. Pogođena je sa 400-500 metara. Taj koji je pucao u nju ne samo da je video da je dete, nego je video njene oči - rekao je doktor Lazić"


Slađa nije jedino dete koje je operisao. Na ratišu, nažalost, lečio je mnogo dece.


- Pamtim dečaka od sedam-osam godina koji je pogođen u šljiviku dok se igrao sa svojim drugom, pa dečka koji je sa ocem istovarao kamion Crvenog krsta pun cipela jer su obećali da će mu naći najbolje patike ako pomogne. Dobio je patike, nije prošao deset metara, pala je granata i bukvalno mu otkinula potkolenicu. Borili smo se više sati, povezali kosti, krvne sudove, sve. Kada se probudio, dečak je pitao gde su mu patike - rekao je doktor Lazić.

"Šta je mali? Jel u redu?"

Jedan od onih kojima je doktor Laza spasio život bio je i Velibor Krsmanović. Velibor je teško povređen kada je izašao ispred svoje zgrade da se igra sa drugarima. Pala je granata, dva dečaka su poginula na licu mesta, a on i njegov drug Goran su preživeli. Kako je Velibor posvedočio u "Dnevniku ratnog hirurga", "srećom operisao ga je doktor Lazić, jer da nije njega bilo, ko zna šta bi bilo".
 
Poslednja izmena:

"Postavili smo kamen temeljac u arhitekturi mira jednog novog doba".

Ovako je Jelena Stefanović, nastavnica jedne osnovne škole iz Kragujevca prokomentarisala posjetu 23 đaka Muzeju ratnog djetinjstva u Sarajevu.

Učenici šestog i sedmog razreda osnovne škole su u Sarajevo došli na inicijativu svojih nastavnika i nastavnica.

Ovo je prva posjeta djece iz Srbije posvećena obilasku ovog muzeja.

"Doneli smo dušu ispunjenu razumevanjem, empatijom, pružili ruku prijateljstva, otvorili um. Neka naše zajedničke ideje idu ruku pod ruku, jer samo tako možemo preko svih prepreka do harmonije i ljubavi", kaže Stefanović.

Ona je zajedno sa ostalim nastavnicima iz Srbije i Bosne i Hercegovine prošle godine učestvovala u radionici u kojoj se kroz edukativnu metodologiju Muzeja ratnog djetinjstva i predmete muzeja, nastoji približiti bitnost mirovnog obrazovanja u školama.

Organizator radionica je Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji (YIHR) u partnerstvu sa Forumom ZFD (Ziviler Friedensdienst).

Muzej ratnog djetinjstva u Sarajevu je muzej koji čuva hiljade ličnih predmeta fotografija pisama, svesaka, dokumenata i dugih uspomena onih koji su djetinjstvo proveli u rata u BiH.

Posjeta Muzeju, djeci iz Kragujevca je bila centralni događaj.

Šta kažu djeca?​

"Deca su bila veoma srećna. Dopada im se Sarajevo, atmosfera je bila divna, utisci su premašili i naša očekivanja", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Sofija Todorović, programska direktorica Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji.

Djeca su, navodi Todorović, bila podijeljena u grupe, a svaka grupa je imala svog edukatora.

"Prolazili su kroz muzej, razgovarali o eksponatima, pisali svoje utiske, pa smo imali ragovor o tome koja priča se njima najviše dopala, zbog čega je ona važna, povezivali su to sa svojim ličnim osećanjima koje su doživeli kao mali", kaže Todorović.

Nakon toga, djeca su razgovarala sa edukatorima o osjećanjima koja su kod njih izazvali eksponati koje su vidjeli.

Učenici iz Kragujevca su donijeli i poklone.

Među njima je i slika djevojčice na kojoj se nalaze simboli Kragujevca, među kojima je i spomenik iz Memorijalnog parka Šumarice, gdje je 1941., početkom Drugog svjetskog rata, strijeljano nekoliko stotina djece.

Pogledajte prilog 1525140
Poklon djece Kragujevca Muzeju ratnog djetinjstva u Sarajevu.

