Ko je luzer, a ko nije ?

Pita me klinac,
- Ćale, da li sam ja luzer ?

Odgovorim mu k'o iz topa
( još uvek imam odgovore na sva njegova pitanja )

Šta biste mu vi odgovorili ?
Koga možemo smatrati luzerom, a koga vinerom ?
makar po svim kriterijumima koji su opste prihvaceni bio luzer, ja mu ne bih rekla da je luzer

luzer je onaj ko se predao, nebitno o cemu je rec, sve dok moze i milimetar napred i dok se neko bori da ga predje, pa makar i ne uspeo, osoba nije luzer

jos gora verzija luzera su oni koji kukakju i optuzuju, kriticari bez samokritike, pun ih je forum

viner je dostojanstven covek koji se bori da mu bude bolje dok moze, a kad dalje ne moze, onda dostojanstveno podnosi situaciju, ne kuka, ne optuzuje, ne mraci, vec nalazi dobre strane u onome sto moze i ima

PS drustveno prihvaceni kriterijumi su veoma povrsni i za mene neprihvatljivi

- - - - - - - - - -

Дечија посла.. пуне им главу другари у вртићима.
uzgred budi receno, treba im objasniti da je ta rec uvreda, da se ne upuciuje nikome i da se ne tolerise da nas tako vredjaju
 
Pa evo šta sam mu rekao.

Luzer, to je onaj koji nije prešao 60 godina života !


Tu se on naravno odmah pobunio,
te kako ovaj ubica,
te kako onaj ratni zločinac ...

Eee, rekoh, moj sine.
Nažalost, jedan Džimi Hendriks je po ovom mom zakonu luzer, ali jebbiga.

Dokaz naše pobede je to što smo živi i dužina našeg života !


Eto, to smo dužni sebi.
Da budemo živi !!!

A Tvorcu ?
Njemu smo dužni da produžimo vrstu.

Te dve dužnosti imamo - tako mu objasnih.
 
Dobitnik i gubitnik (luser) ... I jedno i drugo iluzija.

Kada se Biće u čovjeku probudi i shvati KO ono u čovjeku jeste sve podjele će da nestanu. Shvatit će da je i jedno i drugo igra koju ono igra a da su svi učesnici igre nastali iz njega, stoga njegov su dio. U toj igri ne dobijaš ništa ali i ne gubiš. Čak i Život, kao nešto što se našem egu može učiniti najvrednijim, ne možemo izgubiti. Život se ne nalazi i ne posjeduje. Život se manifestuje kroz životna iskustva a kad se manifestuje on ne nestaje već opet biva... sve ponovo teče ...ciklusi se mijenjaju i nikada ne prestaju.


A djetetu ukazati na nešto možeš jedino svojim primjerom, odobravanjem ili negodovanjem.
A opet, koliko je 'čovjek' svjestan sebe (Bića) da bi mu bio idealan primjer.

Dok tek progovara... ne možeš mu mnogo toga reći i znati da je shvatio ali mu možeš pokazati Ljubavlju.
Kad prohoda možeš mu držati ruku ili ga pustiti da sam hoda pored tebe, imati povjerenja u njega.
Kad pogriješi, možeš mu ukazati na bolje a ne reći kako je glup i kako ono što on čini nije dobro.
Kada pođe u školu ne traži od njega da uči ono što ne želi niti da bude ono što ti nisi mogao postati. Hrani njegove istinske želje i radoznalost.

Ukratko: Od rođenja se djetetu treba pokazivati da je ono najbolje od onog što može da bude Ljubavlju i odobravanjem njegovih akcija kojima ne ugrožava okolinu i ne sudi drugima. (A opet ako si nesvjestan... kako možeš biti taj uzor???)
Ako to nisi činio do sada, sada mu nećeš moći dati odgovor na to pitanje koje ti je postavio a koji će ga ubijediti u suprotno.
Ustvari, čini se da si već zakasnio za ono gore navedeno (ne kažem da nisi činio ništa od toga). Jer da si ga od rođenja tretirao najboljim što može biti on ne bi danas imao sumnju u sebe, već bi bio samouvjeren, znao bi.

Od sada će morati da se dokazuje i tebi i drugima, a prvenstveno sebi, da on 'luser' nije.

Ali ti i sada možeš počneti da mu odobravaš i pohvaljuješ njegove vrline.... da mu daješ Ljubav... da ga potstičeš da bude najbolje od sebe, da mu ukažeš na cjelovitost njegovog Bića.
Počni od toga da mu kažeš da ne treba da ti se dokazuje, da on već jeste najbolje od onog što može da bude.
 

Back
Top