"Tokom posete je došla jedna nastavnica iz Sarajeva sa troje đaka, pa su zajedno razmenjivali iskustva. To su jako važne stvari, jako je važo da deca određene teritorije ili regiona ne ostanu etiketirani kao neprijateljski, bez da su ikada o njima bilo šta saznali ili čuli. Sigurna sam da posle ove posete Sarajevu, retko ko će njima moći da kaže nešto za Sarajevo da to nije lepo, a da oni u to poveruju. Mislim da je to suština", navodi Todorović.

I u Muzeju ratnog djetinjstva, koji je otvoren 2017. godine, smatraju kako je posjeta djece iz Kragujevca "prvi korak u jačanju saradnje sa školama širom Srbije".

"Aktivnosti poput ove, koje imaju za cilj promoviranje kulture mira, omogućavaju djeci i mladima da razviju svijest o važnosti empatije i razumijevanja različitih perspektiva. Osim toga, ove aktivnosti potiču djecu i mlade da preuzmu odgovornost za svoje postupke, razmišljaju o posljedicama svojih djela, te aktivno rade na izgradnji inkluzivnijeg i mirnijeg okruženja i društva", kaže za RSE Amina Krvavac, direktorica Muzeja ratnog djetinjstva u BiH.

Pogledajte prilog 1525141

"Ova inicijativa i saradnja će, nadamo se, poslužiti kao temelj i doprinos djelovanju u pravcu izgradnje održivog mira u regionu", kaže Amina Krvavac, direktorica Muzeja ratnog djetinjstva u BiH.

Nakon posjete Muzeju, djeca iz Kragujevca obišla i neke od najistaknutijih građevina u Sarajevu.

"Mi nastavljamo naš rad sa nastavnicima i nastavama u BiH i Srbiji, radićemo sve na tome da bude još poseta. Ako ima neko iz BiH ko bi želeo da dođe u Srbiju, ohrabrujem ljude da se jave i mi ćemo u tome pomoći", kaže Todorović.

Stradanja djece u Sarajevu tokom rata​

Prema zvaničnim podacima 1.601 dijete je stradalo tokom četiri godine opsade Sarajeva (1992.-1995.), glavnog grada BiH.

Prema sudskim presudama na međunarodnim i domaćim sudovima, najmanje 53 djece u Sarajevu je ubijeno snajperom, a više od 14 hiljada ih je ranjeno. Najviše su ubijana na igralištima ispred zgrada, gdje su im geleri zauvijek prekidali djetinjstvo.

Za zločine nad djecom počinjene tokom opsade Sarajeva, za sada niko nije odgovarao.

Vlada Kantona Sarajevo je 2019. godine donijela odluku da se 5. maj obilježava kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva.

Pravosnažno, za opsadu Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na doživotnu robiju osuđen je Stanislav Galić, dok je 29 godina zatvora dobio Dragomir Milošević, obojica nekadašnji komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa koji su držali pod opsadom Sarajevo 44 mjeseca.

Dio doživotnih presuda Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske (RS), te Ratku Mladiću, ratnom komandandu Vojske RS, odnosi se upravo na terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva.

Pred domaćim pravosuđem za zločine u opkoljenim dijelovima grada, do sada je procesuirano 12 osoba.

Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene u Sarajevu bio je optužen i nekadašnji predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević, ali je umro tokom suđenja u martu 2006. godine, nakon čega je proces obustavljen.

Biljana Plavišić, bivša predsjednica Republike Srspke, priznala je krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu, nakon čega je, pred sudijama Haškog “tribunala” osuđena na 11 godina zatvora.

https://www.slobodnaevropa.org/amp/mir-sjecanje-yihr-sarajevo/32871190.html

Indoktrinacija bez prestanka: Kako je moguće da neko ko među decom školskog uzrasta širi dobrobošnjačku mitologiju i Alijinu propagandu o “zlim Srbima” u Srbiji radi kao nastavnik i prima platu radi delovanja u korist ekstremnog dobrobošnjaštva? Sponzor putešestvija:
‘Inicijativa mladih za ljudska prava’, na maternjem albanskom jeziku osnivača: ‘Nisma e të rinjve për të drejtat e njeriut.’
To ti je podgrijavanje mržnje. Održavanje plamena da ne utrne a pod krinkom otvorenog društva.
Svi ti oni prolaze iste seminare. Terminologija je ista samo se subjekt mržnje mijenja. Čak imaju iste šprance a mjesto nacije su ____________ pa upiši prema ciljanoj skupini koji se obraćaš.

I onda se čude Putinu kad takve protuhe u Rusiji zabranjuje i šalje u gulag. To je jedino za gulag i korisno. Neka siječe i pošumljava šume ili tuca kamen.
Ovisno čega ima više.
 

"Postavili smo kamen temeljac u arhitekturi mira jednog novog doba".

Ovako je Jelena Stefanović, nastavnica jedne osnovne škole iz Kragujevca prokomentarisala posjetu 23 đaka Muzeju ratnog djetinjstva u Sarajevu.

Učenici šestog i sedmog razreda osnovne škole su u Sarajevo došli na inicijativu svojih nastavnika i nastavnica.

Ovo je prva posjeta djece iz Srbije posvećena obilasku ovog muzeja.

"Doneli smo dušu ispunjenu razumevanjem, empatijom, pružili ruku prijateljstva, otvorili um. Neka naše zajedničke ideje idu ruku pod ruku, jer samo tako možemo preko svih prepreka do harmonije i ljubavi", kaže Stefanović.

Ona je zajedno sa ostalim nastavnicima iz Srbije i Bosne i Hercegovine prošle godine učestvovala u radionici u kojoj se kroz edukativnu metodologiju Muzeja ratnog djetinjstva i predmete muzeja, nastoji približiti bitnost mirovnog obrazovanja u školama.

Organizator radionica je Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji (YIHR) u partnerstvu sa Forumom ZFD (Ziviler Friedensdienst).

Muzej ratnog djetinjstva u Sarajevu je muzej koji čuva hiljade ličnih predmeta fotografija pisama, svesaka, dokumenata i dugih uspomena onih koji su djetinjstvo proveli u rata u BiH.

Posjeta Muzeju, djeci iz Kragujevca je bila centralni događaj.

Šta kažu djeca?​

"Deca su bila veoma srećna. Dopada im se Sarajevo, atmosfera je bila divna, utisci su premašili i naša očekivanja", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Sofija Todorović, programska direktorica Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji.

Djeca su, navodi Todorović, bila podijeljena u grupe, a svaka grupa je imala svog edukatora.

"Prolazili su kroz muzej, razgovarali o eksponatima, pisali svoje utiske, pa smo imali ragovor o tome koja priča se njima najviše dopala, zbog čega je ona važna, povezivali su to sa svojim ličnim osećanjima koje su doživeli kao mali", kaže Todorović.

Nakon toga, djeca su razgovarala sa edukatorima o osjećanjima koja su kod njih izazvali eksponati koje su vidjeli.

Učenici iz Kragujevca su donijeli i poklone.

Među njima je i slika djevojčice na kojoj se nalaze simboli Kragujevca, među kojima je i spomenik iz Memorijalnog parka Šumarice, gdje je 1941., početkom Drugog svjetskog rata, strijeljano nekoliko stotina djece.

Pogledajte prilog 1525140
Poklon djece Kragujevca Muzeju ratnog djetinjstva u Sarajevu.

"Tokom posete je došla jedna nastavnica iz Sarajeva sa troje đaka, pa su zajedno razmenjivali iskustva. To su jako važne stvari, jako je važo da deca određene teritorije ili regiona ne ostanu etiketirani kao neprijateljski, bez da su ikada o njima bilo šta saznali ili čuli. Sigurna sam da posle ove posete Sarajevu, retko ko će njima moći da kaže nešto za Sarajevo da to nije lepo, a da oni u to poveruju. Mislim da je to suština", navodi Todorović.

I u Muzeju ratnog djetinjstva, koji je otvoren 2017. godine, smatraju kako je posjeta djece iz Kragujevca "prvi korak u jačanju saradnje sa školama širom Srbije".

"Aktivnosti poput ove, koje imaju za cilj promoviranje kulture mira, omogućavaju djeci i mladima da razviju svijest o važnosti empatije i razumijevanja različitih perspektiva. Osim toga, ove aktivnosti potiču djecu i mlade da preuzmu odgovornost za svoje postupke, razmišljaju o posljedicama svojih djela, te aktivno rade na izgradnji inkluzivnijeg i mirnijeg okruženja i društva", kaže za RSE Amina Krvavac, direktorica Muzeja ratnog djetinjstva u BiH.

Pogledajte prilog 1525141

"Ova inicijativa i saradnja će, nadamo se, poslužiti kao temelj i doprinos djelovanju u pravcu izgradnje održivog mira u regionu", kaže Amina Krvavac, direktorica Muzeja ratnog djetinjstva u BiH.

Nakon posjete Muzeju, djeca iz Kragujevca obišla i neke od najistaknutijih građevina u Sarajevu.

"Mi nastavljamo naš rad sa nastavnicima i nastavama u BiH i Srbiji, radićemo sve na tome da bude još poseta. Ako ima neko iz BiH ko bi želeo da dođe u Srbiju, ohrabrujem ljude da se jave i mi ćemo u tome pomoći", kaže Todorović.

Stradanja djece u Sarajevu tokom rata​

Prema zvaničnim podacima 1.601 dijete je stradalo tokom četiri godine opsade Sarajeva (1992.-1995.), glavnog grada BiH.

Prema sudskim presudama na međunarodnim i domaćim sudovima, najmanje 53 djece u Sarajevu je ubijeno snajperom, a više od 14 hiljada ih je ranjeno. Najviše su ubijana na igralištima ispred zgrada, gdje su im geleri zauvijek prekidali djetinjstvo.

Za zločine nad djecom počinjene tokom opsade Sarajeva, za sada niko nije odgovarao.

Vlada Kantona Sarajevo je 2019. godine donijela odluku da se 5. maj obilježava kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva.

Pravosnažno, za opsadu Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na doživotnu robiju osuđen je Stanislav Galić, dok je 29 godina zatvora dobio Dragomir Milošević, obojica nekadašnji komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa koji su držali pod opsadom Sarajevo 44 mjeseca.

Dio doživotnih presuda Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske (RS), te Ratku Mladiću, ratnom komandandu Vojske RS, odnosi se upravo na terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva.

Pred domaćim pravosuđem za zločine u opkoljenim dijelovima grada, do sada je procesuirano 12 osoba.

Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene u Sarajevu bio je optužen i nekadašnji predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević, ali je umro tokom suđenja u martu 2006. godine, nakon čega je proces obustavljen.

Biljana Plavišić, bivša predsjednica Republike Srspke, priznala je krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu, nakon čega je, pred sudijama Haškog “tribunala” osuđena na 11 godina zatvora.

https://www.slobodnaevropa.org/amp/mir-sjecanje-yihr-sarajevo/32871190.html

Indoktrinacija bez prestanka: Kako je moguće da neko ko među decom školskog uzrasta širi dobrobošnjačku mitologiju i Alijinu propagandu o “zlim Srbima” u Srbiji radi kao nastavnik i prima platu radi delovanja u korist ekstremnog dobrobošnjaštva? Sponzor putešestvija:
‘Inicijativa mladih za ljudska prava’, na maternjem albanskom jeziku osnivača: ‘Nisma e të rinjve për të drejtat e njeriut.’
Ajmo u istom tonu:

Kako je moguće da netko tko u Jasenovcu među djecom školskog uzrasta širi dobrosrpsku mitologiju i Miloševićevu propagandu o "zlim Hrvatima", u Hrvatskoj radi kao nastavnik i prima plaću radi djelovanja u korist ekstremnog dobrosrpstva?


Upravo je to ono što si ti napisao. Je li sad shvaćaš koliko je to bolesno što pišeš?
 

Back
Top